Hvala Bogu na svakom slijedećem danu, susretu s dragim ljudima, kavi s najdražom osobom....Da ne dramatiziram, zahvalan sam što živim i dalje. Hvala najdražima što su bili uz mene u teškim trenucima, koji su srećom prošlost. Hvala Vam najveća
Sretan Ti svaki Dan ..:))
Zahvaljujem predivnim očima na svesrdnom razumijevanju, a najviše na strpljenju. Darujem Ti jutarnji osmijeh ...dnevnu živost ...malu noćnu suzu radosnicu.
Dalmatino Povišću Pritrujena
Pute, laze pizon dubli tovari.
Gustirne žedne, mijun sići i lati.
Konkulana škina težakov od motik
po žurnatin, žurnatin pritrujena.
Prage kalet žnjutin dubli puntari,
naboj Dalmatine rebati na drači,
kroz kadene dicu čičan pasli,
a judi driti ka kolone,
Dalmatino, povišću pritrujena.
Intradu pravice s tilin štrukali.
Dalmatino, povišću pritrujena!
Rod puntarski resa na drači.
Dalmatino, povišću pritrujena!
Ditinjstvon gladnin povist štukali,
Dalmatino, povišću pritrujena.
Kroz kadene dicu čičan pasli,
a judi driti ka kolone,
Dalmatino, povišću pritrujena
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by me=))
Ne brini, ne mogu nam ništa
Putovanja
Rio de Janeiro-Brazil
Cape Town-Južna Afrika
Tokyo - Japan
Tokyo - Japan
Vancouver - Kanada
Pustinja-Saudi Arabia
Brooklyn Bridge-New York
Burj al Arab - Dubai
Empire State Building -New York
Indijski Ocean-Suton
Sredozemlje-Oluja
Kip Slobode-New York
Panamski Kanal
A m a z o n a
Dugi Otok - HR
Times Square-New York
T a i w a n
Asakusa Shrine-Tokyo
Disneyland-Tokyo
Trideset godina putovanja
Anđele, pogledaj natrag kući
i plači;
no meni pusti da budem jači;
ja neću ući.
Mrzi me da gledam svoju mladost.
Mrzi me da me prošlost veže.
I u bijedi ima radost
što nema mreže.
Ja nemam mreže, ja nemam veže.
Ja gubim sebe desetljeća.
Ima u meni pomama cvijeća,
i još imam ravnoteže.
Čemu se vraćati na stara mjesta?
Ja mrzim groblja i starinu,
i cijenim svjetlo i širinu:
postoji cesta.
Imaju kuće stare i nove.
Tuđe.
Ja nemam kuće.
Ništa me ne zove.
Trideset godina putovanja,
brda prokletstva.
Bez posla i bez zanimanja,
bez sredstva
Sotono, ne daj mi kući.
Anđele, plači.
Ja stradam, ja sam jači.
Ja neću ući.
I have climbed highest mountain
I have run through the fields
Only to be with you
Only to be with you
I have run
I have crawled
I have scaled these city walls
These city walls
Only to be with you
But I still haven't found what I'm looking for
But I still haven't found what I'm looking for
I have kissed honey lips
Felt the healing in her fingertips
It burned like fire
This burning desire
I have spoke with the tongue of angels
I have held the hand of a devil
It was warm in the night
I was cold as a stone
But I still haven't found what I'm looking for
But I still haven't found what I'm looking for
I believe in the kingdom come
Then all the colors will bleed into one
Bleed into one
Well yes I'm still running
You broke the bonds and you
Loosed the chains
Carried the cross
Of my shame
Of my shame
You know I believed it
But I still haven't found what I'm looking for
But I still haven't found what I'm looking for
But I still haven't found what I'm looking for
But I still haven't found what I'm looking for...
E, sad. Bloganje i blogovsko prigovaranje. Čitam (s guštom i zanimanjem) blog jedne moje sumjestanke i nisam mogao razumjeti njen polu-bijes i polu-neugodu. Tijekom cijelog posta (pomalo arhaično-panično) dade se naslutit neka kao "Mili-Bože-što-sam-ja-kriva-za-sve-ovo-što-se-događa,-nu" predika svom gradu, njegovim žiteljima, orguljama i inim njegovim sastavnim dijelovima. Znam, krajnosti nikada kraja, i ja ju ne volim pa svako nasilje osuđujem. Ono što me "zasmetalo" jest politiziranje sveg živog i mrtvog i, (sorry ako griješim) filtriranje vlastitih frustracija i nezadovoljstava kroz prizmu sada aktualnih događaja i onih u neposrednoj i malo daljnjoj prošlosti. Ja BTW ne osudjujem nikog (po Defaultu) jer tko je mjerilo svih načela postojanja, ponašanja i cjelokupnog življenja?? Smeta me i ova "multimedijalna hajka" na drugu po redu dalmatinsku županiju.
Toliko about that.
Inače često i dugo boravim u svijetu, pa mogu reći da su drugi narodi i nacije jako ponosni na sebe. Nije da se sranja ne događaju kod njih, nego što jednostavno od muhe ne rade slona. "Tamo" je možda još više izražena podjela na Sjever-Jug nego kod nas, ali nisam primjetio toliko zla, otrova i malograđanštine koliko kod nas. Imam dosta poznanika i frendova sa S-J-I-Z Hrvatske i nikada nisam imao problema što dolazim iz našeg "Down Under-a". Ono što želim reći jest to da svatko od nas treba (ali baš treba) poći od samoga sebe, preispitati osobne potrebe i ponašanje te stati na loptu i mirnoćom riješiti svaki problem s kojim se suoči.
He he, sada obraćam pozornost na naslov ovog posta, koji nema nikakve veze s mjestom odakle ovo tipkam. Ali sto ćeš, tako mi je palo na pamet i onda je sve krenulo. I na kraju, kradem citat mog dobrog netovskog frenda: ".....Poštovanje..:))) "