Mailaj me NA KLIK

JEDNA ZA KRAJ.

petak, 31.12.2004.

Bio je vezan lancima u kutu čiste plave sobe.Promatrao je njenu ispeglanu crnu uniformu ne razaznajući oznake činova na njoj.Njeno strogo lice bilo je čisto,s tek ponekom borom u kutevima usana.Ništa nije govorila.Poželio je da ga muči,da progovori,poželio je milovati njena koljena.Svojim žalcem poželio je prodrijeti duboko u nju.Ključevi su bili pod njenom čizmom.Pomaknuo se prema njoj,očekujući udarac.Gledao je ravno u oči.Svijeće su bacale blijedu svjetlost nadglasavajući sjene koje su mirovale.Čekala ga je,znao je...Poljubio je glatku kožu i pomirisao je.Nije se zadovoljio samo mirisom.Želi okusiti i vlasnicu.Osjetio je oštar udarac biča na leđima,koža je pukla,krv je grijala ranu...Srušio je čuvaricu koja se snažno opirala i zarobio je lancima.Škorpion je opet vladao svojim svijetom pohote,slatkih mirisa i okusa.Rasporedio je voće po njoj i počeo svoju gozbu.Bio je jako gladan.Počet će s koljenima.Bacio je ključeve kroz rešetke prozora i poželio joj sretnu novu...

Izvolite.

četvrtak, 30.12.2004.

Nisam bez inspiracije...Jednostavno se malo odmaram od pisanja...napišite vi nešto za mene,neku kratku haiku pjesmicu..Nešto što vam prvo padne na pamet...

I dojašite večeras u Cvjećarnicu.

Gricka vas..

Dino.

Žene.....ŽELIM VAM SRETNE BLAGDANE..!

srijeda, 29.12.2004.

Probudih se sasvim turoban.Zamijenih osjećaje kavom prvom jutarnjom.Zašto se budim sam..?Želim nekoga tko će me poljubiti prije sna,nekoga da mu ujutro donesem kavu u krevet,nekoga za smijeh,za pričanje...Nekoga tko će me voljeti...Jesam lijep,al sam zato savršen.....Hahahhaaaaha,pozdravlja vas vaš Dino sa previše i..........:))))Jeste mi dobri danas??Nema me baš puno na net-u u zadnje vrijeme,pa mi je drago kad vas stignem pročitati sve....Ili nekome od vas papati rame:)Dino je opaki škorpio koji voli grickati....Budite mi vrele,razvalite svijet i osvojite vrhunce.I doživite ih što više.Radujte se jutrima uz nekoga posebnog.Nek vas grize kao u mojim doživljajima,nek vam pruži istinsku ekstazu i sreću.Nek vas natjera da ne nazovete odmah svoju najfrendicu da joj ispričate kak vas je rastavio;)Dabogda našle pravog muškarca koji zna pružiti ženi što joj je potrebno,a da pritom ostane svoj,onakav kakvog ga volite.Nađite svoj mir,koji će on uzburkati svojim zagrljajem,dodirom,poljupcima..Neka vas iznenadi svaki dan,svako jutro,neka vas čuva noću.Neka bude snažan,čvrst i razuman.Imajte ga bar na tren.Ako ga uspijete zadržati,prave ste žene.Savjet:Prodajte njegov motorbike,sakrijte mu kofer i uvjerite ga da je kraj njegovog puta došao.Svaki putnik ima svoj cilj.Kad prepoznate svog putnika da prolazi pred vratima,minirajte cestu.Želim vam svima sretan ulazak u novu godinu.Neka bude bolja od prethodne,lošija od iduće.Voli vas


Dino.

Neznanka.

nedjelja, 26.12.2004.

Božićna večer,tulum,sto lica,ples,tijela spojena i razdvojena..Jedno tijelo nepoznato.Jedno lice novo.Ne želi se otkriti.Ne želi mi dati svoje rame.Pregazio bih gomilu,ali neću.Ovaj put čekam,jer je slatko.Slatko kao okus zrele maline.Koju bih oteo s njenih usana.I ostavljao komadiće te iste maline po cijelom tijelu,da ih kasnije pokupim.Želim se boriti s njom,bez milosti osvajati teritorij njene požude i zabiti svoju zastavu i koplje na sredini terena.Bez pobjedničkih truba,bez gomile koja maše,bez crvenog tepiha...Samo ona i ja na crvenim svilenim jastucima.

