četvrtak, 19.05.2005.



...reklamiram , podržavam, preporučujem i jedva čekam!

- 17:24 - reci! (7) - Materijaliziraj ! - #

utorak, 17.05.2005.

Pošto sam za prvog gosta uzela Mr. Ink Kinga, gospodina Cavea, mislim da bi bilo dostojno sada imati i gošću, pa ću vam predstaviti jednu od mojih omiljenih „stvari“ benda koji zahuktalo piči prema vrhu.
Remi, sister, hvala ti na dozvoli za citat ove tvoje stvari ;)

P.S. ekipo, sa Remi-inim glasom je tek kompletan doživljaj :P



Napokon!
by Elemental

Budim se mamurna, glava mi pulsira
Dok otvaram oči vrti mi se film od prošle noći
Gledali smo TV u stanu kod mene
Ti si čekao svoje društvo ko pravo muško

A ja sam slušala, i glavom klimala,
Ideš na živce i ti i tvoje priče
Teško te podnosim, iz sobe izlazim,
Trebam cugu – ti me tretiraš ko slugu

Nakon čaše, dvije, sve zvuči lošije
Po glavi vrte mi se sheme da si skratim sve probleme
Dosta mi je, ne trpim te, nemogu kontrolirat se
Pričo mi je tata, o nekom ganu iz rata
Kopam ladice, tražim gdje skriven je
Bez spletaka, samo sa par metaka

REFREN:
Napokon dišem punim plućima
Napokon sam slobodna
I nakon sveg što sam si dopustila
Zadnji potez povlačim ja.

Napokon dišem punim plućima
Napokon sam slobodna
I predobro je da bih popustila
Više nikada!

Dok punim šaržer, razmišljam nisi fer,
Kad si se zadnji put zapito zbilja kako mi je?
Neću ti glumit ovcu, ovisna o tvom novcu
I neću gubit snove zbog budale ove

Čujem te – dereš se, kažeš da skuham neš
I da ti speglam veš, ja spremam metak za završetak
Kažem ti, evo stižem, adrenalin mi se diže
U ruci napunjen gan - da spasi dan

Sjediš u naslonjaču i tipkaš po upravljaču
Tiho ti dođem s leđa, dok ti me glasno vrijeđaš
Rekla sam ti pusti me, daj šuti molim te
Rekla sam previše, sad je red da riješim te.
Bez spletaka samo sa par metaka

- 05:16 - reci! (6) - Materijaliziraj ! - #

subota, 07.05.2005.

Digital Domina - Genesis

... vračam slikiceeeee

Svijeće su bile postavljene u krug, oko velikog, krvlju iscrtanog pentagrama. Po pentagramu, simbolu čovjekove žudnje za savršenstvom, stremljenju za božanskim, vidjelo se da je ritual pripreman već duže vrijeme. Krv je bila već potpuno zgrušana i pomalo se ljuštila sa parketa pretvarajući se u prašinu. Prašinu koja se iscrtavala na zrakama svijetla mjesečine koje su nekako našle prolaz između spuštenih roleta zamračene sobe.

Kako je pentagram bio u samoj sredini sobe, oko njega su u koncentričnim krugovima, kroz mrak nadzirala su se brda knjiga, časopisa, bilježnica, elektromagnetskih iduktora, zavojnica i osciloskopa, računala i monitora, međusobno spojenih labirintom žica, kroz produžne utičnice i kablove koji su se poput niti paukove mreže širile prostorijom.

