Pisao je o sumraku,a želio sunce. Mislila je o njemu a željela nekog drugog. Susreli su se na plaži kad je sunce padalo i sumrak je nagoviještao noć. Raspravljali su o globalnom zatopljenju. Njena haljina se raskopčavala dok je govorila o gladi u Etiopiji. On je lizao njen vrat na spomen proteklih besmislenih ratova. Pas Gojko je izronio zvijezdu. Crvenu. Zalijepila mu se na ćelo. Izgledao je pomalo partizanski.
Njih dvoje je uzdisalo pod zvijezdama koje su nosile imena. Samo su oni bili bezimeni,neznanci sa zajedničjkim temama koje su vodile ka strasti.
Tome priča i služi.
Rakova djeca su se razmilila po plaži krenuvši u nepoznato.

Učiteljica je na pod učionice istresla hrpu kamenja.
-Danas ćemo stvarati,djeco. Svatko neka si uzme kamenje i neka stvori ljubavnu priču. Ima li pitanja ?
Mali Ramirez je pišao po kamenju. Učiteljica ga je uhvatila za uho.
-Što to radiš ? Jesi normalan ?!-vikala je strastveno na malo djete predškolskog uzrasta.
-Pišam po umjetnosti-inteligentno odgovori buntovni Ramirez.
Učiteljica se izbezumila i počela plakati. Mali Ramirez ju je tješio. Zagrlila ga je i bila optužena za nasilje i pedofiliju.
---------------------------------------------------------------------------------------------


Njih dvoje su se nekako strastveno privlačili,ali ona nija nalazila vremena za njega. Sreli su se slučajno u tramvaju,ali se nisu odmah prepoznali,tek kad je ona izlazila. Osjetio je toplinu oko srca i poželio da se opet sretnu. U nekim drugim okolnostima i uz dovoljno vremena da se prepuste jedno drugome. Nadao se da i ona to želi. Zamišljeno je gledao kroz prozor tramvaja. U jednom trenutku vidio je kako učiteljica navlači dijete za uho u prostorijama osnovne škole. Dirnuo ga je i zgrozio taj prizor. Sjetio se kako je nekad bio zaljubljen u svoju učiteljicu.
----------------------------------------------------------------------------------------------



Godinama kasnije.
Grlio je svoju ženu,sjetili su se slučajnog susreta u tramvaju. Rekao joj je kako je tada odlučio da će je osvojiti. Netko je pozvonio na vrata. Bio je to direktor škole njihova sina,Ramirez. Doveo je uplakanog dječaka i objasnio kako ga je učiteljica istukla zato jer je pišao po kamenju. U očima Ramireza otac je prepoznao nešto. Nije se mogao sjetiti što. Direktor je još dodao kako će mali sigurno uspjeti u životu. Učiteljica je dobila otkaz.
Pas Gojko je ustao,ispričao se i otišao na toalet. On je pišao na pravom mjestu. Možda.
Svijet je mali.