dinajina sjećanja

ponedjeljak, 23.04.2018.

Kao vino iz kamena...






Sjećam se i nebo je plakalo kada sam odlazila… slijevale su se biserne kapi licem vremena kada sam odlazila… ljubav se vrtložila poezijom suza i jecajem tišine… koračala sam putem pokore iščekujući pomilovanje… katarzu grijeha zbog bijega iz skuta zablude… praštala sam tebi neopraštanje… opraštala ti gluhoću na molećivu pjesmu mene prognanika iz tvojih uspomena… napisanu u danu dolutalom iz sjećanja…

Odtugovala sam te… umirala sam i rađala se u zavjetrini nedosanjanog sna… volio si me… jesi li me uistinu volio?...
Grlio si me valovima tajnovitih podmornica koje nisu pronalazile vrulju u oceanu snova… ljubio zaglušujućim vriskom ogladnjelog beskućnika… bosonogog pustolova pred vratima sreće… gradio si granitnu krletku u koju nije prodiralo sunce novih svitanja… gušili smo se u entropiji nedogađanja…



Oprostila sam sebi i tebi neznanje tek kada sam pod južnim nebom zakoračila u pejsaž gorštačkog krajolika… iza mene je ostao svijet razbijenih ogledala… slika razlomljene iluzije… šutljiv privid otrgnut iz urlika vječnosti...

Dotaknuh tišinu iza zrcala svijesti… ljubav se ogledala u očima boje meda… pomilovao me osmijeh njenog prauzora… Neretva je ispirala talog tugovanja… pronađoh sebe izgubljenu u hirovitom vrtloženju neosjećanja… osjetih bol… rezanje Gordijskog čvora nesnalaženja u panorami trenutka… na obroncima krševite Hercegovine je bljeskalo obećanje tek dozrelih grozdova… osluhnuh šapat utjehe u poslanju vina iz kamena… oćutih prkos čokota… ponositost ogoljele zemlje koja grli korijenje i hrani ih znojem dobrih ljudi…

Za žilavku, iznjedrenu iz duše kamena, kažu da predstavlja „smjeh i pjesmu“, ili „sjetu i tugu“. Zlatnozelenkasta boja obuhvata mješavinu jantara i dijamanta.

Kao vino iz kamena izvukoh ljepotu iz dubine pogleda ćilibarskog sjaja... oprostih si prevaru nedosanjanog sna… ostavih priču bez ispisanog kraja… zatvorih je u onaj dio mene u koji dolaze mnoga, a ostaju samo lijepa sjećanja…

U dolini zelene rijeke naučih pamtiti samo sretne dane…

Dijana Jelčić



Oznake: vino iz kamena

- 08:18 - Komentari (14) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.04.2018.

Ecce Terra... u slavu plavoj ljepotici!





Plavi planet slavi svoj dan... postajem sudionikom slavlja naše ljepotice... prićinja mi se da osjećam njenu svakodnevnu piruetu i njeno vrtloženje u ekliptici sunca...

Razmišljam o umijeću svakodnevnog kretanja… o orbiti ustaljenih događanja… o netalasanju prostor- vremena… zgušnjavanje puteva u svrsishodnost bez spoznaje cilja… na rondou spoznaje stoje putokazi ka lutanjima u zagonetne daljine… u pomake svjesti… u pretakanje transcendentnog u iskustvo…

Koračam ulicama grada… poznato okružje… nepotrebnost sjećanja… sve se zrcali u trenutku… osjećam otupljenje invokacije… ne doživljavam uzbuđenje nutrine… Kako ću onda oćutiti ljepotu i snagu vječne enegije, uzdrhtalost duše, disanje srca?...





