dijamantni dvorac
26.02.2009., četvrtak
Priča o bebi, koja je ostala živa
|
MAJKA je bila trudna u 37 godini života i naglo počela krvariti u 2 mj. trudnoće. Otac je poznavao ravnatelja (prijatelji, vrlo dobri čak) najvećeg i najpoznatijeg rodilišta u RH. PROFESOR - ravnatelj je preuzeo MAJKU pod žurno, spasio majku a dijete i nije bilo dijete, već je OCU objasnio da to oni inače zovu „mućak“. PROFESOR je nakon skoro godinu dana dočekao presretna OCA koji mu donosi vijest da je MAJKA u 38 god. ostala trudna (već imaju dvoje djece - uopće ne male) ali to treće su željeli i začeli potpuno prirodno. PROFESOR obavlja prvi/e preglede (uža specijalnost – ginekološki kirurg, vrstan), sve je OK i naređuje tada još DOCENTICI a danas prof.dr. da dalje vodi i nadzire trudnoću. DOCENTICA je specijalizirala sa odličnim na prestižnom sveučilištu u USA, opremljena je najmodernijim uređajima – identičnim sa onima u USA. DOCENTICA je tada bila vrlo popularna i poznata u RH zahvaljujući svojim čestim nastupima na TV. MAJCI i OCU ponosno pokazuje svoju ordinaciju, objašnjava čuda tehnike koje nema nitko na Balkanu, obavlja prvi ultrazvuk i MAJKA i OTAC BEBU vide na ogromnom ekranu, u boji, crno-bijelo, sa svih strana i sve titraje, grčenja i pokrete oko BEBE i BEBE same, čuju srce, dobivaju sličicu svoje BEBE duge tada samo 28 mm duge. DOCENTICA predlaže učiniti nekakav test rizika (godine roditelja su kao rizične i još neki detalji) te OTAC i MAJKA ispričaju apsolutno sve o svojoj bližoj i daljoj rodbini, sve bolesti, zvanja, uzroke smrti, sve , apsolutno sve... i sve se to bilježi u nekakav moćni stroj u kojeg stanu svi podaci o toj obitelji od „stoljeća sedmog“. DOCENTICA predlaže uzeti plodovu vodu i tada se na ekranu događa nešto za MAJKU i OCA fascinantno: poduža igla za uzimanje uzorka dotakne, NE i probije kožu na lijevoj strani majčina trbuha, slučajno je tu i BEBA koja ISTOG trena počne iz sve snage „bježati“ na sasvim drugu stranu. Igla još nije probila kožu trbuha a BEBA se postavila u siguran položaj na drugoj strani maternice. Ne, nisu je čuli da plače i zove MAMAAAA, ali sve je jasno da jasnije nije moguće – BEBA je ZNALA da se mora maknuti igli! BEBA MISLI! – BEBA je ČOVJEK! 28 ILI KOJI MILIMETAR DUŽA - ALI ČOVJEK! MISLI, OSJEĆA, BOJI SE, BRANI SE! DOCENTICA nalaže ocu da najvećom mogućom brzinom taj uzorak odnese na KBC (par minuta oštre vožnje) prof.dr. „toj i toj“ inače OCU prepoznatljivo prezime iz tiska jer je to godina u kojoj se izrazito puno pisalo u cijelom svijetu o kloniranju, naročito kloniranju ljudi. Ista prof.dr. je kao znanstvenik i autoritet govorila javno što to zapravo je te objašnjavala argumente za i protiv znanstvenika cijelog svijeta u svezi kloniranja životinja i posebno kloniranja čovjeka. KBC je ogroman i OTAC predlaže MAJCI da ostane u automobilu. MAJKA se ne želi odvojiti od uzorka, prolaze staklenim hodnikom, gledaju ogroman broj bolesne, tek rođene ili nešto starije djece, nevjerojatnih deformacija.... OTAC proklinje u sebi samog sebe što MAJKU nije natjerao da ostane u automobilu. Štovana prof.dr. ih dočekuje, u ozbiljnim je godinama, Einstein frizure i izgleda. Znastvenica, neupitno. Uzima uzorak, predlaže OCU i MAJCI isto što i DOCENTICA - da barem još 3-4 sata ostanu u ZG, opreza radi. MAJKA i OTAC odlaze kod ujaka, kilometar dalje, umirovljenog liječnika, specijalista, neuropsihijatra, dugogodišnji staž i relativno blistave karijere. Mic po mic – ispričaju što se događa. Ujak, govori OCU: „Mali, ja sam uvijek govorio da si ti pametan i bistar dečko; pa kaj ti stvarno vjeruješ doktorima? Oni ti pojma nemaju, ja sam npr. u 40 godina rada za jednu te istu bolest 4 puta mijenjao i terapiju i postupak i proceduru; prošao pola svijeta, bio u svim svjetskim centrima medicine moje specijalizacije i smjera; medicina ti nije znanost; to nije matematika gdje su 2+2=4 od kada je svijeta i vijeka... Medicina je neistraženi svemir, dubok i mračan i tek smo zapalili malu svijeću u tom ogromnom mračnom prostranstvu - medicini!“ Par dana iza DOCENTICA poziva MAJKU i OCA: BEBU treba ABORTIRATI! Svi podaci moćnog stroja koji je ubilježio podatke o obitelji, sva ispitivanja na KBC + ovo + ovo govore da je rizik 1:100 a treba biti 1:1000 (otprilike takav odnos makar su brojke bile drugačije). BEBA se može roditi sa barem 10 teških maloformacija, mentalno, fizički, duhovno... Ukratko - ABORTUS je rješenje, najbolje i najsigurnije. MAJKA rezolutno odbija, nikada to nije napravila niti će. OTAC, zagledan u ekran u sada već nešto veću BEBU postavlja tisuću pitanja... DOCENTICA strpljivo odgovara i objašnjava, predlaže da se vide za tri dana, neka razmisle..., ali ona ostaje kod svojeg savjeta. Medicinsko (vrhunsko) obrazovanje joj nalaže takav stav i savjet. Tri dana i dvije noći za pamćenje! MAJKA se uopće ne dvoumi – ABORTUS ne dolazi u