Sveta geometrija...

21.08.2017.




Možda ćemo
jednoga dana
matematičkom etikom
otključati vrata Raja,
raskrinkati misteriju
postanka,
dosegnuti spoznaju
Apsoluta i Istine,
razjasniti
usaglašavanje
duše i materije,
zagrljaj
kozmosa i čovjeka.

Možda ćemo jednoga dana
čuti glazbu nebeskih sfera,
razumjeti načelo stvaranja,
i pitagorejsku molitvu
tajanstvenoj,
četvrtoj dimenziji,







"Blagoslovi nas božanski broju,
ti koji si stvorio bogove i ljude!
o, sveti, sveti Tetraktise,
ti koji sadržiš korijen
i izvor vječnog toka stvaranja!
Jer božanski broj počinje čistim
i dubokim jedinstvom
i doseže sveto četiri,
stvara majsku svjetlost
koja sve povezuje,
i sveto 10,
koje sadrži ključ svih stvari"


Četiri osnove postanka
voda,
vatra,
zemlja,
zrak.

Četiri godišnja doba,
četiri strane svijeta,
četiri jahača Apokalipse,
četiri obilježja čovjeka.

sangvinik,
kolerik,
melankolik,
flegmatik.

Četveroznačna prostornost,
točka,
linija,
povšina,
materija.

Zbroj,
dekada kao
quinta esentia,
kao Apsolut,
kao ljubav.

Dijana Jelčić... zbirka Nestvarno stvarni... Kultura snova, Zagreb, 2014.




slike... Michelangelo... stvaranje Adama... Leonardo da Vinci... Vitruviev čovjek kvadrira kružnicu

Oznake: božanska geometrija

Japanska poezija, knjiga s daškom ljubavi...

20.08.2017.



Tragala sam za peharom istine… lutala knjižnicama, čitala brevijare ispisane drhatvom rukom ostarjelih mudraca… požutjele stranice su drhturile… bojala sam se njihovog rasipanja u prah… provodila sam sate i sate u antikvarijatnoj knjižnici velikog grada na jezeru… knjižničar me pozdravljao osmijehom… promatrao me iza prastarih naočala predebelog stakla… oči mu nisam mogla vidjeti… nestajale su fokusu leća…

Udisala sam miris prohujalog vremena i uvijek svježih ruža na njegovom radnom stolu… pitala sam se tko je taj čovjek koji tako neumorno čuva davno napisano blago… nije prodavao knjige… samo ih je posuđivao na čitanje u njegovom prostoru…





U jednom sutonu mi je pokazao knjigu ukoričenu u latice ruža… knjigu poezije ispisanu na krhkom papiru japanskih salvijeta… na svakoj stranici slika i pjesma… izdana u Leipzigu, darovana s posvetom 1897- e godine… za sjećanje na…
To je dar moje majke mome ocu… rekao je tiho… kada su umrli ja sam od latica njenog vjenčanog buketa izradio korice… s vremena na vrijeme je otvorim i uronim u tu ljepotu izričaja… prevođenje je umijeće… iako je prevedena na njemčki osjećam dašak Japana u njoj… još uvijek osjećam majčin miris…

Udaljio se i ostavio me sa poezijom daleke, meni nepoznate zemlje…





Iskrene misli, Zaborav, Vanitas vanitatum… tri pjesmice i slika žene… ne znam je li prevod dobar, ali čitajući osjetih ljepotu njemačkoj jezika pretočenog u poeziju… osjetih ljubav u zraku…

Kada sam odlazila vratih knjigu na njegov radni stol… darujem vam tu knjigu… vi ste jedna od rijetkih koja u uživa u mirisu mojih starina… osjetih titraje u srcu… očutih neizmjernu sreću… samoća je magija u kojoj se vrijeme ispija sa fontane zlaćane svjetlosti... od samaca koji nisu osamljeni možemo puno naučiti... ja naučih od tog starca vrednovati sjećanja na ljepotu prohujalog vremena... naučio me je da pamtim samo sretne dane...

To je knjiga koju čuvam kao oko u glavi... nježnost njenih stranica oplemenjuje već samim dodirom... pjesme su predivne... tankoćutne kao rijeka ljubavi... darovao mi je štafetu ljubavi ... jednog dana ću je predati nekome... jer štafeta ljubavi ne smije biti nikad zaustavljena.

Danas prolistah ponovo taj darak… i slika starca je zatitrala u mom sjećanju… njega više nema… ostala je uspomena na vrijeme traganja za peharom istine… i knjiga s daškom ljubavi…



Dijana Jelčić






Oznake: Japanska poezija, knjiga s daškom ljubavi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se