..na putu potrage za svrhom života..
..izgubio sam sebe..
2.11.2007.: Sudbino nepoznata ne, nikada nismo izgubljeni !
ne može nas i ne smije srušiti tišina što oko nas vlada. sve i da ju ispunimo
vlastitim krikovima, oni su stepenice koje vode ka izlazu.
vjera, nada, svega toga ima u nama, ispod tone jesenjeg lišća, ispod svih naših
loših odluka, krivih odabira, pogrdnih riječi i raznih ludosti koje smo u stanju učiniti
da bi oteli za sebe željeno. ali nismo izgubljeni...
samo smo malo skrenuli s puta, zalutali.... netko će nas već pronaći ako prije togasami ne nađemo odgovore
Drži se, uvijek ima razloga za ići dalje, živjeti...Uvijek, baš uvijek..
Hvala na ovom komentaru..zaslužuje da ga mnogi pročitaju..
Zbog njega sam promjenio dizajn i odlučio nastaviti biti bloger..
Hvala Sudbino nepoznata
Hvala i tebi: Mirdia
Prijatelju dragi... Živi!
"Neću da moji dani proteku mračni u tihu lijuć se r´jeku vječnosti...
Kuda koračam, hoću da bacam snopove zlatne svjetlosti."
