U iščekivanju. Poslao sam sebe kralju. Krijesnice su pisale pisma slušateljima. Konobar se opio i proglasio veresiju za sve. Ona je ušetala na vjetru. Gojko je pasao travu vani,mrtav pijan,umislio je da je krava.
Netko je rasturio nečiju barbiku. Na plakatu pisalo je nešto nečitko,ali vidjelo se da se dogadja večeras.
-Igraš?-upita senzualna
-Samo za velike pare-bahat sam
-A dekolte?-isprsila se
-To je sve što nudiš?-umišljeni lovac
-Koljeno?-prekrasno,glatko,pravilno koljeno.
-Dobila si prvu rundu-lovac dobiva lukavstvom
-Idemo se maziti?-željna,napaljena
-Ne,mazit ćemo jedno drugo,ne sebe-rugam joj se,to je još više napaljuje
-Dodji..
-Neću.
Skočila je na mene i polizala mi lice. Primio sam je za ramena i ugrizao za bradu. Htjela je više. Dobila je.
Ipak je dobila.
Pas Gojko je vani mukao. Konobar ga je išao podojiti. Meni se spavalo.
Još jedan običan dan.

Osjećao je da su ga svi zaboravili,ali ga je mučio razlog. Postepeno se u njemu javljala sumnja da je možda on inicijator svoje propasti. Možda je on previše ili ponekad premalo primijećivao druge? Odlučio je izići iz stana i biti primijećen. Nogom je odgurnuo kosti psa koji je preminuo od tajanstvene bolesti,vjerovatno vješanja.
Na ulici nije bilo ni mrava. Asfalt se usijao,a korake koji su odzvanjali gušila je neka nestvarna tišina. Zvuk iz groba.
Kraj njega je protrčao neki biciklist za kojim je jurio bijeli konj s očitom namjerom da ga prestigne,to mu se vidjelo u očima.
Tad je shvatio da je većina knjiga koje je pročitao i filmova koje je pogledao bila laž. Sve iz mašte nekoga tko je imao volju pisati.
Pitao se nije li i on sam djelo nekog lunatika koji je svoje blesave misli pobacao bez nekog reda na papir. Ili,u novije vrijeme ekran.
Pitao se da li Bog uistinu postoji? Pogledao je u nebo i vidio cvijet od padobranaca. Ljudi koji riskiraju život. Nije li sloboda u riziku?
Spustio je pogled i vidio preplanula stopala koja su bila početak ili kraj najljepših nogu koje je ikada vidio.
Probudio se u znoju prije nego je vidio lice koje ga je zanimalo. Pas je hrkao u kutu pokraj prazne bačvice Žuje. Klima uređaj je zujao pokušavajući nadglasati dosadne muhe koje su letjele ukrug bez nekog cilja.
Popio je još jednu tabletu i odlučio još malo sanjati život,kad već ne može živjeti san.
Grad je živio svoj ritam,svi su umirali polako.

Razgolitila se pred dilerom za jedan piz. Rekla mu je da joj može raditi što želi. Pitao ju je smije li biti grub. Ona se smijala. Čula se graja djece pod prozorom njegova stana. Rekla mu je da može biti grub. On joj je grubo rekao nek odjebe i skine se s dopa. Jer on više ne dila. Rekla mu je da to nije za nju nego za njenog dečka. Prišao joj je bliže i dodirnuo joj bradavicu. Liznuo joj je uho. Dok ga je skidala ispala mu je policijska značka iz džepa jakne. Shvatila je da je on prikriveni istražitelj,ali joj je ipak bio seksi. Sad je imala novog dečka. Dop joj više ne treba. Shvatila je da je njen bivši propao slučaj i veselila se oslobođenju. Plavo je bilo plavije,a crveno krvavije. Vino je imalo finiji okus,a ptice su smislenije pjevale. Pauk se smijao muhi koja se nespretno zaplela u mrežu. Ona je bila njegov dop.
Narkomančina.
Bolja je janjetina.