Danas.

petak, 24.12.2004.

Neću vam pričati priču.Neke od vas imaju divan okus ramena.Volim ostavljati te tragove.Bar u sjećanjima.Jučer ste mi svi bili divno nabrijani.Pozdravljam vas sve i želim vam sretan Božić.Vaš,


Diiiiiiinoooooo.

Zlatna.

četvrtak, 23.12.2004.

Sišao sam s pozornice i potražio žrtvu.Primijetio sam da me gledaš kao da me poznaješ.Poželio sam da me upoznaš,razgrnuo sam masu i prišao ti,ogledavajući se u tvojim očima.Dotakla si mi tijelo,želeći se uvjeriti da je sve zaista tvrdo na meni kao što se ocrtava.Mirisao sam tvoju zlatnu kosu želeći da je crna ponekad.Željela si plesati sa mnom,ne volim gužve,ponio sam te na rukama i odnio u noć.Vozili smo se zamišljajući svatko svoju priču,Jarre je nagovijestio scenarij.Bili smo umorni od svega i želio sam spavati na tebi,nisi mi dala.Plesala si i lebdjela po sobi izazivajući muško da te uzme.Skidala si se polako i kretala se prateći melodiju koju si sama skladala.Skidala si i mene,obilježavajući jezikom svaki dio mene kao svoj...Odlučio sam da ćeš noćas biti moja robinja i da ćeš slušati moje zapovijedi.Budi mirna,da te okusim cijelu.Probaj mi proturiječiti.

Vrelina.

srijeda, 22.12.2004.

Prošla si kao uragan.Nisam te slijedio jer je bilo kasno,rane su me boljele.Zamislio sam te kad si otišla i ponovo si postala neodoljiva.Obukao sam se i pošao za tvojim tragovima jer sam nagovijestio tako.Samome sebi.Nisi htjela otvoriti vrata,pa sam provalio u tvoju samoću i polomio sve na putu.Skutrena u kutu čekala si da te opet uzmem.Nisi plakala.Smijala si mi se u lice,izazivajući da te rastrgam strašću koju posjedujem za tebe...Skočio sam na kraj sobe i promatrao te s visine.Kad si me očekivala,zubima sam spalio tvoju požudu i stisnuvši te svojim tijelom na podu sisao sam tvoje sokove,lizao tvoje tabane i proučavao mekoću bokova...Grudi su bile tvrde,napete,slinom sam ih hranio...Volim gristi vrat,rame posebno,to si i željela,strast,ne mekoću,željela si mene životinju,ne čovjeka,ne mekušca,samo zvijer.Uživam u otimanju i vrisku koji razbija noć.Duboko u tebi uživam.Trgam te.Ponudila si me cigaretom.Hvala,ne pušim više.Zapalit ću tebe.Opet,u zoru.Neću pitati za dopuštenje.Nikad i nisam.

Prepreka.

utorak, 21.12.2004.

Stao sam na vrata i zagledao se u oči.Poprimio sam njihovu boju i to me je promijenilo u trenu.Nisam više pravio razlike.Pomaknuo sam se u stranu i promatrao sam te dok si prolazila.Lebdjela si u mojim mislima i odlučio sam te prisiliti na pomilovanje.Koža ti je odavala želju za novim.
Lagao sam da sam nijem i tako te ljubio.Crveno nije postojalo.Liznuo sam ti onaj prorez ispod leđa do tople rijeke.Kao ugriz sam te pohodio čvrsto se predajući tvojoj nasladi,a sebe nisam vidio.
Gola u kadi.Kadrovi izmiješani željom.Nijemo sam te i dalje nosio na rukama s velikim dijelom u tebi
razarajući silom granice mržnje prema onima koji su ostavili blijede tragove gađenja.
Rodio sam te opet u nadi da ostaješ moje dijete koje ću učiti gruboj nasladi.Pokrio sam te zavjesom i držao na zidu plave i crne boje dozivajući tvoje neostvarene želje.Ostalo ti je moje kože ispod noktiju.Želiš potpisati vječnost.Nijemo ću kimnuti glavom i otići u noć.Po cigarete.

