Ne trebaju mi mostovi
da me prevedu preko
svih ovih sranja

ne trebaju mi ljudi
da me tješe kako
biti će bolje

ja sam sama
sebi dovoljna
i imam svoje rituale

kada brijem glavu
urezujući kružnicu
jer me unutra nitko ne može doseći

i kad tražim religiju
pomno biram
u što ću danas vjerovati

izmišljam vlastita božanstva
radim im oltar
i svojom krvlju prinosim žrtve

da ožive
da se materijaliziraju
i bace pogled na mene

jer sav svijet je nestvaran
i vrijeme i ljudi
i problemi

bez raja i bez pakla
samo igra živaca
samo čistilište u mojoj glavi

i dok se trudiš igrati po pravilima
i dok se trudiš steći udobnost
i izgubiti se u masi, da te ne uoče

iz dana u dan
strah živi u ritmu
otkucaja tvoga srca

i kao hrčak skupljaš sve oko sebe
dok glas s visina ne kaže
dosta !

osveta
je jelo koje je najbolje
poslužiti hladno
a baš je gadno. baš je gadno
kad osjećaš se
tako gladno

tako
gladno

Krećem se
U svijetu sjena
Koracima sigurnim
Iznad vode, iznad tla
U svom svijetu sjena
Bez dobra i bez zla
I nijedan moj potez
Niti jedna odluka
Dobra ili loša
Ne mora se kriti
Sve je baš onako kako je
I kako mora biti

Nitko u mene
Prstom uprijet neće
Kad ti svoju ljubav dajem
I kad ti život oduzimam
Nitko me ne vidi
I nikog ne zanimam

I uvečer ćeš se
u mojem zagrljaju skriti
gorjeti od ljubavi
preplavljen užitkom usnuti
no jutro tu nije za tebe
nećeš ga dočekati
jer
Sve je baš onako kako je
I kako mora biti