Domina
je umrla
zaboravljena i neoplakana
zagrnuta tek manama u očima drugih
ljepljivim i prozračnim, varljivim i hladnim
bez mogućnosti da ih i sama spozna.
Ispunjenima obijesti, zloćom i prezirom,
neispunjenim idealima i otrovnom zavišću
… i to ju je najvjerojatnije i ubilo.
Umrla je
oslabljena
pokušajima ostvarivanja sreće
vječitom utrkom za egzistencijom
i besmislenim pokušajima da u neprekidnoj nesreći
ipak pronađe tračke nade, sreće, veselja i smisla

umrla je
i svejedno je
dali je smrt bila brzopleta ili dugotrajna
kratka, sanjiva ili beskrajno, beskrajno bolna
za tebe ona je mrtva
i za svijet ona je mrtva
mrtva i neželjena
nevrijedna spomena

ali znaš
da smrt nikad nije nešto krajnje i konačno
smrt je tek karta promjene
tužni vjesnik nade što sječivom okončava stvari
kako bi iz njihova pepela nikle nove
na tebi je samo da posadiš želju
i smisao
i smrt neće biti kraj
samo novi početak
ili novi rastanak