Tvoja ljubav... moja ljubav...
Volimo li žudnju, čežnju, san ili plamteću baklju koja nam osvijetljava ovozemaljski put?
Volimo li neizlječivu ranjivost njene krhkosti ili snagu njene ustrajnosti?
Volimo li jednako sva njena obličja, sve njene odore, sve njene stvarnosti?
Volimo li njenu nemjerljivost i neizračunljivost ili je pokušavamo ukrotiti zatvarajući je kao divlju zvjer u kavez vremena?...
Spoznajemo li tananu granicu između proprioceptivnosti i kinestetike njene nutrine… crtu razgraničenja njene osjećajnosti i njene osjetilnosti?
Osjećamo li njeno disanje na dnu nutarnjeg podmorja… njenu tajnovitu skrivenost u pjesku vremena… njeno izranjanje iz pjene snovitih privida?
Čujemo njen zov u moru tišine, razlikujemo li njene jacaje od njenih urlika?...
Dotiću li nas valovi njenih uzdaha u misaonim olujama?
Zašto ljubav uvijek tražimo u susretima, u zagrljajima, u poljupcima, u tuđim očima?
Tuđa ljubav nije naša ljubav. Tvoja ljubav nije moja ljubav. U tvojim očima vidim san… tvoj san… tvoju čežnju za sidrenjem u dubinama carstva ljubavi… tvoju žudnju za ulaskom u njen hram.
Između tebe i mene se proteže krajolik u kojem se susreću dvije osobnosti, dva entiteta, dvije nedodirljivosti koje se isprepliću u koloplet života…
Nisam spremna na slijevanje u bezimenost, na gubitak sebe da bi osjetila tebe. To je nježna okrutnost kojom branim moju ljubav, ne dozvoljavam joj da postane tvoja ljubav. U tom nekompromisnom postojanju očitavam istinu njenog porijekla.
U univerzumu vječnosti se rodio biverzum u kojem osjetih snagu Pitijine poruke… čovječe upoznaj sebe…
Upoznavajući sebe osjetih koliko poštujem tebe… tvoje snove… tvoju ljubav i tvoj život.
Koračam uz tebe svjesna ljubavi koju branim u sebi, svjesna nedodirljivosti tvoje ljubavi. Da, to je život, to je sretno zajedništvo, biverzum satkan od dva paralelna svemira koji se, zadržavajući svoju samostalnost, tek zrcale jedan u drugome nedozvoljavajući nestajanje jednog u drugom.
Riječi koje izgovaramo postaju dlanovi koji miluju srce, tjelesnost, usne i ruke. Ta nježna dodirljivost.
riječima ucratava nove senzoričke karte u našim glavama… karte po kojima koračamo koridorima hrama ljubavi… zaneseni tražimo središte labirinta u kojem ubijamo zle slutnje i sumnje… i omamljeni ljepotom sretni vraćamo svatko u okrilje svoje ljubavi…
Dijana Jelčić
Oznake: ljubav
|