Snijeg.

nedjelja, 19.12.2004.

Škripao je pod mojim nogama.Lica su bila lažna,odavala su sreću,pitao sam se zašto.Stotine njih na jednom mjestu.Legao sam kraj njihovih glava.Zagrljaj nejasan njemu.Njoj.Ljubio sam Te mislima.Vidio sam drugi svijet i plakao u sebi.A s njima se smijao.Priče nedovršene,s nejasnom radnjom.Samo bol.Trgao sam odjeću s Tvoje duše tim iskustvom.Upoznao novi dio sebe.Želim Te kao nikada prije.Želim Tvoje misli i tijelo.Želim da vosak kaplje po Tvojim koljenima.Ja ću Te očistiti.Pokriti snijegom punim ljubavi.Nikada se više neću vratiti s tog putovanja.Ali sada ću Te razbacati po sobi naše pohote i uzeti kao moju vječnu potrebu.Sklopi oči i misli na mene.Raširi noge i otvori se.Ruke su Ti vezane.Želiš li me?

Razvijanje.

petak, 17.12.2004.

Fotografije.Razvijam slike koje sam snimio u studiju.Shvatih da sam bio slijep na pogled očiju koje su dozivale.Previše sam gledao senzualna bedra.I koljena.A ni poruke nisam otvarao.Možda sam lagao sebi.Prepustit ću Ti se drugi put.Zarobljena u okviru.Moj svijet.Palim auto i lutam po gradu,tražim adresu s poleđine nečega.Ne kucam,ulazim bez najave,Ti usred igre.Sama u sebi.Iznenađena lažno,jer poziv je upućen.Ipak Ti se prepuštam danas.Malo ću Te gledati kako se igraš.Opet sam u Tvojim očima,sad se vidim jasno.Vadim Tebe iz Tebe,treba mi mjesta.I vremena.Da nadoknadim.Smijem li dugo trajati u Tebi?Odgovori kasnije..Puno kasnije.

Pitanje.

četvrtak, 16.12.2004.    Želiš li me..?

Ako dođeš:
Otvorit ću Ti vrata.Pogledat ćeš me molećivo ili opasno.Samouvjereno?Svejedno.Želja se vidi.I strah od nepoznatog.Znatiželja.Jesam li onakav kakvog me doživljavaš u pričama?Transformacija.Polazak ili odgađanje.Ne.Pijemo crno vino.Ja častim.Ti ćeš donijeti maline.Posloži ih gdje najviše voliš.Zagonetka.Pijani od vina i želje.Čekaš prvi korak i skidaš me.Otkrivaš moje mišićavo tijelo.Diviš se i razmišljaš o dijeti.I djetetu.Ne vrijedi.Ovo je Tvoja avantura.Doživi je kako želiš.Sama dovrši priču.Stali smo kod Tvojih poljubaca.Dominacija?Otvorene karte?To ne postoji.Samo igra.Voliš igre,voliš nepoznato.I ne želiš me upoznati.Ali me želiš.Sama dovrši priču.Čekam.Tvoj red.

Kaplja.

srijeda, 15.12.2004.

Nekako ni noć više nije bila važna. Ljubio sam je
s vremena na vrijeme, izmicao se pod klatnom
zvona. Nikada ne bih znao kada će završiti.
Ponekad bih je samo gledao. I jako želio. Živjela
je u svijetu kraj mojega. Nosila je haljine tankih
naramenica, a ja sam zamišljao kako izgledaju
njezine bradavice.Da li su male i tamne? Kule od
pijeska kojima navlažiš krovove. Kada bi sjedila,
podvlačila je noge ispod sebe, a meni bi se
skupljala slina u ustima. Ona je skupljala morske
trave. Nisam pitao za tragove na rukama. Mirisala
je na dijete, prsti su osjetili ženu. Ležala je na
leđima, sjećam se jednom, i pričala koja bi
životinja bila da se ponovo rodi. Ja sam slagao
kuće od trave na njezinom trbuhu. Onda se protegla
preko mene kako bi pomirisala cvijet. Gola koža se
zanjihala nad mojom. Možda me tada vidjela prvi
puta. Nije me poljubila, spustila je glavu i
disala. Zalijepila je usne za mene i brojala
godove. Ja sam brojao izgužvane tratinčice u
njezinoj kosi. Pet njih. Bijelih. Ugrizla me za
meso, malo iznad lijevog kuka, negdje još uvijek
nosim taj ožiljak. Boje su mi se istopile na
suncu. Sve svega bilo je tada u toj jednoj točci.
Kaplji na njezinoj gornjoj usni. Pokupila ju je
jezikom. Presporo. Nisam joj stigao dati ime.
Poklopila me kosom i ja sam je zagrlio. Možda više
ne mislim na nju.

