dinajina sjećanja

nedjelja, 18.02.2018.

Na sceni neba...



Prošle godine, u srijedu na blagdan Pepelnice na Mjesecu se vidjela „pepeljasta svjetlost“ Kad je Mjesec blizu faze mlađaka na večernjem ili jutarnjem nebu, vidimo ga kao tanak „srp“ jer je izravno osvijetljen Sunčevom svjetlošću. Istodobno, vidi se i ostali dio Mjeseca obasjan „pepeljastom svjetlošću“. To je Sunčeva svjetlost koja se u svemir odbila od oblaka i snježnih površina našeg planeta Zemlje. Iako vrlo slaba „pepeljasta svjetlost“ omogućuje uočavanje Mjesečevih „mora“ i velikih kratera u predjelima gdje ublažuje tamu noći.
(www.icv.he,zk; foto: Zlatko Kovačević)





U titraju zbilje sumrak i tišina zapadnog neba.
Na sceni ljubavni trokut, Mjesec, Venera i Sunce.



Pater eius est sol, mater eius est luna, prvi je zapis na Tabuli smaragdini.
Sol i Luna su roditelji evolucije, zemlje i vode, svjetlosti i topline.
Mjesec i Sunce u vječnoj igri dana i noći.
Venera razotkriva zabludu,
Mlađak je iluzija, punina je uvijek tu...

Iz pepeljastog svijetla izranja istina,
nema je, ne postoji tamna strana mjeseca.

Pink Floyd razbija tišinu,
viziju vječnosti zgušnjava u blizinu.

Ti si Sunce... Mjesec se kupa u tvojim očima.

Postajem mekana trava, volim tragove tvojih koraka,
žedna pijem suze neba i ne dam životu
da ugasi tebe, veliko Sunce,
i mene podanicu Mjeseca.

Budimo ljubav.

Od tebe sebe u sebi skrivam,
a tebe u tebi volim,
sve što je naše,
za tebe i za sebe
u sebi
razotkrivam.

U pepeljastom svijetlu
Venerin trag odaje
varku neba,
osjećam,
tmina je
prevara
svijesti.

Sunce je uvijek tu…

Dobro je... tu si... usrećuješ...

hvala ti...

Dijana Jelčić


Oznake: tamna strana mjeseca, tabula smaragdina

- 13:31 - Komentari (22) - Isprintaj - #

subota, 17.02.2018.

Apoteoza ljubavi...





"Da sam plugom orao polja, stado vodio na pašu, njegovao voćnjak ili krojio halje, danas nitko ne bi znao da sam postojao. No ja sam prirodi razotkrivao tajne da bih hranio ljudsku dušu, da bi je uzdigao na pijedestal vječnosti, ja sam njegovao svoju i tuđe svijesti, podržavao umjetnike u talentu, filozofe u razmišljanju, ja sam mislio i vjerovao u snagu ljudskog uma, ja sam otvorio vrata znanosti koju su neki poslije mene odbacili, zanemarili, potčinili."
Giordano Bruno, Herojski zanosi




Knjiga "Giordano Bruno ili Herojski zanosi", je godinama bila moj brevijar. Njegova vizija ljubavi je bila zvijezda vodilja prozno poetskim tekstovima Umijeće vremena.
Giordano Bruno je uzdizao čovjeka na pijedestal vremena... Bog je u nama, tvrdio je... Sjećam se njegovih riječi...

Tako mi bio milostiv Moj bog, tako mi i zvijezde sjale, takovo sjeme na polje i takovo polje sjemenu,
da svijetu bude koristan plod mog rada, budeći duh i otkrivajući ljubav onima koji su lišeni
svjetlosti.


Osjetih tog njegovog Boga u sebi, tu božansku iskru koju je on već onda osjećao...

17. veljače 1600. godine Giordano Bruno je živ spaljen na lomači zajedno sa svojim knjigama.
Na Campo di Fiori, rimskom Cvjetnom trgu, na kojemu je Giordano bio spaljen, 1889. podignut je spomenik s natpisom

"Vrline su oblici koje stvara prosvijetljeni um:
kroz njih on pokazuje svoje postojanje"






Na uglu naše ulice stoji velika kuća,
kroz zavjesu kiše svjetlucaju okna,
putevi ka skrivenim čudima.

Tišina odnosi suton, noć uranja u zbilju.

Na obzoru oblaci kriju mjesečev dolazak, a spokojstvo beskraja se šulja ulicama opustjelog grada.
U obećanju vremena titraj spomena, naše godine utkane u sjaj svijeće.
U brazdi sjećanja odživljeni nemiri.

Zakletva tihuje na usnama, dok nas smrt ne rastavi,
a plamen na oltaru vječnosti piše pjesmu o ljubavi.
Bruje strune misaone gitare, glazba pristiže iz prohujalih ljeta,
iz doline mladosti, krv se još uvijek slijeva zaliscima želja.

U mimohodu slavnih, u likovima koji su obilježavali epohe prepoznah oči boje sna.
Bio je pastir, filozof, znanstvenik, pjesnik, bio je misao, spoznaja i ljubav, bio je san i java.

Kroz zavjesu kiše nazirem kuću na uglu naše ulice, privid stoljetnog svjećnjaka,
jučer pretočeno u trenutak, u iskričave tajne staklenih plamičaka.

Koliko je života dogorjelo u njoj?
Koliko smrti je preživjela?
Koliko ljubavi skriva?

Odgovori se kriju u igri uma, u apoteozi ljubavi,
u uzdizanju čovjeka na Olimp, u alegoriji sreće,
u onom zrnu srca u kojem titra božanska iskra.

Dijana Jelčić




Oznake: Giordano Bruno. herojski zanosi, Apoteoza

- 08:48 - Komentari (30) - Isprintaj - #

Poezija uspomena daruje snovitost zbilji...

  • Kada odlutam u sjećanja, kada zaustavim prohujali komadić sna i vratim ga u ovo ovdje i ovo sada tada znam da je misao jedina energija kojom možemo dvosmjerno putovati, odlaziti i vraćati se u trenutke zabilježene srcem, orošene dušom, zatvorene čahurom u kojoj spava uspomena sretna ili nesretna, tužna ili sjetna.

    "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban."

    A. Camus





Rođendan ovog bloga... 02. 04. 2008.

  • djelić mog prvog teksta objavljenog na blogu.

    Na rodnou sudbine iznenada bljesne putokaz ka snu… davno zaboravljenom, nedosanjanom svijetu lijepih izmišljaja… tada utihnu zli proroci… čuje se samo zov vjesnika ljubavi… smijemo li zakoraknuti putem bez znakova… bez ucrtanih ciljeva… bez dokazanih istina?...

Dobro došli u moje vrijeme...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se