24.01.2007., srijeda

Zorane, tvoja batinica je danas posebno kruta

Jučer sam se jedva probudio, tj., kad sam se probudio shvatio sam da je već devet i da kasnim na posao, iako kod mene na poslu ne postoji kašnjenje na posao. Brzo sam, još bunovan na sebe stavio nešto odjeće, tek tako da se kaže da sam odjeven te hitro osedlao ljubimca na dva kotača, pa pravac pos'o. Na poslu nije bila ništa nova, a kako bi i bilo. Naručio sam pizzu, a i pojeo sam je. U neko doba dana sam dobio jaku želju udarati u bubnjeve, pa sam nazvao prostoriju gdje se svira u nadi da ću imati sreće i da će neki termin bit slobodan. Pošto sam očigledno čovjek pun sreće, postojao je slobodan termin.

Otišao sam ranije sa posla, luđački sam vozio bicikl po omanjoj kiši, sve s ciljem da do pol šest stignem doma, pa od doma do Cibone, gdje se nalaze prostorije u kojima se vježba glazbena stručnost i uigranost. I uspio sam sve to, jer sam jučer bio nadčovjek. Nadčovječno sam i masakrirao novi bubanj u prostoriji, pokazavši mu tako tko je gazda u tih šest, sedam kvadrata. Ja sam gazda, ako niste shvatili. Odsviravši svojih sat i pol, osjećao sam se ispunjeno, ali i umorno, ali ispunjeno.

Doma sam došao oko pola osam. Stavih da se sa prostranstava Interneta skida dvanaesta epizoda serije Heroes, a na televizoru pogledah novi nastavak Zabranjene ljubavi. Uz domaći TV proizvod jeo sam jastoga. Kad sam spoznao da je na drugom film Crossroads, koji je po svemu sudeći te godine kad je proizveden nepravedno izostavljen sa oscarovskog popisa, bio sam sretan, jer bila je to prilika da napokon pogledam to vrhunsko djelo. Odgledavši ga, otišao sam preprat tijelo, a i kosu. A onda je na red došao novi nastavak serije dr. House. Jučerašnji nastavak je bio dobar, ali meni je svaki dobar. Nakon Housea, odgledao sam skinutu epizodu Heroesa, a onda je već i Seinfeld počeo, a bogami nakon toga i Futurama. Za spavanje sam si priuštio pokoju scenu iz filma Double Reamed and Creamed, ne bi li usnio snom pravednika. Čeksondurbaj!!!!

- 16:27 - Komentari (15) - Isprintaj - #

19.01.2007., petak

POios sam noćas i bvlio sam jest. romantiš bjah, al ne uhjebaj. luka nije bilo dovolkjnoi pa s mo tražili novo. al doboe. taksi je doveo kući.
- 01:24 - Komentari (12) - Isprintaj - #

16.01.2007., utorak

Oj grozde, sudbina te nije mazila

Pošto dobih ovu poprilično bedastu pizdariju i to od dvoje ljudi čak, sad i ja moram napisati nekih pet stvari koje kao nitko ne zna. Jebem mu život.

1. Negdje tamo u 5. razredu pučke škole sam, iziritiran ponašanjem mlađeg brata frenda iz razreda, na istog lansirao kamenčugu od jedno pol kile. On je bio udaljen jednu desetak metara od mene i iako sam bio poprilično siguran da ga neću spizditi, ipak sam ga spizdio. U glavu ni manje ni više. Misleći da sam ga ubio, zacrnilo mi se pred očima. Ali, ispalo je da je dečkić bio malo kvalitetnije građe, pa mu nije bilo ništa. Da stvar ne prođe nezamijećeno, potrudio se neki susjed, koji me morao malo ukoriti.

