… Koliko god su joj svi govorili da će sve biti ok,da će sve biti dobro,koliko god se ona trudila napraviti nešto da bude dobro,na neki način je uspjela. Mada ,još uvijek je onako pesimistično dijete ,samo je na vrijeme shvatila neke stvari i donijela neke promjene u svome životu. Na neki način još uvijek pronalazi taj smisao života,ali iz dana u dan sve joj postaje jasnije. I danas je taj dan kada se prisjeća svega. Prisjeća se onih dana kada je bila najsretnija na svijetu,kada je osjećala sigurnost, kada joj osmijeh nije silazio s lica i kada je u očima imala onaj sjaj samo zato jer je ON bio dio njezinog života,samo zato jer je ona bila njegova ljubav,njegova mala… Prošlo je već pola godine otkako je upoznala NJEGA. Nije požalila to,nije požalila što mu je dala svoje srce,te ne žali ni sada što ga još uvijek ludo voli… I sada je ON dio njezinog života,kao prijatelj,mada svi znaju što osjećaju jedan prema drugome ,mada svi znaju da njihova priča nije završena… Njegov svaki pogled daje joj NADU ,njegov svaki osmijeh daje joj nadu. Nadu da vjeruje,da vjeruje u to kako će jednog dana biti sve isto,kako će se jednog dana sve ponoviti,kako će jednog dana biti opet zajedno…
Pa makar to bilo samo u njezinim snovima…