obzir;... gleda u onu sličicu i 28 mm „veliku“ bebu, nikada ni pod koju cijenu ne želim ubiti nikoga a najmanje svoje dijete. OTAC je suglasan, ali i duboko zamišljen hoće li moći uz dvoje zdrave i već velike djece brinuti se o trećem, možda teško bolesnom bude li DOCENTICA u pravu. DOCENTICA ih dočekuje na vratima ordinacije, saznaje odluku roditelja i govori da moraju odlučiti danas jer BEBA je već toliko velika da abortus više iza danas i nije dozvoljen. Tako nekako glasi objašnjenje: sad je, odjednom, TOLIKO VELIKA BEBA DA JE POSTALA ČOVJEK !!?? - a prije tri dana, što je BILA prije tri dana? TKO JE postavio taj rok? Do tada je abortus i dozvoljeno, od tad više ne? OTAC isprati MAJKU iz ordinacije i vraća se DOCENTICI. .... „Znate, vaša BEBA se možda i može roditi potpuno normalna, ali rizik je ogroman, ja vam mogu reći koliko će biti visoka i teška sa npr. 21 godinom, koju će boju očiju imati, približan IQ, ali znate, djeca te BEBE tj. Vaši unuci bi mogli imati bla, bla, bla... “ OCU definitivno puca film: „ Polako, čekajte štovana DOCENTICE, jer Vi to tražite da se ja igram Boga i odlučujem o onom koji će se ILI NEĆE roditi npr. 2025. godine? Prošlih tri dana nisam spavao i dobro proučih Abrahama na kušnji... Ne, moju BEBU NEĆETE UBITI! “ Nekoliko mjeseci kasnije rodio se divan dječak, 3700 gr, 52 cm. Živahan, čvrst i potpuno zdrav. Danas ima 11 god. i 4 mj. Visok je 160 cm, 47 kg, svi razredi 5.0; uz redovno školovanje polazi informatiku i jezike, igra košarku u klubu, planinari i do 20 km dnevno, vozi bicikl 25 kilometara u „cugu“, izvanredne mašte i nevjerojatna osobna dnevnika kojeg piše, zna predsjednike ili premijere barem 35 država a sa šest godina je znao prepoznati zastave pola zemalja svijeta i neke precizno nacrtati. www.politika.com |
24.02.2009., utorak
Pepelnica
|
Pepelnica ili Čista srijeda je kršćanski spomendan kojim započinje korizma. Slavi se 40 dana prije Uskrsa (ne računajući nedjelje). Pepelnica je početak korizmenog vremena. To je dan pokore, razmišljanja, nemrsa i posta. Na blagdan Pepelnice, svećenik posipa kršćane pepelom uz riječi: „Prah si bio i u prah ćeš se pretvoriti“ (lat: Memento homo, quia pulvis es, et in pulverem reverteris) ili „Obratite se i vjerujte Evanđelju!“ Post na Pepelnicu i Veliki petak, odnosi se na katolike od navršene 18. do započete 60. godine života, a nemrs za starije od 14 godina. Pepeo je simbol pokore i poziv je kršćanima da razviju duh poniznosti i žrtve, a također podsjeća da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna srca. Dobiva se od blagoslovljenih grančica palme korištenih na Cvjetnicu prethodne godine. Pepeo se blagoslivlja svetom vodom i kadi tamjanom. Pepelnica je pomični spomendan, pa nije svake godine istog datuma. |
22.02.2009., nedjelja
Nedjeljno čitanje
|
Iz 43 18Ne spominjite se onog što se zbilo, nit' mislite na ono što je prošlo. 19Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši. 21I narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu! 22Ali me ti, Jakove, nisi zazvao, niti si se zamorio oko mene, Izraele! 24Nisi mi kupovao za novac trsku, nisi me sitio salom svojih žrtava; nego si me grijesima svojim mučio, bezakonjem svojim dosađivao mi. 25A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem i grijeha se tvojih ne spominjem. Ps 41 2Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve će ga spasiti! 3Jahve će ga štititi i živa sačuvati, sreću mu dati na zemlji i neće ga predati na volju dušmanima. 4Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu. 5Zavapih: "Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!" 13A mene ćeš zdrava uzdržati i pred svoje me lice staviti dovijeka. 2 Kor 1 18Bog je svjedok: naša riječ vama nije "Da!" i "Ne!" 19jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama navijestismo nije bio "Da!" i "Ne!" nego u njemu bijaše "Da!". 20Doista, sva obećanja Božja u njemu su "Da!". I stoga po njemu i naš "Amen!" Bogu na slavu! 21A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas i pomaza, 22on nas i zapečati i u srca naša dade zalog - Duha. Mk 2 1I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. 2I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. 3I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. 4Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. 5Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi." 6Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: 7"Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" 8Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: "Što to mudrujete u sebi? 9Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' 10Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: 11"Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!" 12I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!" |
16.02.2009., ponedjeljak
77 milosti koje primamo po svetoj misi!
