ponedjeljak, 14.03.2011.

id-unknown

toliko truda
odricanja
kompromisa
i žrtvovanja
kako bi se uklopila

Toliko
promijenjenih maski
naučenih fraza
istreniranih fraza
i obrazaca ponašanja
kako bi se prikrila

toliko
popuštanja
toleriranja
ustupaka
i osmjeha
kako bi me voljela


Toliko
toga
toliko
sakrivenih osjećaja
toliko
izmijenjenih pogleda i stavova
toliko
promijenjenih lica
da uistinu
više ne znam
tko sam
zapravo ja?!

- 07:14 - reci! (1) - Materijaliziraj ! - #

srijeda, 19.01.2011.

Zadnja pjesma

Domina
je umrla
zaboravljena i neoplakana
zagrnuta tek manama u očima drugih
ljepljivim i prozračnim, varljivim i hladnim
bez mogućnosti da ih i sama spozna.
Ispunjenima obijesti, zloćom i prezirom,
neispunjenim idealima i otrovnom zavišću
… i to ju je najvjerojatnije i ubilo.
Umrla je
oslabljena
pokušajima ostvarivanja sreće
vječitom utrkom za egzistencijom
i besmislenim pokušajima da u neprekidnoj nesreći
ipak pronađe tračke nade, sreće, veselja i smisla

umrla je
i svejedno je
dali je smrt bila brzopleta ili dugotrajna
kratka, sanjiva ili beskrajno, beskrajno bolna
za tebe ona je mrtva
i za svijet ona je mrtva
mrtva i neželjena
nevrijedna spomena

ali znaš
da smrt nikad nije nešto krajnje i konačno
smrt je tek karta promjene
tužni vjesnik nade što sječivom okončava stvari
kako bi iz njihova pepela nikle nove
na tebi je samo da posadiš želju
i smisao
i smrt neće biti kraj
samo novi početak
ili novi rastanak

- 01:49 - reci! (0) - Materijaliziraj ! - #

srijeda, 02.12.2009.

The TOWER


Išli smo u lov
I pucali na lovce
Pomilovali ptice
I male šumske živinice
Pojeli sendviče sa ribičima
Koji su fotografirali
i nazad u vodu
Puštali ribe

Zapalili smo vlasnika tvornice
u kamionu
na rubu šume
gdje se potajno rješavao
opasnog otpada
umro je u lokvi sranja od kojeg
djeca iz obližnjeg sela dobijaju leukemiju

sjeli smo na nadvožnjak
i pucali u skupe aute
koji su vozili prebrzo
i opasno preticali
nazdravljali smo svakom vrisku
svakoj smrti egoističnih gadova
Zbog kojih bi netko drugi mogao
Poginuti

Zakasnili smo na misu
I razapeli svečenika
Koji je zlostavljao
Dječake
I tražio novac od siromašnih
U ime Božje
dok je umirao izgovaro je
tako ružne rijeći
nedostoje sluge Božjeg

Gledali smo televiziju
na malom portabl tv-u
Na vrhu crkvenog tornja
i dok je ministrica
pričala šizofrenično
o obračunu s korupcijom
i promjenama
snajperom smo gađali političare
Koji su izlazili
Za sve ljude bez posla i budučnosti
čiju su imovinu rasprodali

na kraju dana
i crkveni toranj je pao
pod udarom granata
s nama unutra
zaslužili smo
jer postali smo kao
oni

... a toliko još posla za obaviti ...

- 13:24 - reci! (4) - Materijaliziraj ! - #

srijeda, 02.09.2009.

Deja Vu

Rekao si da ti je ovaj život kao online igra, tek kada ti postane dosadno, vrijeme se promijeni. I ljudi se promjene i predastru se pred tobom nove mogućnosti.
Znam dobro da sam ti najzabavniji dio te igre. Igre za strpljive.

Ti barem ima vremena.
Kroz stoljeća me pratiš i iznova tražiš u mojim reinkarnacijama.
Obožavaš prve trenutke. Male etape igre zavođenja.
Oh kako sadistički uživaš u mojem zbunjivanju.

Podsjećaš me poljupcima na neko prošlo sutra, na neku buduće jučer.
Držiš me u naručju sasvim svjestan da ti ne mogu odoljeti, dovodiš me do vrhunca u igri emocija i sexa.
Gledaš kako orgazam u meni potiče kemiju u mozgu, kao da možeš nasluti sinapse koje se vežu prožete osjećajima koje budiš u meni.
Osjećajima prema tebi.

I dok si još duboko u meni tražiš reakciju i krik orgazma… gledaš u moje oči kada se otvaraju sjenčanja na sve moje prošle živote. Uz tebe.
Nemaš pojma kako te mrzim tog trenutka. Koji jebeni šok.