Ja.

utorak, 14.12.2004.

Ne znam što se je polomilo.Vani je bio gust dim,čulo se zavijanje sirena.Trčao sam kroz kaos i spoticao se u nešto mekano.Nisam se osvrtao.Mrak je gutao prizore.Semafor je svijetlio svim bojama.Ležala je na cesti.Odlučio sam se za nju,jer nitko nije obraćao pažnju.Imala je večernju haljinu i salonke.U ruci je čvrsto držala torbicu.Odnio sam je u stan i polegnuo.Spavala je dok sam je presvlačio i prao.Nije ispuštala torbicu.Vani je bilo hladno.Netko je zalupio vratima.
Probudio sam se.Ona je bila na meni i vrtjela je kukovima.Grudi su joj bile preplanule.Stavila mi je bradavicu u usta.Upijala je mene i ja nju.Noć je trajala dugo.Svjetla se nisu vidjela.I dalje je imala torbicu u ruci.Bila je vrela.Vani se čula limena glazba.Nisam mogao odlučiti za svadbeni ili posmrtni marš.Opet je netko zalupio vratima.
Otvorio sam oči ona je odlazila.Bila je iz drugog naroda,ostavila je čudan miris na krevetu.Nisam osjetio strah.Znao sam što nije istina.Opet tresak vratima.
Ležao sam u svom krevetu.Nešto me je žuljalo ispod jastuka.Torbica.Otvorio sam je.Cigarete i ogledalo.Zapalio sam jednu i pogledao se.Bio sam blizu.

Jug.

ponedjeljak, 13.12.2004.

Blještavilo je zamijenilo tamu iz koje se pojavila da mi otvori vrata.Njeno bijelo donje rublje sad se još više isticalo.Skidala je majicu polako,gledajući me ravno u oči.Ja sam sjedio na krevetu i odlučio promijeniti ambijent.Ona radi prve korake i vodi me.Pruža mi ruku da je ljubim.Nježna je,ali vidim ogledalo na stropu koje pokazuje drugu sliku.Nema pravila,ništa nije dokazano,osim naših glasnih uzdaha.Oblikovao sam je po svojim željama i stvorio novu sliku.Bila je podatna,ali i zahtijevna.Bio je to neki topli grad,na jugu,more je pričalo.Opet tama u kojoj se tražimo,slike su mutne,ali imamo dodire.Postaje divlja i neukrotiva,želim je pratiti.Trajemo satima,pijemo crno vino,gledamo tamu,plašimo se jutra.Mi smo noćni putnici.Moja ruka je dolje,usne na bradavicama,ja sam u njoj,njen dah u meni.Opet se oblači,ja je svlačim i ona se predaje vinu.Koža je nježna.Oblačim se i tražim košulju.Ona pali cigaretu.Moram je još jednom imati.Nakon toga odlazim.Zauvijek.

Jagode.

nedjelja, 12.12.2004.

Odabrao sam te u gomili željnih,Tvoje oči su sjajile jače od drugih.Podigla si haljinu da mi pokažeš čipku,ali mene su palila koljena i vrat,u koji sam zario zube dovoljno jako da Te prisilim na mirovanje.Otimala si se neuspješno i rukom tražila dokaze moje pohote.
Nisam Te želio pred svima, inzistirala si,ali bez uspjeha.Vukao sam Te u svoju tamu i poremetio ritam koji si nametala drugima.
Ja sam Tvoj gospodar.A Ti robinja.
Hranio sam te trešnjama,i promatrao usne.Pozivale su a ja sam odgađao dolazak,želim da igra traje.Drhtala si od želje.Vezao sam te i izluđivao,htjela si me unutra,ali crvena svilena vrpca se usijecala u zglobove.Čekaj.
Igrao sam se sam i šamarao Tvoje samopouzdanje,varao sam.Vrpca je pukla,oslobodila si se i skočila na mene ,gruba i opasna po život, ja sam se predao,vani je padala kiša.Soba je bila plava,a Ti si mirisala na voće.Nisam mogao odrediti koje.

