Mailaj me NA KLIK

Previše svega, premalo ničega..

ponedjeljak, 04.06.2007.


Kako li je samo oblizivao tanjur s ostacima nekih davnih doručaka, a ona ga je pritom gledala zakrvavljenim očima.. No Goiko zvani Dog nije se dao smesti od strane susjedove kuje, vratio se je u iskon, čistu i neopisivu sreću prepuštanja svojim korijenima, prirodi, čuvstvu koje je slijedilo instinkt...
Ja sam za to vrijeme pleo čarapice za susjedovu bebu da odnesem mami dok je on na putu, ne bi li štogod, ne daj Bože griješno pomislio. Što ne znaš, ne boli te.
Odjednom, netko zakuca na vrata, remeteći moj svakodnevni mir popodnevnog odmora.
-Nema me za nikoga !!!- rekoh jasno i glasno. Odlučno.
-Ja se ispričavam, jel bi samo dali da popišem brojiiloo??- ženski glas. Mlada. Studentica. Sto posto.
-Ne bi, dosta mi je usputnih avantura !!- rekoh ja i nasmiješih se sebi kao pušač koji odbije zapaliti prvu uz jutarnju kavu, uvjeren u pobjedu nad svojom ovisnošću.
-Kaaj?? Gospon, ja bi samo popisala stanje, pa idem, pliiiizzz !!
-Joooj, ajde dobro, jel ti smeta kaj sam u gaćama?!-ipak mi je bonton na prvom mjestu, moram pitati.
-Smeta, al ne bum gledala.
Otvorih vrata i ugledah curu, skoro pa neuglednu, s naočalama i masnom kosom al mi je tako postala draga s onim smješkom koji je bijelio prostor da sam se skroz izgubio.
-Mogu ti ja oprati kosu, ako želiš- rekoh, pa se htjedoh ubiti zbog toliko originalnog uleta.
-Možeš, ali prvo interview, pa par izlazaka, pa onda još malo romantike, pa mi onda mo'š prat kosu. A i da, baj d vej, niš prije braka, samo za informaciju..-Odguglala je svoje, a ja sam računao koliko bi izdržao..
-A ak poželim samo sex?- igrao sam na zadnju kartu. Nemaš kaj izgubiti.
-E, kad si tako iskren, onda može. Sve.
Nije mi bilo do ničega, jer mi je tako lako popustila. Nije bilo čari zavođenja, nadanja, zamišljanja kako bi bilo, iščekivanja prvog poljupca, čarolije slučajnih dodira, smijeha na predstavi Cabares,cabarei, ničega nije bilo. Ni prvog plesa, ni upoznavanja blesavih ili simpatičnih staraca, prve ruže, zamjene probušene gume na kiši, usvajanja zajedničkog sentiša, nevine šatro svađe, ničega...
-Fala, ne bih..Rekoh kratko i zalupih joj vratima.
-A struja?!! Dajte mi stanje..!
-Bio je vaš kolega ujutro i popisao je sve.- Odvalih joj jednu istinu.
-Aha..
Koraci su joj odzvanjali u daljini haustora. Nije mi bilo žao ni trenutka. Bila bi tek jedna prolaznica više, a ja sam težio nečemu dubljem, višem, širem, a bogami i duljem..
Ostajte vjerni svojim snovima i sebi.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se