Opsada..

Čekala si u zasjedi kao pantera koja vreba na svoju žrtvu,ali te preduhitrio moj siguran korak u kojemu si vidjela neku prijetnju,tihu,ali naznačenu kao opasnu.Nisi izlazila iz skrovišta dok sam prolazio,mada nisi bila sigurna da li sam te primjetio u toj gužvi taštine,ega i manira bez pokrića koji su me obilazili u širokom luku.Radio sam na projektu savršenog trenutka,a ti si bila industrijski špijun.

Nisi više bila sigurna u samu sebe,pa si mi odlučila prići posredno,razbijajući element kontinuuma koji me štitio.
Jesam li imao još koju zaštitu?-To si se sigurno zapitala,kad sam te vezao lancima i onako bijednu,prljavu,krvavog lica izvlačio iz mreže koju sam pleo od svog Novog postanka.

Mislila si da ćeš se izvući svojim šarmom,predivnim tijelom,seksipilom koji je bio virus mnogim sada već mrtvim mentalnim sklopovima.

Jadno.

Poricala si svoju prošlost,uvjerljivo i argumentirano iznoseći činjenice koje su potkrijepile tvoje podrijetlo,materijalni i društveni status.

Ali previdjela si jedno...Ja sam bio tvoj duh iz prošlosti.
Mrtvac.

Bila si moja Bogomoljka.Jednom davno.

No previdjela si i činjenicu da postoji čistilište.Nakon mučenja,izgaranja u boli vlastite samospoznaje,smrti duha,nakon konačnog dogovora s Luciferom,odabrao sam povratak.
Samo zbog tebe.
Zbog osvete...

Gledam te sad kako ležiš u znoju i krvi,slijepljena u prljavim sokovima svog bluda i grijeha kojima si ubila mnoge nevine duše i moliš me da ti oprostim.

Jadno.
Jer ne sjećaš se svoga grijeha i nisi spremna na prilagodbu u ovome svijetu kojim sam zavladao nakon prolaska kroz Njegovu školu.A mislila si da si ti njegova štićenica,kao i mnogi drugi samoprozvani anarhisti i sotonisti.

Jadno.

Neću te kazniti.

Samo ću te ostaviti kao podanika u Novom svijetu.

Lanci ostaju.