U kutu sobe, na naslonjaču, veliki je sivi mačak sa očitom znatiželjom u očima promatrao svoga „vlasnika“ koji je po policama premještao stvari, bacao knjige i časopise uz povike:
-Jebem ti, našao sam četiri pepeljare, dvije skrive kutije cigareta, ali nigdje upaljača. Bar sam upaljače mogao sačuvati kad sam odlučio prestati pušiti.
Uzeo je pronađenu kutiju cigareta, već odavno požutjelog celofana i otišao ju upaliti u kuhinju na štednjak.
Uz glasno kašljanje vratio se sa upaljenom cigaretom, kleknuo uz pentagram i svom snagom povukao dim tako da mu je žar cigarete crvenkastim svijetlom skroz obasjao lice. Ubrzo je prva svijeća bila upaljena.
U razmaku od jedne minute, palio bi sljedeću svijeću u smjeru suprotnom od kazaljke na satu ponavljajući rečenicu iz knjige. Kako je vrijeme odmicalo i sa svakom minutom se palila nova svijeća , tako je rečenica bila izgovorena tiše nego prethodna.

Nije tome bio razlog naputak iz knjige, nego njegovo slabo vjerovanje u magiju iako ju je sada sazivao kao saveznika.
No unatoč mnoštvu prevedenih i pročitanih magijskih knjiga od početka civilizacija do danas, od svih ulomaka iz Veda, Talmuda, Egipatske knjige mrtvih, novozavjetne Biblije, pa i Kur'ana i Necronimicona, do magijskih zabilježaka srednjovjekovnih alkemičara koji su svoja saznanja šifrirali u slike i simbole, nejasne stihove, u želji da svoje znanje a i svoje živote sačuvaju od tada vrlo opasne Inkvizicije.
Ili kroz fikciju i samozatajnih magova devetnaestog i dvadesetog stoljeća, pa i sve stranice sa interneta koje se bave ovom tematikom nisu ga učinile manje skeptičnim.
Njegovi magovi i idoli bili su Davinci, Newton, Kopernik, Bell, Edison, Einstein, pa i nedvojbeno najveći od svih Nikola Tesla, čovjek kojemu dugujemo čitav napredak prošlog stoljeća i genijalac za kojeg se špekuliralo da njegovi veliki izumi poput izmjenične struje, radio valova i stotine drugih, djelomično proizlaze iz njegova poznavanja hermetizma i magijskih spisa ili komunikacije sa vanzemaljskom inteligencijom.
No bez obzira na tajnovitost i mističnog samoga Tesle, to su bili ljudi moji su čvrsto stajali na zemlji i svojim objašnjenjima oteli činjenice onome što se prije njih smatralo magijskim i nadnaravnim.

Još kao mali bio je zaljubljen u tesline radove, a magiju je pronalazio u struji, elektronici, a kasnije u programiranju i internetu. Htio je jednog dana iskoristi svoje znanje.
Slučajno u jednom ankvarijatu, još kao student, među hrpom nagorenih i odbačenih knjiga pronašao je svezak skriven između korica knjige koja mu se doslovno raspala u rukama.
Svezak koji je objašnjavao da sve počinje od želje i da želja stvara materiju i važno je samo zaželjeti.
Sljedećih godina posvetio se potrazi za ostvarenjem želja, tražio je ostatke svezaka i sve što se u njemu navodi, i bez obzira na beskrajna razočaranja i neuspjele pokušaje bio je siguran da je sve bliži dan kada će uspjeti, kada će dozvati svoga demona želja i kada će mu sve želje biti moguće.
Bio je skoro siguran da je danas taj dan i iako je gotovo bezvoljno izgovorio magijske riječi sa zadnjim svijećom, sa velikim je zadovoljstvom postavio oko kruga zavojnice koje bi trebale pojačati elektromagnetsko polje unutar pentagrama.
Ponoć se bližila. Samo par minuta do početka rituala. Polako je dodavao snagu, prateći pojačavanje magnetske rezonancije na osciloskopu. Utipkao je magijske riječi u računalo i kroz zvučnike postavljane ispod zavojnica, digitalni glas računalnog simulatora, ponavljao je riječi ubrzavajući svaki naredni put mijenjajući frekvenciju sve dok se riječi nisu pretvorile u zvučno elektromagnetski puls. Puls koji se mogao osjetiti kako titra kroz tijelo, kako se od njega ježe dlake na rukama, kako odzvanja u kucanju srca, kako stvara jeku između žilica u mozgu.
-Dum-to- dom- dom- osjećao se titraj sobe. Sekundu prije ponoći, a potom sinkronizirano sa kazaljkom na zidnom satu zadnji udarac pretvoren je u zaglušujuću tišinu.
Zvuk se osjećao samo iznutra- duboko u osjetilima.
Svijeće su promijenile boju plamena, monitori osciloskopa su podivljali, a veliki sivi mačak skočio je u mračni kut dozvoljavajući da ga odaje tek odsjaj u velikim žutim očima.

