22.12.2007., subota

Ninja i samuraj zajedno u krevetu

Skoro pa ništa ne može opisati smrad prdeža koji me danas probudio negdje oko dvadeset do jedanaest. Nije ni čudo, pošto je jučerašnji dan bio obilježen unosom u tijelo samo nezdrave hrane. Iako nije da je samo jučerašnji dan bio poseban po tome. Da, i inače unosim u tijelo nezdravu hranu. Ako je to ikako moguće za zamisliti.

Ne znam što me nagnalo da počnem pisati ovaj post. Prvi nakon tri i nešto mjeseca. Možda sad kad je završio Big Brother opet krenem sa pisanjem. Iako sam Big Brother gledao dosta rijetko. Što je zapravo i čudno, jer sam sva prošla izdanja gledao religiozno i učestalo. Valjda mi je tek sad došlo do glave koja hrpa govana i trunja je taj Big Brother. Pogotovo jer smo jučer dobili onakvog pobjednika. No nisam došao ovdje pričati o Big Brotheru. Nisam zapravo došao pričat o ičemu pametnom. Samo sam došao javit da je sve OK, nisam neživ, tj., mrtav.

U životu je inače sve po starom, manje-više. Novosti koje bi mogle bit zanimljive su kako slijedi:
- nisam se brijao od osmog mjeseca
- obrijat ću se iza Nove godine
- petkom od 18-20 h možete slušati radio emisiju Zvuk Sobice na radio Studentu u kojoj i moja malenkost trabunja pizdarije te pusti pokoju pjesmu
- bend redovito održava probe te se sprema za rock slavu
- stolica mi je redovita

Eto. Malo sam se zabavio sad pišući, možda ponovim to uskoro.


- 14:34 - Komentari (7) - Isprintaj - #

17.09.2007., ponedjeljak

Imao sam jedan san. Išao je nekako ovako...

Drugarica Tila i ja smo se našli u Franck tvornici s namjerom da kupimo jazavca. Tj., ja sam htio kupit jazavca, a ona je došla sa mnom. I tako smo bivali neko vrijeme u Franck tvornici, spoznavši da se tamo uz jazavca može kupiti i još štošta. Tako sam se ja namjerio i na flašu viskija, dok je Tila bacila oko na neki deterdžent. I sad dođemo mi do blagajne, i gospođa mi fino odskenira jazavca, a bogami i još neku živinu manju, koju sam kao dobio na poklon. Onda sam ja jazavca htio ugurati u šupak od te manje živine, kao da imam manje za nositi. Unutrašnjost manjeg glodavca je bila nekakva vunena i krajnjim naporom sam uspio ugurat jazavca u tog štakora, koji je onda počeo trčat okolo, a mi smo se svi smijali, jer je bilo smiješno.

Onda je gospođa krenula čekirat viski i deterdžent. Kad je to napravila, otvorila je svaku od tih flaša i izlila pola. Pitao sam je što to radi i zašto. Odgovorila je da je to politika firme. Kad se kupi nešto tekuće, pola ostaje prodavaču. Nisam se bunio. Došavši doma našao sam baku kako leži na mom krevetu. Stao sam pričati s njom, a to je potrajalo nekih sat vremena. Onda sam se odjednom sjetio da sam kupio jazavca i da mi je ostao u ruksaku, pa sam brže bolje skočio po ruksak u hodnik ne bi li oslobodio jazavca. Jazavac je bio zdrav i živ. Gdje je nestao onaj drugi štakor ne znam. Svi smo se veselo smijali jazavcu koji je haračio stanom.


Eto, to je bio taj san.

- 14:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #

21.06.2007., četvrtak

Na bušotini zamiječena naftna mrlja!

Malo mi je vruće. Osim kad sam na poslu. A to je puno. Tamo mi nije vruće. Jer je firma opremljena modernim sustavom rashladnje prostorija. Popularno se to zove klima uređaj. Bijah lijen prošli mjesec. Pa nisam niti jedan post napisao. A lijen sam jer na poslu moram biti marljiv. A i nekako nisam imao što za ispričati. Sad isto nemam, ali iz puke pristojnosti se javljam.

