Mailaj me NA KLIK

Iza zavjese

četvrtak, 31.01.2013.



Probudila ju je neka hladnoća oko ramena. I možda na trbuhu.
Pokušala je otvoriti oči ali kao da su bile vezane.
Bile su.
I ruke na leđima.

Osjećala je hladnoću od metalnog dijela naslonjača na koži, ježila se, no još više od same neizvjesnosti i neznanja.
Pokušala se pomaknuti ali nije išlo, bar ne dalje od pola pedlja jer lanac na lisicama je očito bio povezan sa stolicom na koju je bila posjednuta od nekog nepoznatog.
Bojala se vikati, a tišina je bila nepodnošljiva. Čula je sebe kako diše a taj zvuk kao da je svakom sekundom postajao sve glasniji.
Nije znala da li je noć ili dan, jutro, podne, večer, nije se sjećala ničega osim da je došla na party kod nove kolegice s posla. Stan joj je bio zamračen i većinu ljudi nije uopće poznavala no svi su bili jako ugodni, muzika iz osamdesetih, neki su i plesali.
Pila je L’Essence de Courvoisier i zapričala se s nekim muškarcem o besmislicama.

"Stavio mi je nešto u konjak i oteo me, gamad!" - zaključila je, jer to joj je bilo jedino suvislo rješenje ovako bizarne situacije.

"Koju pičku materinu nisam ostala doma i gledala kurčevi rukomet? Čak bi i Sulejman Velejebeni bio bolje rješenje. Ako ga uopće i prikazuju subotom. Koji je dan uopće, koliko dugo sam u nesvjesti?"
Pokušala je ustati zajedno sa stolicom i pritom napravila buku.

-Fuck! - začuo se muški glas u prostoriji. Barry White pokojni. "I ja sam onda mrtva", pomislila je.
Začula je kako se netko pridiže s poda i korača do nje. Pomaknuo joj je tamni povez s očiju lagano i ugledala je njegovo lice u polutami sobe. Nije bio Barry ali ovaj lik je definitivno podsjećao na nekoga.

Mickey Rourke!

Gledali su se tako neko vrijeme i onda je on otišao iz sobe.
Otvorila je usta u nevjerici. "Koji kurac? Ostavit će me ovdje?"
-Halo, liče!!! - Viknula je u nadi da ga to neće previše pogoditi, tek da mu dadne do znanja da joj nije baš ugodno a usput joj je bilo neugodno ako joj je ikada prije priopćio svoje ime.
Čula je neke neodređene zvukove iz daljine, koji kao da su dopirali iz susjedne zgrade.
Odlučila je još malo pričekati jer ionako nije imala drugog izbora.

Došao je za nekih desetak minuta noseći tanjur u jednoj i čašu vode u drugoj ruci. Prislonio joj je čašu na usne i lagano podizao a ona je pila poslušno, bila je žedna "k'o graba".
Odložio je čašu na pod i prinio žlicu s toplom juhom do njenih usta.
Kao u usporenom filmu, vidjela je tu žlicu kako polako prolazi i dodiruje joj obje usne, podiže se za 45 stupnjeva i juha lagano klizi po njenom jeziku do grla. Bila je fina, topla, okrepljujuća. Vjerovatno instantica.
Ponavljao je tu radnju sve dok nije iz jedne žlice kapnulo malo na rub usne i ostavilo trag do brade.

Odložio je tanjur, približio se i jezikom obrisao, polako, cijelom dužinom.
Očekivala je sada šamar, kao što je njen bivši šef, vlasnik butika u kojem je radila i ljubavnik znao učiniti u navali strasti ali ovaj kao da je imao neki drugi plan.
Vratio joj je povez na oči i to joj se nije sviđalo. Čula je kako se lisice otključavaju i tren kasnije nosio ju je na rukama negdje, u nepoznato. Možda ju baci s balkona.

