dinajina sjećanja

subota, 16.05.2009.

Znanje je tek sjećanje

Što to bješe ljubav?

Nebo je toga dana bilo drugačije,
ostvarivalo se žudnjom
za nečim nepoznatim,
nedodirljivim, neobjašnjivim.


Pričinjalo mi se
da mogu jednim jedinim
treptajem oka promijeniti svijet,
zaustaviti vrijeme,
osigurati budućnost.
Dlanovi, poludjeli od žurbe,
dlanovi, nemirni od čežnje
krali su jedan drugom dodir,
sluh se samo do ušiju
igrao glasovima iz daljine,

ali oči,
oči su gledale iza horizonta
bile su brže od brzine svjetlosti i
vraćale pogled na tajnovitu sjenku
koja me je neumorna pratila.


U tom treptaju oka nije bilo
granice između jave i sna.
Akt mašte je život pretvarao u
sliku predivnog pejsaža
nekog davno sanjanog svijeta.
Akt mašte je živio
dlanovima, ušima i očima,
miris tek procvalog cvijeta
se širio zimskom idilom
još nedosanjanog sna.

To je bio trenutak
u kojem osjetih da nešto
snažnije od mene u meni
odlučuje što će osjećati dlanovi,
što će uši slušati, oči gledati,
koji mirisi će me opijati.


Osjetih miris jasmina i
umjesto snježnih pahuljica
pred mojim očima
zalepršaše sjene bijelih latica.

Poludjelo srce prestade otkucavati
samo svoje probne otkucaje,
otkucaje bez uzbuđenja,
otkucaje dosade
otkucaje bez želja.


Zaustavljeno u sretnom trenutku sretnog buđenja srce zaplesa ritmom sjedinjenja s treptajima nekog drugog srca.

Srca dva zaigraše život
kao simfoniju sna.
Dlanovi poludjeli od ljepote
pretvoriše dodire u
svileni veo sjedinjenja.

U očima zatreperiše leptiri,
a uši,
u ušima odzvanjaše melodija sna
otkucajima srca i treptajima očiju.
Ljubav je osjetila pretvorila u
čudesno čulo osjećanja osjećaja.


Više nema sati, dana, godina,
sve je samo trenutak ljubavi.
Među otkucajima srca
se širi čarobna svijetlost
koja zaobljuje prostor i stvara vrijeme,
svijetlost to čudesno znanje
istinskog življenja života.

Znanje je tek sjećanje,
ljepta postojanja,
osjećanje osjećaja,
ljubav, ta vrhovna svećenica sreće
ljubav, to čudesno znanje
za koje nisu potrebna osjetila.


LJUBAV, to čudesno sjećanje, to najvrednije, najsvrsishodnije, najčudesnije znanje, je najsvijetliji dragulj koji posjedujemo i pohranjujemo na oltaru istinski življenog života!

- 07:57 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>