Razmišljao je o prolaznosti života i beskrajnom ponavljanju dogadjaja iz dana u dan.Sve mu se više svidjala sama pomisao o smrti.Zanimalo ga je kako se čovjek osjeća u trenu smrti,tom trenutku kad duh napušta tijelo.Da li svijest prestaje?Hoću li vidjeti svoj pogreb?Možda poletim istražiti beskraj svemira?
Tisuće pitanja bez odgovora.Nije vidio razloga da ih ne pronadje.
Kupio je pištolj od švercera na crno,napisao oproštajno zbogom,udomio psa i zaključao se u stanu.
Repetirao je i stavio cijev u usta.
Klik!
Nakon nekoliko škljocaja uvidio je da pištolj nema udarnu iglu.Netko je zvonio na ulaznim vratima.
Otvorio ih je i ugledao predivnu rasnu brinetu koja mu se smiješila.
-A vi ste??
-Maria.
-Koja Maria?
-Maria.-i dalje se zamamno smiješila.Povukao ju je u predsoblje i počeo je gristi po vratu trgajući joj odjeću slobodnom rukom dok ju je drugom pritisnuo uza zid za slučaj da se ne predomisli kad shvati da je vjerovatno pogriješila kuću.
Divlje su vodili ljubav,smijali se,grizli,ljubili,razvalili cijeli stan,polijevali se vinom,jeli odojka jedno s drugog,mazili do beskraja.
Sljedeće jutro probudio se sam. Ostao je samo ožiljak na vratu i miris njena parfema na jastuku.
Odlučio je da će proputovati cijeli svijet ako treba da je pronadje,ako ništa samo da pita tko je ona.
....
Maria,zadatak izvršen?-upitao je Bog.
Da,Svevišnji,uspješno.
Idi u miru-blagoslovi je On.

Uvijek se nadje razlog za živjeti.