Totus-Tuus

ANĐEO ZAHVALNOSTI

Anđeo zahvalnosti želi u tvoj život unijeti jedan novi okus. Želi te naučiti da na sve gledaš drugim očima, očima zahvalnosti. Tada možeš zahvalna pogleda gledati u novo jutro i ustati zdrav i gledati kako izlazi sunce. Zahvalan si za dah koji te prožima. Zahvalan si za dobre darove prirode koje možeš uživati za doručak. Živiš svjesnije. Zahvalnost širi tvoje srce i čini ga radosnim. Ne tražiš stvari koje bi te mogle naljutiti. Ne započinješ jutro srdit zato što je vrijeme loše. Nisi odmah frustriran jer ti je iskipjelo mlijeko. Anđeo zahvalnosti želi te naučiti ispravno i svjesno razmišljati. Počneš li tako razmišljati, možeš sa zahvalnošću shvatiti što ti je sve u životu dano. Postaješ zahvalan za svoje roditelje koji su ti darovali život.
Tko zahvalno gleda na svoj život, miri se s onim što mu se događa. Prestaje se buniti protiv sebe i svoje sudbine. Shvaća da anđeo svaki dan iznova ulazi u njegov život da bi ga zaštitio od nesreće i darovao mu svoju dragu i spasonosnu blizinu. Pokušaj kroz tjedan koji dolazi ići s anđelom zahvalnosti. Vidjet ćeš kako sve spoznaješ u jednom drugom svjetlu i kako tvoj život dobija nov okus.

Anselm Grüm

SREĆA - NESREĆA, TKO TO ZNA?...
Jedino bogatstvo siromašnog starca bili su njegov sin jedinac i jedan konj koji mu je orao njivu, pa su imali što jesti.
Kad je jednog dana konj pobjegao, svi su u selu povikali: Ajme nesreće!
Svi osim starca koji je govorio: Sreća? Nesreća? A tko to zna...
Za par dana konj se vratio i doveo za sobom cijelo krdo divljih konja.
Svi viknuše: Koja sreća!
Svi osim starca koji je govorio: Sreća? Nesreća? A tko to zna...
Starčev sin slomio je nogu pokušavajući pripitomiti jednog od divljih konja i svi u selu graknuše: Ajme nesreće!
Jedino starac govoraše: Sreća? Nesreća? A tko to zna...
Uskoro se i zaratilo pa jedino starčevog sina zbog slomljene noge nisu regrutirali u vojsku.
Svi naravno viknuše: Kakva sreća!
Svi osim mudrog starca koji je i dalje govorio isto: Sreća? Nesreća? A tko to zna...

(Anthony de Mello)

Duhovne obnove uz godinu franjevačkog jubileja u Kući susreta "Tabor"
Samobor

U tijeku godine 2009. događanja u Kući susreta "Tabor" u Samoboru bit će u posebnom ozračju 800. obljetnice franjevačke karizme.
Nakon prve duhovne obnove održane sredinom siječnja s temom "Franjo, idi i popravi moju kuću koja se ruši", slijede duhovne obnove:
5. do 8. veljače na temu "Ljubav nije ljubljena!" i "Franjo, tko ti može više dati, Gospodar ili sluga?"Mladi pred pitanjima života od 12. do 15. veljače.
Duhovna obnova obraćenja i početka korizme Franjini počeci "Gospodin je meni, bratu Franji dao da ovako započnem živjeti pokoru..." održat će se od 26. veljače do 1. ožujka, a franjevački seminar ozdravljenja i oslobođenja "O Franjo ranjeni, ljubavlju zapaljeni..." od 7. do -10. svibnja.
Duhovne obnove vodi fra Zvjezdan Linić sa suradnicima, a one su prigoda u jubilejskoj godini otkriti zamamni primjer čovjeka koji je pokazao da je moguće ići za Isusom bez obzira u kojem staležu u svijetu živjeli.
Sv. Franjo uvijek na nov način ima puno toga poručiti: dobar i svet, oduševljen i zaljubljen, sav je u Kristu Isusu. A to je ono što i nama najviše treba i gdje bismo trebali slijediti divni primjer serafskog sveca. Stoga, Treba samo poslušati glas što Gospodin govori svakom čovjeku u svakom vremenu i htjeti to ostvariti, poručuju voditelji.
Dodatne obavijesti, kao i prijave mogu se izvršiti na telefon 01 33 68 781 (radnim danom od 8 do 14 sati), mob. 091 5986972, faks 01 3361 844, ili putem elektronske pošte tabor@ofm.hr.