2. Za vrijeme bivanja u vrtiću išlo se na neki izlet u Kranjsku Goru. Mislim da je bila 1985. godina prošlog stoljeća. Izgleda da sam od malena gradio stav da je najljepše srati samo doma i nigdje drugdje, jer srao sam jedino u vlastite gaće. Dakle, nešto slično gospođi Marisi, samo ja sam imao 5 godina, dok je ona ipak imala malo više. Kad bi tete skužile da sam se usro gaće, ne bi im bilo drago, pa sam tako s jednom završio i pod tušem, gdje me detaljno oprala od govana, a da li me dirala gdje ne smije se ne sjećam. Ne želim se više prisjećati tog perioda mog života.

3. U sedmom osnovne, negdje u proljeće, jednog popodnevnog turnusa, došli su nas u razred obavijestiti da nemamo biologiju i da imamo slobodni sat. Veseli kakvi jesmo, odmah smo se razveselili. I dok je pametni dio razreda, dakle žene i štreberi, otišao van na sunce igrat raznih igara ili gledat momčiće iz osmog kako ubacuju loptu u koš, nas nekoliko zgubidana odlučilo je 45 minuta slobode provesti po hodnicima igrajući popularnu igru po imenu kokanje. Ko ne zna kaj je kokanje, sad će mu bit objašnjeno. Imaš sličice i onda ih staviš na pod tako da gornji desni kut jedne sličice dodiruje donji lijevi druge. Onda ili poluskupljenom šakom jedne ruke ili poluskupljenim šakama obadvije ruke koje pak skupiš u jednu džinovsku poluskupljenu šaketinu opizdiš po sličicama. Cilj je da okreneš sličicu na drugu stranu. Ako to napraviš, uzimaš protivnikovu sličicu. Dubokoumna igra. Uglavnom, igrasmo, a kad nam je ponestalo sličica, dođosmo do briljantne ideje da odemo ukrast sličice dječici iz nižih razreda koji su svoje jakne ostavljali obješene u jednom dugačkom hodniku gdje su se nalazila čak tri razreda. I tako smo mi prepipavali jakne u potrazi za sličicama, kad je iz srednjeg od tri razreda izašla neka djevojčura crvene kose i pjegičava lica i vidjela nikog drugog do li mene kako nekom njenom šulkolegi prčkam po jakni. Ne sluteći opasnost, nastavio sam s praksom, ali je mala štićenica đavla pozvala svoju drugaricu (makar onda više nisu bile drugarice, ali jebi ti to, ostalo nama djeci navika zvat sve drugaricama, pa smo i verbalne packe morali otrpit, jer odjednom su svi bili veliki hrvatski profesori i učitelji, maltene akademici) da urgira. I urgirala je, bijah pozvan kod pedagogice, gdje izmislih najneuvjerljiviju priču o tome kako nisam krao. Rekao sam da sam svirao na jaknama i da se mladoj prokletnici učinilo da sam krao, jer sam ja, jelte, svirao na jakni. Bio sam jako ponosan na to kakvu sam laž izmislio i smijao se svima u lice kako su uspjeli to popušit. Danas shvaćam da vjerojatno nisu ništa popušili, a izbacivanje iz škole sam izbjegao samo zato jer u biti ništa nismo ni ukrali koliko smo jadni bili.

4. Prije nekoliko dana, sad za Staru godinu, baš nakon što sam malo odrijemao na kauču u najtamnijem dijelu prostorije zbog poradi prekomjerene konzumacije alkohola, odlučih ustati i opet zaplesati. No, prvo odlučih još malo odmoriti naslonjen na zid i promatrati plesače, a ponajviše plesačice. I dok sam ja tako mamurno blejio, prišla mi jedna gospođa i pitala me da li sam ja kojim slučajem otac organizatora tuluma. Mojoj nevjerici nije bilo kraja, a ona je krenula pričat kako ona nije ni trebala biti tu, ali da je ušla preko veze. Onda je otišla nekog drugog gnjaviti. A bila je ovako, dama dobrog izgleda, da ne budem vulgaran. I malo sam je promatrao dok je pričala s nekim drugim, kad na razglasu krene 99 Luftbalons. A rekla je da se zove Irena. I htjedoh joj priči i reći: "Irena, tvoje ime se rimuje sa imenom pjevačice koja pjeva ovu pjesmu!". Za one koji ne znaju, pjevačica se zove Nena. Na sreću, odustah. Ali, mislim da je i više nego očigledno zašto ništa ne jebem.

