dinajina sjećanja

utorak, 12.12.2017.

Dnevnik jednog...




Sinoć smo bili na promociji knjige Dnevnik jednog mitomana… Zdravko Zima

Knjiga je objavljena u izdanju nakladnika Frakture, čiji je urednik Roman Simić, otvarajući tribinu ‘Razotkrivanje’ u Muzeju za umjetnost i obrt, rekao kako je riječ o jednoj od onih knjiga “koja otvara apetit, apetit za svime, za glazbom, za kazalištem, za nogometom, za čitanjem – za životom”.

Zdravko Zima bez ikakve je sumnje jedan od naših najvećih erudita. U svojoj novoj knjizi ovaj književni kritičar, feljtonist, pisac i bonvivan koji je u sebi objedinio mediteranski i srednjoeuropski duh iznova se utječe dnevničkim zapisima.

Dnevnik jednog mitomana Zimina je kronika 2016., jedne od najuzbudljivijih godina novog milenija, one koju su obilježile smrti cijeloga niza kulturnih velikana (Bowie, Eco, Debeljak, Kertész, Novak, Esterházy, Cohen), ali i godine kojom su tutnjali teroristički napadi, politička previranja i izborne utrke, u kojoj se Europi dogodio Brexit, a svijetu Donald Trump.
No i ovdje postoje godišnja doba: Zimina 2016. ujedno je godina vrhunskih koncerata i izložbi, fascinantnih predstava i knjiga te ponajviše – izvanrednih pojedinaca koji svijet i Hrvatsku čine boljim mjestom. Istodobno upućen na ono što otkriva vani i na ono što nalazi unutra, Zima je mudar promatrač i nesmiljen kritičar, izniman autor kojemu je svaki dan prilika i povod da se otvori album svjetske kulture, a dnevnička forma vremeplov koji nas u prošlost katapultira jednako precizno kao i u budućnost.





Čitam i osjećam svitanje nove spoznaje. Otkrivam koliko toga još uvijek ne znam, koliko toga treba doraditi, preraditi, preobraziti, oblikovati.
Osjećam poduku u ljubavi spram književnosti u kojoj misli postaju eliksir samospoznaji, most ka fenomenologiji percepcije. Uranjam u jedinstvenost Zdravkovog književnog senzibiliteta. Vizualiziram prohujalo vrijeme i susret sa mitomanom svakodnevice.

Osluškujem moćnog šaptača, mog elitnog sugovornika. Vodim misaoni dijalog sa piscem. Iluzija, snagom autorova uma, postaje moć sadašnjeg trenutka.
Tu susrećem sebe rascijepljenu na san i zbilju. Skupljam dojmove i prepoznajem svoje trojstvo, tri lica iste duše u konačnosti fizičkog tijela.
Jesam li skriboman? ... pitam pisca sjećajuć se njegove prijašnje knjige.

Svakodnevno pisanje je trening mozga. Vrijeme trajna fascinacija... odgovara Zima.

Metafora trojstva izranja iz pepela i postaje poetski cvijet svijesti.

Kao lovac u labirintu novih spoznaja pokušavam poetski svijet rastočiti u mehanizme svagdašnjih navika i zbilju doživjeti u novom svjetlu. Vidim umnožavanje stihova. Hvatam ih i poklanjam prosjaku u katedrali uma, mom neznanju.

Dnevnik jednog mitomana se ostvaruje paralenim razinama svijesti u koje me je pisac uveo.

“Dnevnici se pišu da bi se razgolićivalo svoje ja. No, kod Zime nema ništa od toga, on ima jedan vrlo samozatajan, nenametljiv odnos prema vlastitom ‘ja’, kao da je na neki način s njime sklopio pakt o neutralnosti. On tu ne zapada u narcizam; Zimi je njegovo ‘ja’ manje interesantno nego ono što ga okružuje”, rekao je sinoć Katunarić.


Estetski užitak čitanja je nezamjenjiv, traje ritmom vremena.

Dijana Jelčić...


Oznake: Zdravko Zima, Dnevnik jednog mitomana

- 07:27 - Komentari (28) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.12.2017.

Školice...