O aktivnostima Kuće susreta "Tabor" više obavijesti na www.ofm.hr/tabor.

DIJETE I GOSPA

Dogodilo se to u nekom planinskom mjestu. Živio tamo čovjek koji je gajio posebnu pobožnost prema Majci Božjoj. Zato je Njezinu sliku stavio na istaknuto mjesto u kući.
- Želim - reče - da svi članovi moje obitelji, prolazeći kraj te slike, s poštovanjem pozdrave Gospu.
Tako su svi i činili. U toj se kući od jutra do večeri šaputalo Zdravo Marijo.
U obitelji bijaše i malo dijete. I ono je oponašalo odrasle.
Zato bi se, prolazeći kraj slike, uvijek naklonilo. Nije ono ni shvaćalo tko je to na slici. Sigurno je mislilo da je to neka lijepa gospođa.
A Marija je bila zadovoljna gledajući to dijete i prisjećajući se Isusova djetinjstva.
Jednog dana dijete se iskralo iz kuće s ostalom djecom koja su se išla igrati na rijeku. Bilo je, na žalost, premaleno da bi shvatilo svu opasnost. Voda je bila uzburkana i to ga je posebno privlačilo. Najednom uz krik pade u duboku vodu koja ga je progutala.
Ostala djeca nagnuše u bijeg plačući i javljajući strašnu vijest.
- Dijete moje, dijete moje - naricala je majka, slomljena od bola. S ostalim članovima obitelji trčala je prema rijeci da barem nađe tijelo mališana, jer nitko nije ni sumnjao u to da se dijete utopilo.

Svi su hodali uz obalu i nastojali opaziti kad će voda izbaciti mališana. Najednom začuše srebrnkasti glas koji ih je dozivao. Bio je to mališanov glas. Izgledao je kao da se ništa nije dogodilo.
- Maaama, maama, ja sam tu.
Čudo! Usred rijeke bijaše veliki šiljati kamen. Na kamenu je stajalo dijete sretno mašući ručicama.
- Dijete moje! - povikala je ponovno majka pavši na koljena. - Što radiš tamo na tom kamenu. Kako li si samo tamo došao?
Dijete je odgovorilo da ga je tamo stavila jedna lijepa gospođa, da ga drži i da ga zato nije strah.
Radost i vjera tih ljudi ne može se opisati.
Muškarci su otišli po barku, začas se približili kamenu i uzeli dijete koje je zadovoljno pljeskalo ručicama. Majka ga je pritisnula na grudi neprestano zahvaljujući Blaženoj Djevici.
Prošavši kraj Gospine slike u kući, dijete poviče: - Ova me je gospođa spasila.Svima bijaše jasno da je to Marijino čudo. Otac obitelji bio je veoma radostan što je sliku stavio na tako časno mjesto u kući. I svi su bili radosni jer je na njihovu kuću sišao blagoslov s nebesa, kao dokaz da ih Marija ljubi.
Posvuda se naokolo pripovijedalo o čudu, a ljudi su dolazili vidjeti tog mališana koji je veselo trčao naokolo i igrao se. Svi su se vratili kućama osnaženi u ljubavi, vjeri i nadi.

Posveta Bezgrešnom Srcu Marijinu

Presveta Djevice Marijo, Majko i Kraljice moja,

tvojem Bezgrešnome Srcu posvećujem i predajem cijelo svoje biće:

svoje misli, riječi i djela; svoj duh, dušu i tijelo.