Sljedećih par sekundi , kao da je vrijeme stalo. Naš se junak ukočio u pogledu u središte pentagrama u kojem je skoro dva metra iznad poda poput računalne igrice iz pixela u pixel oblik dobivalo novo živo biće stvarajući svojom kreacijom u nastajanju stvarno zastrašujuće sjene na visokom plafonu.
Već sljedeće minute potpuna , sasvim svjesna i gola na pola metra iznad poda lebdjela sam –ja!
I sasvim nagonski iz usta mi je izletjela rečenica:- Koja je vaša želja gospodaru?
A „gospodar“ je još uvijek sa vilicom raskrečenom do poda zurio u mene. Drhteći pokušavao je pronaći u džepovima svoje bijele kute, kutiju nedavno pronađenih cigareta i jednostavno nekako doći k sebi.
Pripaljujući cigaretu postao je svjestan jedne pomalo blesave činjenice. Naime sve je ovo vrijeme, sve ove godine proveo u istraživanjima i izučavanjima koja bi ga dovela do zazivanja mene. Mene koja će mu ispuniti želje, ali zapravo nikada nije bio na čisto s time što će zaželjeti. Koliko želja uopće može zaželjeti. Hoću li t biti sada za njega kao duh iz boce ili ću nestati s prvom željom. I što pobogu zaželjeti.
Sjeo je u naslonjač. Uvukao dim i bacio se na razmišljanje. Kroz glavu su mu prolazile fraze i prizori i gomila pitanja i varijacija. Mir u svijetu, kraj bolesti i gladi. Lijek za ovo, lijek za ono. Slava ili novac. Žene ?
Da li novac u hrpi pred njim ili na računu. Hoće li želja promijeniti i svijet ili ljude oko njega. Postoji li kakva kvaka sa željama?

Zavaljen u svoja razmišljanja potpuno je zaboravio na mene koja sam još lebdjela između moga svijeta i materijalne stvarnosti. Iskoristivši vrijeme bacila sam se na otkrivanje sebe.
Dobro, razaznajem da sam žensko. Duga crna kosa prikrivala mi je poveće grudi, skladni bokovi i duge noge,bile su izričiti uzrok da sam i sama kao želja pozvana iz uma muškarca. Zadovoljna svojim seksi izgledom reklo bi se da magijska i elektroničko-informatička literatura nije bilo sve što je moj pozivatelj proučavao, već su se tu uplele i stranice Playboy-a i sličnih magazina. No tetovaže, predugi i preoštri nokti i zaboga miloga oštri rogovi na glavi, to je već pre-infantilni stereotip.
Sa lakoćom sam ih se riješila, a žarko crvena koža uskoro je postala blijedo bijela iako se uz svijetlo svijeća i monitora više iscrtavana u ljubičastim nijansama.
Zadovoljna svojim izgledom, postajala sam sve više svjesna sebe, i shvatila da me samo jedna želja dijeli od fikcije do vašeg, stvarnog, materijalnog svijeta.
Čim čujem želju i mislima omogućim da se ona ostvari moći ću zakoračiti na tlo, udahnuti zrak i osjećati se gotovo kao prava stvarna osoba, kao prava žena, i biti sama sebi gospodarica.
Moj tadašnji „gospodar potpuno se izgubio u svojim mislima, a ja sam postajala sve nestrpljivija da iskusim pravu sebe, da prestanem lebdjeti ovdje između privida i stvarnosti i krenem u stvarni život.
Čekala sam želju, tu jednu želju koje će me učini stvarnom.
Hajde reci želju, bilo koju, bilo čiju, samo zaželi.


