Little update..sorry ako ste vec citali...
Iako bi svaku svoju priću mogla posvetiti vama svojim čitateljima, jer očiti ste razlog zbog kojega uopće i pišem, ovu obećanu, antimonopolističku između ostalog posvećujem svim borcima protiv mrskog nam monopoliste i lopova. Tzombix, SS i drugi, hvala vam na detaljan uvid u stvari :)
Nikada nisam bila dio mase. Nikada se nisam oponašala niti živjela na način kao i drugi. Uvijek sam bar ponečemu, uglavnom i nesvjesno odudarala od drugih, priskrbljujući se neprestano epitet vječnog aliena u vlastitom gradu, živjeti baš poput, Antuntuna, na svoj način.
I dok su na faxu, moje prijateljice zarađivale dodatnu lovu ili instrukcijama ili konobarenjem, ja sam se odlučila za puno riskantniji i ne baš popularan posao kojim ću popuniti svoju financijsku situaciju, jer od nečega se mora i…živjeti.
Moje frendice, sezonske konobarice, živjele su uglavnom od sitniša kojeg bi im gosti ostavili, a taj se sitniš nabere. Trudile su se izgledati što više izazovno , što više seksi, koketirajući sa što većim seljačinama, jer takvi će muškarci pri pasti na taj droljasti performanse, a lova je lova.
Ja se nikada nisam mogla zamisliti u toj prostitutsko-robovskoj ulozi sexy konobarice i povlađivati dnu doseljenog zagrebačkog polusvijeta u sumnjivim lokalima sa ćiriličnom vrstom muzičkog ugođaja.
Brrr!
A pogledaj me sada. Muzikom sa diskmena štitim se od vanjskog svijeta ignorirajući povike i dobacivanja horrny mužjaka kojima oči bježe na plavušu impresivnih grudiju u zategnutoj koži, mini suknju i visokim kožnim čizmama.
Obučena na taj način, očito odajem dojam osobe koja nudi samo jedno…no stišćem zube i mislim si…k vragu to je samo posao.
Spuštam pogled ispod sunčanih naočala. Adresa na ulazu u zgradu odgovara ovoj na poruci. Po razjapljenoj vilici portira, vidljivo je da sam primijećena. Mogu još samo popraviti šminku, namjestiti grudi i krenuti na posao. Vrata zgrade se otvaraju. Portir već dobro zna kome dolaze prenapadno odjevene djevojke.
Srce mi odjekuje u ritmu potpetica na stepenicama, k vragu pa nisam curica, nema razloga za nelagodu… za strah. Još jedan veliki uzdah prije zvonca.
..to je samo posao, kao i svaki drugi.
Veliku udah. Zvonim. Koraci. Otključavanje vrata.
-Oho, ti si nova mala.
- hm..ovaj...Dobar dan, šalje me agencija..
- O samo uđi, raskomoti se. Otvori mi krupniji muškarac, kasnijih srednjih godina u kućnom mantilu ne skidajući pogled sa mojeg dekoltea.
-Želiš li nešto popiti – nastavlja – da se malo ugrijemo…
Toči mi viski u debelu kristalnu čašu i nudi mi mjesto na kožnoj fotelji zaklanjajući tijelom slike žene i djece na regalu pored mini bara.
Po zidovima vise umjetničke slike, uglavnom skupa apstraktna sranja, baš kao u svakoj kući koja se trudi dokazati da se lovom može kupiti ukus.
Izvoli viski, mala, kao predigru – nudi mi, vidjevši da sam se zagledala u diplome i logotip firme prije i poslije prelaska u njemačko vlasništvo.Nikad nisam voljela rozu boju. Primjećujem njegovu debelu glavu kraj preminulog predsjednika, zajedno sa još par glavešina iste političke stranke.
-Možemo preči na stvar, znate da me plaćate po satu…razbijam tišinu poslovnim tonom.
-Ma ne brini mala , i ne brini za plaćanje, ja seks uvijek plaćam pošteno, pa ipak sam šef državnih telekomunikacija, a kad imaš monopol onda ti i drugi plaćaju da ih jeb…, ha, ha.
Glasam smijeh prekinuo je kašalj i cigareta koja mu se klimatala na ustima izletjela je ravno na tepih.
Skočio je kao opečen da ju pokupi. Iako nije ovdje,a on radi nešto što joj se ne bi nimalo svidjelo, osjetio se na kilometre njegov strah od žene. Ugasivši cigaru u kristalnoj pepeljari, velikim gutljajem viskija povratio je na trenutak izgubljenu hrabrost, a glomazni trbuh što mu se napeo, otkrio je i golotinju ispod kućnog ogrtača i naznake i ne naročito impresivne muškosti.
Odvratan prizor..ali to je posao, kao i svaki drugi.
Vidim da je vrijeme da preuzmem inicijativu.
Zagrlivši ga prešla sam mu rukom prema lica i podigla mu pogled sa moga dekoltea prema mojim očima. Vidim da se skroz komotan ispod, što kažeš da nastavimo ovo u kupaoni, u kadi recimo.
Poslušao je bez riječi. Već sljedeće sekunde mlaz tople vode punio je kadu, dok mi je on uz njen rub slinio po vratu spuštajući se prema mojim rudima.
Raskopčala sam dekolte primila ga za glavu i gurnula mu lijevu sisu u usta. Počeo mi je sisati bradavicu, gotovo se gušeći, te je zvukom nalik na hrkanje s vremena na vrijeme nastojao uhvatiti zrak i u pauzama provaljivao: -uuu koje siseee!