Raspolaži sa mnom i sa svime što mi pripada,

sada i u vječnosti, na hvalu i slavu Presvetoga Trojstva,

za posvećenje Crkve i spasenje svega svijeta.


Bezgrešna moja Majko, pomozi mi živjeti

dostojno mojega krsnoga posvećenja

da neopozivo pripadam svojemu Otkupitelju.

Daj da poput Tebe slušam poticaje Duha Svetoga!

Neka se u meni i po meni uvijek i u svemu ispunja volja Božja!


Amen


Slatko Srce Marijino, budi moje spasenje!

ISKUSTVO JEDNE UČITELJICE

Jednostavno pročitaj i razmisli o svemu... 5 minuta, ali u miru!

Jednoga dana zamoli učiteljica svoje učenike da napišu imena svih ostalih učenika u razredu na jedan list papira i da ostave pored svakog imena malo mjesta. Potom im reče da razmisle što je to najljepše što bi mogli reći o svakom pojedinom učeniku i da to napišu pored njihovih imena.

Potrajalo je to cijeli jedan sat sve dok nisu svi bili gotovi te su potom napustili učionicu i predali svatko svoj list učiteljici.

Preko vikenda je učiteljica na jedan list papira napisala imena svakog pojedinog učenika i pored njega popis najljepših primjedbi koja su drugi učenici dali o njemu ili njoj.

U ponedjeljak je predala svakom učeniku njegov ili njen popis. Već nakon kratkog vremena su se svi smjehuljili.

„Uistinu?", šaputali su... „Nisam mislio/mislila da uopće nekome toliko značim!" i „Nisam mislio/mislila da sam drugima toliko drag/draga", bili su komentari.

Poslije toga nitko nije više spominjao taj popis. Učiteljica nije znala jesu li učenici među sobom ili s roditeljima o tome pričali, ali to nije ni bilo važno. Vježba je ispunila svoju svrhu, a učenici su bili sretni sami sobom, ali i s drugim učenicima.

Prošlo je nekoliko godina kada je jedan od učenika poginuo u Vijetnamu pa je učiteljica otišla na pogreb tog učenika.

Crkva je bila prepuna mnogim prijateljima. Jedan za drugim, svi oni koji su poznavali ili voljeli tog mladog čovjeka, prolazili su pored njegova lijesa i odavali su mu posljednju počast.

Učiteljica je bila zadnja i pomolila se pored njegova lijesa. Vidjevši je tamo, jedan od vojnika, koji je nosio lijes, reče joj: „Jeste li Vi Markova učiteljica matematike?" Potvrdila je: „Da". Potom on reče: „Mark je često govorio o Vama."

Poslije pogreba većina Markovih učenika iz škole bili su na okupu. I Markovi roditelji su bili tu i očito su jedva čekali da porazgovaraju s učiteljicom. „Nešto bismo Vam pokazali", reče otac i izvadi novčanik iz svoga džepa. To su našli kod njega kada je poginuo. Mislili smo da ćete Vi to prepoznati."

Iz novčanika je izvadio već ishabani list papira, koji se već slijepio očito od čestog umotavanja i otvaranja.

Učiteljica je naravno odmah znala i da nije gledala da je to jedan od onih listova papira, na kojima su bile lijepe stvari napisane, a koje su napisali Markovi kolegice i kolege iz razreda o njemu.

„Tako smo Vam jako zahvalni što ste to učinili", reče Markova majka. „Kao što vidite Marku je to bilo izuzetno važno."

Svi su se ostali učenici okupili oko svoje nekadašnje učiteljice.

Charlie se pomalo nasmija i reče: „I ja čuvam još uvijek svoj list papira u gornjoj ladici moga pisaćeg stola."

Chukova žena reče: „Chuck me zamolio da listu stavimo u naš album s vjenčanja.

„I ja čuvam još uvijek svoju u svom dnevniku", reče Marilyn.

Potom Vicki, još jedna učenica, izvadi iz svoga kalendara već istrošen i raskomadan list papira i pokaza ga ostalima.

„Uvijek ga nosim sa sobom", reče Vicki i doda: „Mislim da svi još uvijek čuvamo taj list papira."