Inspiracijo.

petak, 10.12.2004.

Napisat ću priču kada me dočekaš u crnoj haljini koju ću poželjeti skinuti
zubima dok ćeš mi zakletvu ljubavi noktima upisivati na leđa.
I tada, kad budemo silovali prostor tijelima u igri bez kraja,priča će krenuti sama.
Pisati ćeš je i ti sa mnom,hodajući po staklu i rasipajući se pod krunom od trnja,likujući što nisi jedina koja nosi crno.
Ležat ćeš ispod mene i žaliti prošlost.
Jer,
sada je sve, sada je moglo biti i prije.
A ja ću te lizati pogledom i izlijevati život u Tebe.
Zahtijevati od Sile da poda još jednog mene
i
jednu Tebe.
Lizati ću ti tabane i pod kojim hodaš ljubiti,ako me obećaš sebi.
Prekrit ću te svojim snažnim tijelom a ti ćeš ostavljati tragove na mojim prsima.
Polomiti ću Tvoja sjećanja i postati gospodar Tvoje sadašnjosti.
Budi moja inspiracija,a ja ću pisati priče.
O istini,o želji,
o razuzdanosti tijela,o ljubavi za novim.
I ugasi svjetlo,

ja volim pisati u mraku.

Park.

Prišao sam joj i zamolio je za sex.Onako,pogledom.Odmjerila me je od glave do pete,pokušala prodrijeti u intimu mojih misli,nije joj bila jasna moja samouvjerenost.Nasmijala se pogledom koji je govorio da želi probati,ali neka se još malo potrudim.
Okrenuo sam se i otišao.Osjećao sam njen pogled na leđima,znao sam što misli,a mislila je prokleto točno i to me je uzbudilo.
Sjedila je na istom mjestu kada sam se vratio.Na klupici u parku.Noć je odmakla,bilo je toplo,kasno ljeto.Sjeo sam iza nje,s ružom u jednoj ruci.Volim milovati laticama.Sklopila je oči i uživala u dodirima nježnim,latice su joj ljubile obraze...kapke..vrat.Prela je tiho i prepustila se...
Park je bio pust,a mi smo se oslobađali...Legla je potrbuške a ja sam joj ljubio leđa i pratio svaki poljubac dodirima cvijeta.Valjali smo se po travi,ljubili,smijali,vodili smo ljubav kao životinje,divlje,željno,bez prethodnih dogovora o položaju i komentara.
Osim jecaja strasti.
Istraživali smo nepoznato,intimno,tražili točke užitka i uživali u trenutku.

Jutro se probijalo kroz svjetlost na istoku,a gornji grad je pozdravljao svojim prvim koracima našu noćnu avanturu.Oblačio sam je kao malo dijete.Gledala me je očima sjajnim.
Nahranili smo jedno drugo.Ona je otišla prema zapadu,a ja na istok,ususret suncu koje je uputilo zrake svjetlosti baš meni.

Pomirisao sam ružu i pozdravio jutro smješkom.



Mama..Volim te..

I ŽELIM TI SRETAN ROĐENDAN...
STVARNO TE VOLIM.
TVOJ SIN

D.
(Darujem ti cvijetak)
(Na proslavu dolazim sutra)
P.S.

HVALA TI ZA ŽIVOT.

Krevet od ruža.

četvrtak, 09.12.2004.

