… Sve lađe su potonule toga dana…
Povrijedila ga je totalno. Ona je kriva za sve! Unatoč tome što drugi govore da je to zaslužio. Možda je i zaslužio,ali ona ne misli tako. Ne želi više pričati o tome. Teško joj je…
Ni sama ne shvaća zašto mu je nanijela toliko boli u samo jednome danu. Možda je to bio neki totalno krivi dan,možda je to bilo zbog ljubomore,možda…
Ali ona to nije željela,nije to htjela, nije joj to bila namjera.
Nada se njegovom oprostu,nada se da će jednog dana biti sve kako je bilo na početku. Nada se!
Da li joj je žao? NORMALNO!
Da li joj ON nedostaje?JAKO,pogotovo njegov zagrljaj u kojem se osjećala tako sigurno….
Da li ga još uvijek voli?PREVIŠE!..
Rekli su joj da ON nije vrijedan nje,ni njene ljubavi. Ipak ,nije ju briga što drugi govore. Njezini osjećaji su samo njezini. Sada se boji dana kada će ga opet vidjeti. Boji se toga kako će ju on gledati… ma toliko toga se boji. LJUBAV..to je jedina stvar koja ju može osloboditi od nje same,od zatvora što ga je sagradila,od prepreka što ih sama tako bolno podiže. LJUBAV…to je jedino što će ju uvjeriti u ono što ne može uvjeriti samu sebe..da uistinu nešto vrijedi. I opet je stavila masku,tisuće maski,masku koju se boji skinuti samo da drugi ne vide koliko ga zapravo voli…
Nada se NJEMU… unatoč tome što je sve završilo.
U njenom oku mala suza…samo zbog toga jer je shvatila koliko je i ONA njemu značila…