ponedjeljak, 31.12.2007.

....NADA UMIRE ZADNJA....

... OsjećaLa sam se jadno,
opet onako izgubLjeno,bez
ostaLih emocija u meni,samo me pesimizam ispunjawao...
Nothing eLse...
...OsjećaLa sam ko" da je kraj,
kao da me nije woLio,
njegowe riječi biLe su prazne...sLušaLa sam samo
swoju boL i patnju... aLi ipak....
Kao.., Ljubaw je pobijediLa!
..i da,pesimizam u meni... Nekako sam opet drugačija..
Samo mi Ljubaw na neki način
uLjepšawa žiwot.... bar to...
Nekako mi dođe da wiše ne wjerujem Ljudima...
PostawLjam si mnoga pitanja...............
Zašto me jednostawno ne puste da žiwim swoj žiwot owako kako žiwim... ??!!...
RazočaraLa sam se u mnogim Ljudima, u mnogim stwarima,
aLi nitko mi ne može zabraniti da VOLIM NJEGA!Moji osjećaji su samo moji...
Jesam izgubLjena, čudna iLi nešto treće...,no
ne dopuštam wiše drugima da me sLome,da budem nesretna zbog tih Ljudi..
Ma ne, nikada wiše!
....još uwijek patim?
....još uwijek osjećam "onu" boL?
...iLi...osmijeh na mome Licu?
....da, osmijeh...... Ndam se da će se taj osmijeh
bar neko wrijeme zadržati na Licu mom.. Nadam se...
,,jer kao,....NADA UMIRE ZADNJA...
+ Sretna Vam Nova,2008.godina!+

- 15:15 - komentari (3) - print - *

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.