Angels&rain Part III Upoznavanje.

U tom trenu zazvonio mi je mobitel. Mašio sam se za unutarnji džep jakne,ugledao poznato ime i javio se.
-Reci.
-Dobar dan i tebi-grubim je jutarnjim glasom "otpozdravio" moj prijatelj Željko-zvao si me..?
-E,bok,sorry,jutro i tebi,ma na kiši sam,trebam jednu informaciju,pa ću te zvrcnut kad dođem doma,aj spavaj još malo-rekoh mu očinskim tonom,pretpostavljajući da je vjerovatno radio noćnu.Željko je bio policijski inspektor,a poznavali smo se još od srednje škole,kada smo oblijetali oko istog komada,Ines,prekrasne crnke tamnoplavih očiju,koju sam ja uspio zavesti,ali,pošto sam bio leptir,a Željko statičar,kućni tip,odabrala je sigurnost,te su ove godine bilježili osmu godišnjicu braka uz dva trofeja, Marka od sedam i Teu,četiri godine staru.Uprkos rivalstvu,Željko i ja smo ostali jako dobri prijatelji jer smo imali neke zajedničke interese kao što su proučavanje nekih tajnih zajednica kao što su Masoni,Templari i Sionski priorij,o čemu je i nedavno pisao Dan Brown u svom najnovijem bestseleru Da Vincijev kod.Vjerujem da ga je i Željko pročitao,pa sam znao da će pri prvom zajedničkom susretu početi rasprava o tome koliko je pametno bilo da se objavi jedan takav roman sa intrigantnom temom koja bi mogla pokrenuti pravu lavinu komentara same Crkve,te potaknuti sumnju u Katoličanstvo od strane vjernika koji su,ukorak s vremenom i sve težim stanjem ne samo u državi i crkvi,nego i općenito u svijetu postali skeptični prema Bogu od kojeg su očekivali da ih spasi od bijede koja dolazi i polako zahvaća sve veći broj stanovništva.
-Mo'š mislit' kak' ću spavat',klinci su već budni,obećao sam im zoološki,a u slučaju kiše crtić u kinu,već čujem kak' se komešaju u dnevnom boravku,zijeeev..-otezao je glasom očajnog,ali brižnog oca kojem sam zavidio na energiji koju je ulagao u obitelj.Nije to bila zlobna zavist,bio sam sretan zbog njega,a i sebi sam poželio da pronađem družicu koja će me uspjeti zadržati na jednom mjestu.Ili je možda problem u meni.Bio sam perfekcionist koji je težio savršenoj komunikaciji,tražio sam ženu koja je dobro izgledala(mada mi izgled nije na prvom mjestu),koja bi mi bila zanimljiva kao osoba,koja bi razumjela moj smisao za humor,znala kartati belu,igrati šah i koja se ne bi bunila kad poželim jednom do dvaput mjesečno pogledati neki derbi talijanske ili španjolske nogometne lige.Ukratko,svi su mi rekli da su zlatne ribice ukinute upravo zbog ovakvih tipova kao što sam ja,ali nisam se predavao,čvrsto vjerujući u sudbinu koja će me jednom spojiti s mojom izgubljenom polovicom.
-Aj ne gunđaj-nasmijao sam se-ti si čovjek od dužnosti,imaš prekrasnu ženu,djeca su ti k'o anđeli,lijepi na mamu,a skoro da ih i ne viđaš preko tjedna,k'o da te ne poznam.Presretan si kad im možeš poslužiti kao tata,priznaj...
-Je,je,istina...a ovo da su lijepi na mamu...
-ok,čujemo se kasnije,zovnem te.-prekinuh inscenirani sukob oko njegove"ružnoće" jer znao sam da je Željac komad kojeg su žene obožavale i jako sam cijenio njegovu odanost ženi,što je bio rijedak slučaj kod atraktivnih muškaraca koji su imali"ljubavi" za cijeli svijet.On je svoju ljubav podijelio na posao,obitelj i hobi,pažljivo balansirajući kako bi uspijevao održati ravnotežu između uspjeha u karijeri,sreće u obitelji,a ni sebe nije zapostavljao.Bio je kompletan čovjek,možda jedini kojeg sam poznavao.
Dok sam ja razgovarao s pospanim Željkom,žena u bijelom je dijelila svoj gablec s mojim pesom,a kiša je u međuvremenu prestala.Začudo,i glavobolja je minula,a ja sam osjećao potrebu da popijem kavu,ali ne espresso,nego svoj domaći Nescafe u mlijeku bez kapi vode.
-Vuf,idemo doma-zvao sam kuštravo čudovište koje se oblizivalo zasićeno nekim pohancem domaće proizvodnje,vjerovatno pilećim filetima.-To očito želiš ostati s ovom lijepom tetom,onda ok,ja odoh-inscenirao sam odlazak,na što moj dlakavac uopće nije reagirao.
-Ja sam tu blizu doma,mogli bi se kasnije navečer vidjeti na šetnji da upoznamo Vuf-a i Heru-predložila je apotekarka ničim izazvana.Bilo je sumnjivo koliko je navaljivala s obzirom na činjenicu da sam ja bio zaista u svom najlošijem izdanju i nimalo privlačan,no ipak mi je to imponiralo.
-Dino-pružio sam ruku-oko sedmice odgovara?
-Anja,drago mi je,paše nam sedmica-nasmijala se kratko-idem sad unutra,pa se vidimo navečer,book,mah mah Vuf!-mahnula je sitome psu
-Vuf!-veselo je odvratio i zamahnuo repom čovjekov najbolji prijatelj.Mahnuo sam još jednom Anji i krenuo put Maxi Konzuma.Vuf me i nepozvan pratio.Mogao bih se zakleti da mu se njuška lukavo smješka.
KRAJ TREĆE PRIČE(ima još puno)