Bio sam mokar od znoja,od plesa....Stajao sam kraj stupa,ispijao svoj Zombie,podij je bio poluprazan,tijela su se izvijala u taktu terora tonova izmišljenih...Bila si okružena neshvaćenim pijanim udvaračima,a ja sam promatrao i uživao...Pogledala si me kriomice mi prodajući osmijeh dok su se drugi nadali...
Počeo je još jedan ludi ritam koji me je ponio,razletio sam se plesnim podijem percipirajući samo svjetlost koja je dolazila kao produkt razumijevanja tonova,taktova i želje...Nisam ništa drugo ni vidio ni čuo.Ritam je bio moj.Osjetio sam nečiji dodir na leđima,na vratu,na kosi.Nisam otvarao oči,samo sam pustio da me vodiš...Da me upiješ na svoj način i da te osjetim.
Čija si?Nije me zanimalo,jer znam da kad počne muzika,dolaziš k meni i predaješ se...Spojeni kao jedno lebdimo u prostoru u kojem osjećam tu energiju kojom me mamiš u još jednu ludu avanturu u kojoj ću ja biti kradljivac tvog trenutka sreće po kojeg ćeš doći u moj krevet od ruža.
I opet ću ti ljubiti tijelo i slikati školjke po tvojim grudima,ostavljati tragove na ramenu i ožiljke slobode na srcu.I opet ću biti u tebi,slušati tvoje uzdahe,svoje ime,u očima ti gledati sreću...Laticama te prekrivam.
A kad muzika završi,opet ćeš se vratiti bezimenim licima,koji će te željeti.Samo željeti.A ja ću i dalje stajati u sjeni kraj stupa i promatrati kako se igraš.Dok ne počne naša pjesma.
Danas sam prosipao nove latice na krevet.


Pazi da se ne nabodeš na trn.

Ruž.

utorak, 07.12.2004.

Pričala si mi satima...O svemu.Klimao sam glavom,divio se tvojoj sposobnosti da me zaokupiš pričom.Svijeće su dogorijevale,muzika je bila lagana,grad je zamuknuo..
Tražili smo igračke u glavi,gledali se,tvoje noge su mi bile savršene,patim na lijepa koljena.Stavila si zamišljeno prst u usta i pogled ti je usnuo...Nisam želio da zaspiš.Svirao je Barry.Mjesečina je zamijenila posljednju svijeću,bilo je toplo.
Pružio sam ti ruku,nisi je prihvatila,igrala si se.Ustao sam od stola i otišao u kupaonicu.Nisam palio svjetlo.Napunio sam kadu vodom i legao u nju...
Ušuljala si se tiho,privila se uz mene i plakala,bio sam lud od neznanja,prao sam ti leđa i ljubio kosu.Bili smo stranci,ime ti nisam zapamtio,ali miris je bio neuhvatljiv i nije se gubio.Bezobrazno sam se predstavljao među tvojim preponama i nije mi bilo neugodno.Osjetila si da je trenutak za povlačenje,ali ga nisi iskoristila.Primila si me u sebe,svijet je opet izgubio cijenu,a voda je bježala.Tvoji jecaji su me tjerali na smijeh,bio sam uznemiren.Jer znao sam da sutra ne ponavlja danas.I da se vrijednost trenutka ne može vratiti.I da ti nikada neću saznati ime.Biti ćeš moja jednokratna inspiracija.Stranci u noći.Skratili smo si čekanje neizbježnog.
Neizbježnim.
Hvala i zbogom.
Ostavila si tragove ruža na čaši.Sve to miriše neuhvatljivo.
Kao ova mjesečina.

Zahvala.

ponedjeljak, 06.12.2004.

Zahvaljujem blogerima koji su svojim prisustvom i darovima za štićenike doma za nezbrinutu djecu"LADUČ" i centra"STANČIĆ" uveličali proslavu svjetskog dana volontera,povodom kojeg je Udruga"Darujmo osmijeh" organizirala prikupljanje sredstava i donacije u vidu igračaka,slikovnica,odjeće i novaca koji će se donirati spomenutim ustanovama.Bilo nam je hladno,ali veselo.
Ovim putem pozivam sve koji još žele da se priključe akciji koja traje zaključno do 15.12. da se jave meni ili DayWalkeru,pa da se dogovorimo ako imate za donirati stare igračke,slikovnice i slično...Hvala svima još jednom.Mogu vam samo još reći da je predivno vidjeti osmijeh na nečijem licu.
Darujte ga i vi drugima.
Btw:Udruga"Darujmo osmijeh"
Tel.091 5348278
091 6100465
E-mail:darujmo-osmijeh@net.hr
Žiro:2494008-1102667200

Voće.

subota, 04.12.2004.

