Akcija za spas orlova čekinjara
|
Jučer sam spoznao nešto blizu božanstva. Ali idemo redom. Prvo sam se valjda probudio. Jesam, da. Ali jako teško. Oči sam držao poluotvorene sve negdje do pola 11. Zašto? Zato jer sam noć prije išao žderat u restoran Sofra, gdje smo nas trojica junaka i jedna gospođa pojeli kao što inače pojede somalijska familija u deset mjeseci. Zato sam se jedva dignuo, jer smo si malo popili. Šaran negdje mora plivat, ne? I tako sam stigao na posao, umoran, ali svejedno sam prionuo poslu. Što ću, takav mi je usud. Uglavnom, negdje oko 3 shvatio sam da će vjerojatno u neko doba zapadat ojača kiša i da bi se bilo dobro izgubit s posla u što kraćem roku, pa radit doma još. To i učinih negdje oko 4, ali moje veselje glede rana odlaska s posla je trajalo možda 7 i pol minuta. Jer negdje kad sam bio kod Vjesnika opasno se namrštilo nebo, a kod Zagrepčanke sam već počeo solidno kisnut. Blago ispižđen nastavio sam sa bicikliranjem. Doma sam došao taman kad je zasjalo sunce i kiša prestala. Savršen scenarij. Duga se pojavila na horizontu i sa mog balkona izgledalo je kao da jedan krak duge ide iz tornjeva katedrale, a drugi kraj kao da ide iz neke druge crkve. To mi se sviđalo, jer dugine boje su boje kojima se služe oni sa gay pridea, a njih crkva ne voli. Oprao sam se nakon što sam malo promatrao dugu, a onda zapičio u grad. A u gradu sam spoznao ono božanstvo sa početka. Stjecajem okolnosti našao sam se sa Richardom te djevojkom mu. Prije nego sam se sreo s njima, htio sam se počastiti tortom od sira iz Ivice i Marice. Dobro da nisam, jer Richard mi je otkrio tortu od sira iz Torte i to. Prvog zalogaja, sjećat ću se do kraja života vjerujem. Sir je bio baš onakav kakav treba, fino se topio u ustima i pikantno obogatio cijelu unutrašnjost mi istih. Pojeo sam je lagano, a inače proždirem hranu. Znajući da će mi navečer doći drug Jay-Z ne bi li gledali najnoviju epizodu Sopranosa, kupio sam nam još te torte. Par sati kasnije, prvi zalogaj u drugi komad torte od sira i osjećaj je bio isti kao i kod prvog komada. Bilo je jasno da mi je otkriveno savršenstvo... ANEX: U dijelu di spominjem kišu te moje pokisnuće zaboravih spomenut da sam sreo Tilu. Eto, to je to. |