A onda me preplave emocije, a ti kretenu umireš od smijeha i čekaš da se umirim kraj tebe. Čekaš da se u tvom naručju počinjem sjećati naših davnih gluposti.
Sjećaš se kada si me na Ardenima izvukao iz streljačkog voda. Smrzla sam se na tom jebenom snijegu samo zato jer si htio biti faca na pogrešnoj strani.
Nikada ti neću oprostiti jebenu 6. SS oklopnu diviziju.

Ma sjećaš li se kada si me spasio od osvetoljubljivih seljaka koji su presreli moju kočiju na putu prema Lyonu. Htjeli su me dovući nazad u Pariz. Tih dana su ljudi tako lako ostajali bez glava, a doktor Guillotin i njegova igračka bili su glavna fora nimalo smiješnih viceva.

Ma sjećaš li se kako iskupio pred crkvom Svetog marka.
Vratila sam se u grad oko podneva, a svetina me je dočekala već na kamenitim vratima. I lomača je već bila pripremljena.

I ona šepava žena od postolara cijel dan prije davala je iskaze protiv mene. Mislila je da će svi razlozi za njenu zavist do večeri otići u dim. Najlakše ja ta bilo nekoga prozvati vješticom. Ma šta je ta glupača znala, zapravo :)

A ti si napio i potplatio onog blesavog popa u odboru za inkviziciju.

Sjećaš li se izraza lica postolarove žene kada su je u sumrak uhapsili pro povratku iz polja, još tamo u Vlaškoj ulici.
Lomača je već bila pripremljena za mene i nisu joj niti sudili, samo su je vezali.
Zajedno sa košarom i svom kuruzom koju je imala u pregači.

Sjećaš li se kako smo pili iza rulje i umirali od smijeha jer dok ja baba gorila, a kukuruz je pucketao i frcale su kokice iz nje.

Bila su to tako blesava vremena.
I sada u tvom zagrljaju pod plahtama razmišljam … ovo su neka drugačija vremena.
Od čega li me možeš sada spašavati ?


- 21:47 - reci! (4) - Materijaliziraj ! - #

petak, 21.08.2009.

flow of status quo

stvari ne ispadaju
uvijek
onako kako očekujemo
i žaliti za neispunjenim očekivanjima
uvijek je tek gubljenje vremena
i naravno, moglo je biti
i drugačije
u nekom paralelnom svemiru
možda kocka padne na drugu stranu
možda učinimo stvari
kojih bi se mogli sramiti
možda nam i uspije
možda i ne
ali ipak
postupci su ti koji nas definiraju
usmjeravaju, ali i mjenjaju
jer ništa nije zapisano u zvijezdama
pa i one se mijenjaju
putuju
riskiraju …
nestaju

- 05:45 - reci! (1) - Materijaliziraj ! - #

nedjelja, 14.06.2009.

Trojans

Ležiš kraj mene, pokušavaš nam ispreplesti kose
Udišeš duboko u intervalima ugode
Pričajući o svemu i svačemu
Dvosmislenim pitanjima
Ispipavaš teren
Želiš da se stvari pokrenu
Prije neugodne šutnje na rastanku
Nikada nećeš imati bolju priliku od ove
Pitaš se možemo li i poslije sexa ostati prijatelji
Ili to ipak drastično mijenja stvari
Ali tko bi sad razmišljao o posljedicama
Kada je utažene strasti na domak ruke
Možda trebaš potvrdu u još kojem dvosmislenom pitanju
Prije nego što priđeš mojim usnama
Možda trebaš još gutljaj pive
Da skupiš hrabrost i pronikneš
Kroz moju igru nezainteresiranosti
Ali ukoliko tvoja nesigurnost odgodi sve
Nikad nećeš saznati hoće li poljubac biti uzvraćen
Uostalom, zar bi bili ovdje sada da nam namjere nisu identične ?
Uvijek se možemo pretvarati da se ništa nije dogodio
I ostati prijatelji
Do nove prilike.

- 03:34 - reci! (2) - Materijaliziraj ! - #

utorak, 09.06.2009.

čru!

želim napisati
stih
pun boli
prepun mržnje
spominjati sex i nasilje
oružje i genitalije
umiranje i svršavanje

zapraravo
tek skrečem pažnju
nemam ideju
koju želim projecirati
ne želi se svidjeti
želim samo
provocirati


- 17:25 - reci! (2) - Materijaliziraj ! - #

srijeda, 18.03.2009.