Bacio ju je, ali na neki krevet, madrac, štogod. I odmah zavezao jednu ruku za vjerovatno gornju desnu stranu tog namještaja. Osjetila je nešto oštro i hladno kako joj klizi preko vrata do bradavice.
Oštrica noža (jebem ti filmove). Poljubac na drugoj bradavici. Usne preko trbuha, pupka. Jezik među nogama. To su bili dijelovi igre za pamćenje.

Oslobodio joj je ruku i skočila je na njega udarajući ga svom snagom.
Uzvratio joj je žestoko i potukli su se opako, pali s kreveta, ona se pokušala dići ali ju je zaustavio gušeći je s leđa dok je bila nagnuta nad krevetom. Pomaknuo joj je rub gaćica.
Osjetila je kako joj ulazi, tvrd i velik, mislila je da će svršiti odmah, što od bijesa, što od uzbuđenja.
- Šta je kujo, tukla bi se? - režao je dok ju je nabijao divljački s leđa, a ruke su mu prijetile slomiti kukove. Osjećala je kako joj srce izlazi na usta a oči ispadaju. Bojala se da će ovo jednom prestati.

Uobičajenih pola sata kasnije sišla je s njega. Uzela je cipelu i počela ga tući potpeticom po glavi.

Koji ti je kurac!!!!!? - vikao je dok se rukama branio od luđakinje.
- Tko ti je dozvolio da me vežeš pijanu, debilu jedan? Misliš da ćeš seksom riješiti sve? I juhom? Pička ti materina neodgojena, kretenska! - galamila je pokušavajući ga onesposobiti u izlijevu nenadanog gnijeva.

- Ti si mi rekla da želiš takvo buđenje, kravetino! - vikao je u samoobrani. - Jučer, dok smo pili, pričali smo si svoje najdublje maštarije... - iznosio je svoje viđenje stvari taj, po njoj prekrasan primjerak muškarca. Tamnoput, snažan, gustokos i opakog pogleda.

Digao se i ošamario je tako da je odletjela na onaj krevet ponovo.
Skočio je na nju, strgnuo joj haljinu i gaćice i opet se zario duboko i tvrdo, šamarajući je, čupajući i pokazujući tko je gazda, a tko robinja.

- Oprosti - zamolila je nakon što su oboje iscrpljeni pali na leđa, mokri i nemirna daha. - ne sjećam se ničega od jučer.

- Ni ja. Sve sam izmislio.

Game over

subota, 26.01.2013.



