Putnik II

Ispratio je Marjana do vrata,pošto ga je prethodno opskrbio disketom na kojoj su bili podaci o njegovim prijateljima i poruke koje im je namijenio.Čvrst stisak ruke,neizgovorene riječi i topao pogled bio je posljednje što su razmijenili.Spremio je svoje najdraže odijevne predmete u kovčeg i pozvao taxy.Prethodno je rezervirao sobu u Operi.Neće se više vraćati u stan.Još navečer će stupiti u kontakt s Fidelom,imao je sreću što je bio Titov rođak,znao je da će dobiti vizu za doživotni boravak.
"Koje li ironije"-pomisli glede doživotnog boravka.
Lijećnik mu je spomenuo mogućnost operacije,ali nije mogao garantirati da će preživjeti ili ostati normalan.Mozak je za znanost još uvijek bio velika nepoznanica,a tumor u njegovome bio je na opasnom mjestu.Želio je svjestan dočekati posljednji dan.A ako osjeti da počinju teže smetnje,sam će dovršiti svoj put na neki bezbolan način.Ako takav postoji.Često si je postavljao pitanje oko odlaska s ovog svijeta i da li je bolan.Ili oslobađa.Čitao je svjedočanstva onih koji su bili u kliničkoj smrti,ali je nekako osjećao da postoji onaj dio puta s kojeg se nitko nije vratio,a možda je uzrok tome taj što je tamo ljepše.Ili možda nema ničega.Samo tako-kraj.
"Ma ne,nemoguće..ne mogu samo tako nestati i izgubiti svijest o postojanju.Nečega mora biti poslije.Mora postojati razlog zašto sam ovdje i sada..."-bio je samo dio njegovih razmišljanja.Tek je sada,na pragu smrti počeo razmišljati o tematici razloga postojanja.
"Možda bi o tome ljudi trebali razmišljati za života"-nasmijao se svome zaključku,istovremeno shvaćajući da sada prvi puta njegov mozak,pod pritiskom tumora počinje davati čiste misli i kako prvi puta u životu analizira sam sebe,prisjećajući se svih svojih pogrešaka u životu,i razmišljajući o tome kako ih je trebao prije izbjegavati.Svaka analiza završavala je zaključkom da su znanstvenici trebali izumiti vremeplov.Vjerovatno bi se skupo prodavala putovanja u prošlost.Ali,ne bi li svi željeli nešto promijeniti u prošlosti?Ne bi li se onda dogodio efekt možda suprotan onome koji bi željeli?Jer,jedan postupak uvjetuje drugačiji tijek događaja,ako se on promijeni,mijenja se cijeli život.
Shvatio je da je prekasno za filozofiju i odlučio je da mu je dosta odluka i razmišljanja za jedan dan.Sutra će riješavati stvari s Kubom.Odlučio je sići do Casina.
Nije bila gužva,osim oko ruleta.Uzeo je žetona za 5000 kuna,novac mu nije više ništa značio,ionako ga je imao previše,čak i kada se odrekao milijuna u dobrotvorne svrhe.Marijan je dobio upute kako da podijeli svaku kunu.Želio je ostati anoniman.
Slobodno mjesto za ruletom našao je kraj prekrasne vitke brinete zelenih očiju.Zamišljao je kako joj trga naramenice i grize to predivno preplanulo rame.Podiže je na stol i zavlači ruku u među njena bedra,ona mu liže vrat i otkopčava remen,stavlja mu bradavice svojih predivnih,čvrstih trojki naizmjence u usta,on siše i grize...
Kimnuo joj je glavom,diskretno podižući svoju desnu obrvu.Hladno ga je pogledala,ni dobro večer,ni good evening ni odjebi...Samo se okrenula od stola i krenula prema blagajni s nekoliko krupnih žetona.Promatrao je kako se njena vitka linija skladno ocrtava ispod pripijene svilene haljine boje njenih očiju.
"Vjerovatno je puno izgubila,pa je loš volje.A imam dobar parfem.Cavalli je zakon.Ah,žene,neka vam je sretan današnji dan..."-pomislio je i stavio na 29.
Bio je to broj njegovih godina.Posljednji koji će brojati.
***************************KRAJ DRUGOG DIJELA********************************