Pogled je rekao sve..Tražili smo bliskost,glad nas je tjerala da budemo jedno drugome ukusni...
Sjajila si svojom unutarnjom ljepotom i signalizirala mi požudu skrivenim dodirima i pogledom u kojem sam vidio nas u ljubavnom klinču...Rasterećene od života,ljudi,obveza...Samo nas dvoje.
Svijet više ne postoji.
Samo sjena tvoja i moja na zidu spavaće sobe,naši odrazi u zrcalima na zidu,zamagljena stakla automobila,tragovi na polegnutoj travi žutoj,jesenjoj.Nije ti više hladno.
Jer grijem te svojom energijom,svojim krilima štitim te od samoće,ti osluškuješ moje otkucaje...I brojiš ih..Dok ne zaspiš u mome naručju,sigurna od boli,od ružnih sjećanja,od Svijeta.
Ja sam tvoja mašta,tvoj san i tvoje sutra.Ja sam tvoj večeras.Dođi i sjedni kraj mene,grli me..Poljubit' ću ti lice,liznuti usne,gricnuti uho,ostaviti uspomenu na ramenu...Skinut ću ti košulju,maziti grudi,vlažnim dodirima jezika potražiti granice tvoje ekstaze.Napisati ću novu priču na tvome trbuhu,grudima,guzi...Želim te čvrsto zagrliti dok prodirem u tebe,gledati te u oči,govoriti ti koliko te želim...
Drhtiš poda mnom,jecaš,ljubiš mi lice,vrat,prsa...Ljubiš sve.Ja sam tvoje voće,najslađe i zabranjeno.Ali mi to ne vidimo..Nije nas ni briga.Uživamo u trenu.Slatkom.

I taj tren može biti vjecnost.

Dođi.

Donijet ću ti kavu u krevet.

Ples.

petak, 03.12.2004.

Plesali smo na podiju..Ritam salse gibao je naše bokove pripijene...
Vodio sam te lakoćom,bez grča,bila si moj ritam,moja sjena...Čarolije noći donosile su slike nas dvoje zagrljenih na putu u stan,koračali smo kao i na plesu,istim korakom...

Otključala si vrata,skinula cipele i ušla,praćena mojim pogledom...I korakom.
Feng shui.
Zeleni čaj s lotusom.
Velika kada puna pjene.
Prala si me,polijevala vodom,popila sve kapi s mene...Svirala je neka divna muzika.
Bila si gruba i nježna,podatna i nedostupna,igrala si se...Bila si ja.
A ja sam bio negdje.
Sanjao sam kako te uzimam na balkonu,gledaš grad koji spava dok primaš me u sebe...Ljubim ti leđa.
I kosu gustu čvrsto držim da te obuzdam,jer divljaš od sreće,svoje i moje.
Primirili smo želju nakratko,tek da se upoznamo,zadubimo se u oči i potražimo odgovore.
Nije ih bilo.
Samo želja,usputna,neutaživa,bez obećanja.
Dva savršena tijela,dvije duše koje žele isto..
Popela si se na mene i u zanosu me grebla po prsima,jahala si me sigurno,svjesna svoje nadmoći.
Bio sam tvoj te noći.
San je prekinulo jutro.
Probudio sam se u svom krevetu.
U svom stanu.
Sam.
I sanjam opet.

Čekanje.

četvrtak, 02.12.2004.

Čekala si moj novi post.
Svaku slobodnu minutu sjela bi za kompjuter i maštala uz moje priče.
Zamišljala si savršenog ljubavnika,Apolona,Dick Longa i ine ikone ljubavi i erotike,žestokog sexa..
I čekala si novu dozu..
Vrijeme je sporo prolazilo.
Želja je rasla..osjećala si je u trbuhu,spuštala se niže...U prepone...Milovala te je i vlažila...grijala do usijanja...
Prstom si provjerila vlažnost...bila si meka i podatna za mene...
Zamišljala si kako te zaustavljam na cesti i bez riječi uzimam za ruku i vodim u prvi haustor,u obližnji hotel,u šumu,zamišljala si sex u toaletu restorana,liftu...
Dražila si se sve više u nadi da ću se pojaviti s tom pričom i da ću ući u tebe željnu...
Želiš mi se podati u priči,želiš da te otmem i odvedem u tamnicu u kojoj ću bičevati tvoju pohotu silom strasti koja nastaje kad te uzimam u svoj svojoj veličini,snazi,dugotrajno,zauvijek ostavljajući trag u tvojim maštanjima dokazom o svom postojanju.
Diraj se,raširi još malo noge,ispruži stopalo prema meni,daj da ga ližem...

