Hodala je mekim korakom preko staklenog poda,tražeći zamišljene ruže koje je poslao zamišljeni on.Bio je čvrst,njegov miris diskretan,pogled je osvajao a hod je pokazivao kako je siguran u svoj cilj.Ona je željela biti taj cilj.Slala je tisuće oglasa na sve chatove,ali javljali su joj se samo lovci na tijelo.Tražila je nekoga tko čita iste knjige,sluša iste pjesme,nekoga tko želi upoznati nju,a ne samo njene grudi.Nitko nije bio poželjan.Nije htjela ruže,nego krevet od ruža.Naručila je jelo iz poznatog cateringa i pustila Eniu.Zadrijemala je snom nemirnim u kojemu su se ispreplitala lica zgodnih glumaca bez duše.Probudilo ju je uporno zvono na vratima.Otvorila je zgodnome muškarcu koji je pružao hranu za tijelo i govorio cifru koju nije razumijela.
-Molim?Koliko?Oprostite,nisam dobro čula..-pravdala se nepoznatom muškarcu
-Očito niste,jer zvonim već deset minuta-korio ju je lijepim baritonom-i mene Enia uspava..-nastavio je blaže
-Enia?Vi to slušate?-iznenadila se
-Da.I Vangelisa.68 kuna.
-Za njih nisam čula..
Prasnuo je u smijeh koji ju je očaravao svojom iskrenošću a shvatila je i zbog čega se smije
-Joj,oprostite još sam zbunjena-kroza smijeh se ispričavala i vadila novce da mu plati
-Nije to ništa.Imate sitnog?
-Zadrž...-počela je,ali se odmah ispravila-zadržat ću vas malo,dok ne nadjem.Udjite-povukla ga je iznenadjenog u dnevnu sobu.
-Čitate O'Briena?Upravo sam na završetku Posljednjih dana...-slušala ga je kako govori gledajući je u oči,one gornje oči,prave,zelene..Ovaj put je ona bila lovac na tijelo.Njegovo je izgledalo savršeno.Ponudila mu je čaj,ali je odbio ispričavajući se gomilom posla i dostavama koje slijede.
Dala mu je otkaz.
Nije znao da mu je ona šefica.
Pričali su do kasno u noć.Slagali su se u mišljenjima,željama,čak i u imenima za djecu.Zahvaljivala je nebu što ga je poslalo.
Ujutro joj je rekao da se ne želi bogato oženiti.Prepisala je sve na njega istog dana.Navećer ga je čekala da je opet ponese u nebo.
Pojavio se.. kao i Godot.
Muškarcima se stvarno može vjerovati.Kao i ženama.