Zaustavljam se kraj fontane… tu blješti već godinama… prolazila sam na tisuće puta pored nje neprimjećujući promjene na njoj… a ona je iako ista uvijek drugačija… promatram uzdizanje vodenih stupova… sunce svojim zrakama lomi monotoniju… u svakoj kapljici te začudne bjeline se zrcali nova slika prostor- vremena… promjenjivost iz sekunde u sekundu... kao u mašineriji vječnosti u ovom titraju oka se događa evolucija… moje sudioništvo u nastajanju ljepote… jutarnji lahor se igra sa kristalima… donosi ih na podij vizualne percepcije… davne vizije plešu pred mojim očima... vidim zaslon praskozorja u kojem se ogleda zagrljaj duše i materije… svjetlo i tmina se slijevaju u paletu dnevnih boja… osluškujem zvuke te rapsodije i ćutim tajanstvenost nastajanja istine… leptirići u glavi kovitlaju misli… osjećam njihovo slijevanje u slador osjećaja… priroda je za oči vidljiva u svojoj trodimenzionalnosti… sve drugo je osjećanje osjećaja… neuništiva iluzija utjelovljenog uma…

Grad se budi… izranja iz kobaltne spavaćice snovitosti... zlatna hostija oplemenjuje njegove konture… odjeva ih žamorom ljudi, mirisom svježeg kruha i cvrkutom ptica… metalna rijeka protiče ulicama… smirenost noći se pretače u užurbanost mladog dana…

Sjena neznanja koja me je jutros pratila nestaje pod suncem nove iskustvenosti… osjećam se kao da sam izašla iz tamne špilje skućenih mogućnosti i sretna zakoračila u panoramu novih nadahnuća… u pustolovinu novotkrivajućih ljepota života na ovozemaljskim stazama…

Riječ je uvijek istina. Moja, tvoja, njihova istina. Izvan riječi je tama i gluhoća zajedništva. Pa neka riječi postanu djela, neka se tonovi ode radosti sjedine sa ovim Kaštelanovim stihom i postanu ljubav.


"Lijepa si zemljo moja, i skladna ko vodarica
S krčagom na glavi
Bijela stada i lađe na pučini
I zuj pčelinjaka i ulje maslinika
Volim tvoje svijetle pjesme i tužne
U kojima me majka zibala
Svjetlost tvoju-ovo proljeće što je moralo doći
Proljeće tvoje i naše...
Volim te jer si otrla suze bijedi i svoju ljepotu
Čovjeku dala"


Divna je naša Zemlja, blještava kao fontana svjetlosti... divno je ovo proljeće u zagrljaju plave ljepotice... divna je koljevka u kojoj sam rođena... i biti će meka postelja u kojoj ću, kada prođe moje vrijeme, sanjati vječni san...

Dijana Jelčić




Oznake: planet zemlja

- 07:07 - Komentari (40) - Isprintaj - #

subota, 21.04.2018.

Mladosti...







Fotografija budi sjećanje,
u sjaju odraza umijeće igre svjetlosti i sjene,
sužanjstvo trenutka u okviru trajanja,
krhotine vremena ubrizgane
u ljepotu uspomene.

Mladost utkana u viziju sutona
i postojanje u snu.

Beztjelesni smo, ovijeni aurom prisnosti,
osjećam budnost mene u meni.

Palainovka, snovid, privid duše vizionara,
zagrljaj odlazećeg i dolazećeg.

U sjećanju tragovi naših koraka
na stazi ka ushitu
života.

Trajali smo radosni od pjeva slavuja do cvrkuta ševe,
bezbrižni na obodu dana grlili svitanja,
pozdravljali perače ulica,
dočekivali jutra
bistrih voda.

Ćutim zgusnuće godina u kap Mnemozine,
u poeziju vremena,
u tren sreće.

Nježna je točnost pamćenja!

Dijana Jelčić



Oznake: mladost, sjećanja, Palainovka

- 08:08 - Komentari (20) - Isprintaj - #

petak, 20.04.2018.

Nastajanje...






Otopili se snjegovi… proljeće se objavljuje rađanjem ljepote… topi se vrijeme i gomila u koritu prolaznosti… prelijevaju se sjećanja… događa se potop uspomena… prerasta u ocean snova… uranjam… ronim ljepotom pamćenja…
Na dnu se naziru raskomadane školjke nekih umiranja… umirale su neostvarene želje… ostali su samo ožiljci… vidljivo znamnjenje kraj puta između poznatog i nepoznatog… između početka i bespuća… plovim dubinama bez otpora… bez zastoja u trenucima razdornih zbivanja… prolazim pokraj ruina potopljenih vjerovanja… kulisa stradavanja u zabludama… pored Potemkinovih sela krivih vjerovanja…