|
Tumacenje Svete Misne zrtve: sedamdeset sedam milosti,koje izviru iz sabranog i poboznog pracenja sv. Mise. (p. Martin von Cochen,tiskano s crkvenom dozvolom izdano u Lahni,10 lipnja 1953.Merkel) 1. Zbog tvoga spasenja Bog Otac salje svoga ljubljenoga Sina na zemlju. 2. Za tvoj spas Duh Sveti pretvara kruh i vino u pravo tijelo Kristovo i u pravu Krv Kristovu. 3. Zbog tebe Sin Bozji silazi s Neba i skriva se u sv. Hostiji. 4. Zbog tebe se toliko ponizuje da je i u najmanjem djelicu sv. Hostije prisutan. 5. Zbog tvoga spasa On obnavlja milostivu tajnu svoga Utjelovljenja 6. Zbog tvoga spasa On se ponovo radja na duhovan nacin kod svake sv. Mise. 7. Za tvoje spasenje On obnavlja na oltaru svoja spasiteljska djela koja je izvrsio na zemlji. 8. Za tvoje spasenje On obnavlja svoju gorku muku da te ucini njezinim sudionikom. 9. Za tvoje spasenje On umire na duhovan nacin i prikazuje svoj plemeniti zivot za tebe. 10. Za tvoje spasenje On prolijeva na duhovan nacin svoju svetu Krv i prikazuje je Nebeskom Ocu za tebe. 11. Sa svojom svetom Krvlju On skropi tvoju dusu i cisti je od njenih losih navika. 12. Za tebe se Isus prikazuje kao prava zrtva paljenica i daje Bogu cast koja pripada Njegovom dostojanstvu. 13. Ako prikazes ovu zrtvu hvale Kristu Bogu , tada mu iskazujes cast koju si mu propustio dati. 14. Za tebe se On prikazuje kao zrtva hvale i nadopunjava tvoj propust slavljenja Boga Oca. 15. Ako ti,ovu Kristovu zrtvu prikazujes Bogu, Dajes mu vecu hvalu nego sto mu sami Andjeli daju. 16. Za tebe se Krist prikazuje kao najsavrsenija zrtva zahvale i nadopunjava sto si ti u svome zahvaljivanju propustio. 17. Kad ti prikazujes Kristovu zrtvu hvale Bogu,zahvaljujes mu obilno za sva dobrocinstva koja ti je iskazao. 18. Za tebe se Krist prikazuje kao najmocnija zrtva pomirenja i cini da uvrijedjeni Bog postaje tvoj prijatelj. 19. Oprasta ti sve tvoje lake grijehe ako si voljan izbjegavati ih. 20. Nadoknaduje za mnoge tvoje propuste. 21. Ispravlja mnoge tvoje nemarnosti i krivo vrsena dobra djela. 22. Takodjer ti oprasta nesvjesno zaboravljene grijehe koje nisi nikad ispovijedio. 23. On se prikazuje kao zrtva zadovoljstine i placa za jedan dio tvojih vremenitih kazni. 24. Po svakoj sv. Misi zadovoljavas za vise kazn inego bilo kojim teskim cinom pokore. 25. Kristi ti daruje jedan dio svojih zasluga koje ti mozes prikazati Bogu Ocu za svoje grijehe. 26. Krist se prikazuje za tebe kao mocna krvava zrtva i moli tako usrdno za tebe kao sto je na krizu molio za svoje neprijatelje. 27. Njegova sveta Krv vapi za tebe s toliko zagovora,koliko je kapljica Krvi isteklo iz Njegovih Rana. 28. Njegove svete Rane vape za tebe s toliko zagovora koliko je Rana na njegovom tijelu. 29. Zbog te mocne molbene zrtve stjeces ono za sto molis mnogo prije nego kada bi molio izvan sv. Mise. 30. Izrecena molitva na sv. Misi je mocnija nego ona izvan sv. Mise. 31. Krist se sjedinjuje s tvojom molitvom i prikazuje je svom nebeskom Ocu. 32. Iznosi mu sve svoje nevolje i opasnosti,jer je Njemu tvoj spas vazan. 33. Takoder za tebe mole svi prisutni Andjeli i prikazuju uzvisenom Bogu tvoju bijednu molitvu. 34.Kada svecenik prikazuje u tvojoj prsutnosti sv. Misu njezina moc odvraca Zlog duha od tebe. 35. Svecenik slavi sv. Misu i za tebe i prikazuje je Bogu ta tvoj spas. 36. Kada si na sv. Misi,tada si i ti na duhovni nacin svecenik i Krist ti daje snagu da prikazes sv. Misu za sebe i za druge. 37. Prikazujuci sv. Misu iskazujes Presvetom Trojstvu najdostojniji dar. 38. Ti prikazujes Bogu dragocijen dar koji vise vrijedi nego Nebo i Zemlja zajedno. 39. Ti mu prikazujes tako skupocijen dar koji je isto toliko vrijedan koliko i sam Bog. 40. Po tom prikazanju iskazujes Bogu tako veliku cast kao sto Bog i treba biti cascen. 41. S ovim prikazanjem ugadas Presveton Trojstvu na neizmjeran nacin. 42. Ovaj tako plemeniti dar zrtvujes kao svoj vlastiti dar,jer ga je tebi sam Krist dao. 43. Ako sv. Misu ispravno pratis,izvrsavas cin najuzvisenijeg sluzenja Bogu 44. Prateci sv. Misu iskazujes Kristovom covjestvu najuzviseniju sluzbu i najvecu ljubav. 45. Sv. Misom castis Kristovu muku na najbolji nacin,i postajes sudionik tih plodova. 46. Sv. Misom najbolje castis i razveseljavas Majku Bozju. 47. Sv. Misom najbolje castis Andjele i svece,vise nego nego mnogim molitvama. 48. Pobozno prateci sv. Misu mozes se vise obogatiti nego bilo cime na ovome svijetu. 49. Sv. Misom izvrsavas jedno od najvrijednijih dobrih djela. 50. Sv. Misom obavljas uzviseni cin prave vjere i po tom zasluzujes veliku nagradu. 51. Pokleknes li pobozno pred Presvetom Hostijom i Predragocijenom Krvlju,vrsis uzviseno djelo klanjanja. 52.Kad god pobozno pogledas sv. Hostiju,tada zasluzujes osobitu nagradu na Nebu. 53. Kad god se ponizno udaras u prsa,toliko puta postizes oprostenje vlastitih grijeha. 54. Ako u stanju grijeha pobozno pratis sv. Misu,Bog ti pruza milost obracenja. 55. Ako pratis sv. Misu u stanju milosti,Bog ti cudesno umnozava svoje bozanske milosti. 