Rapsodija u Crvenom (real Life horror story)

Ko'e sranje.
Vani je napokon zasjalo sunce. Dosadna, naporna djeca cičala su pod prozorom zabavljena vlastitim igrama nadglasavajući čak i vrane na krošnjama koja su užurbano gradile gnijezda kradući jedna drugima materijal.
Sve je bilo bljutavo slatko i veselo. Osim mene.
Sve je bilo predodređeno vremenu prvog dana proljeća, čak je i poštar danas svratio trijezan i na vrijeme.
A meni je kasnilo.
Tisuću glupih misli rojilo mi se glavom. Tisuću simptoma zadavalo mi je glavobolju. Imam li jutarnju mučninu, jedu li mi se to upravo krastavci. Tisuću urbanih mitova uzrokovalo je samo osjećaj nemoći i vrtoglavicu.
Nije mi bilo do hrane predamnom. Ionako se već sve ohladilo. Samo sam ja kipjela.
Zgrabila sam bočicu kečapa i zapizdila ju u zid.
Jeftina plastika fijukavim je zvukom puknula pri udarcu i crvena mrlja kečapa polako se slijevala sa zida rugajući mi se.
Čak i jebeni zid ovdje ima menstruaciju, a ja se žderem u neizvjesnosti.
To govno kasni već 2 tjedna i svaki mogući doom scenarij hvata se za moje misli.
Zato i drhtim sada sa jebenim testerom u ruci. Toliko živčana da se ne mogu koncentrirati niti na sitna slova kojima su ispisane upute.

Što ako…
Ne! Ne i ne… nisam spremna na to!
Možda da počnem voziti bicikl i nenadano podati s njega? Trenirati box i opako vrijeđati protivnike ne bi li ubili boga u meni… i još ponešto.
Jebenog aliena koji bez moje volje inkubira u mojoj utrobi i siše mi šanse a normalan život.

O da znam… trebala bi razmišljati o TOME kao živom biću. Koje možda jednog dana spasi svijet, izmisli lijek za rak, sidu i ljudsku glupost. Jel' tako i Hitlerova mama razmišljala?
Ok, sad sam grozna sama sebi.
Pa puno mojih prijateljica ima barem po jedno dijete. I čak i ovako mlade i bez očeva.
Ali ta su djeca u pobožnoj i bogobojaznoj sredini poput naše... ma što serem u jebenoj licemjernoj zadrtini… uvijek samo malena kopilad.
Debeli popovi su obukli haljine pa misle da znaju kako je nama ženama. Neka oni rađaju i odgajaju deriščad ako toliko seru.
Jel' itko od njih ikada promijenio jebene pelene.

Ali kako bi ja mogla odgajati nešto…kad se i sama još uvijek osjećam kao derište…godine ionako ništa ne mijenjaju… i uostalom koliko bi već imala kad bi To poslao mojih godina.
Kako se to uopće vadi van? I gdje?

Znam par cura koje su navodno to obavile … ali nikada nisam pitala detalje, smjernice i direkcije.
Pa ja uvijek pazim … to se događa drugima. ..koji ne paze. Pa kako se onda , k'vragu dogodilo meni ?
Znam priće… da ako stvari pođu krivo… možda nikad više nećeš moći imati djecu… čak ni kada to želiš … svejedno. U stalom zar svijetu treba još jedna verzija mene.
Imati mene za majku ionako bi bilo i suviše okrutno i prema tom stvoru.

Oh… najradije bi umrla.
Ionako mi je život u kurcu. Da bar mogu sve resetirati. Početi ispočetka.
Možda previše sjedim za računalo. Pretvaram se u jebeni stroj.
Ma bolje to nego u stroj za rađanje ..ko Bosanke i Hercegovke koje poznajem koje štancaju deriščad radi državnih potpora i seru da im država ništa neda i da su im djeca gladna. Pa koji su kurac naštancali toliko ano ih ne mogu hraniti.
Svakog tko ima više od dvoje djece, a nije ih u stanju hraniti treba baciti u zatvor zbog zlostavljanja tih deriščadi.
Uh znam da bi me večina mojih prijateljica zadavila zbog ovakvih riječi.
Njima je predivna činjenica sa su majke i sve blistaju dok i suviše zastitnički tretiraju vlastutu djecu i sasule bi paljbu na mene samim time što svoju unutrašnju nevolju ne smatram čak još niti živim bičem. Njima je biti majka životni poziv.
Ne brinu o sjebanoj figuri, strijama i opuštenim sisama.
Brinu samo o tome jesu li deriščad zrava i dovoljno utovljena....
...ja nisam one!
Ovo je moj! Moj mali jadan život ...

A ja ionako jedva uspijevam hraniti i samu sebe…. Uh.

Možda kasni iz nekog drugog razloga.
Možda je neka cista ili rak… čak i od tako groznih primili osjećam se bolje.

OK dosta sranja, trenutak istine.

Upute kažu: uzeti to toplomjerasto govno i popišati se po ovom govnu naprijed i ako se pojave crtice na govnu u sredini, totalno si u govnima.