5. U cvijetu svoje adolescentnosti, volio sam se grubo šaliti. A u to doba sam se dosta družio sa kćerima prijatelja mojih roditelja i to vjerojatno zato jer su se i naši roditelji dosta družili. I tako nije bilo čudno da one prespavaju kod nas, a nije bilo čudno ni da mi prespavamo kod njih. Ja sam volio ostati prespavat kod njih, jer su one imale Kanal A, koji je u to doba petkom i subotom u ponoć puštao porniće recentne njemačke produkcije. Jedino što je bilo nezgodno je to što je televizor bio u istoj sobi gdje smo mi djeca spavali, pa sam morao biti pažljiv dok gledam. I gledao sam ja tako neki uradak njemački, kadli mi se priprdi. Tu dolazimo na onaj dio sa grubim šaljenjem. Osjetih da će prdež biti jak, pa nisam mogao odoljeti da ga ne podijelim, barem i u snovima, sa svima prisutnima. Mlađa kćer prijatelja mojih roditelja je spavala na podu i bila mi je najbliža, pa sam odšetao do nje, prislonio joj dupe na uho i ispustio prdež koji bi osakatio i najjaćeg transformera. Normalno, probudila se i shvativši što je bilo, pokušala me zadavit, ali nije joj uspjelo, jer sam joj prdežom vjerojatno oštetio srednje uho, a s time i sposobnost držanja ravnoteže. Pala je i nastavila dalje spavati. Ujutro se ničeg nije sjećala.

Slijedećih pet koje izabire Bučimir su:

Nike
Mainscream
Thanatz
Umobolan
i
Komfort u saundu.

- 17:28 - Komentari (17) - Isprintaj - #

12.01.2007., petak

Sonjina marama je od jute

Olijenio sam do granice nenormalnog. Uzeh dva dana godišnjeg dodatno, jer posla nije bilo. Dane iskoristih za nerad te bubnjanje. Vježbah sviranje na instrumentu dva dana za redom, a sutra će mi se pridružiti i Narantxa na basu, pa ćemo džemat. Tj., on će vrlo vjerojatno svirat i pizdit jer ga ne uspijevam pratit. No, svejedno, barem ću bubnjat. Kupio sam za džem i nove palice čak. Jerbo sam stare dobrano načeo. Ovaj mega zanimljiv paragraf upravo završava.

Vođa je bio u Australiji. Vratio se jučer. Bilo mu je dobro. Znam to jer mi je rekao. Ali znam to i zato jer je na večini njegovih fotografija iz Australije neki komad jako lijepe hrane. Udebljao se šest kila. To su otprilike dvije kile po tjednu. Zaključujem da se u Australiji dobro i pošteno jede. Žene su navodno komunikativne te koketne. Na fotografijama vidjeh nekoliko primjeraka ženki koje su pasale mojim očima. Ali očigledno nisu i Vođinim, jerbo ih je sve odbio. Najčešće na balkanski način. Dakle, muški. Moram priznati da ga po tom pitanju nisam razumio.

Nekako ne znam što da pišem više. Bit će da sam rekao sve što sam imao reći. Aha, sjetio sam se. Zadnjih par dana sam se zapalio za seriju jednu. Heroes se zove. Za nju sam čuo od Umobolnog prvo. Ali nisam imao namjeru nabavljati je, jer doma nikad ne pogledam nikakve serije. Ja sam čovo koji više voli televizor. Ali onda sam je spletom okolnosti dobio od oca, pa baš jedan dan nisam imao šta za raditi i reko, ajd da ja vidim o čem se tu radi. I sad jedva čekam da dođem doma, pa da odgledam novi nastavak. Neću Vam reći o čem se radi. Ako hoćete znati o čem se radi, nađite na Internetu, velik je i močan.

Sad zbilja nemam više ništa za reći. Odlazim u miru. Gurbenzorf!!!!

