dinajina sjećanja

subota, 27.02.2016.

Beskonačnost...



"Beli reshit, beli tachlit", bez početka i bez kraja, ponavljaju židovi u svojoj molitvi više puta dnevno, "beskonačnost je vjerovanje", fikcija kojom se hranimo u stvarnom životu, količina u kojoj se ujedinjuju energije našeg postojanja…

Borges je napisao hipotezu beskonačne stvarnosti. U njegovom Alephu, promjera dva do tri centimetra, se zrcali univerzum u nesmanjenoj veličini. Svaka stvar je istovremeno i beskonačno mnogo stvari promatranih iz raznih uglova. On je istovremeno vidio more, zoru i sumrak, ljudsko mnoštvo Amerike, prosrebrenu paukovu mrežu u središtu jedne crne piramide i oronuli labirint u Londonu. Njegova fantastika me opijala, zamišljah Aleph života.
Vidjeh prošle istine i rušenje epoha, vidjeh poginule i preživjele, sva godišnja doba u jednom trenu, u vječnosti koja se događala u mom pogledu. Vidjeh Atlasa kako nosi nebeski svod i globus koji se okreće u zrcalima spoznaje i tako se umnaža…
Vidjeh beskonačno mnogo ljudskih sudbina u jednoj jedinoj. Spoznah zašto je Bog umro tijelom Krista.

Potražih utjehu u svetosti vjerovanja u nedokazljivost postojane istine i Ljubav je iscjeljivala napuknuće srca, u klijetkama ispisivala tvoje ime, u pjenušavim kapima crtala tvoj lik, u pamćenje slijevala svjetlost sa Sinaja, zrcalila kamene ploče u uspomenama, brisala tragove sluđene noći u kojoj su trgovci vremenom istjerani iz hrama.

Nije dozvoljavala srcu obmane i strahove, povezivala dva svijeta u biverzum sreće…

Umorni od tugovanja zaustavili smo se u kutu svemira, u točki prividnog mira, na izvorištu bjeline kojom svjetlost kruni vjenčanje dana i noći.

Doživjesmo pretakanje ničega u sve. Prisjetismo se svih obećanja izgovorenih u trenucima strahovanja, svih zavjeta izgovorenih u svetištu vremena…

Odanost ljepoti trajanja u istini nas je uvela u korizmu, odvela na put pokore. Zaustavljali smo se pred ikonama padanja i uzdizanja, izgovarali molitve, bosonogi se uspinjali na Sveto brdo, odživjeli katarzu i čista srca zakoračili u novo doba.

U vrtloženju zavojnice postojanja osluškujemo poeziju drevnih oceana, pamtimo biografiju Jakovljeve školje, slijedimo Venerinu putanju.

U njenoj ekliptici titra naše dvokružje.

Dijana Jelčić





Slika... Salim Ljuma

Oznake: Aleph, Borges, beskonaćnost

- 09:00 - Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>