Dobro, nije da nemam što za reć. Bio sam u Beću pretprošli vikend. Malo u posjet prijatelju, pa malo koncert. Ugodna četiri dana u svakom slučaju. Iako su nam predzadnji dan, tj. noć, pokvarili neki Turci ukravši torbu gospođi Pen. Krenuli smo u potragu za njima, ali nisamo ih našli. Da smo ih našli, ne bi se dobro proveli. Mi, ne oni. Dogodilo se to poslije koncerta druga Ted Lea koji je dobar kao čovjek, a bogami i kao pjevač. Čovjek, iako iz Jamerike, prati događanja na jakoj Eurosong sceni te smo prozborili pokoju na tu temu s njim. Obeć'o je da će doćiiii....

Jučer sam rezervirao karte za Atenu. Krećemo tamo nas trojica viteza sigurno, možda nam se i četvrti pridruži. Zbivanja počinju 14/08 završavaju 26. istog mjeseca. Bit će dobro te najbolje. navodno idemo i na Kretu. Vidjet ćemo. Očekujem puno žderanja, lokanja te još kojekakvih prljavih rabota. Eto, tako stoje stvari. Iedm dalje rintat. Asparagus domenica!

- 17:36 - Komentari (8) - Isprintaj - #

17.05.2007., četvrtak

Akcija za spas orlova čekinjara

Jučer sam spoznao nešto blizu božanstva. Ali idemo redom. Prvo sam se valjda probudio. Jesam, da. Ali jako teško. Oči sam držao poluotvorene sve negdje do pola 11. Zašto? Zato jer sam noć prije išao žderat u restoran Sofra, gdje smo nas trojica junaka i jedna gospođa pojeli kao što inače pojede somalijska familija u deset mjeseci. Zato sam se jedva dignuo, jer smo si malo popili. Šaran negdje mora plivat, ne? I tako sam stigao na posao, umoran, ali svejedno sam prionuo poslu. Što ću, takav mi je usud.

Uglavnom, negdje oko 3 shvatio sam da će vjerojatno u neko doba zapadat ojača kiša i da bi se bilo dobro izgubit s posla u što kraćem roku, pa radit doma još. To i učinih negdje oko 4, ali moje veselje glede rana odlaska s posla je trajalo možda 7 i pol minuta. Jer negdje kad sam bio kod Vjesnika opasno se namrštilo nebo, a kod Zagrepčanke sam već počeo solidno kisnut. Blago ispižđen nastavio sam sa bicikliranjem.

Doma sam došao taman kad je zasjalo sunce i kiša prestala. Savršen scenarij. Duga se pojavila na horizontu i sa mog balkona izgledalo je kao da jedan krak duge ide iz tornjeva katedrale, a drugi kraj kao da ide iz neke druge crkve. To mi se sviđalo, jer dugine boje su boje kojima se služe oni sa gay pridea, a njih crkva ne voli. Oprao sam se nakon što sam malo promatrao dugu, a onda zapičio u grad.

A u gradu sam spoznao ono božanstvo sa početka. Stjecajem okolnosti našao sam se sa Richardom te djevojkom mu. Prije nego sam se sreo s njima, htio sam se počastiti tortom od sira iz Ivice i Marice. Dobro da nisam, jer Richard mi je otkrio tortu od sira iz Torte i to. Prvog zalogaja, sjećat ću se do kraja života vjerujem. Sir je bio baš onakav kakav treba, fino se topio u ustima i pikantno obogatio cijelu unutrašnjost mi istih. Pojeo sam je lagano, a inače proždirem hranu. Znajući da će mi navečer doći drug Jay-Z ne bi li gledali najnoviju epizodu Sopranosa, kupio sam nam još te torte. Par sati kasnije, prvi zalogaj u drugi komad torte od sira i osjećaj je bio isti kao i kod prvog komada. Bilo je jasno da mi je otkriveno savršenstvo...