Učiteljica je bila toliko ganuta da je morala sjesti i zaplaka.

Zaplakala je zbog Marka i svih njegovih prijatelja i prijateljica koji ga više neće vidjeti.

Često u suživotu s drugim ljudima zaboravimo da će svaki život jednoga dana završiti i da nitko od nas ne zna kada će to biti.

Zato bismo trebali reći svim onim ljudima koje volimo i o kojima se brinemo da su nam nešto posebno i da su nam važni.

Recimo im to dok nije prekasno.

KAKO SAM PROPITKIVAO UVIJEK ISTE UČENIKE

Učenici su primijetili da uvijek propitkujem iste učenike, a i sam sam to primijetio. Zašto to činim, zapitah se. A ti su mi učenici bili veoma dragi, rado sam gledao u njihove oči i radovao se njihovom osmijehu, pa čak sam želio naći učešća i u njihovim brigama i suzama. Oni su bili moji ljubimci.

A onda mi jednog dana na pamet dođe ova misao koju želim sada s vama podijeliti.

Godinama sam u sebi izricao ovakve riječi: "Zašto me, Gospodine, toliko bičuješ, provjeravaš, ispituješ, iskušavaš i svim valima svojim prekrivaš? Kad će biti kraj tvojoj kušnji? Umoran sam više od tvojih ispita."

I tako, kad sam postao ostarjeli profesor, pa kad sam i sam propitkivao iste ljubljene učenike, pomislih:
"Možda mene Bog posebno ljubi."


(Dario Miletić)

"...Svojom ćete se postojanošću spasiti."(Lk 21,12-19)
Naš Bog nije Bog ravnodušnosti već Bog oduševljenosti.

Oče Nebeski, molim Te da me (iz)liječiš od ravnodušnosti prema vlastitom i tuđem spasenju i obdariš oduševljenom radošću postojanja – u postojanosti!

Fra Miroslav Bust

Zašto se opterećivati?

Kako je jednostavno roditi se kao čovjek, pomisli Bog, roditi se kao što se već rađaju oni koji nemaju mnogo, osim sebe i onih koji ih vole, ako se uopće može imati više od toga.

Kako je mučno roditi se kao čovjek, pomisli čovjek. Ni pitali te nisu hoćeš li, a sada traže sve više i više, traže i tebe. Dok ništa ne pitaš, svi su ti blizu. Od prvih pitanja toliki odlaze. Ostaje li itko?

Kako je jednostavno živjeti kao čovjek, pomisli Bog. Ti voliš druge i oni tebe vole. Tako je toplo u blizinama kada je čovjek uz čovjeka. Čovjek rađa čovjeka, živi s njime, s njime i umire. A onda, opet smo zajedno.

Kako je mučno živjeti kao čovjek, pomisli čovjek, i biti sam u svemu i dalek svima, umoran od toga što od svega ničega nema ili tek nešto, a i to je slabo i nepostojano.

Kako je jednostavno umrijeti kao čovjek, pomisli Bog. Doista to je tako dobro. Nakon smrti još si jednostavniji, topline su još toplije, oni koji su ti bili bliski još su ti bliži. A i ja sam tu.

Kako je mučno umrijeti kao čovjek - pomisli čovjek. Čitav život, sam po sebi težak, k smrti i vodi: od nigdje nikamo, po ovim blatnim putovima i srcima. Poslije svega tek zemlja kao što bi bilo i bez toga.

Ja sam se rodio kao čovjek, šapne Bog. Živio sam i umro kao čovjek, i poznajem sve što te muči. Znam da ti nije lako. Ni meni nije bilo. I zato sada živim, zato sada živiš ti. Dok se uspinješ, ne opterećuj se pitanjima kojima ne znaš odgovora. Kad se uspneš, sve će se pokazati pred tobom i tada ćeš shvatiti što sam mislio s tobom i sa svime što ti se događa.

Preuzeto sa internet stranice: www.split.hbk.hr

SVAKODNEVICA

Daj Bogu najbolje što imaš - ne što ti je preostalo.