Klečala je nad komadićima skupog porculana , njene oči odavale su nemoć , a ruke su prebirale ostatke kao da pokušavaju vratiti vrijeme. Bijeli se mramor zacrvenio u trenu kad je krv iz prsta počela birati novi put, kao oslobođena od stoljetnih okova, nekako sretno oslikavajući nepravilne krugove na podu.
Prišao joj je u sekundi, uzeo ruku i stavio njen prst u usta.
Oči su im se susrele, htjela ga je drugom rukom ošamariti, vrisnuti na tog nepoznatog manijaka ali nije mogla, samo se skamenila, bez riječi, ne misleći više na razbijenu skupocjenu vazu, krvavi pod i općenito loš dan jer nije stigla popiti svoju prvu kavu na vrijeme.
Osjećala se je kao lutka u izlogu tog elitnog butika u kojem je radila, mogao je svatko joj prići, dodirivati odjeću, okretati je, otrgnuti joj ruku ali on nije činio ništa od toga, samo ju je gledao, bez riječi, bez treptanja, bez osmijeha.
I sisao joj je prst.
Bio je kraj radnog vremena, trebala je zatvoriti butik, ionako nije bilo žive duše na cesti jer je padao gust snijeg, ni tramvaji nisu vozili. Radila je čitav dan i razmišljala je još prije par minuta kako jedva čeka da ode u stan i baci se samo onako u odjeći na dvosjed i zaspi.
Sada su joj misli krenule drugim tokom, htjela je biti gola u naručju ovog nepoznatog muškarca koji joj je tako strpljivo i smireno "vidao" bezazlenu ranu.
Osjećala je da se crveni u licu i što je još gore, njena nemoć je rasla u sekundama koje su dolazile, mada joj se činilo da je vrijeme zapravo stalo.
Odjednom joj je ispustio prst i bez riječi otišao do kase. Nije mogla vjerovati da joj se događa scena iz filma, pljačkaš u njenom butiku koji joj je netom prije sisao jebeni prst, kako će to ispričati u novinama? Ako preživi uopće.
Ukočena, gledala ga je kako otvara kasu i vadi novce. Po drugi puta u životu osjećala se toliko bespomoćna.
Prvi put je bilo tek par sekundi prije. Ili minuta. Još uvijek nije bila svjesna vremena.
-Imamo kamere! - rekla je i pomislila kako će ovaj čudak sada otići.
"Neka nestane zauvijek ili neka me netko probudi."
On je krenuo prema vratima i htjela mu je viknuti nešto ali je shvatila da zapravo želi da ostane i umalo se počela glasno smijati sama sebi.
Povukao je ručicu rolete i zaključao vrata. Iznutra.
"Kaj me on misli ubiti jer sam vikala da imamo kamere?" - pomislila je ne shvaćajući logiku događanja. Svaki "normalan" plačkaš bi pobjegao glavom bez obzira na spomen kamera i ne bi imao neke crne namjere, pogotovo ako postoji mogućnost da će netko reagirati.
"On je lud!" - zaključila je, ali ju je začudilo kako se dolje počela osjećati nemirno. I vlažno. Nije znala da li joj je zbog toga neugodno ili ugodno. Znala je jedino da je nasamo s nepredvidivim manijakom lijepih očiju, opako muškog izgleda kojem dobro stoje traperice, jer skidao je kaput, kao da je sam u prostoru.
Da je bila vjernica, sad bi se pomolila Bogu.
Primio ju je snažno za kosu i prislonio uza zid. Ugrizao ju je za rame a ona je osjećala vrućinu dolje, mislila je da će eksplodirati.
Uopće ju nije bilo strah umrijeti, a bol joj je godila. Upoznavala je samu sebe iznova, netom prije smrti.
Strgnuo je košulju s nje kao da je od papira a grudnjak je nestao nekom čarolijom, ugrizao je bradavicu, ne prejako i zatim joj udario šamar, okrenuo ju od sebe, zadignuo suknju i saznao koliko ga želi.
Snažna ruka usidrila se na bedru, drugom ju je priklještio uza zid i za tren bio u njoj, nepozvan a dobrodošao, do kraja.
Potekle su joj suze, ali ne od tuge.
U jednom ju je trenu okrenuo prema sebi, podigao i zajedno s njom sjeo na fiksiranu barsku stolicu koju je toliko mrzila kad bi zapela za nju a sada ju je obožavala.
Rukama je zagnjurila u gustu crnu grivu i jahala ga je, žestokim galopom, prepustila se je u potpunosti sreći.
Zaboravila je na prst.

Pola sata kasnije, butik je bio u neredu a njena košulja nenosiva.
On se oblačio polako, divila se njegovom torzu, snažnim leđima, imao je liniju muškarca, ne prenabildanog, nego onako, baš kako je sanjala svog idealnog mužjaka.
"Jebeš loto, ovo je sreća" - pomislila je u tom trenu i bilo joj je svejedno hoće li je sada ubiti ili će samo otići s dnevnim utrškom.
-Jesi gladna? - prvi puta je progovorio divnim baritonom a ona je zanijemila. Opet.
-Jesam - priznala je i umalo se onesvijestila od napora.
- Ne možeš u toj košulji na večeru. Odaberi si bilo što odavde, ja častim. Outfitom i večerom.
- Čijim novcima? - ohrabrila se i čak nasmijala prkosno.
- Djevojka koja te zaposlila ovdje radi za mene.


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se