Mjesec bdije nad noćnim pustolovinama, stražari nad morem prohujalih tuga… Osluškujem šum vječnih mjena… plima i oseka me njišu u ljuljačci nadanja… i tuge postaju siluete ljepote, znamenje življenog života…
Uklesane u stijenke srca, prelivene patinom sjete postaju svjedočanstva… povijest ljubavi…

Ćutim dinamiku svemira. Pričinja mi se neki nevidljivi virtuoz je zasanjao Bachove sonate. To vjetar svirajući razbija maglu neznanja i dozvoljava da vidim jasne obrise stvarnosti…
Zaustavljam misao u središtu zbivanja i vidim poznate geometrijske oblike kao akorde sonate, prepoznajem govor prirode.

Kazuje poeziju jezicima fizike, filozofije i glazbe.

Razumijem poruku vječnosti… iz postojanja ne proizlazi posjedovanje… Život se događa nastajanjem, a ne postojanjem…

Doživljavam paralelnost svjetova… mi vječno stojimo na vratima između njih… Iza nas se prostire svijet nepromjenjivosti postojanja, a ispred nas se širi svijet stalno nastajućeg… vjekujemo na mostu između između svijeta materije i ideja… iza nas svijet postoji neovisno o nama… on se ne mijenja… u njemu su jednakosti i različitosti postojane… ljepota nepromjenjiva… ispred nas tek naslućujemo igru… izmjenično djelovanje postojećeg i mogućeg…

Gdje se nalazi to moguće?

Mogućnosti su izvan prostor- vremena… skrivene u energetskim poljima bez gravitacije, u kolapsu kvantnog stanja, u raspuknućima jezgrovitih uvjerenja… u vječnom zagrljaju mikro i makro kozma… u Einsteinovim snovima…

Dijana Jelčić




Riječ je o nizu vrlo kratkih, poetičnih priča povezanih motivima sna i vremena. Literarna mu je stvarnost dvoslojna. Prvi sloj je racionalan. Fiksiran je povijesnom ličnošću Alberta Einsteina, tvorca teorije vremena, koji je doista sanjao o vremenu. Ipak, nisu njegovi snovi okosnica knjige. Služeći kao njegov okvir, Einsteinovi su snovi tek neka vrsta alibija za drugi, imaginarni sloj, koji čini svevremenska i sveprostorna stvarnost u koju su zajedno uronjeni i autor i čitatelj.

Oznake: einsteinovi snovi

- 07:17 - Komentari (32) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.04.2018.

Ukoričen san...






Čitati najnoviju Dijaninu knjigu Mostovi pod kojima se budim..., znači sve dublje zalaziti u svjetlosni labirint. Ono što srce jest životu, to u biti Dijanina riječ nastoji biti poeziji. Srce ne odustaje od ljubavi, bez obzira bili mi u snu ili bili budni, bili ubojice ili sveci, starci ili djeca – srce naše ne odustaje od nas. A srce Dijanine ljubavi jest njezin dragi. Dijana je oko, a dragi sjaj oka. On je izvor, a Dijana je jeka. On je poezija i nadahnuće, a Dijana odsjaj toga nadahnuća. Zaštićena ljubavlju svojega dragoga Dijana se ćuti između duše i tijela, između svjetla i tame, između šutnje i Chopina.
Znajući da ljudsko srce i s premosnicom može osjećati i pisati stihove, njezina riječ teži biti bar atomom kozmičkog srca koje i vidljive i nevidljive svjetove na okupu drži i koje ništa zamijeniti ne može.

Ćuteći se zaštićenom i voljenom u zagrljaju svojega životnoga izabranika, Dijana može sebi priuštiti luksuz one uzvišene Sokratove misli: Ljepši je zanos koji dolazi od bogova, nego li razbor koji dolazi od ljudi.

Iz takvoga sna pjesnikinju može probuditi samo miris kave i osmijeh njezinog voljenog.

U Zagrebu, 14. veljače 2014.

Enes Kišević





Ukoričen san...

u lazuru noći, u provaliji sna
lucidnost bdijenja razotkriva
misteriju podsvjesti.

