Mailaj me NA KLIK

Prijetnja



U prolazu je čekao da se ona pojavi. Nije imala imena,ali je znao kako miriše. Miris je bitan. Znao je da će se pojaviti i zato je bio strpljiv. Strpljenje je bitno. Čekao je i brojao uspomene. Uspomene su bitne. Naišla je grupa pljačkaša i htjeli su ga opelješiti. Razvalio ih je sve odreda jer je bio majstor borilačkih vještina. Bitno je znati se obraniti. Naišla je Mirisna i obrisala mu znoj sa lica. Zagrlio ju je čvrsto. Zagrljaj je bitan. Odnio ju je u svoje odaje i prepustili su se mirisu,dodiru,poljupcu i ljubavi.
Više ništa im nije bilo bitno.

Munchmallow



Papao ju je kao kolačić,grickao je polako i strpljivo. Gledali su se u oči i čitali misli jedno drugome. Pojeo je čokoladu oko pjene na munchmallow kolačiću i poljubio je. Bijeli dio je raspolovio i stavio jednu polovicu na pupak a drugu dolje,malo niže. Htjela je da to traje zauvijek,ali da ide polako. On joj je dao do znanja da je strpljiv,ali da neće vječno čekati jer vrijeme se ne da zaustaviti. Kolačić će se rastopiti,a onda će morati pjenu polizati lagano,lagano...
Sat na zidu otkucavao je ali to je bilo nebitno jer oni su zaboravili na vrijeme.Ono je nestalo. Ionako ga nikada nema dovoljno.

Minhen



Nije bilo jabuka,a kiša jesenja je prala prozore na kućama u nizu. On je tragao za inspiracijom,ali samo je grickao sir i gužvao papire. Pas je pjevao nešto od Olivera i pušio Cohibu. Na zidu je visjela slika nekog starca,više skica nego ozbiljan crtež. Sve je bilo rečeno u jednom izrazu...Potiho je prizvao njeno ime i ona se konačno pojavila,došla je čak iz Minhena. Osjetili su blizinu,dah,ali i nešto više,nešto što samo dvoje istih ljudi mogu osjetiti i poželjeti. Nije istina da suprotnosti funkcioniraju. Ljudi moraju voljeti iste stvari da bi zajednički uživali u tome. Oni su voljeli jedno drugo i uživali....
Probudio se iz tog sna i poželio da je istina. Mnogi sanjaju. Malo ih doživi san.
Okrenuo je njen broj i pozvao je da dodje. Pitala ga je zašto to nije prije napravio.
Ne čekajte sutra ako ste sigurni što želite.
Moglo bi biti prekasno.

Godine blijede



Niz ulicu su se kretale dvije žene zarobljene u muškim tijelima. Prema njima išla su dva muškarca zarobljena u ženskim tijelima. Groteska slike nije bila u značaju događaja koji je prethodio tome,nego u pozadini koja je blijedila pod dojmom slučajnosti. Upoznao se kvartet na klasičan način,par kurtoaznih i pružanje ruku. Žene su imale jake ruke,muškarci su bili vitki. Nekako se ljudi sličnih osobina uvijek prepoznaju. Pio sam sok od guarane i posmatrao veselu sliku kad mi je prišla nepoznata djevojka koju bih rado zarobio pod svojim tijelom. Pitala me nešto na nekom nepoznatom jeziku,a ja sam joj modernom klasikom objasnio da je engleski jezik zakon za sporazumijevanje. Ona je i dalje tupila na kvazisuahiliju. Pomislio sam da je optimistična pretpostavka kako je bilanca kvarteta s početka priče ustvari četiri žene,ako izuzmeš jake ruke onih sa grudima. Prenula me strankinja poljupcem koji sam u potpunosti razumio. Shvatio sam da jezici i nisu neka prepreka u ostvarivanju kvalitetnih kontakata. Odnios am jena haubus voga aut aistrgnuo sves nje. Bilajes olarijs kiprepla nulai miri sna. U tajt renmi se pre davalapo tpuno.
Ništa nije kako se čini,a sve je zapravo tako kako vidimo,ovisno kako gledamo i što želimo vidjeti.

Pripadaj meni



Pričao joj je o kamenom moru i gomili malih nopliza (Nopliz-malo crno,što trči dijametralno suprotno od cijevi uperenih pušaka i glasa se :No,pliiiiz!!!-op.a.) koje su ubijali iz obijesti na safariju. Ona nije slušala jer je gledala sapunicu. Divio se njenim ramenima a ona je htjela neki seksi negliže. Volio ju je a ona je trošila njegov novac. Tukao se za nju a onaj kojega je pretukao spavao je s njom potajno. Mislim da je to sve činila jer se inatila. A kome? Došlo mu je da je upuca,ali on se mirno okrenuo i otišao kada ih je zatekao u krevetu. Ostala je sama,nitko je više nije htio,mazala se paštetom da se psi igraju s njom.
Nije cijenila ono što je imala.
Valovi su tukli o stijene kidajući ih pomalo,gotovo neprimjetno. Golema je snaga čak i jedne kapi vode.
A život istjece,kap po kap,ostavljajući tragove ne kamenju koje zovemo spomenicima. Neki su drveni,neki mramorni,neki od običnog cementa,a svaki ima svoju priču.
Potrudite se da vaša bude vesela,jer to se može.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se