- 16:16 - Komentari (8) - Isprintaj - #

04.01.2007., četvrtak

Bojazan je Maričin obraz u noći

Ulovila me neka prehlada, jebo je ja. Vrlo vjerojatno je do nje došlo nakon što sam poprilično pijan, ali i znojan od neljudskog plesa izašao iz podruma na ugodni slavonski povjetarac ne bi li malo odmorio uz smiješnu cigaretu. Obavjestit ću Vas da sam šniticu kulena dobio, dobio sam i sarme, sve sam dobio što sam htio, osim ženskog reproduktivnog organa, ali ne može čovjek sve imati, ne bi bilo fer ni drugarski. Drug Mainscream je bio domaćin i pol. A i glazbu je puštao divlju i divnu. Sve u svemu, doček je dobio najviše prolazne ocjene od svih sudionika, nitko ne žali ni za čim.

Spomenuo sam prehladu? Prehlada je nešto najgore ikad. Čak nije ni poštena bolest. Gripa. E to je bolest. Prikovan si za krevet, jedeš malo, gubiš salo. Boli glava, ima se temperatura. A prehlada? Koji je to kurac. Sposoban si za sve, ali šmrčeš, kašlješ, grlo boli, topla juha je A MUST! Prehlada je kao light majoneza. Je, majoneza je, al nema dovoljno masti da bi bila dovoljno dobra za jest. To Light si nabite u dupe!!!

Kupio sam jučer nove zvučnike. Imao sam namjeru kupiti i novo pojačalo/receiver, ali na kraju sam odustao. Jer nakon što sam spoznao da sam retaj i da sam jedno godinu i pol dana pogonio glazbu s kompjutera preko PHONO ulaza, a to ne valja, jer zvuk nije lijep ni dobar, pa sam ja odmah pomislio da je kriv moj 30 godina star SANYO old school receiver. No, kad mi je objašnjeno da probam prikopčat komp na neki drugi ulaz, zvuk je najednom postao lijep i dobar, pa sam zaključio da ne treba možda još kupovat novi komad hi-fi opreme u obliku pojačala/receivera. No, zvučnici su se morali uzeti novi, jer sam na starima, tijekom žešćeg puberteta, vježbao high kick udarce i šamaranje maloljetnika. Pa izgledaju kao da sam ih ukrao iz bejrutske dvokatnice nakon granatiranja.

No, od jučer sam ponosni vlasnik ovih dolje mališana.

Photobucket - Video and Image Hosting

I ne bi ja bio ja, da nisam kreten. Pa tako lijepo dođem doma, sav sretan i spreman da maknem stare i stavim nove zvučnike, kadli shvatim da sam zbilja kreten. Nisam kupio kablove. A oni su, jelte, nužni da stvar funkcionira. A stari zvučnici su krš i došli su sa kablovima, pa nisam uopće razmišljao. Dakle, službeno sam kreten. Sad idem kupit kablove. Šulajnakas!!!!!!!

- 17:13 - Komentari (14) - Isprintaj - #

< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Komentari On/Off

Moji prijatelji i ja smo tema ovog vrućeg bloga. Svakim nastavkom biti će otkriveno sve više i više detalja o našim intimnim, ali ispraznim životima. Stoga nestrpljivo očekujte svaki novi dan u tjednu jer ovaj blog je ono pravo.

Blog.hr
Forum.hr
Internet Monitor
Dom urbanih frizura
Bo' Selecta
DropBike

Tu možete vidjeti što se slušalo proteklog tijedna! Predivno...




Rado ću čuti Vaše savjete ili možda želje. Ako ste k tome i zanimljivi možda se običan kontakt pretvori u pravo prijateljstvo!!! Pomozite mi da steknem barem dvoznamenkasti broj prijatelja!

Eto novog mejla
kbucimir@gmail.com


Moj broj onog programa sa cvjetekom pomoću kojeg ljudi mogu komunicirati bez da se vide. Slobodno se javite.

304645703



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se