Iluzionista, u odori tmine, skriva tajnu,
iza suhozida sna, tvojim osmijehom,
zaluđuje snenost.

U razvalini mraka privid
osamnaest crvenih ruža
i zaleđena sjećanja.

Vrijeme bez pomaka,
entropija trajanja,
misao zaustavljena
kolapsom stanja,
neizračunjivost
u reljefu pamćenja.

Gušim se
u zaobljenoj panorami
prohujalog vremena,
nazirem tugu
u zatvorenom sustavu
razbijenih zrcala,
moje umnoženo lice
bez osmijeha.

Izronio si iz privida,
razgrnuo zavjesu zablude,
odagnao prodavače magle
sa vrata vremena,
ugasio lampu
tugaljivih sjećanja.

Čekanje je ružna riječ,
šapnuo si.
Besmisao u traganju za smislom,
odgovorih.

Tvoje oči
osvijetliše put ka budnosti,
tvoj lik
nad posteljom svitanja
objavi kraj iluzijama.

Iza pejsaža jutrenja sjaj Danice,
svjedočanstvo Venerine putanje,
poveznice sutona i svitanja,
dokaz vjekovanja
ljubavi.

Dijana Jelčić




Oznake: ukoričen san

- 07:47 - Komentari (46) - Isprintaj - #

srijeda, 18.04.2018.

Zagrljaj pod maslinom...






Mogu li tako živjeti?
Pitala sam se.
Prisjećam se,
pričali su mi o prozi rođenja,
a ja sam sanjala plave daljine.

Od nekog od praotaca naslijedih obalu snovitosti i hrid u dnu vječnosti.

Upoznala sam prkosna zapljuskivanja vremena,
odupirala se Kupidovim strijelicama,
bježala u zavjetrine tmine,
doživjela urinuće u tugaljive dubine.

Zaustavih se na vrutku istine.

Osjetih njihanje zipke ljepote, oćutih istost koljevke i snivanja.

San je sidro u oceanu jave.
Usidrih se u viziji želje.

Na obrisima druidskih vjerovanja šest vrhunaca iza kojih izlazi i zalazi zlatna hostija,
slijed svetkovina utkanih u purpur sutona i svitanja, najviši vrh kao oltar života,
prvi korak sa zemlje ka nebu.

Stajala sam pod maslinom, na obzoru svijesti zasjaše mnoga sunca,
u prozirnoj tišini vidjeh anđela vatre, bljesak zbilje u iluziji.

Izronio si iz privida, osjetih uzbibanost nutrine,
zagrljaj pod maslinom i kraj vremena čekanja...

Dijana Jelčić


Oznake: zagrljaj pod maslinom

- 08:48 - Komentari (36) - Isprintaj - #

utorak, 17.04.2018.

Deus Ludens...







U knjizi „Skriveni Bog“ Vladimir Paar i Ivan Golub pišu: „Ako je igra dakle djelatnost koja je neslužna i koja pruža zadovoljstvo, onda se za Božje djelo stvaranja svijeta može reći da nosi obilježja igre, a za Boga da se igra, da je igrač – Deus ludens.
“ Sve dalje što se dogodilo nakon iskonskog grijeha, kažu autori lucidno, „poremećaj je igrivosti svijeta.“
Čovjeka je poveo nagon za služnošću, za stjecanjem, uzvišenu igru poradi igre, zamijenio je pretvaranjem svega u vlastitu stečevinu. Svijet kao igra postao je svijet kao borba. Igra je prerasla u rat jer je pervertiran njezin izvorni smisao. No Bog i dalje svijet uzdržava na način igre, ističu Golub i Paar, „svemir pleše…svijet se i igra i pleše.“

Sve pleše, sve je u pokretu, u mijeni, u dinamici, samo bi čovjek sve htio prisvojiti, kontrolirati i ukalupiti. Bog je nenadmašni igrač.






Ubi dušu gravitacije... nietzscheanskim imperativom naučih letjeti... barem u snovima...
Prestala sam spavati, sanjala sam letenje, lebdjela sam iznad sebe same, odvajala se od stvarnosti, od dušogrizja koje me proganjalo, od raspuknuća ljubavnog zanosa...