Klizio je kao labud na jezeru preko njenog trbuha s dva prsta pričajući priču o neispunjenim snovima jedne mlade žene. Ona se je sve dotad pitala gdje rastu pravi muškarci. On je došao bez previše pitanja i uzeo je. Osjećala se je nekako sigurno uz to tijelo,ali je još više patila na njegov osmijeh i pogled koji ju je skidao i zimi,kad bi imala najviše odjeće. Znala je da je predmet njegove požude,ali je njegova režija bila takva da je osjećala suprotno. Mirisalo je po narančama. On joj je govorio o nepoznatim,ali zanimljivim stvarima,nije je davio politikom. Polegnuo ju je na trbuh i ljubio joj listove,polako,strpljivo,nježno joj pratio liniju noge prema gore. Njegov dubok glas pretvorio se je u šapat dok joj je zapovijedao da uživa. Željela je da potraje taj osjećaj,pitala se je kako da ga zadrži.
On joj nije davao nadu,samo užitak,bez obećanja.
Možda je u tome i bila čar.

Ulica je odzvanjala od tišine. Bila je ponoć,ona je šetala razmišljajući o tome koliko je to pametno u ovo doba. Prepustila se je nekim davnim mislima. Bijeli pas je dotrčao do nje noseći probušenu loptu u ustima. Nudio joj je tu loptu,a ona je u glavi slagala pasijans zaključaka. Pitala se je otkud joj je to sve poznato. Čučnula je i milovala mu sjajnu dlaku,on je zahvalno poklonio loptu. Otrčao je u drugu ulicu,a ona je opet bila sama. Odlučila je otići u stan i zaspati,da zaboravi na svoju samoću. Pred vratima ju je čekao darovatelj lopte. Čula je korake na stubištu i uspaničila se je. Tražila je ključeve u torbici,dok su koraci bili sve bliži. Stubišno svjetlo se je ugasilo. Čulo se samo dahtanje psa,koraci koji dolaze.
Upalila je svjetlo,pred njom je stajao muškarac. Htjela je vrisnuti,ali se bojala da ne probudi cijelo stubište. On je čučnuo do psa,a ovaj ga je liznuo po obrazu. Pas je otišao van,a oni su ostali sami.
Našla je ključeve i otvorila vrata. Čekala je da muškarac nešto kaže,bar 'dobro večer'.
-Ja se vas bojim-rekla je to bez razloga,ali nekako iskreno.
-Ja volim nogomet-odgovori muškarac.
Odmah je znala da će ga pozvati unutra. On je bio taj koji je nije na ništa nagovarao,u ništa uvjeravao.
Uzela ga je za ruku i povukla u stan. On je iz džepa izvadio limun ,odgrizao vrh,cijedio sok po njoj i ljubio je istovremeno s okusom sebe i žutog voća. Strgnuo joj je haljinu i lizao svaku kap s njenog tijela.
Mirisao je na opasnost,uzbuđenje,sigurnost i sreću. Pritisnuo ju je čvrsto na zid,ali je nježno ljubio.
Ruke su mu bile jake,ali je pažljivo milovao. Soba je bila obojena u crveno.
Moja najdraža boja.

Masirao je platno laganim potezima kista. Akt je trebao biti žute boje,no slika mu je djelovala preveselo,nikako u skladu s njegovim raspoloženjem. Pijani pas Gojko je štrikao nogavice jer mu je smetala prljavština gradskog asfalta koje se u magli sjećao. Jučerašnja pijanka mu nije ostala toliko u sjećanju,osim one kuje iz susjedne zgrade. Ostao je dužan za pivu u birtiji na kraju ulice. Slikar se odmaknuo od slike i zapalio Cohibu. Gojko se zgražao od mirisa finog duhana i demonstrativno je prevrnuo posudu s vodom. Netko je zvonio na vratima,uporno,dugo. Slikar je krenuo otvoriti,usput čvoknuvši Gojka iza uha,za kaznu. Ovaj skoči na njega,sruši ga na pod i obliže mu lice,istovremeno ga udarajući šapama u područje abdomena. Vrata se s treskom otvoriše.
-POLICIJA!! SVI NA POD!!
Slikar i pas Gojko se pogledaše. Kuća je bila puna murije. Pauk se sakrio u sudoperu.
Dok su oni ležali,bodreni glasnom vikom i neredom koji su radili pripadnici specijalne postrojbe rasturajući po stanu,glavni inspektor je pod povećalom gledao sliku.
-Lijepa Vam je slika,gospodine Horvat.
-Ja sam Bilić,Horvat je kat niže,a slika je u kurcu. Ostavite mi 1300 kuna i vaša je.
-Može 200 eura,nemam više kod sebe,dao sam ženi za manikuru,pedikuru i kozmetičara?-Jadno,molećivo lice papka.
-Aj nek ti bude-odgovori slikar s poda,a pas Gojko veselo zalaje. S dlake mu se cijedio znoj.
-Znači,Horvat je kat niže?
-Jest.
-Oprostite na smetnji. Dečki,Poookreeeet!!-zapovijedi on teladi u uniformi. Brzo su nestali,kao i što su došli.
Slikar ustane,ode do frižidera i izvadi dvije pive. Jednu stavi pred Gojka, drugu otvori sebi.
U sobu uđe prekrasna plavuša s kazetofonom,vjerovatno striptizeta.
-Oprostite,stan Horvat?-Upita sa smješkom crvenih usana,prekrasna kompozicija boja u skladu s bijelim zubima,preplanulim tenom i plavim očima.
-Jest-odgovori slikar i sjedne u fotelju. Gojko se smjesti ispred.
Plavuša je pustila muziku i počela se skidati.
Pauk je izvirio iz sudopera.
Negdje kat ispod čula se buka,ali nitko od njih nije mario.