Ja sam tu...osjeti moj pogled i toplinu koju ti dajem.
Gledam te u oči,moje ruke su na tvojim koljenima,povlačim te prema sebi..
Na sebe.
Divljaj...Spreman sam na sve tvoje dosad planirane napade...Ti ćeš prva klonuti..Vrisak na vrhuncu će te odati...

Polizala si svoj prst.

S blaženim izrazom na licu,tragovima zuba na ramenu..

Vidiš da sam bio tu..
Čekaj me.

Opet ću doći.

Ured.

srijeda, 01.12.2004.

Želim te sad.Na tom tvom stolu.
Zaključaj se u zidove.
Stvori ih oko stola i sklopi oči.Ne otvaraj ih.
Osjeti me.Tu sam blizu.
Osjeti moj topli dah na tvom licu.Ne otvaraj oči,pusti se...
Dodirujem te prstima,šaram po tebi razne erotske sličice...
Prepoznaješ ih...
Mokra si sva,cure ti sokovi života,a ja ih sada pijem...
Prepusti se,zabaci glavu i ne otvaraj oči.
Ja sam tvoja maštarija,ja sam tvoja stvarnost.
Dolazim ti u snove.Dolazim ti na radno mjesto.Vidiš me samo ti.
I osjećaš me samo ti...Duboko u sebi.
Opet divlje i razuzdano ližem tvoju kožu,skidam tvoje čarape i ljubim stopala,
od malog prsta do palca...
i krećem prema koljenima...do prepona...i unutra otvaram put za sebe...
Ulazim...
Ne postoji više tvoj radni stol,ured,šef,suradnici...Nitko.
Ovo je samo naš svijet.
Papiri su ti razbacani po podu.

Pokupi ih.

Hotel.

Koračala si visoko podignute glave ne primjetivši da postoji svijet oko tebe.Zapravo,mislila si da se okreće oko tebe.
Pio sam prvu jutarnju,uživao u blaženom okusu Brazila,listao Dnevnik,maštao o nevoljama.
Nisam ni primjetio da si ušla.Tek trag mirisa koji te je identificirao kao skupu,naveo me da se osvrnem.Sjela si tri stola iza mene,vidio sam ti odraz u ogledalu.Divno je sjediti za šankom.
Pogledala si me kratko,bez osjećaja,jedva identificirajući moj lik i postojanje,već iduće sekunde zaboravljeno.Naravno,naručila si kratku s mlijekom,decilitar iscijeđene naranče,zapalila si Marlboro.Light.Zdravije su.

Konobar je prolio kavu po rukavu tvoje svilene košulje.Ispričavao se.Pozelenio.Ja sam se počeo glasno smijati.Pogledala si me ubojstvom.Prezirao sam te osmijehom.Mali od šanka ti je donio drugu kavu.Popila si je i otišla.Rekla si malome da ja plačam.
1:0 za tebe.

Sljedeće jutro opet si mirisala.Nisi me ni pogledala.Osjetio sam se dužnim da naručim dva dupla martella i odem.
1:1

Stigla si me na zelenom valu,prošla i vozila ispred mene.Slijedio sam te.
Bez riječi sam ušao za tobom u predvorje hotela,lift,apartman.Vrata su se bešumno zatvorila za nama.Nismo govorili.Skidali smo se zubima,nokti su ti dodavali nove ožiljke na moj vrat,leđa,ramena.Ljubio sam ti oči.
Bilo nas je na podu,razvaljivao sam te na stolu,pod tušem smo se prali jezicima,krevet smo polomili...

Vezala si me i ljubila kao niko prije...Naučila da postoji i bolje od najboljeg,žešće od savršenog.A nisam ti ni ime znao.Nisam znao ni gdje je ključ od lisica.

Obukla si se i otišla.S ključem.

Račun za tri dana hotela.

2:1 za tebe.

Srest ćemo se opet.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se