Julio Cortazar: Školice
Kultni roman argentinskog pisca Julija Cortazara bilo je jedno od prvih djela koje je poremetilo uobičajene navike čitanja: poglavlja su ispremiješana pa se knjiga može čitati na više načina – od prve do posljednje strane, kronološki, po rasporedu s početka romana, ali i po slobodnoj volji, napreskokce, kao u dječjoj igri školice. Nijedan način čitanja ne narušava doživljaj romana u čijem su središtu Argentinac u Parizu, njegova djevojka s kojom proživljava kojekakve lomove i njegovi prijatelji koji dane provode besposličareći, slušajući glazbu i beskrajno raspravljajući o svemu i svačemu. Istodobno, kroz analizu psiholoških stanja marginalaca u velikoj urbanoj sredini, taj latinskoamerički Joyce postavlja temeljne dvojbe otuđenih ljudi uzdrmanog identiteta i geografske iskorijenjenosti. "Školice" su u konačnici jedno od onih rijetkih dragulja književnosti dvadesetoga stoljeća, koji možda neće biti pristupačan najširem sloju čitatelja, ali će ga štovati književni sladokusci.

Prema Telećanu, "Školice" su svojom kvalitetom ravne, primjerice, Joyceovom "Uliksu", "Čovjeku bez osobina" Roberta Musila ili "Karnevala" Béle Hamvasa, dok im jedno od mogućih izvorišta valja pronaći u Hesseovoj "Igri staklenih perli". Već i ovo probrano društvo dovoljna je preporuka za čitanje Cortázarovog remek-djela, između ostalog i zbog toga što je, usprkos svim mogućim poveznicama s drugim autorima, ovaj pisac svojim izrazom i dalje samosvojan i jedinstven...

osvrt Tomica Bajsić




Budna sanjam. Nalazim se u labirintu zrcala... grana se u beskonačnost. Tminu ispred mene razbija samo plamičak svjetlosti. Čini mi se nedohvatnom ali obećavajućom. Iza mene ostaje svjetlucavi trag. Svilenkasta nit mi ulijeva sigurnost povratka u budnost.
U ovoj velikoj razigranoj cjelini se pojedinostima zameo trag. Prisjećam se pokušaja pisanja knjige o labirintu svijesti, pisanja pjesmica o ljubavi i duševnim previranjima, pisanja tekstova o umijeću življenja. Umreženost pamćenja je nenapisana knjiga u kojoj su sjedinjene sve razine istinskog postojanja. U toj mreži se budućnost iskri kristalima izmišljaja iz prošlosti i zrcali odsanjanu budućnost.

Iznenada razumijem zašto je Cortazar napisao svoje Školice u nelinearnoj strukturi, zašto njegov roman nudi mogućnost čitanja nepreskokce, poziva na hipertekstualno čitanje. Uranjam u strukturu dočaranog kaosa, u odnos zemlje i neba, prihvaćam igru koja postaje metafora ovozemaljskog života, ljubavna igra, mahnitanje u dvoje.

Skupljam kristaliće svjesti i bacam ih ispred sebe. Kao djevojćica sam rado igrala školice. Sada skakućem sjećanjima i doživljavam pročišćenje spoznaje i vrtloženje osjećanja osjećaja, vrhunac ljepote. U središtu labirinta se nalazi arhetipski kozmogram, krug upisan u kvadrat, pokretnost u stabilnosti, nestvarno stvarna vizija zagrljaja neba i zemlje, zagrljaja duše i materije iz kojeg je rođen život.

Misao, zvuk, miris, okus i slika se sjediniše u spiralnu dinamiku vremena, u carstvo bezuvjetne ljubavi.

Čini mi se, ušla sam u parabolu knjižnice u kojoj više nema knjiga, u kojoj su sve do sada poznate kombinacije ostvarene, u svijet koji je do krajnosti iscrpio mogućnosti izričaja.

Sporazumjevamo se govorom cvijeća, oblaka i zvijezda, antologijom ljubavne poezije i titrajima svijesti.

Budim se. Ispreplitanjem razina svijesti i podsvijesti budna sanjam život.

Dijana Jelčić


Oznake: Školice, Julio Cortazar

- 07:37 - Komentari (26) - Isprintaj - #

Poezija uspomena daruje snovitost zbilji...

  • Kada odlutam u sjećanja, kada zaustavim prohujali komadić sna i vratim ga u ovo ovdje i ovo sada tada znam da je misao jedina energija kojom možemo dvosmjerno putovati, odlaziti i vraćati se u trenutke zabilježene srcem, orošene dušom, zatvorene čahurom u kojoj spava uspomena sretna ili nesretna, tužna ili sjetna.

    "Apsurd se rađa iz ove suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban."

    A. Camus





Rođendan ovog bloga... 02. 04. 2008.

  • djelić mog prvog teksta objavljenog na blogu.

    Na rodnou sudbine iznenada bljesne putokaz ka snu… davno zaboravljenom, nedosanjanom svijetu lijepih izmišljaja… tada utihnu zli proroci… čuje se samo zov vjesnika ljubavi… smijemo li zakoraknuti putem bez znakova… bez ucrtanih ciljeva… bez dokazanih istina?...

Dobro došli u moje vrijeme...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se