Osjetio sam da se približava neka energija..Ugledao sam je i znao sam da me treba,da joj ispunim dio života. Nisam je očitavao kao druge nego kao drugi dio sebe. Ignorirali smo se do prvog susreta i tada sam je oteo iz zagrljaja samoće i bacio pod noge Davidu gdje sam joj strgnuo svaki skupi komadić odjeće i bacio ga na kip koji je stoički podnosio vrućinu u podnožju. Firentinci nas nisu vidjeli jer smo imali svijet za sebe. Svijet u kojemu sam ja bio njen kip,isklesan po mjeri. A ona moja slika ,naslikana u trenutku Božanske inspiracije. Stvarali smo novu umjetnost.

Daleko je bio mjesec. Rađala se nova zora a ona je uzdisala na kraju još jedne noći. Sve je ukazivalo na nemir. Prolazio je prstima preko njenih leđa,a ona se pitala nije li premalo popila,jer nekako je sve bilo savršeno. Njegov dah grijao joj je lopatice dok ih je polako ljubio. Počeo ju je masirati,a ona se sve više opuštala,tonula u san...
Probudila se sama u zgužvanim plahtama,nije se sjećala sna.
I on je nestao,tko god je bio. Sad je željela nekoga zagrliti,nekoga koga će voljeti.
Svatko to ponekad poželi.

Jutros sam bio naručen za servis auta. Dao sam bratu da vozi jer servis je kraj njegove firme,njegov auto je kod limara na popravku,a ja sam išao za njim prateći ga na skuteru kojim sam se planirao vratiti na posao kad dogovorim s mehaničarem pojedinosti oko servisa. Pratio sam ga jedno vrijeme i prešišao ga kroz kolonu pod nadvožnjakom kod HTV-a. Čakao sam zeleno na semaforu kod Radničke kad zazvoni telefon. Zvao je brat.
-Buraz,vrati se nazad!!!
-Zakaj?
-Razbil sam ti auto.
-Nemoj me jebat!!!!!
-Ozbiljno....

Frajeru kojeg je pogodio napravio je dvije ogrebotine. Meni je razvalio prednju masku,farove,vezni lim i kiler.
Koja je vjerovatnost da jednom u životu daš auto u tuđe ruke i da ga on razbije? I to tik nakon što sam ga ostavio u uvjerenju da se neće ništa dogoditi.
Ništa nije sigurno.
Auto i žena se ne daju nikome.
Svaka škola košta.
Bitno da se njemu nije ništa dogodilo.

Nad rijekom je stajala plačući uz kišu,tek da joj pravi društvo. Nije znala zašto jer zdravo je plakati,bar se rješavaš stresa. Prišao joj je netko iza leđa koga nije htjela vidjeti. Prepustila se je putenim poljupcima bez riječi,samo uzdisajima potvrđujući da ga osjeća. Skočili su u rijeku i ona ih je nosila,dva tijela koja su spojena živjela kao jedno. U rijeci su stvorili novi život.
Voda je izvor života.