56. Na sv. Misi se hranis i napajas na cudesan nacin Kristovim Tijelom i Kristovom Krvlju. 57. Na sv. Misi pocascen si,jer smijes Krista gledati svojim ocima,i jer On tebe gleda. 58. Kad god primis svecenicki blagoslov na sv. Misi,Krist ga na Nebu potvrduje. 59. Revnim pohadjanjem sv. Mise blagoslovljena u tvoja vremenita i duhovna dobra. 60. Po sv. misi sacuvan si od mnogih nevolja i nesrecau koje bi inace upao. 61. Sv. Misom bit ces ojacan u kusnjama koje bi te inacesvladale. 62. Po svakoj pobozno pracenoj sv. Misi postizes milost blazene smrti. 63. Po prisustvovanju na sv. Misama dobivas pomoc i utjehu od Andjela i svetaca u svojoj smrtnoj tjeskobi. 64. Na tvome ce te smrtnom casu tjesiti sv. Mise na kojima si prisustvovao i ulijevat ce ti cvrsto pouzdanjeu Bozje milosrdje. 65. Sv. Mise na kojima si pobozno prisustvovao ici ce s tobom pred Bozanski Sud i izmoliti milost od strogoga Suca. 66. Vjerojatno ces imati kratko i blago Cistiliste jer si mnogim sv. Misama platio najveci dio svojih vremenitih kazni. 67. Po svakoj sv. Misi vise ublazujes svoje cistiliste nego drugim teskim pokorama. 68. Samo jedna sv. Misa za zivota koristit ce ti mnogo vise nego mnoge prikazane za tebe nakon tvoje smrti. 69. Sigurno ces u Nebu dobiti visi stupanj slave i vjecno ga posjedovati. 70. Svaka tvoja sv. Misa podize te na vise u Nebo i znatno ti povecava tvoje blazenstvo. 71. Za tvoje prijatelje nema korisnije molitve nego da za njih prisustvujes i prikazes sv. Misu. 72. Svojim dobrotvorima mozes najobilnije naplatiti njihova dobrocinstva prikazivanjem sv. Mise za njih. 73. Bijednicima,bolesnicima i umirucima mozes najbolje pruziti pomoc i utjehu prikazujuci za njih sv. Misu. 74. Mnogim grjesnicima mozes postici obracenje po prikazanju sv. Mise. 75. Po prikazanim sv. Misama mozes svim krscanima izmoliti spas. 76. Prisustvujuci sv. Misama mozes cijelo Cistiliste osvjeziti i vjerne duse okrijepiti. 77. Ako ne mozes za svoje pokojnike dati slaviti sv. Mise,ipak ih mozes prisustvujuci sv. Misama izbaviti iz Cistilista. Sto mislis,pobozna duso? Sto sada mislis o sv. Misi? Mislis li da postoji samo jedno jedino dobro djelo na svijetu kojim bi mogao steci tako velike milosti i plodove kao po sv. Misi? Smatras li da je istina sto otac Sanches kaze: "Ako krscanin zna iskoristiti,moze se po jednoj jedinoj sv. Misi vise obogatiti,nego po svim ostalim stvorovima koje je Bog stvorio zajedno" O,sv. Misa je ogromno blago! O,Sigurno je preblazen onaj koji si s malo truda moze tako veliko blago steci.Tko nebi htio prisustvovati sv, Misi. O, draga duso, ne propusti je,ostavi sve i pozuri na sv. Misu ! Sjeti se, kako bi bio tuzan kad bi jednoga dana izgubio ili lakoumno proigrao sedamdeset sedam zlatnika. Sigurno bi te gubitak najdublje zabolio i ti bi se kajao. Koliko vise bi se morao rastuziti kad bi jednog dana,bez potrebe, iz same lijenosti i bez odvaznosti propustio sv. Misu ! Vec si mnoge sv. Mise propustio i zbog toga se nisi zalostio,kao da ti se nije dogodila nikakva steta - jasan znak da dragocijeni dar sv. Mise nisi spotnao ni cijenio. Ali budes li ove rijeci pomno citao,vjerojatno ces spoznati ovo nebesko blago,visoko ga cijeniti i marnije za njim teziti. SVE NA SLAVU BOZJU ! ! ! |
14.02.2009., subota
Sveti Valentin
|
Sveti Valentin bio je svećenik i mučenik, a živio je u 3. stoljeću. Pogubljen je 269. godine odsijecanjem glave u doba kad je Rimskim carstvom vladao car Klaudije. Kasnije je car Julije I. u 4. stoljeću nad njegovim grobom podigao baziliku, te se od tada taj svetac počeo štovati među kršćanima. U 15. stoljeću je ovaj svetac povezan s blagdanom zaljubljenih, što se održalo do danas. Običaj da se Valentin smatra svecem i zaštitnikom zaljubljenih dolazi i od dana njegova slavlja. Naime, nekada se životni ritam uvelike ravnao prema crkvenim blagdanima. Crkva je od vjernika tražila da vjenčanja ne slave u vrijeme velikih blagdana (na Božić, na Uskrs) jer su oni zasebna slavlja cijele zajednice, a napose je tražila da se ne priređuju bučne svadbe u liturgijski posebnim vremenima adventa (došašća) i korizme, već izvan takvih razdoblja. A datum 14. veljače pada poslije božićnih blagdana, a neposredno prije korizme. Sveti Valentin se počeo slaviti već u ranom srednjem vijeku, osobito u Engleskoj, a poslije u cijelome svijetu. U Hrvatskoj su ga posebno štovali vjernici u sjeverozapadnim krajevima. Običaj biranja odabranice na Valentinovo najprije se proširio u Englesku i Škotsku. Poznato je da su u 16. stoljeću mladići ostavljali ljubavne poruke i čestitke na pragu svoje odabranice. Čestitke su bile pažljivo izrađene, obrubljene čipkom ili ukrasnom vrpcom i to su vjerojatno bile prve čestitke i razglednice ikada poslane. Kršćanstvo nikad ne uništava ono što je dobro, nego sve lijepe i dobre ljudske običaje iz raznih naroda i društava uklapa u novi, kršćanski život tih naroda, pa tako dolazimo do pretpostavke kako je običaj slavlja Valentinova kao dana zaljubljenih, kada se izmjenjuju pisma i ljubavne poruke, zapravo kristijanizacija simpatičnih poganskih običaja. |
