ponedjeljak, 15.05.2006.

Isotop 238U










Sanjala sam kako ležimo na travi
Ljubio si me suznim očima
Ispijali smo vinu i izmjenjivali dimove
Miris kanabisa bio je svugdje oko nas

Kakofonija zvukova
Ljubavnih užitaka i pjesme
Lomljenje čaša i graja djece
I smijeh i plač

Ljubio si me na obronku
U grupici ljudi porazbacanih po livadi
Iz grada pucnjevi lom i dim
Povukla sam još dim jer bilo je nevažno

Polugoli pijani ljudi plesali su oko vatre
Neki su se glasno ševili, neki glasno opijali
Zamusana djeca nisu ništa shvaćala
Čak ni povremene krikove i nervne slomove

Jedna mi je žena otela džoint iz usta
Uvukla duboko, vratila i poljubila me u čelo
Nastavila je prema vatri vukući bocu vina
Vrištala je povremeno pitanja bez odgovora

Zašto, Bože zašto ?
Zašto moramo umrijeti zbog gluposti drugih
Zar išta na kraju ima smisla
Zar ćemo zbog tuđeg inata sve prepustiti uništenju i zaboravu?

Stariji ljudi šetali su okolo sa radio aparatima
Spikeri su nabrajali gradove s kojima su izgubili kontakte
Koliko točno balističkih raketa…
Nitko nije znao ... nestalo je signala

I poput padajuće zvijezde jedna bijela svjetlost
Hrlila je k nama
Nastao je muk i poljubio si me
A zatim…


Probudila sam se
Sretna da to tek je san
Ali…dali je ?

- 17:00 - reci! (8) - Materijaliziraj ! - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.