Vidjeh aleph, točku u kojoj se zrcali svemir. Znak beskonačnosti , izroni iz zavjetrine pamćenja. U položenoj osmici putevi mene lutalice, mene pustolova bespućem znatiželje. Zagrljaj bez početka i kraja.
To smo mi... ti i ja... on i ona... animus i anima u fikciji uma. Konstelacija zvijezda razasutih nebom rađanja, sazrijevanje u ideologiji nestajuće zablude.
Kroz prizmu nutrine vidjeh prelamanje bijele svjetlosti u dugin spektar. Poezija kiše je obznanila život. U kapima privida tragovi neznanja, koridori tumaranja oceanskim dubinama. Utopija živi u svakoj školjki otvorenoj na žalu stvarnosti.
Biografija ljubavi ispisana u pjeni. Čudesna vizija njenog izrona iz ničega u ovo ovdje i ovo sada. U kozmos uma.
Osmišljavam nutarnju kozmogoniju. Raskrinkavam iluzorno vjerovanje u snagu uma. Spoznajem, podsvjest nije đavolje čudovište nego lumin istine. Oslobađam zatomljene osjećaje. Ne dozvoljavam mislima da zalede sjećanja. Doživljavam sukob svjetova, rat zvijezda na nutarnjem nebu. Ideje se gase i pale... nestaju iluzije... prividi se pretaču u životnost...

Ćutim svježinu novog svitanja... na horizontu svjesti Sunce... osjećam slijevanje misli u osjetilnost postojanja... Ti i ja u spiralnoj dinamici univerzuma... u vrtlogu prostor- vremena... u mnogoprotežnosti zbilje... u poeziji suza i lakoći trajanja u životu... lagani smo, letimo, vidimo sebe pod sobom, to se Bog kroz nas igra s nama.

Ispisujemo biografiju sretne budnosti.

Dijana Jelčić




Oznake: Deus ludens

- 07:57 - Komentari (33) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.04.2018.

Privid iskona...






"Knjiga Briana Greenea je vrhunac znanstvenog pisanja. Možda više od bilo kojeg drugog popularnoznanstvenog rada, ova knjiga ljušti sloj po sloj pojedinosti i postupno otkriva čudesnu bit suvremene fizike. S rijetkom kombinacijom znanstvenog ponašanja i književnog dara, autor nas vodi kroz najnovije rezultate istraživača konačne torije svemira."





U fikciji uma, privid iskona.
Kako smo dospjeli u ovo blaženstvo?
Nalazimo li se na onom traženom otoku potpunog mira?
Jesmo li pronašli ono zrno svemira iz kojeg je iznjedrena energija, nedjeljivi djelić atoma, bitak vječnosti?
Jesmo li dotaknuli nedodirljivost zagonetke početka?

Pitanja u sebi kriju rebus ljepote i presliku sreće. Odgovori su nevažni, nema ih.

Sjedimo u zatonu djetinjstva. Pored nas pročitana knjiga Brian Greene „elegantni svemir“. Još uvijek osjećamo kovitlanje neurona u misaonom režnju.
Šutimo.
Nad nama lazur beskraja, ispred nas bonaca sunoćja. Mjesec se kupa u poeziji kapi.
Dašak noći donosi miris mora i žetve dnevnih ljepota. Iz bespreijekorne geometrije povečerja izranja tihana sjeta. Tajanstveni veo nas omata spuštajućim lazurom i odnosi u izmaštane svjetove. Na obzoru svijesti blješti vizija, privid odživljene budućnosti...

Već viđeno…

Rascvjetani perivoj snova i konture stvarnosti, ruke spletene u buket zagrljaja. U tvojim očima se ogleda svijet snovitih istina. Zaustavljamo se na rubu beskraja, u obznani mjesečevih mjena. Osjećamo nezaustavljivost vremena i obnavljanje ljepote. Osjećanja bujaju, rastaću se plimom. More raste, dodiruje plahost čuvstvene zbilje. Probdjeli smo noć sjećajući se.
Na horizontu se zlati svitanje. Sunčana zraka u tvom oku i romor jutrenja u srcu.

Prva brodica isplovljava iz luke. Otok se budi.

Carpe diem...