09.02.2009., ponedjeljak
Blaženi Alojzije Stepinac
|
U selu Brezariću ugledao je svjetlo dana 8. svibnja 1898. a u župnom stanu, pokraj crkve u kojoj je kršten već drugi dan po rođenju, rođen je i za nebo 10. veljače 1960. Pučku školu završio je u Krašiću. Nakon gimnazije u Zagrebu okusio je i sam kao vojnik sve strahote rata i ratnih stradanja. Krenuo je putem svečeništva, ali u jednom trenutku života osjetio je da nije dostojan te službe. Želio je biti poljodjelac. Privukle su ga njive i livade ovih krašićkih ravnica, vinogradi i voćnjaci njegovih brežuljaka. Tu ljubav naslijedio je i od svog oca koji mu je namijenio veliki posjed -Kamenarovo, prekrasni brežuljak ponad rijeke Kupe u blizini starog grada Ozlja, sat hoda od Krašića. No Providnost ga je vodila 'drugim putem. Osjetio je u sebi ipak neodoljiv zov Božji za svečeništvo. Put ga vodi na studij u Rim; gdje je ređen za svećenika 26. listopada 1930! U Rimu je imao i mladu misu u bazilici S. Maria Maggiore. Svoju prvu svečanu Misu imao je Krašiću u crkvi svojeg krštenja 19. srpnja 1931. Odlazi tada iz svog zavičaja u Zagreb na različite svećeničke službe da bi ga već 29. svibnja 1934. na opće iznenađenje javnosti, zateklo imenovanje za koadjutora zagrebačkog nadbiskupa. O danima nadbiskupske službe u prijeratnim i ratnim godinama II. svjetskog rata bit će još puno pisano i proučavano, kao možda o presudnim godinama u povijest hrvatskog naroda. Nakon velikih stradanja u tom ratu, u općem metežu i mraku, zagrebački nadbiskup ostaje svjetionik. No, komunistički sud osuđuje ga 11. listopada 1946. na kaznu lišenja slobode s prisilnim radom u trajanju od 16 godina, te na gubitak političkih i građanskih prava u trajanju od pet godina. Od 19. listopada 1946. do 5. prosinca.1951. boravi u lepoglavskoj kaznionici. I tih pet godina je opet jedno posebno poglavlje u životu nadbiskupa Alojzija.  Dan 5. prosinac 1951. opet je veliki dan za župu Krašić. U kasnim večernjim satima, kada djeca očekuju svetog Nikolu, dolazi Nadbiskup u svoju rodnu župu, zamjenjujući samicu lepoglavske kaznionice s kućnim pritvorom župnog stana u Krašiću. Od tog dana pa do 10. veljače 1960. Krašić je okupirano i izolirano mjesto, ali nitko od mještana ne žali za tom izolacijom, jer su svi osjetili da među sobom imaju sveca. Imaju među sobom najvećeg sina, ne samo ovog mjesta nego i cijelog Hrvatskog naroda. Svakodnevno je u župnoj crkvi služio svetu Misu od kojih su mnoge bile prikazane »pro inimicis« - za neprijatelje. Nedjeljom u pola jedanaest okupljao se na Misu gotovo sav krašićki puk, slušajući pomno pripravljene propovijedi svoga. »Lojzeka«, kako su ga nazivali mnogi iz njegove rodbine školskih drugova. Mnogi su u to vrijeme htjeli doći u Krašić i vidjeti svoga Nadbiskupa, a od 12. siječnja 1953. i kardinala, ali su rijetki uspijevali, jer ga je strogo čuvala policija i u stopu pratila u njegovim šetnjama područjem krašićke župe. U nedjelju 7 .veljače 1960. zadnji put je služio misu u krašićkoj crkvi a u srijedu 10. veljače poslijepodne nešto iza dva sata zazvonilo je veliko zvono župne crkve i svi su žitelji Krašića znali i osjetili da je to oproštaj sa svojim velikim mještaninom ovdje na zemlji, ali da istovremeno dobivaju i velikog zagovornika na nebu. Njegovo tijelo sada počiva u zagrebačkoj katedrali, ali je i Krašić pun uspomena i sjećanja na ovog velikana Crkve i naroda Hrvata. Dana, 3. listopada 1998. godine papa Ivan Pavao II. proglašava u Mariji Bistrici Slugu Božjeg Alojzija Stepinca blaženikom. Kardinal Stepinac, protivio se odvajanje Katoličke Crkve u Hrvatskoj od Vatikana i zbog toga je protiv njega vođen nepravedan sudski postupak. Četvrti dan rasprave, 3. listopada 1946, održao je poznati govor iz kojeg navodim isječke: Na sve tuzbe, koje su ovdje protiv mene iznesene, odgovaram da je moja savjest mirna, makar se publika tome smijala. Sada se ne kanim braniti niti apelirati protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i ponizenje, nego - jer mi je savjest cista - pripravan sam svaki cas i umrijeti. … Nisam bio persona grata ni Nijemcima ni ustasama. Nisam bio ustasa, niti sam polozio njihovu zakletvu, kako su ucinili vasi cinovnici, koji su ovdje. Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku drzavu i ja bih bio nistarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivsoj Jugoslaviji. Rekao sam: Hrvatima se nije dozvoljavalo da napredaju u vojsci ili da udu u diplomaciju osim da promijene vjeru ili ozene inovjerku. Tu je fakticna baza i pozadina mojih poslanica i propovijedi. I to sam govorio o pravu hrvatskog naroda na slobodu i nezavisnost, sve je u skladu s osnovnim principima saveznika istaknutim u Jalti i u Atlantskoj povelji. Ako prema ovim zakljuccima svaki narod ima pravo na svoju nezavisnost, zasto bi se to onda branilo samo hrvatskom narodu? Sv. Stolica je toliko naglasavala da i mali narodi i narodne manjine imaju pravo na slobodu. Zar katolicki biskup i metropolita ne bi o tom smio ni pisnuti? Ako treba, past cemo, jer smo vrsili svoju dunost. Ako mislite da je hrvatski narod zadovoljan ovom sudbinom ili mu eventualno jos pruzite priliku da se izjasni, s moje strane nema poteskoca. Postivao sam volju svoga naroda i postivat cu je. … Evo, da razumijete, zasto smo se borili : jos jedno tri do cetiri primjera slobode. U skolskim udzbenicima tvrdite protivno od svih dokaza povijesti, da Isus Krist nije postojao. Znajte, Isus Krist je Bog! Za Njega smo spremni umirati, a danas je nauka to, da on uopce nije postojao! Kad bi se koji profesor usudio uciti protivno, mogao bi se sigurno nadati da ce izletjeti iz skole. Ja vam kazem, g. drzavni tuzioce, da uz ovakve uvjete nije Crkva slobodna, nego da ce za kratko vrijeme biti istrijebljena. Krist je temelj krcanstva. Vi se zauzimate za pravoslavne Srbe: Pitam ja vas, kako vi sebi zamisljate pravoslavlje bez Krista? To je jedan apsurd! Kako vi zamisljate Crkvu bez Krista? To je jedan apsurd! Za Majku Bozju kaze se u knjigama, da je bila bludnica. A znadete li, da je ona za pravoslavne i katolike najsvetiji pojam? Naređujete, to je sluzbena nauka, da je covjek postao od majmuna! Ako imade tko tu ambiciju, neka mu bude! Ali otkuda dolazi netko da to odredi kao sluzbenu teoriju, koju danas ne priznaje ni jedan ucenjak svjetskog glasa? (Javni tuzilac primjecuje na to: "To nije nitko tvrdio, da je covjek od majmuna, ni Darwin, ni Haeckel. To ste izvrnuli vi i citava reakcija".) Po vasem shvacanju materijalizam je jedini naucni sistem, a to znaci izbrisati Boga i krscanstvo. Ako nema nista osim materije, onda vam hvala na slobodi. … Ja zavrsujem: Uz dobru volju se moze doci do sporazumijevanja, no inicijativa je na danasnjoj vlasti! Niti ja, niti episkopat nismo stranka za nacelno sporazumijevanje, nego drzavna vlast i Sv. Stolica. A to se tice mene i moga sudenja, ja ne trebam milost, savjest mi je mirna." Presveta Djevice i Majko naša Marijo, |
07.02.2009., subota
Zanimljivosti o Dubrovniku
 * Dubrovački i engleski ljetopisci bilježe, da je anglo-normanski kralj Rikard I. Lavljeg Srca došao u Dubrovnik u jesen 1192. godine nakon povratka iz križarskog rata. Našao je zaklon pred olujom kod Lokruma. *Dubrovačka Republika napravila je 1296. jedan od prvih srednjovjekovnih sustava kanalizacije, koji je i danas u upotrebi. * Ljekarna u dubrovačkom franjevačkom samostanu koja kontinuirano djeluje od 1317. godine do danas, treća je po starosti u Europi. * Prva karantena u svijetu nastala je u Dubrovniku 1377. godine. Karantena je mjesto, gdje se odvajaju osobe, koje stižu iz krajeva gdje ima zaraznih bolesti, dok se ne pokaže, da su zdrave.  Slika: Dubrovačka katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo * Dubrovnik je donio uredbu o ukidanju ropstva i zabrani prijevoza robova 27. siječnja 1416. godine, što je prva zabrana ropstva u Europi. * Prilikom gradnje kule Minčete 1464. godine, nedostajalo je kamena, pa je naređeno, da svatko tko dolazi u Dubrovnik iz smjera Gruža ili Ploča mora sa sobom donijeti kamen u skladu sa svojom tjelesnom građom. * Arboretum Trsteno u blizini Dubrovnika, osnovan je u 15. stoljeću i najstariji je arboretum na svijetu. Najstarije dvije platane imaju oko 400 godina. * Dubrovački pomorski zakon o osiguranju ("Ordo super assecuratoribus", 1568.) najstariji je takav zakon na svijetu. * Pomorska flota Dubrovačke Republike u 16. stoljeću imala je oko 40000 pomoraca i više od 180 velikih brodova, bila je među najjačima na Mediteranu.  Slika: Crkva sv. Vlaha * U djelima Williama Shakespearea, "Mletački trgovac" i "Ukroćena goropadnica" javlja se termin "argosy" koji znači "dubrovačka lađa". * Ljudevit Gaj i Ivan Mažuranić boravili su u Dubrovniku 25 dana 1841. godine. Gaj ga je nazvao "ilirski Parnas". Kasnije su Gaj i ilirci izabrali jezik u djelima Ivana Gundulića i kasnijih dubrovačkih pisaca, za standardni hrvatski jezik, a Ivan Mažuranić je nadopisao izgubljena pjevanja Gundulićeva epa Osmana. * Irski dramatičar George Bernard Shaw izjavio je: "Oni koji traže raj na zemlji morali bi doći i vidjeti Dubrovnik". |
04.02.2009., srijeda
Sveti Vlaho (Blaž)
|
