Krevet od ruža.

Bio sam mokar od znoja,od plesa....Stajao sam kraj stupa,ispijao svoj Zombie,podij je bio poluprazan,tijela su se izvijala u taktu terora tonova izmišljenih...Bila si okružena neshvaćenim pijanim udvaračima,a ja sam promatrao i uživao...Pogledala si me kriomice mi prodajući osmijeh dok su se drugi nadali...
Počeo je još jedan ludi ritam koji me je ponio,razletio sam se plesnim podijem percipirajući samo svjetlost koja je dolazila kao produkt razumijevanja tonova,taktova i želje...Nisam ništa drugo ni vidio ni čuo.Ritam je bio moj.Osjetio sam nečiji dodir na leđima,na vratu,na kosi.Nisam otvarao oči,samo sam pustio da me vodiš...Da me upiješ na svoj način i da te osjetim.
Čija si?Nije me zanimalo,jer znam da kad počne muzika,dolaziš k meni i predaješ se...Spojeni kao jedno lebdimo u prostoru u kojem osjećam tu energiju kojom me mamiš u još jednu ludu avanturu u kojoj ću ja biti kradljivac tvog trenutka sreće po kojeg ćeš doći u moj krevet od ruža.
I opet ću ti ljubiti tijelo i slikati školjke po tvojim grudima,ostavljati tragove na ramenu i ožiljke slobode na srcu.I opet ću biti u tebi,slušati tvoje uzdahe,svoje ime,u očima ti gledati sreću...Laticama te prekrivam.
A kad muzika završi,opet ćeš se vratiti bezimenim licima,koji će te željeti.Samo željeti.A ja ću i dalje stajati u sjeni kraj stupa i promatrati kako se igraš.Dok ne počne naša pjesma.
Danas sam prosipao nove latice na krevet.


Pazi da se ne nabodeš na trn.