ANEX:
U dijelu di spominjem kišu te moje pokisnuće zaboravih spomenut da sam sreo Tilu. Eto, to je to.
- 16:44 - Komentari (13) - Isprintaj - #

11.05.2007., petak

Mađaroni and cheese

Jučer sam se nekim čudom probudio prije pol devet te sam sukladno s time imao vremena za sranje, pranje zuba, pa čak i sjedanje za stol ne bi li uživao u običaju doručkovanja. Kruh i Reiner pašteta u kombinaciji sa Nescafeom je kao zgoditak na lotu, ali to već vjerojatno i znate, jer to sam rekao već jedno sto puta. Uživah tako u zalogajima neko vrijeme, ali ubrzo sam se našao na biciklu i pedalirao do posla. Stigoh na posao u devet, što je rijetkost. Odmah me prepadoše, jer već su poslali izaslanika u McDonald's, a nisu me mogli dobiti na telefon da pitaju što ću iz te ustanove, jer slušah na slušalice mobilno muziku na putu do posla. U tim trenucima, čovjek ne čuje telefon. Izaslanika sam naknadno obavijestio da želim nekoliko itema iz game McDonald'sovih proizvoda.

I tako je protekao dan na poslu. Red rada, red discipline, red McCountrya bez paradajza. Nakon jedno devet sati posla krenuh doma, pomalo izmoren, ali i oran, jer znam da me doma čeka omiljena sapunica, a bogami i protvan pizze. Saždrah pizzu kao gladni patuljak željan friške ovčetine, usput svjedočeći solidnom šamaru koji je bio udijeljen Leoni Paraminski u Običnim ljudima. Mrzim tu prokletu Dolores i želim joj smrt, a navodno će ista i doći! Prilegnuh nakratko do Zabranjenje ljubavi, a onda se bacih na gledanje. Raznih obrata je bilo, a mladi Tuna je napokon opravdao svoju fuzbetinu i postao muškarcem, odjebavši zlu Tinu, kao što lavica odbija mladunče od sise.

Slijedio je Eurosong. Polufinalna večer. Prekrasno. Favoriti su prošli, ali Hrvat nije. Nije ni pohomoseksualjeni Belgijac solidna hita. Ne shvaćam te Europo! Nije ni Islanđanin sa četiri gitare i bubnjarem koji baca ruku visoko u zrak između svakog udarca po snareu. Velike su to štete bile. Nije preostalo ništa drugo nego pogledati što još ima na televiziji. Malo Južnjačke utjehe, malo Seinfelda, malo Lary Davida, malo Dva i pol muškarca. Za kraj večeri ostavih kanal 40 upaljen i gledah kako trojica gospode intimnim dijelovima tetoše neku plavojku. Večer za pamćenje.

- 19:07 - Komentari (11) - Isprintaj - #

10.05.2007., četvrtak

Nekako sam bio usamljen danas.
Na sreću, doma me čekao protvan pizze.
- 19:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #

09.05.2007., srijeda

Baš sad razmišljam kako ću jebat kad dođem doma.
Sutra će mi desni dlan bit pun žuljeva.
- 17:51 - Komentari (10) - Isprintaj - #

08.05.2007., utorak

Pojeo sam jogurt i cornflakes.
Branimira je zasigurno upravo opleo još jedan grč želuca.

- 14:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.05.2007., ponedjeljak

Maloprije sam izbacio govno iz sustava svog tijela.
Nakon nekoliko mjeseci bilo je to tvrdo govno.
- 16:58 - Komentari (5) - Isprintaj - #

18.04.2007., srijeda

Šegrt Đapić i sedam samuraja

Po učestalosti, jačini i kvaliteti smrada prdca znam kad sam bolestan. Tako sam prekjučer rondao sve u šesnaest. Svake minute iz mene je izašao barem jedan uraganski plin. Isti taj plin skidao je fasade sa udaljenijih zgrada. Tako sam ja došao do zaključka da će me pokosit bolest. I je. I sad sam bolestan. Nisam na samrti, ali bolestan sam. Sve me strah pomisliti kakav će prdež uslijedit kad ću bit na samrti.