Onaj koji kleči pred Bogom može stajati pred svakim.

Kad moliš, ne daji Bogu naputke, jednostavno podnesi izvješće.

Svakodnevno vježbaj biti u Božjoj blizini.

Crkva je molitveno klimatizirana.

Nemoj čekati šest ljudi da te unesu u crkvu.

Budi ribar ljudi. Ti ih loviš - Bog ih čisti.

Preuzeto sa int.stranice Sestara Milosrdnica

POSJET EUHARISTIJI

Hoćete li da vam Gospodin udijeli mnoge milosti? Često ga posjećujte. Hoćete li da vam udijeli malo? Posjećujte ga rijetko. Hoćete li da vas sotona napastuje? Posjećujte rijetko euharistijskog Spasitelja. Hoćete li da od vas bježi? Posjećujte često Isusa. Hoćete li da pobijedite sotonu? Nađite se češće kod Isusovih nogu. Hoćete li da vas sotona pobijedi? Nemojte posjećivati Isusa. Dragi moji! Posjet euharistijskom Spasitelju neophodno je potreban da se svlada sotona. Posjećujte, dakle, često Isusa i sotona vas naikad neće nadvladati.

Sv.Ivan Bosco

Ususret Don Bosco festu

Tradicija održavanja Don Bosco festa u Župnoj crkvi nastavlja se i dalje. DBF 2009 festival je duhovne glazbe revijalnog karaktera koji okuplja mlade autore i glazbenike.
Popularni "Boscofest" održat će se u subotu, 24. siječnja 2009.u 20h u Crkvi Marije Pomoćnice na Knežiji.


Subota 24. siječnja
SVETI FRANJO SALEŠKI, utemeljitelj Sestara Pohoda Marijina, crkveni naučitelj i zaštitnik novinara.
Svete su mise u našoj kapeli CORPUS DOMINI , (ulaz iz Selske u Mošćeničku ulicu) u 6,30 i 17 sati.

POMOĆNICA

Da budemo dragi Mariji Pomoćnici, potrebno je da štujemo njezinog Sina. Navest ću vam neka sredstva za to. Da budemo dragi, potrebno je da češće pristupamo sakramentima, da što češće primamo svetu pričest, a ako je ne možemo primiti, učinimo duhovnu pričest; sudjelujemo pri svetoj Misi, posjećujemo Presveti Sakramenat, činimo djela milosrđa u čast Isusu jer se Gospodinu sviđa da živimo u ljubavi. Marija Pomoćnica voli mlade, pa prema tome, voli i blagoslivlja one koji se brinu za njih.

Sv.Ivan Bosco

DUHOVNO POSVOJENJE
DUHOVNO POSVOJENJE NEROĐENOG DJETETA



Može biti Tvoja ponizna i iskrena molitva za djetešce u opasnosti pobačaja, kojemu su roditelji nakanili bolnu smrt, zbog nepoznavanja veličine zla kojeg čine, zbog prividno nužnih, često sebičnih razloga, potaknuti silama zla koje vladaju ovim mračnim svijetom (usp. Ef 6,12), zbog časovite koristi koju donosi grijeh, a koja udaljuje iz naroda Božjega oni koji to čine (usp. Heb 11,25). Znaj da Bog želi i raduje se svakom djetetu; ono je Njegovo! Nitko se ne rađa - svako novo ljudsko biće je dar za Tebe, dar za Crkvu i svijet! Ne uzimaj pilulu, ne koristi spiralu - i to je pobačaj!



NE ZABORAVI NIKADA, KOLIKO GOD BILO TI TEŠKO:
NAŠ BOG JE LJUBAV!


SVE ŠTO ZATRAŽITE OCA U MOJE IME DOBITI ĆETE!



Tvoja molitva i žrtva, kao znak Tvoje ljubavi prema Životvorcu i životu, zaista mogu biti izlaz, pomoć i snaga potrebna za spas nerođenog stvorenja Božjeg, koje ima dušu i od začeća je ljudska osoba, kojoj Otac nebeski želi podariti Sebe i život vječni! Ako hočeš, možeš se uključiti u borbu za život!