Sjedim na jebenoj školjki i ne piša mi se. Da razmišljam o proljeću? Jebenom suncu, visibabama i žuborećem potočiću? … u evo.

Sad treba čekati.
Koliko čekati? Ništa se još ne pojavljuje.
Trebam li još čekati? Jesam li dobro zapišala. Ma jesam, čak sam si i prste zapišala, jebemu.
Nema crtica.
Hladno je u kupaoni na pločicama. Obući ću nazad gaćice.
Uh grozno, ne mogu ove. Imaju krv po sebi.



Koje jebeno olakšanje!
Jel' ko od vas osjetio takvo olakšanje ? Stavljajuči uloške.
Osjećam se kao osuđenik na smrt kojemu je vođa streljačkog voda najedanput skinuo povez i ispričao se uz riječi da su se samo šalili.

Imam ponovo svoj život. Mogu planirati i budućnost. Nemam briga.
Osjećam li se sebično?
Ne.

Ne želim razmišljati o djeci dok ih baš ne budem željela… ako se to ikada dogodi.
Za sada ću samo vježbati pravljenje djece…kao i do sada.

Neka neke druge žene inkubiraju.
Don Kačunko možda.
Meni je svejedno.

I choose life!
odabirem život ...moj vlastiti!

- 14:24 - reci! (6) - Materijaliziraj ! - #

ponedjeljak, 16.03.2009.

Kako stvari stoje

Mislim, dakle postojim
Jedina i sama
Osamljena
U ovome svijetu
Prolazeći kroz ljude
Zapinjem
tek o njihove brige
nebitne i prolazne
poput njih samih
i tek ponekog
dotaknem otiskom usana
da zabljesne među njima
ostavljajući trag u vremenu
kojeg valovi ionako
uskoro brišu
natrag u zaborav
poput tragova mojih stopa
na plaži
dok razmišljam
i dakle postojim
jedina
i osamljena

- 01:17 - reci! (2) - Materijaliziraj ! - #

nedjelja, 02.11.2008.

RE: Odvikavanje ( something like Deja Vu)

Ležim na krevetu
sa čavlima
Ležim satima
Promatram mirna
bez daha
Kako izlaze kroz moju kožu
Naviru iz bijele puti
Poput siječanja
Zabranjenih avantura
Zaboravljenih spellova
Neodrživih ljubavi
Moja davna sjećanja
Na tebe

Stavljam na glavu
Svježe obrijanu
Vijenac od trnja I bodljikave žice
Osjećam
Kako pod težinom
Klizi
Čuješ li
Lagani zvuk
kako mi koža puca
i uz kapljice krvi
što skrućuju se
na mojim očima
na mojim usnama
podsjećajući me na tvoje poljupce

Miris strujom spaljenog mesa
Sa Naponske žice
i malene igle
Što mi sa prstiju nokte ljušte
Neodoljiv je poput
Tvojih šaputanja

I trozubi nož
što mrvi mi kosti
I dere mi srce
Ne uspjeva odagnati sjećanja
Na tebe

I sada tužna
sjedim na prozoru
I žilete sa svojih
Ruku skidam
I dok mi mjesečina
Oporavlja tijelo
i čak u podamnom
lokvici krvi
umjesto odraza svoga
ja vidim tebe
i kada se ujutro
sve rane zaliječe
ja ipak ću
ostati sama
sa mislima na tebe
sa čežnjom
zbog
grijeha i djela i propusta

- 21:43 - reci! (4) - Materijaliziraj ! - #

srijeda, 29.10.2008.

Dr.in the House

Tražila sam bolest
Od koje bih se liječila
Tražila sam bolest
Koju bi okrivila
Za sve svoje probleme
I iskreno se nadam
Da će liječenje
Početi na vrijeme!

- 10:18 - reci! (3) - Materijaliziraj ! - #

petak, 15.08.2008.

U vlastitom krugu

Karta smrti
ionako je samo karta preobražaja
u novi početak
Jedina prava smrt je zaborav
Znaš dobro
da te ionako ne mogu nikada zaboraviti
jer nikada ne zaboravljam
vlastite greške
samo ih uludo ponavljam
tvrdoglavo
iz uvjerenja da se nešto
napokon može promijeniti
jer
karta smrti je karta promjene
ali
ja sam kartu niže
i još moram učiti
na vlastitim greškama
trpjeti i ponižavanja
i niske udarce
jer ništa ne ide kao što predvidim
kao što priželjkujem
i svakim danom dajem dio sebe
kao plaču spoznaje
iako je samo surovi
protok vremena
jedino što nas zaista plaši
a vrijeme gradi zid
između nas
skriva te od mene
i prijeti da zauvijek iščezneš
iz mojih siječanja
ali
Znaš dobro
da te ionako ne mogu nikada zaboraviti
jer nikada ne zaboravljam
vlastite greške
samo ih uludo ponavljam
i pristajem
i provesti viječnost
u petlji
našeg prvog susreta
da samo mogu
iako znam
da se tu
ništa ne može promijeniti
I nemojmo se zavaravati
jer naši su putovi
u suprotnim pravcima
a jebeni život
je tek putovanje
i iako
s tako malo sreće
i tako puno tuge
ipak nam je
sam put
draži od odredišta.