-Zagrizi me snažno- rekla sam mu dok mi je sisao bradavice.
Zbunio se, pa sam ga primila za glavu i glasnije naredila: Zagrizi me, najjače što možeš!
Iako još vidno zbunjen poslušao je naređenje i zagrizao mi bradavicu svom snagom, sve dok se iz njegovih usta nije čulo glasno „PLOP!“
Bradavica je pukla, a usta mu je počeo ispunjavati plin.
Čitavih par sekundi plin mu je punio usta, no on se još očajnički držao, poput novorođenčeta za moju sisu, no već nakon drugog- trećeg uzdaha, plin je počeo djelovati.
Lagani mravci koji su mu krenuli kroz glavu, počeli su se spuštati sve niže. Osjetio je kako mu trne vilica, a potom i cijela glava. Lice mu je postalo čudna grimasa, a oči kao da su tražile način da iskoče iz glave.
Izgubio je kontrolu nad rukama i stisak mu je posustajao. Uskoro su i noge klonule te je uz veliki prasak udario guzicom u kadu.
Izgledao je kao nasukani kit u golemoj jacuzzy kadi. Voda ga je počela prekrivati dok se zadnjim trzajima sve lošije autonomije svoga tijela pokušao iskobeljati iz kade.
Spremnik sa plinom na mojim grudima bio je prazan. Lagano sam ga odlijepila i bacila u kadu. Ispod njega ukazala se moja prava cika, nasuprot velikoj grdosiji koja je još bila na desnoj strani. Pažljivo sam zagrebla po dnu desne dojke i odlijepila ju. Sa impresivne petice vratila sam se na seksi okrugle trojkice.
No u rukama sam još uvijek držala svoju do nedavno desnu sisu. Sada samo pažljivo.
Pronašla sam otvor na bradavici i kao iz šampona u vrećici počela sam sipati tekućinu u kadu u kojoj se bućkao ovaj veliki palarizirani kit.
Pokušala sam se sjetiti škole i satova kemije. Kako je ono išlo. Ne voda u kiselinu ili obrnuto, no bilo je kasno. Voda je zakipjela, kit se trzao kao lud, a zvuk kojim je pokušao oponašati krik bio je jeziv. Koža mu je u sekundi bila nagrižena a valovi vode polako su odnosili meso, sve dok se u juhi krvi nisu počele i kosti ukazivati. Iako još živ, glasan i ne skroz nepokretan, topio se predamnom.
Prizor je bio odvratan, no to je samo posao, kao i svaki drugi, ponovila sam...
Bacila sam ostatak lažne sise unutra i odmaknula se, zaštitila sam nos i usta ručnikom, smrad je postajao nesnosan. Vodena para zamaglila je ogledala i jedva sam disala.
Upalila sam jacuzi mlaznice, no kit u kadi više nije imao oblik. Ostala je samo odvratna juha ključale vode, iznutrica i masti koje je proždirala pjeneća kiselina.
Tako se dakle topi salo i celulit.
Bilo bi glupo da se sad onesvijestim, pomislila sam čučnuvši u kut, stiskajući ručnik uz lice.
Ne znam koliko je vremena prošlo, ali osjetila sam povjetarac svježeg zraka kroz ventilaciju.
Udahnula sam i ustala.
Jakuzzy kada bila je kristalno čista, mlaznice su i dalje radile, a emajl kade blistao je od čistoće. Nije bilo više traga niti kiselini niti mome debelom domaćinu koji je sada već odavno napustio svoju rezidenciju, kroz kanalizaciju.
Posao je obavljen.
Obukla sam se. Zakopčala dekolte, koji je sada znatno manje stršao i spremila u torbu ručnik na kojem sam ostavila svoje tragove.
Zabuljen u sapunicu na svome malome televizoru, portir nije niti primijetio moj izlazak.
Sa dozom olakšanja izašla sam na ulicu. Bilo je još jutro, a grad se punio ljudima. Smetlari su iz haustora vadili kante i ubacivali smeće u kamion.
Požurila sam par haustora ispred i ubacila unutra ručnik periku i ostatak odjeće koju sa zamijenila majicom i trapericama iz torbe.
Seksi wamp, playbojeva zečica, preobrazila se kraj kante za smeće u nevinu studenticu.
Sjela sam na cvijetni na kavu. Dan je bio prekrasan i jedva sam našla mjesto.
Uskoro je nasuprot mene sjeo muškarac, sakriven sunčanim naočalama.
-Bravo mala, super si izvela. Riješila si nas konkurencije. Nadam se da nije bilo pre strašno.
-Posao kao bilo koji drugi- promrmljala sam.
-- Ma odlična si, sigurno ćemo još trebati tvoje usluge. Ovo ti je potvrda da ti je lova sjela na račun, a naš klijent ti šalje i mali poklon, kaže mi tajnoviti gosti i laganim korakom odmakne se od stola i zagubi u gomili.
Na stolu je ostao stajati, u kutiji mobitel sa prepaid bonom. Jeftno smeće.
U oktogonu je klinac svirao violinu, skupivši tek par sitnih kovanica. Spustila sam mu kutiju sa mobitelom u torbu violine, u kojoj je skupljao novac darežljivih prolaznika, možda njega usreći.
Dan je bio prekrasan i nisam razmišljala o debeljku u kanalizaciji niti o njegovoj monopolističkoj firmi, niti konkurencija me nije mučila, meni su oni ionako svi ista govna, u redu za svoj put ka kanalizaciji.
A ovo je tek posao, kao i svaki drugi…
Sad mi treba jedno dobro tuširanje...Tuš! Ne kada.
|