*KAKO MOLITI*


-moli punih 9 mjeseci, kolikoje dijete koje posvajaš pod srcem majke koja ga ne želi, a koju također pratiš molitvom,
-moliš samo za jedno dijete, čiju narodnost spol, ime i roditelje, zna samo Gospodin,
-možeš se zavjetovati sam - privatno, u grupi - javno, na Euharistiji, zajedno s ostalim župljanima, u molitvenim zajednicama, preko TV, radija i slično,
-ispuštanje molitve, dulje od dva tjedna, zahtijeva obnovu zavjeta; potpuno prezreti zavjet dan Bogu je grijeh,
-budi ustrajan u vjeri da će Milosrdan Bog spasiti to dijete i blagosloviti Tebe,
-nastavi moliti za njegov ispravan i svet kasniji život, da s njime mogneš gledati Boga u vječnoj, obećanoj sreći!

DAKLE:
Duhovno posvojenje je molitvena obveza, koja se može zavjetovati, privatno ili javno, s nakanom spašavanja začetog života u opasnosti. Kroz devet mjeseci molitvom i žrtvom molitelj prati dijete, poznato samo Bogu, kao i njegove roditelje, a osobito majku, te mu time pomaže da se sigurno rodi. Nijedno zlo ne ostaje nekažnjeno - snagom molitve i žrtve uistinu ga možeš spriječiti!

»NASTANAK OVE ZAMISLI«

Godine 1987. u Varšavi (Poljska), bijela braća Pavlini započinju širiti molitvu ovog naziva, čiji se korijenji nalaze u fatimskim objavama Bogorodice i nebeskim pozivima na obraćenje. Pavlinski Red uspješno širi Duhovno posvojenje, koje je kao očiti dar Božji, od tog vremena usko povezano s pavlinskom karizmom i duhovnošću. Ova molitva, upravljena po zagovoru Marije, Majke nerođenih i sv. Josipa, namijenjena je svima onima koji su svjesni ozbiljnosti zla pobačaja, a koji se iz različitih razloga možda ne mogu uključiti utzv. aktivnu borbu.



•Molitva zavjetovanja, samo na početku posvojenja:

† PRESVETA DJEVICE, BOGORODICE MARIJO, SVI ANĐELI I SVETI U ŽELJI DA POMOGNEM OBRANU NEROĐENIH, JA (IME), ČVRSTO ODLUČUJEM DA ĆU OD DANA _____ DO _____, DUHOVNO POSVOJITI JEDNO DIJETE, ČIJE IME SAMO BOG ZNA, TAKO ŠTO ĆU KROZ OVIH DEVET MJESECI SVAKOGA DANA MOLITI ZA SPAS NJEGOVOG ŽIVOTA, KAO I ZA ISPRAVAN ŽIVOT RODITELJA I DJETETA NAKON ROĐENJA. AMEN.


•Svakodnevno moli sljedeću molitvu:


† GOSPODINE ISUSE, ZAGOVOROM TVOJE MAJKE MARIJE, KOJA TE S LJUBAVLJU RODILA I SVETOG JOSIPA, MUŽA ŽIVE VJERE I PREDANJA, KOJI SE BRINUO O TEBI NAKON PORODA, MOLIM TE ZA TO NEROĐENO DIJETE, KOJEG SAM DUHOVNIM PUTEM POSVOJIO/LA, A KOJE SE NALAZI U OPASNOSTI UBOJSTVA POBAČAJEM. MOLIM TE, UDIJELI NJEGOVIM RODITELJIMA LJUBAVI I HRABROSTI DA SVOJEM DJETETU SAČUVAJU ŽIVOT, KOJEG SI MU TI ODREDIO. AMEN.


Svojoj molitvi dodaj deseticu krunice, a Bogu osobito prikazuj svoje kušnje, trpljenja, starost i bolest!

TKO GOD PRIMI DIJETE U MOJE IME
PRIMA MENE I ONOGA KOJI ME POSLAO!