- 03:07 - reci! (3) - Materijaliziraj ! - #

ponedjeljak, 21.07.2008.

Kaćunkov sindrom of the down

Ako je čovjek
stvoren na sliku božju
Bog je sigurno
tek malo dijete
sa down sindromom
u svom svijetu
veselo, ali nesvjesno
A mi smo tek igračka
Izgubljena i zaboravljena
Ali strašno je
Jedino
u što smo se mi razvili
Jer ova igra
više nije zabavna.

- 05:42 - reci! (4) - Materijaliziraj ! - #

srijeda, 11.06.2008.

Deathof the Goblins

Tinny little bodies are shred,
All the goblins now are dead,
Because someone
Is no longer my friend.

Do not be pathetic
She was said
For me, all ready
You are good as dead

Like a parasite on two
Chairs u want to seat

No more chatting, no affections
Not even kiss before a bed

Just sarcasm
Or pestilent comment
And ignorance
Instead

- 00:34 - reci! (2) - Materijaliziraj ! - #

četvrtak, 22.05.2008.

Second Hand Sprovod

izjavljujem sućut
poznanicima
na sprovodu
nekog
meni potpuno
nepoznatog
čije mi odsustvo
neće ničim
utjecati na vlastiti
život
i razmišljam
koji li je smisao
života
kada tvoja
smrt
označava tek
brigu manje
tvojim
najmilijima.

- 04:31 - reci! (1) - Materijaliziraj ! - #

nedjelja, 24.02.2008.

san tople zimske noći

Sanjala sam kako se William Blake i Vlaho Bukovac
Drže za ruke na način da si
Tapšaju dlanove

Jeli su kremšnite i pričali o smislu života
Pokušavajući se iz čiste zezancije
sporazumjeti na ruskom.
A onda bi na svaku drugu treću riječ prasnuli u smijeh
Jer ih je zabavljalo kako je ruski sličan hrvatskom jeziku.
Potom bi Blake ko iz topa opalio neku hrvatsku psovku
Sa engleskim naglaskom i opet bi zajedno prasnuli u smijeh.

Ja sam samo buljila u njihove kremšnite
koje su u obilnim količinama bile poslagane na stolu
a potom se pred mene spustio zastor HNK,
ali na njemu nije bilo niti Gaja
niti Iliraca, nego neka naiva.
A naivu ne volim.

Ali voljela bi crne mišićave
Balerine,
Ali to je već drugi san …

- 02:49 - reci! (1) - Materijaliziraj ! - #

nedjelja, 17.02.2008.

Odjebite!!!

Danas je dan kada ću svima reći
da odjebu.
Živcirati se
Ljutiti se
Na rubu plača
Na granici očaja
Vapiti za trenutkom samoće
A zapravo tražiti pažnju
Dok govorim da me ostavite na miru

Danas je dan
Idealan
Za dići ruku na sebe
Završiti ovu agoniju
Naglo i brutalno
Neka baš sve propadne u ponor
I nestanu u zaboravu
Sve moje frustracije
I sav trud na ovom putu
Da stvorim neki svoj mir
I nađem smisao

Danas je dan
Kada ću vam svima reći
Odjebite
Jer sutra
Obrisati ću suze
I poželjet
Sve vas izgrliti
I dugo…
Dugo se ispričavati.


- 01:53 - reci! (2) - Materijaliziraj ! - #

subota, 09.02.2008.

requiem za snove

Znaš
Da ne postoji Raj
I ne postoji Pakao
Jer sve je tek beskrajno čistilište
I rađamo se i umiremo sa vječnim pitanjima
Kako bi stvari izgledale da su se slučajno drugačije zbile
I uvijek bi te sanjala na visokoj litici koje oplakuje more
I pitala se dali bi te imala kraj sebe da sam imala hrabrosti
Prekinuti postojeće
I krenuti u neizvjesnost
I sanjam taj miris mora i vjetar na svom licu
I kad zatvorim oči
I pitam se dali uistinu mogu promijeniti svijet
Mijenjajući sebe
A onda shvatim da je sve nevažno
I zahvaljujem ti na fragmentima sreće
Što sada su pretočena tek u siječanja
Jer svaki sretan trenutak tek je zatišje pred buru
Sićušan, iako ugodan nagovještaj
Buduće katastrofe
I možda se i zato više volim osjećati mizerno
Jel' život je ionako tek san
Tek šaka posuđenih zrnca vremena
Koji nam upravo cure niz prste i ispadaju iz ruku
I nadam se da ću stići
Barem
Reći ti zbogom

- 01:20 - reci! (4) - Materijaliziraj ! - #

petak, 08.02.2008.