Legenda Mučenik sv. Vlaho (Blaž), na latinskom Sanctus Blasius rodio se u Sebasti u ondašnjoj Maloj Armeniji kojom je upravljao Rim, to je današnji grad Sivas u središnjoj Turskoj. Narod i svećenstvo su ga izabrali za biskupa nakon smrti njegova prethodnika. Dioklecijan je za vrijeme svoje vladavine 313. g. proglasio u rimskom carstvu opći progon kršćana. Taj progon se nastavio i za vrijeme Licinija. Za to vrijeme sebatski se biskup skrivao po planinama Kapadokije. Za svoj dom izabrao je osamljenu i tamnu pećinu iz koje je oprezno izlazio samo noću da dijeli utjehu mučenim i nesretnim kršćanima. Bog mu je dao moć da postane prijatelj sa divljim zvijerima. One su mu donosile hranu a za uzvrat on ih je liječio. Agrikolaus koji je u to vrijeme bio rimski upravnik u Sevastu, izmišljao je najokrutnije muke protiv biskupa. Divlje zvijeri je puštao da izvode svoju «igru» sa kršćanima. Jednog dana naredio je vojnicima da ulove što više zvijeri. Nakon dugog traženja naišli su na pećinu ispred koje su mirno stajale divlje zvijeri a sv. Vlaho je molio među njima. Vojnici su se sutradan vratili po njega na zapovijed Agrikolausa. Mirno ih je dočekao. Vijest se brzo proširila pa su svi kršćani izašli iz skrovišta da ga još jednom vide. Putem do grada propovijedao je a mnoštvo ljudi ga je pratilo. Sv. Vlaho je svoje vjernike bodrio da ustraju u vjeri. Kad bi spustio ruku na bolesne odmah bi im se vratilo zdravlje. Na tom putu priđe mu uplakana majka sa djetetom u naručju. Kroz suze mu ispriča kako je djetetu zapela u grlu riblja kost, molila ga je da ga spasi. Na to. Sv. Vlaho spusti ruku na grlo djeteta, prekrsti ga i pozove Svemogućeg da se kost izlomi i da se dječaku vrati zdravlje. Molio je da se to isto uvijek učini svima koji bi ga u bolesti grla molili u njegovo ime. Dijete ozdravi, mati se zahvali sv. Vlahu i uputi se kući. Nedugo zatim pred njega dođe stara udovica i ispriča mu kako joj je vuk ugrabio mlado prase koje je čuvala. On je umiri, a u to je došao vuk i vratio živo i zdravo prase. Kad je doveden u Sebastu, Agrikolaus je od njega zatražio da se odrekne vjere. Na to mu je sveti biskup odgovorio:»Ispovijedam Krista i ne mogu se klanjati krivim bogovima.» Na to Agikolaus naredi da ga muče. Hrabro je podnio sve muke i još reče:»Jadniče, ako misliš da ću s bičevanjem iznevjeriti Krista, varaš se jer on mi je na pomoći!» Gradom se pročula vijest o njegovoj ustrajnosti. Udovica kojoj je pomogao, odluči ubiti prase. Skuhala je glavu i noge od prasca sa zeljem i odnijela u tamnicu. Donijela mu je još i svijeću da mu svijetli u zatvoru. On je primi i uzme malo jela, prorokova joj svoje brzo mučeništvo i smrt. Zamolio je da mu za uspomenu pali svijeće i da za svog života nastavi pomagati siromašnima. Obećao joj je blagoslov gospodina Boga i da će svatko tko se povede za njenim primjerom primiti isti blagoslov. Nakon par dana Agrikolaus naredi da se sv. Vlaho objesi i da se oštrim željeznim češljevima za vunu dere od glave do pete. Uza sve to viseći s grede svom krvniku je rekao:»Ne marim za muke jer mi je Bog na pomoći!» Putem do tamnice iz njega je tekla krv koju su sedam žena kupile krajevima svojih haljina i maramama. Stražari su shvatili da su i one kršćanke, zarobili su ih i odveli pred Agrikolausa. Nagovarao ih je da se preobrate, na to su ga one zamolile da ih pusti na jezero da se operu kao bi bile čiste za primanje nove vjere. Stražari su ih poveli, a sa sobom su ponijeli kipove svojih bogova. Žene su uzele te kipove i bacile ih u jezero. Za to su bile kažnjene poput sv. Vlaha na isti način. Uz njih su bila i djeca koja su promatrala te muke. One bez boli podnesu muke uz pomoć Svevišnjeg. Nakon toga krvnik naredi da im se odrube glave a djeca bace u tamnicu sa sv. Vlahom. Sutra dan naređeno je da se na vrat sv. Vlaha veže kameni žrvanj i da ga se baci u jezero. Kad su svi došli do jezera sv. Vlaho se uputi po vodi kao po tvrdoj zemlji, na sredini jezera reče:» Ako i vaši bogovi imaju iste moći dođite i vi!» U tom trenu obasja ga jaka svjetlost, pojavi se anđeo i pozove sveca da primi vječnu slavu. A ljutiti Agrikolaus naredi da se sv. Vlahu i djeci odrubi glava. Na stratištu on klečući uputi molitvu Bogu. Molio ga je da svi koji razbole grlo a zazovu njegovu pomoć pred Bogom da im usliši molitve. Iznad njega se pojavilo svjetlo i začu se glas:»Ja sam Bog koji se te dosad proslavi, unaprijedit ću te još većom slavom, svoju milost ću udijeliti onima koji budu slavili tvoju uspomenu !» Nakon tih riječi odsjekoše glavu sv. Vlahu i djeci. To se dogodilo u veljači 317. godine Kad je Konstantin je pobijedio Licinija, kult sv. Vlaha širio se cijelim kršćanskim svijetom. Sveti Vlaho i Dubrovnik  Njegova je glava kao dragocjena relikvija došla g. 972. u Dubrovnik, a Grad ga je izabrao za zaštitnika. Na njegovim zidinama nalaze se svečevi kipovi, a podignuta mu je i crkva svetog Vlaha. U vrijeme „Feste sv. Vlaha“ biskup u procesiji nosi svečevu glavu koju vjernici sa strahopoštovanjem ljube. Blagoslov grla O blagdanu sv. Blaža svake se godine po crkvama dijeli blagoslov grla. Svećenik s dvjema svijećama pristupi vjerniku i moli: „Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla!“ Taj je blagoslov takozvana blagoslovina u Katoličkoj Crkvi. On se temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost. Kod blagoslovina Crkva moli Božju pomoć u raznim potrebama, a po zaslugama Isusa Krista i zagovoru svetaca. Blagdan svetog Blaža (Vlaha), biskupa i mučenika, u Rimokatoličkoj Crkvi slavi se 3. veljače. hr.wikipedia.org |
01.02.2009., nedjelja
Voli Hrvatsku srce moje!!!!
