Znaš
Da ne postoji Raj
I ne postoji Pakao
Jer sve je tek beskrajno čistilište
I rađamo se i umiremo sa vječnim pitanjima
Kako bi stvari izgledale da su se slučajno drugačije zbile
I uvijek bi te sanjala na visokoj litici koje oplakuje more
I pitala se dali bi te imala kraj sebe da sam imala hrabrosti
Prekinuti postojeće
I krenuti u neizvjesnost
I sanjam taj miris mora i vjetar na svom licu
I kad zatvorim oči
I pitam se dali uistinu mogu promijeniti svijet
Mijenjajući sebe
A onda shvatim da je sve nevažno
I zahvaljujem ti na fragmentima sreće
Što sada su pretočena tek u siječanja
Jer svaki sretan trenutak tek je zatišje pred buru
Sićušan, iako ugodan nagovještaj
Buduće katastrofe
I možda se i zato više volim osjećati mizerno
Jel' život je ionako tek san
Tek šaka posuđenih zrnca vremena
Koji nam upravo cure niz prste i ispadaju iz ruku
I nadam se da ću stići
Barem
Reći ti zbogom