Dijana Jelččić



Oznake: elegantni svemir

- 08:08 - Komentari (31) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.04.2018.

Zlatni rez...






Zlatni rez - čudesna tajna svemira

Priroda ima mnoge tajne. Jedna od njenih značajki je zadivljujuća ljepota i sklad koji otkrivamo u biljnom i životinjskom svijetu, od nježne strukture paukove mreže do nezamislivih proporcija galaksija koje se vrtlože u svjetlosnim spiralama predivnih boja. U srcu te ljepote posve je jednostavna tajna – davno otkrivena, proučena i definirana, ali ipak čudesna i uvijek iznova zadivljujuća. To je tajna koju zovemo – zlatni rez






Sectio divina...

U tišini misaonog režnja titra tajna vječnosti, bdijenje u carstvu snovitosti. Na zaslonu budnosti, u krugu trenutka se zrcali kvadrat. Magija me odnosi u pustolovinu traganja za istinom.

U odrazu Vitruvijevog čovjeka tvoje obličje.

Učinimo nemoguće mogućim. Začuh govor cvijeća. Razumijem ga. Zlatna spirala se uvija oko svijesti. Završava u dubini tvoga pogleda.
Tu počinje san odsanjan u dolini zelene rijeke.
Miris dozrelog grožđa se širi prostorom. Vino dobrih ljudi ključa u venama.
Drhtaji u krošnji vremena skladaju baladu o ljubavi. Podno Parnasa se lovor uzdiže obodom kruga, kvadrira Apolonov hram. Dogodio se zagrljaj božanstva i čovjeka, sna i zbilje.
Ćutim nestajanje sumnji i strahova.

Vidim vrtloženje nebeskih sfera, rast ruža i suncokreta, rađanje Nautilusa, izrastanje antičkih hramova, da Vincievih slika.

U tvojim očima moj lik.

Dijana Jelčić


Oznake: zlatni rez, sectio divina

- 08:08 - Komentari (36) - Isprintaj - #

subota, 14.04.2018.

Strast...





“Od svih strasti ljubav je najjača, jer ona istovremeno napada glavu, srce i tijelo.”
Voltaire




Zavoljeh sjetu na obroncima pamćenja,
tajanovitu bezimenost osjećanja,
ples anđela i demona,
bogova i muza,
vrtlog strasnog zanosa
i poetskih žalopojki,
zagrljaj zrna vječnosti i iskre stvarnosti.

U katedrali uspomena
nedovršeno djelo svijesti,
ikona nad oltarom trenutka,
mjenja se, širi u prostor
nedohvatne dolaznosti.

U disonancama
suzvučja naših razgovora,
ritmom srca
skladam baladu ljubavi,
pjevom nutrine
se uzdiže do
svetih istina.

Tvoj osmijeh i mekoća dlanova
kovitlac uzbuđenja,
krhkost zagrljaja i snaga vjerovanja,
punina odbjegla iz praznine,
sitost poslije gladi za snovima.

Nestajemo u dohvatnim svjetovima,
slijede nas galebi i oblaci.

Neumorni u traganju
postojimo trajanjem
u tišini vremena.

Dijana Jelčić





Oznake: pasija, strast, sjeta

- 08:08 - Komentari (20) - Isprintaj - #

Poezija uspomena daruje snovitost zbilji...

  • Kada odlutam u sjećanja, kada zaustavim prohujali komadić sna i vratim ga u ovo ovdje i ovo sada tada znam da je misao jedina energija kojom možemo dvosmjerno putovati, odlaziti i vraćati se u trenutke zabilježene srcem, orošene dušom, zatvorene čahurom u kojoj spava uspomena sretna ili nesretna, tužna ili sjetna.

    "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban."

    A. Camus





Rođendan ovog bloga... 02. 04. 2008.

  • djelić mog prvog teksta objavljenog na blogu.

    Na rodnou sudbine iznenada bljesne putokaz ka snu… davno zaboravljenom, nedosanjanom svijetu lijepih izmišljaja… tada utihnu zli proroci… čuje se samo zov vjesnika ljubavi… smijemo li zakoraknuti putem bez znakova… bez ucrtanih ciljeva… bez dokazanih istina?...

Dobro došli u moje vrijeme...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se