|
Oduševilo me Svjetsko rukometno prvenstvo održano u Hrvatskoj!!! I inače sam navijač, volim rukomet, rukometaši iz mog grada bili su klupski prvaci Europe 1971. godine, od lani sam ponovno počeo ići na rukometne utakmice. Sada nisam gledao uživo, zbog štednje i stezanja remena. Kako je bilo lijepo gledati utakmice naše reprezentacije, izgledali su kao nepobijedivi, bila je nevjerojatna lakoća pobjeđivanja. Navijači su bili fenomenalni, organizacija je bila fenomenalna, prijenosi su bili fenomenalni, rukometaši su bili fenomenalni! Izgubili smo od Francuske, ali jednostavno su bili bolji. Srebro je fenomenalan uspjeh, narod se veselio dva tjedna, dobili smo vrhunske dvorane, nacionalni naboj i domoljublje su na jako visokoj razini i izgleda da nas sport ujedinjava, diže moral i čini ponosnima što smo Hrvati! Živjela Hrvatska! Na posljednjih 9 velikih natjecanja bili smo među 5 najboljih s dva zlata i tri srebra. Europsko prvenstvo 2002. - zadnji 16. I ONDA: Svjetsko prvenstvo 2003. - 1, Europsko prvenstvo 2004. - 4. Olimpijske igre 2004. -1. Svjetsko prvenstvo 2005. - 2. Europsko prvenstvo 2006. - 4. Svjetsko prvenstvo 2007. - 5. Europsko prvenstvo 2008. - 2. Olimpijske igre 2008. - 4. Svjetsko prvenstvo 2009. - 2.  Morska vila Kao da je morska vila Sve je moje snove ostvarila Na obalama vrelim Neprospavane noci Kao da je dio plime Modro more sumi njeno ime I sklada tihe pjesme Pjesme o samoci Kao da je dio sna Sto me nosi zvijezdama I dok je ljubim Ona se pretvara da spava Grije nas zlatnim suncem More ljubavi I dok je ljubim kao more Njeno tijelo podrhtava Povedi me prostranstvima gdje svi Pjevaju o ljubavi Samo je jedno Samo je jedno u mom životu vrijedno da pustim suzu s oka jer tebe volim ja. Život mi dala baš kao da je znala da nikad neće nestat' sa mojih usana (Hrvatska!) S ponosom, narodu svom ljubi grb na dresu tom na Jadranu i Savi, na Dunavu i Dravi nek' se slavi cijeli dan i noć! Svi skupa, nek' vide da nas ima ruke na srce kada krene himna i onda pjevamo u istom trenu dok naši dole lete po terenu Imamo ponos, srce i inat podršku uvijek punih tribina iz Zagreba gledam najljepšu sliku: Slavoniju, Istru, Dalmaciju, Liku! Kad se igra neka nas zaustave crven, bijeli, plavi - boje zastave neka cijeli svijet čuje našu pjesmu i vide sav taj naš sjaj na dresu ovdje kod nas ponos je repka željno se čeka svaka tekma nek' se ori pjesma, neka zvono zovi znamo da bit' ćemo šampioni! Svi jedni uz druge, kad' se igra nema tuge sad smo u rodu i pjevamo odu za svoje ljude jer opet tradicija se nastavlja s rukama u zraku Hrvatsku pozdravljam bili zadnji ili prvi samo neka naš glas grmi! Još jednom, al' ovaj puta jače cijeli svijet zna naše navijače cijeli svijet sad gleda i prati da vidi kako igraju Hrvati a sve zbog vatrenog srca koji ispod svetog dresa kuca nek' svi čuju kako slavimo ajmo cijeli stadion! Sjever, istok, zapad - svi se bude ako boli stisni zube neka se ljute oni što gube tu danas sviraju naše trube i zato se pomakni zrak duboko udahni pa digni ruke i napuni čašu ovdje se igra za lijepu našu! Ej... 'Ko kaže da smo pali taj - mora da se šali i najveći su mali kad vijori crven, bijeli, plavi domovini zahvali i pokaži ljubav nema nikog' da se pravi grbav ulice su žive pjeva se sa tvrđe, trga i sa rive! |