Inače, ovo lijepo vrijeme tratim gledajući serije neke razne. Zadnje čega sam se uhvatio, doduše tempom sporijim od onog kojeg imaju znanstvenici pri pronalasku lijeka za rak, je serija Weeds. Neloša je te je preporučam, ako ništa drugo zbog glavne glumice koja je solidna milfeta i jebo bi je. Imam i nove Sopranose spremne za gledanje, a jedini razlog zašto ih nisam pogledao do sad je jer čekam onog prokletnika JayZa da se vrati iz Beograda, pa da pogledamo zajedno, jer je on fan oveći.

A evo i joše jedne vezano za lijepo vrijeme. Vraćam se s posla tako ja jučer. I već osjećam bolest te bicikl jedva vozim, a glavu ne želim micati jer me boli. A oko mene, pošto dan bjaše kao iz raja, sve samo polugole babe. I kako da ne mičem glavu? Koja me onda još više boli! Al svako malo: sisa na tri sata, gola noga na sedam sati, gujsca na devet! Popizdio sam. Ali i malo se olakšao doma. Shvaćate, jel? Odo sad bolovat dalje. Cumbajšpil!!!

- 13:19 - Komentari (12) - Isprintaj - #

05.04.2007., četvrtak

Burzovni mešetar Joško

Pospan sam kao osakaćena i pokisla kuna zlatica. Trenutno. Inače se dobro držim, iako sanak svako malo sklopi oči mi moje. Sve to, jer se puno radi. Već mjesec dana sam pod otežim opterećenjem. Ako ne i više. I još toga ima puno, ali kao da se nazire kraj. Vidjet ćemo. Osim toga, nema posebno nekih događanja. Bjah prošli petak u Italiji na koncertu diskoidne skupine maštovita imena !!! (čitaj: čk čk čk). Put je bio zabavan, ali i dug. Popilo se nešto alkohola, razgovaralo se o dužini penisa pojedinih poznanika, pojeo se pokoji talijanski sendvič. A prvo što učinismo nakon ulaska u Bolognu bilo je sjedanje u Burger King i hranjenje dobrima iz tog hrama faširanog mesa uobličenog u jako plosnati valjak ubačen između dva komada kruha.

Nakon hranjenja trebalo je zaplesat, pa to i učinismo, al ne prije pola 12, jer prvo Talijan nije pustio Hrvata u dvoranu, jer Hrvat bijaše uranio. Ostavio nas mrski okupator na kiši te je Hrvat čak malo i promrzao, ali kada je napokon ušao u dvoranu, bio je sretan do te mjere da je odmah potrošio nekoliko eura na pivu i rakiiicu. A onda je zauzeo svoje mjesto u prvim redovima i čekao da se zvijezde večer napokon udostoje izaći van. A kad su izašli krenuo je dernek od 70-ak minuta. Plesao sam kao što Travolta nikad nije, niti će moći, a mislim da bi se i Astaire posramio i otišao kući plačući, možda bi čak i zavirio u čašicu, pa bi ga spopala utučenost, pa bi dignuo ruku na sebe. Nikad se ne zna. Uglavnom, dobro je bilo. Vratili smo se živi i zdravi, iako malo zalutasmo oko Trsta, vuklo nas je nešto tom gradu, mora da je ipak naš.

Pogledah prošlih dana i kvalitetne filmske uratke neke. Prvo jedan od kojeg i dan danas želudac hoće silom van. Mudro odlučih da će bit dobro da se ode na skrivenu premijeru. I što dobijem? Film najgori! Harsh times. Nažalost, ne mogu opisati zašto je film loš, to se treba vidjeti, ali dat ću samo jedan citat iz filma, pa vi prosudite da li je to film za vas ili ne. "Dude, that's a serious breach of the homey code!". Svako daljnje objašnjenje je nepotrebno. Na sreću, situaciju su spasila dva klasika, od kojih se uvijek čovjek osjeća bolje i plemenitije Dakako, riječ je o filmovima Rambo 2 i 3. Oni dođu kao lijek na najgoru ranu. Gledajući ta dva filma, u dva različita dana, normalno, pojelo se nešto hrane, jer na prazni želudac to ne ide. I iako sam rekao da pazim malo na hranu, zalomi mi se tu i tamo poneki izlet u nepoznato, ali masno. Što ću, jače je od mene. Burgudavak!!!!