Don Blog

Napustili su te anđeli
Kako bi nad nekim drugim plakali
Ti patetični pernati gadovi
Ostavili su te bez riječi
I ogledala tamne i pucaju
Dok i odraz bježi od tebe
I želiš vrištati
Ali zvuk ne izlazi
Pa urezuješ svoje misli
U kožu
Jel' bol će bolje objasniti
Ono što slova ne mogu



Now's Not A Good Time....... by *escura on deviantART



- 14:38 - reci! (1) - Materijaliziraj ! - #

ponedjeljak, 24.12.2007.

Božićna Priča

Pola sata prije ponoći, kada se uspela na krov kuće, snjeg je već počeo lagano padati. Sitno paperje svjetlucalo je s neba osvijetljeno božičinim svjetlima i uličnom rasvjetom.
Podigla je glavu prema nebu i isplazila jezik dopustivši da joj se par pahuljica otopi na vinom ugrijanom dahu.
Pirs na jeziku imao je neodoljivi okus sada kada su se hladne pahuljice otopile na njemu.

Ho! Ho!Ho! Čula je susjeda kako ju pozdravlja sa suprotne kuće.
Ho!Ho! Ho! Odvratila mu je veselo dok joj je on odmahivao svojom puškom. Sretan lov ljepotice, zavikao je i otvorio još jednu limenku pive sa svojim prijateljima. Čula je njihov žamor i prazne limenke piva koje su padale sa krova dok su pojačavali muziku. Sa njihovog krova, kvartom su se orili Ramonesi. Joiev glas odzvanjao je između kuća i automobila.
Merry Christmas, I do not want to fight to night… gotovo idilično.

Iz grada su odzvanjala crkvena zvona i miješala se sa laganim ritmom starog punka. Ljudi su se skupljali na polnoćki a iza crkve bio je osvijetljen veliki semafor sa okladama.
Za sada je Djed Mraz, kojeg su posprdno nazivali i Djed Božićnjak, stajao vrlo loše na kladionici. Većina ljudi je bila uvjerena da neće uspjeti ove godine sletjeti na gradski trg i ponadali se zaratiti i ponešto novaca s obzirom na tu pretpostavku.

Sat je otkucavao i minutu za minutom postalo joj je hladnije na krovu. Otpila je još gutljaj vina i smjestila čašu tik do nogu i zatim uzela svoju futrolu sa puškom.
Bila je to replika Smith & Wetson, oficirske poluautomatske jurišne puške iz Varhovenova filma Starship Trupers.
Oružje sa pirsajućim projektilom bilo je naravno zabranjeno i nimalo sportski.
Uglavnom su se koristile zračne puške, shutgan puške i ostale hibridi toga, sa krupnom ili sitnijom sačmom. Njena S&W ST72, još je mirisala od nedavnog podmazivanja. Dobila ju je na poklon pretprošli božić i od tada je nadogradila na nju tek termalnu optiku po uzoru na ruski Druganov.
Obožavala je svoju puški i vrlo pomno ju je pazila i čistila. Imala je vrlo učinkovitu plinsku komoru čiji je potisak osiguravao ravnomjerni izbroj sačme, koja se ne bi previše osipala kao kod klasičnih sačmarica.
Sa susjedovog krova orilo se Love will tear us apart again, a onda je netko povikao , Eto ga, stiže! Djed mraz stiže!
Iako se muzika naglo stišala i žamor je utihnuo, već su se mogli čuti prvi pucnji.
Poput sićušne zvijezde na nebu, negdje u daljini iskrio je mlazni motor na sanjkama djeda mraza.
A zatim je ta zvjzda postajala sve veća i moglo se čuti brujanje motora, a uskoro i odbijanje sitne sačme od blindiranog podvozje saonica Djeda Mraza.
Snažni reflektori sa saonica zasljepljivali su uporne strijelce sa krovova kuća, a tu i tamo bi površinska eksplozija i zbacila ljude sa krovova kuća na svježe napadali snijeg.

Ove godine saonice su bile napravljane pod sponzorstvom Mercedesova koncerna i uklopljene tehnologijom koja se inače ugrađuje u vozila državnika pa i samog Pape. Cijelo to dostojanstvo upropaštavala je tek reklama mobilnog operatera koje se nedolično kočoperila na rubovima mlaznica i na velikim zvučnicima koji su još donedavno kristalno čito svirali Jingle bells, no čim su ušli u kanonadu pucnjave , jedan se pod strahovitom vatrom otkačio i pao ravno na kola hitne pomoči, koja su preventivno bila parkirana na svakom raskršću.