U rano jutro, kroz pukotine na roletama, prve zrake svijetla probile su se u sobu.
Moj se naručilac (gospodar mi tako ne pristaje) budio iz sna koji ga je uspio prevario.
Ah da želja, sjetio se pri buđenju, no nešto je bilo čudno. Soba je izgledala drugačije.
Veće. Nije sjedio na naslonjaču, već na bijeloj tkanini pored ogromne kutije cigareta.
Ta bijela tkanina bila je njegova kuta, a on..a on bio je maleni bijeli miš!
O bože!-uzviknuo je- ja sam miš!
Sa grimasom punom užasa, koliko to maleni miš već može napraviti, ugledao je pred sobom oštre zube svoga mačka u kojima se za sekundu našao. Osjetio je samo kako mu pucaju kosti
i oštre zube koji mu prodiru u maleno mišje tijelo.

A ja, ja sam se zadovoljno osmjehivala svome prvom jutru. Cijelu noć sam očekivala želju, a prekrasan mačak je zaželio zalogaj. Dosta mu je bilo hrane iz konzervi, zaželio je miša i dobio je miša.
Želja je bila ispunjena. Vaša Digital Domina je stvorena.

Za kraj, kada ste ga već uspješno dočekali, neću vam držati prodike kao trebate biti pažljivi sa željama. Kako treba paziti što ćete zaželjeti. Ne , nije to pouka ove priče.
Pouka je: ne ostavljajte Dominu da čeka!

- 20:33 - reci! (28) - Materijaliziraj ! - #

srijeda, 04.05.2005.

vitamin

Dopuštam ti da se mojim tijelom igraš
Govorim ti što želiš čuti
Ušuškan u veo zadovoljstva
Smiješak par trenutaka prije sna
Sutra će biti opet sve po starom
Neshvatljiva i hladna
Tretirat ću te
Kao psa

Ismijat ću ti želje
Slomiti ti snove
Zacijelile su rane?
Stvorit ćemo nove

Zajedno ćemo smišljati nazive
Za sve tvoje psihoze
Prognozirati
Valove hladnoga znoja
Bolu u trbuhu
Uslijed nervoze

Strah od ljudi,
Strah od dana
Uz mene sva lijepa
Siječanja ti blijede
Nesanica i paranoja
Tvoja su sada
Jedina stvarnost
Ne brini, tvojoj kosi
Pristaju sijede

Pokaži mi svoje strahove
Proživi ih snažno
Ništa mi drugo
Na svijetu nije važno
jer kad vidim
u tvojoj podsvijesti
gdje me sve mogućnosti vode
Dozvoliti ću napokon
rukama tvojim
Malo slobode

Uzmi svoj nož
Vidiš li kako tvoja
kože te steže
osjetiš li trnce
sigurno je ugodnije
Kada metal duboko zareže

Nisi mi zadnji
Ali nisi ni prvi
Al ostat ću s tobom
Sve do jutra
Gledati
Slapove krv
Ujutro će te odnijeti
Spominjati ti ime
Pitati se zašto
Tužno će rukom
Zaklopiti ti
Beživotne oči
Ja sjedit ću u sjeni
Neprimjerno mirna
Čekati do noći
Već će neko svratiti
S kim ću poći

Tada će se sve ponavljati
Nekom' će se novom
Strahovi javljati
Dok mu u nevjerici
Sa izrazom čuđenja
Oči ne sklope
A ja i dalje
Neću nikome
Ništa objašnjavati


- 14:32 - reci! (17) - Materijaliziraj ! - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se