- 18:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #

21.03.2007., srijeda

Pojem Zdravljico in sem srečen!

Danas je kao neki hrvatski dan migrene. Zato valjda i imam jednu. Ili sam je imao. Da, više nemam. Provjerio sam upravo. No, ajmo o zabavnijim temema. U ovaj ponedjeljak, dakle, prekjučer, uputi se vesela družina prema Ljubljani, Slovenija, ne bi li prisustvovala koncertu američke skupine Trans Am. I sve je krenulo lijepo i krasno, iako smo na izlasku iz Zagreba kleli kišu i to kako svaki put kad se ide u Ljubljanu pada kiša. Četrdesetak minuta kasnije, htjeli smo kišu kao što tek rođeno dijete želi toplinu majčine sise. Naime, čim smo prešli granicu, kiša se pretvorila u snijeg, koji je padao kao da pada prvi put na svijetu. No, nismo bili obeshrabreni, jer snijeg nije četnik sa sjekirom, nego poluzaleđena voda. Oh, kako li smo samo u krivu bili.

Prvih dvadesetak kilometara autoputa prošlo je u redu, ali snijeg je dobivao na snazi, pa je naše vozilo gubilo na brzini. I to dosta. Kad bi došli do 50, otvarao se šampanjac. Onda je autoput prestao i zamijenila ga je obična cesta, po kojoj smo solidno jurili, zahvaljujući i ralici koja doduše nije ralala, ali je distribuirala sol i šljunak na slovenski asfalt. Bit će to jedina ralica koju ćemo vidjetu u sljedećih nekoliko sati. Ponovni dolazak na autoput značilo je i ponovno smanjenje brzine, jer je prijespomenuta ralica izgleda bila u vlasništvu opčine Pripičkovje i nije mrdala iz nje. Sljedeća dva sata proveli smo na autoputu vozeći i do munjevitih 22!!! Snijega je već bilo barem 12 cm, a naš C2 imao je ljetne gume. Usprkos svemu, naša šoferka držala se hrabro kao stijena.



Bijasmo u tim trenucima u dosluhu sa ostalim automobilima koji su također kretali put Ljubljane. A njih je bilo još 5. Ispast će da neki od njih neće stiči na odredište. Sve zbog ekspeditivne slovenske službe za čišćenje snijega. Skoro 4 sata nakon polaska iz Zagreba, stigli smo u od snijega neočišćenu Ljubljanu. Ogorćen, stao sam psovati nedužne prolaznike, spominjući često konje, hrđave šipke i anus u kontekstu s njihovim majkama i sestrama. Zazivali smo i ime Milana Bandića i željeli ga za gradonačelnika Laibacha, a i za predsjednika Slovenije. Našli smo klub, a i birtiju pokraj njega, pa se ugrijali rakijama te pivom. Uskoro, počeli su pristizati i ostali automobili, svi sa istim grubim riječima upućenim Sloveniji i Bogu. Nažalost, dva automobila nisu stigla na cilj. Kako je bilo u jednom, pročitajte ovdje.

Da stvar bude još bizarnija i gluplja, kad je krenuo koncert, koji je usput budi rećeno bio zakon, basist je nestao sa stejdža na petoj pjesmi i nismo ga više vidjeli. Grupa je rekla da ne može nastaviti svirati, a mi naivni smo mislili da je sve to dobra šala. Nije bila. Psovke, kletve i nevjerica. Kako to može bit?! Kakav je to dan?! Ipak, nakon nekih pola sata, ostatak benda se vraća i kaže da će probati svirati bez basista. I bi tako i bi dobro. Plesalo se, pjevalo, skakalo, a neki su strgali i nogu! Koncert je završio, trebalo je natrag u Zagreb.