Susjedno se naselje dobro opremilo ove godine, čak su i jakim vatrometom pokušali pomutiti planove letećega djeda, na što je On morao skrenuti sa uobičajene rute i upravo je lelujavo kreto prema njenoj kući.
To je to, to je prilika koja se čeka. Podigla je pušku, repetirala i naciljala u saonice. Snijeg je počeo gušće padati i osjetila je kako ju zebu pahuljice koje su joj pale na slave colar ogrlicu oko vrata.
Djed je bio sve bliži a reflektor za osljepljivanje lomio je put po krovovima kuća i kretao se sada gotovo pravocrtno, točno prema njoj.

Udahnula je i izdahnula brzo par puta kako bi se ugrijala, a potom duboko udahnula još jednom i zadržala zrak. Toliko snažno da se čulo kako joj je zaškripio kožni steznik, a bijele grudi u dekolteu mogao je opaziti i sam djed mraz sa svoje visine.
Ali puna pluća zraka učinila su je savršeno mirnom. Predvidjela je putanju po kojoj je djed trebao za par trenutaka stići do njenog nišana i zatvorila oči pred naletom zasljepljujućih reflektora.

Mlazni motori načinili su toliku buku iznad nje da je intenzitet zvuka bio sukladan krajnjoj tišini i potpunom kaosu kakofonije istovremeno.
Povukla je okidač.
Snažan prasak gotovo ju je bacio s nogu. Uspjela je pogoditi oktansku crpku na vodilicama mlaznog motora i dio motora jednostavno je prsnuo a par šrapnela ispresijecale su odijelo Djeda mraza.
Maleni mlaz krvi iscrtao se poput japanske kaligrafije tik pred njenim nogama na svježem, bijelom snijegu.

Već par trenutaka kasnije Djed je bio već odmakao, panično balansirajući sanjkama i pokušavajući zaustaviti površinsko krvarenje. Sa okolnih kuća čuli su se povici, pljesak i čestitanje, na impresivnom pogotku. Mahnula je ljudima, ispila vino iz čaše koju je zatim bacila iza sebe, a na zvuk praska stakla, duboko se naklonila.
Ujutro će novinari sigurno htjeti snimiti njen krov i trofej traga krvi Djeda mraza, što je kako kažu dobra sreća i blagoslov za kuću.
Uvukla se kroz prozor u sobu i zavalila u naslonjaču. Na TV-u u Djed je upravo sletio na gradski trg. Dakako i ove godine uspješno. I dok je dijelio reklamne darove, vatrogasci su užurbano nastojali ugasiti kaos na mlaznom motoru saonica.
Djed je televizijski čestitao curi koja je bila najsretniji strijelac ovog Božića i čestitao svima koji su se kladili u njegov uspjeh.
Hvala, uzvratila mu je i uputila poljubac u TV, te bacila pogled na svoju kupon kladionice.
Kladila se da će i ove godine Djed uspjeti sletjeti na Trg.

Sretan Božić!

- 20:32 - reci! (2) - Materijaliziraj ! - #

nedjelja, 16.12.2007.

DigitalDomina's tribute : SHAMAYA (OT3P)

OTEP SHAMAYA ON HBO'S DEF POETRY:

"Dedicated To My Enemy"


- 04:42 - reci! (1) - Materijaliziraj ! - #

subota, 15.12.2007.

pitanje opstanka

Budim se rano
promatrajući se u ogledalu
razmišljam
jesam li ja pauk
ili tek sičušna muha
u tvojoj mreži

- 06:35 - reci! (6) - Materijaliziraj ! - #

srijeda, 12.12.2007.

...samo razmišljam...

Zapravo uopće nije važno
Dal' je čaša polu puna
Ili polu prazna.
Jedino je važno
Što je u čaši.

- 15:59 - reci! (1) - Materijaliziraj ! - #

srijeda, 14.11.2007.

Foxy Moreau

Foxy lady, krvoločna zvijer
iz šume opasnih sjena
na otoku doktora Moreaua
postala je čovjek, postala je žena
predatorski instinkt
zamijenile su ljudske strasti
sad grli te i ljubi
ali uskoro će napasti

ona miriše tvoj znoj, osluškuje ti srce
i dok igraš se kosom njenom
još smatra te ljubavnikom
a uskoro će plijenom
pun mjesec
i ponoć otkucava na satu
dok prodireš u nju
njeni zubi su na tvome vratu
njen krik je ekstaza
orgazmički užitak
ti ostaješ ovdje
tvoj grob, krevet je taj plitak

ona vrača se u šumu
ne zna zašto, ali nekako je tužna
polako gubi ljudskost svaku
zna da nešto sada tu fali
tvoju krv
još osjeća u zraku

- 10:14 - reci! (4) - Materijaliziraj ! - #

četvrtak, 01.11.2007.