• Ova Tvoja velikodušna molitva, djetetu kojemu postaješ "duhovni skrbnik" donosi život, a Tebe oplemenjuje, produbljuje tvoj odnos s Bogom , otkriva Ti duboki smisao žrtve, a uzrokuje i obnovu Tvog obiteljskog, kršćanskog , poslovnog života, poštivanje i sloge!


•VJERUJ I NE BRINI! Uskrsli Isus pobijedio je sotonu, smrt, bolest i grijeh; liječi rane učinjene pobačajem, dovodi majke do obračenja i vjere, čini ih odgovornima, donosi mir i spasenje, daje Ti svoga Duha Svetoga i vodi Te u svoje Kraljevstvo!

ŠTO GOD TKO UČINI JEDNOM OD OVE
MOJE NAJMANJE BRAĆE, MENI JE UČINIO!

Ako je pobačaj nažalost učinjen, prije sakramentalnog pomirenja s Bogom, moli;
Gospodine, sagriješio/la sam teško protiv Tebe i života. Sada se gorko kajem! Isuse, priznajem da si Ti moj jedini Spasitelj i Otkupitelj i čvrsto vjerujem da me Tvoja Krv čisti od svakog grijeha i zla! Uskrsli Isuse, dođi u moje srce i ispuni me snagom svoga Duha, a moj grijeh prekrij svojom ljubavlju. Amen.


Promicatelj Duhovnog posvojenja za Hrvatsku:
P. Kornelije Marko Glogović
Pavlinski samostan, 52404 Sv. Petar u Šumi 1
Tel: 052/686-201 ili 091/788-5340
Fax: 052/617-774
e-mail: pavlini@pavlini.hrOva email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
www.pavlini-svpetar.hr

Gospa od brze pomoći

SVETKOVINA

U američkoj državi Louisiani, na pustom području rijeke Mississipija, položeni su 1718. g. temelji novog lučkog velegrada New Orleansa. Tadašnji je upravitelj želio djeci novog naselja osigurati solidan kršćanski odgoj te tako nekoliko sestara uršulinki iz Francuske stigne u ovaj grad u nastanku. Godine 1763. Louisianom zagospodari Španjolska pa se ovim sestrama pridruže i španjolske uršulinke. Zemljom kasnije ponovno zavladaju pa španjolske sestre moraju otići a mali broj francuskih sestara najavljivao je prestanak njihova apostolata. Međutim, jedna od redovnica pozove u pomoć svoju sestričnu majku Mihaelu Censoul, obdarenu rijetkim umnim sposobnostima i dubokom pobožnošću. Želji sestre Mihaele da pođe u Louisianu usprotivio se njen biskup koji ju je želio zadržati u svojoj biskupiji po svaku cijenu. Izjavio je da će sestru pustiti samo ako Sveti Otac to izričito dopusti. Papa Pio VII. bio je tada Napoleonov zarobljenik ali je ipak nakon izvjesnog vremena sestrino pismo dospjelo do njega na što Papa velikodušno pristane da ona pođe. Sestra se u svom iščekivanju odgovora zavjetovala Gospi slijedećom molitvom: 'Presveta Djevice, ako mi isposluješ brz i povoljan odgovor na moje pismo, obećavam ti da ću u New Orleansu širiti tvoju čast pod nazivom 'Naša Gospa od Brze Pomoći''. Biskup se tako začudio Papinu pismu da je sam blagoslovio kip Naše Gospe koju je sestra dala isklesati i željela ponijeti sa sobom. Od trenutka dolaska sestre Mihaele na američko tlo pobožnost se prema Našoj Gospi od Brze Pomoći jako brzo širila. Pobožnost prema Gospi od Brze Pomoći 27. rujna 1851. odobrio je sveti otac pio IX. i odredio da se slavi 8. siječnja. Sveta Stolica je dekretom odredila 13. lipnja 1928. g. da Gospa od Brze Pomoći bude glavna zaštitnica grada New Orleansa i države Louisiane.