Prva informacija koju smo dobili je: Autoput je zatvoren. Jebem li ti majku. Prevrnuo se kamion, ne ide se nikamo. Razmišljamo kako dalje, da li da se ide na vlak, da li da se prespava. Dobivamo informaciju da je autoput ipak otvoren te se trpamo u auto i krećemo. Desetak kilometara od Ljubljane, totalni kaos. Kolona od milijun metara i svi stoje. Stojimo i mi. I to dva i pol sata! Kad smo napokon krenuli, bilo je 04:20. Iako psujemo, shvaćamo da je barem cesta očišćena od snijega, pa auto zna potegnuti i do 70 bez problema. Oko sedam ujutro ulazimo u Zagreb i sretni smo kao da smo upravo preživjeli križni put. Onaj u Jeruzalemu, a i onaj u Bleiburgu. Odlazim na posao, na kojem ne uspijevam biti koncentriran, pa odlazim doma oko jedan. Eto ti ga na...

Trans Am sa svim članovima...
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

...i bez svih članova


Hvala Thanatzu za slike.

- 17:45 - Komentari (11) - Isprintaj - #

08.03.2007., četvrtak

Čovječja ribica na lešo

Zanimljivo je da sam naslovog ovog posta smislio još prije mjesec dana. Toliko o zanimljivostima. U tih mjesec dana nisam imao volje pisati, sve iz razloga jer sam si bio dosadan te jer sam smatrao da se ništa značajnog nije dogodilo. I sada je tako. Naviknut da mi se ništa zanimljivog ne događa, živim i radim. Doduše, bijah na televiziji. Imah i rođendan. Ali to su bila omanja ometanja monotonije. Ne vidjeh kako sam mudro zborio na TV ekranu, jer taj dan u to vrijeme imadoh probu, gdje sam svirao rock. Tako da sam samo dobivao komentare tipa: "Vidio sam te na televiziji jučer!". Hvala lijepa.

Rođendan je prošao kao i svaki drugi. Malo sam se obždrekavao, malo sam popio alkohola. Pripremio sam i mali žur na kojeg pozvah prijatelje, pa i tako proslavismo rođenje moje. Evo, već sad, nakon samo paragrafa i pol, ne znam kaj da više velim. Smatram to smrću svoje kreativnosti, ili da bolje kažem smrću svojeg neprestanog izmišljana novih načina opisivanja apsolutno ničega.

Paragraf treći. Hmmmm. Nisam bio u restoranu koji poslužuje masnu hranu već dugo. Ukinuo sam vikend prežderavanja. Polako ukidam i klasični unos "zdrave" hrane u salom mi napaćeno tijelo. Ali mislim da nisam ništa smršavio. Takav sam vam ja. Eto. Idem sad, jer posao steže oko vrata. Sve mi se bljuje. Ali šta ću. Rob sam kapitalizma. Čakrandurk!!!!

- 17:51 - Komentari (10) - Isprintaj - #

12.02.2007., ponedjeljak

Buna nije prava ako se ne ubije pokoji telac

Odlučih, skupa sa svojim bratićem (iako nekako sumnjam u njegovu iskrenost, a i moja me malo brine), da ću prestat žderat na dva mjeseca. Zašto? Osim činjenice da sam debeli gmaz nema nekog značajnijeg razloga. Ideja mi je došla prošlu srijedu, dok sam jedva disao, prežderan silnom hranom pojedenom u restoranu Sofra. Protekli tjedan sam samo žderao. Zbilja. Od dana kad je JayZ kročio na hrvatsko tlo, pa do trenutka kad se otisnuo put nebeskih visina prema zapadu, ja sam non-stop žderao. Da sumiram. Po sjećanju i po danu. Odnosi se na period od 03/02 do 11/02. Krenimo...

Jedni veliki ćevapi sa kajmakom, još jedni veliki ćevapi sa kajmakom, jedni još malo veći ćevapi sa kajmakom, isto tako veliki ćevapi sa kajmakom, sudžukice, pljeskavice (dvije vrste), zeljanica, uštipci sa kajmakom, klepe, ćevapi, šiš ćevap, pljeskavica, pečeni šampinjoni, pommes frites, sudžukice, pizza sa puno mesa na sebi, gyros, kobasice, ćevapi, pljeskavice, krmenadli, uštipci, puno kajmaka, pečeni grah, luka u izobilju, mesna torta!!!, Royal Cheese menu, McCountry sendvič, dva cheeseburgera, dupli cheeseburger, puno Coca-Cole, puno vina. To su samo ovi veći obroci nabrojani.