Halloween pjesmuljak

Obožavam Noć Vještica
Tada ostajem doma i pijem punč
Ili prošećem gradom,
Napokon bez maske na licu
Skrivam samo ono
Što nosim iznutra

Obožavam Noć Vještica
Noćas nitko
Ne obraća pažnju na mene.
Pijem svoj punč i pjevam
„With face like mine,
Every day is Halloween! “

- 01:57 - reci! (5) - Materijaliziraj ! - #

nedjelja, 21.10.2007.

RETRO! ilti 3. rođendan

Slavim rođendan! Pjesmicom od prije 3 godine!!!!

Oslobađanje

Prekinula sam te usred riječi
usred tvog pametovanja
dok si tako ružno vikao na mene

Prekinula sam te usred riječi
Batom za meso
I poput bisera
Zubi su ti se odbili
od kuhinjskih pločica
i rasuli po podu

Još jedan udarac po glavi
I ležao si na podu
Lijevala sam ti wc sanitar
U usta i držala ti nos
Sve dok se nisi prestao micati

Prvo sam ti odrezala prst
Kojim si mi prijetio
Kad bi urlao na mene
A zatim sam napunila cijelu kuhinju
Staklenim teglicama i poštanskim paketima

Dragi napokon ćeš posjetiti
I Ural i Sibir i Gruziju
Sve odjednom
Možda posjetiš i Kinu
Organi su ti zdravi, mogla bi nešto i zaraditi

A onda me poljubac u obraz
Probudi iz sanjarenja
Na uho mi šapneš
-sorry što sam te gnjavio
zagrliš me i kažeš da me voliš

i ja tebe volim
kada si dobar prema meni
i opraštam ti sve
jer evo baš sam ti produžila život





- 16:48 - reci! (3) - Materijaliziraj ! - #

Tribute to goddess!

Dame i gospodo, nezino sexy veličanstvo:

Emilie Autumn

- 16:06 - reci! (0) - Materijaliziraj ! - #

srijeda, 10.10.2007.

Account na My Space-u

Otvorila sam account na My space-u
Super je tajan i ne dam ti adresu

Stavljam tamo svoje opsjene slike
i stavljam si zvjezdice na cice
i slatka srčeka na pišu
da ne bude previše porno
da mi account ne izbrišu


I pišu mi malene curice
obožavaju moje slike
i žele biti ja kad narastu
snažne i velike kurvice
i Pamela Anderson i Jenna Jemson
sad su moje My space
prijateljice

Razmjenjujemo infantilne komentare
obavijesti o fotkama novim
o sexu, ljubavi
o stvarnom životu baš ne mare

Otvorila sam account na My spaceu
Super je tajan i ne dam ti adresu
dizajn mi je cool i pratim trendove
ako se potrudiš, možda te stavim u frendove


- 17:47 - reci! (10) - Materijaliziraj ! - #

utorak, 02.10.2007.

Teorija Kaosa

Što se desi kada ubojica
jednostavno nije u stanju ubiti
Kada ga prožima sumnja
i samilost
Što se desi kad spasitelj
jednostavno okrene leđa
i odluči da ne želi više biti
heroj
Što se desi sa svemirom
poretkom i sudbinom
kada nastupi kaos
jer žrtva nije postala žrtva
iako joj je suđeno
jer nevini nisu
uvijek
nevini

- 09:40 - reci! (5) - Materijaliziraj ! - #

utorak, 11.09.2007.

Death of serial killer

Oh, oh, oooh
što se to dogodilo
tko te je na ljutio
lice ti je smrknuto
nije sve po tvom

Oh, oh, oooh
dal' se ego spustio
pao ti je libido
kontrolu si izgubio
nije sve po tvom

Oh, oh, oooh
krv slijeva se po obrazu
koža sveže oderana
nisi me uplašio
i nije sve po tvom

otpor
nije to što očekuješ
samo strah priželjkuješ
iz velikih očiju
malih žrtava
ljutiš se, jer nije sve po tvom

koja bi se drznula
tebi se suprotstaviti
nasilno te zaustaviti
u naumu tvom

Oh, oh, ohh
to što osjećaš
ono je što pružaš
dok vodiš u smrt
da to je bol
osjećaš ju, u tijelu svom

Oh, oh, ohh
tu priča završava
napokon te žena sjebala
i iz tvoga brloga
sve male životinje
očiju velikih
sada su osvećene
i to što osjećaš
da to je bol
jer sada umireš
i normalno da si razočaran
više nije sve po tvom

- 16:11 - reci! (3) - Materijaliziraj ! - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se