Dakle, jasno je odakle mi ideja da prestanem žderati. Osim žderanja, bavio sam se ničim drugim. OK, imao sam opet probu i opet je bilo dobro. Obradili smo pijesmu i bili zadovoljnji njome. Za sljedeći put ćemo opet obradit pijesmu. A polako ćemo valjda i smišljati svoje. Bilo bi fer i drugarski. Nadam se samo da mi se neće događat da opet usred probe moram ić rigat, kao što je bio slučaj ove subote. Ne od nervoze, već od alkohola. Ako niste pogodili.

I tako, sad kad sam ispričao sva moguća događanja, odlazim u miru božjem. Karabajlo!!!!

- 16:28 - Komentari (18) - Isprintaj - #

06.02.2007., utorak

Skok na skok, šamarčinu ćeš dobit!

Jučer sam nakon dugo vremena pogledao film American Ninja. Ponovno sam ostao opčinjen kompleksnom radnjom i razrađenim dijalogom te naravno scenama šore. Odmah nakon gledanja, moji prijatelji i ja smo počeli oponašat kretnje Michaela Dudikoffa. Na taj način, vratili smo se u prošlost. Sjećam se da sam kao dječaćić nakon svakog pogledanog akcijskog filma malo glumio glavnog lika. To je bilo baš šarmantno. Ne znam koliko je to šarmantno kad imaš 26. Uglavnom, drugi dio Američkog Ninje se skida, očekujem njegovo uprizorenje danas u neko doba poslije 9 navečer.

U subotu sam imao prvu "probu" s bendom. To je bilo zanimljivo. Prve dvije stvari nas trojica smo svirali svaki svoje i gledali se kao što su se vjerojatno gledala tri pračovjeka kad su se našli jedan pored drugoga. Na trećoj smo malo posložili kockice, ali sve dok se naš drug gitarist nije prebacio sa Marshall pojačala na Fenderovo nismo bili baš najuvjerljiviji. Ne kažem da smo nakon toga svirali kao veliki, ali bili smo bolji i mislim da je pred nama svjetla budućnost, da ne kažem slava.

Jučer sam i bubnjeve kupio. Doduše, morat ću si kupit još neke stvari koje nisam dobio s ovima, ali i ovi su dobri pošto su došli samo 1500 kuna. Sad stoje u mojoj sobi i ne mogu ih svirati, jer će me susjedi linčovat, a i zato jer mi nema nekog smisla svirat bez bas pedale. Ako neko slučajno prodaje bas pedalu za ne prevelike novce, neka se slobodno javi, pa možda razmislim o kupnji iste.

JayZ je također u gradu opet. Došao je na tjedan dana povodom Vođina rođendana. Nije da slavi rođendan čitavih tjedan dana, ali svaki odmor je dobar odmor. Barem ja tako mislim, a ja često dobro mislim. I tako to, odo ja još raditi, jer posla ponovo ima. Žakuladus!!!!

- 15:25 - Komentari (12) - Isprintaj - #

< prosinac, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Komentari On/Off

Moji prijatelji i ja smo tema ovog vrućeg bloga. Svakim nastavkom biti će otkriveno sve više i više detalja o našim intimnim, ali ispraznim životima. Stoga nestrpljivo očekujte svaki novi dan u tjednu jer ovaj blog je ono pravo.

Blog.hr
Forum.hr
Internet Monitor
Dom urbanih frizura
Bo' Selecta
DropBike

Tu možete vidjeti što se slušalo proteklog tijedna! Predivno...




Rado ću čuti Vaše savjete ili možda želje. Ako ste k tome i zanimljivi možda se običan kontakt pretvori u pravo prijateljstvo!!! Pomozite mi da steknem barem dvoznamenkasti broj prijatelja!

Eto novog mejla
kbucimir@gmail.com


Moj broj onog programa sa cvjetekom pomoću kojeg ljudi mogu komunicirati bez da se vide. Slobodno se javite.

304645703



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se