|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...ONO ŠTO JE BILO JUČER, ZA MENE JE VEĆ PROŠLOST,
I ONO ŠTO ĆE BITI SUTRA, ZA MENE JE DALEKA BUDUĆNOST,
JER DANAS ŽIVIM I DANAS UMIREM...
Evo ovo sam vam ja. To sam se slikala u zagrebu kad sam bila sa zborom.. sada više ne izgledam tako, al dok ne nabacim nove slikice, gledat ćete me ovakvu... sad imam crnu kosu i mršavija sam... pusa
This is me....
Ime: Nikolina
Prezime: Opačak
Datum rođenja: 31. 05. 1991.
Škola: Klasična gimnazija - pazinski kolegij, 2.a
Horoskop: Blizanac
Visina: 175
Težina: hmmm....
oči zelene, kosa crna
volim.... volim ga jaaaaaako, ali ga ne ljubim....... on ni ne zna što mi se mota po mislima, a i daleko je jaaaaaaaako.... ne bi išlo.... nemoguće je......
moj msn: nikotina_opusak@hotmail.com
Što slušam??
Emilie Autumn
Nightwish
Leaves' Eyes
Within Temptation
Evanescence
Sirenia
Omega Lithium (oni su iz Umaga)
Krypteria
Epica
Flowing Tears
After Forever
Lunatica
Xandria
Neki linkovi:
Blog.hr
barby
shashi
katja
kole
marina
moj stari blog
mali damir
josip iz Broda
Cetina
5 STVARI KOJE VOLIM NAJVIŠE NA SVIJETU
1.Ljudi do kojih mi je najviše stalo:
IVANA (JADRANKA)- trenutno moja naj frendica.. Iz Novalje je, cimerica mi je i super se slažemo... Jedina osoba u koju trenutno imam potpuno povjerenje i za koju znam da me neće zajebati kao Vesna.... Obožavam ju
ECI- moj naj frend kojeg volim kao vlastitog brata.... Njegova omiljena izreka je da su sve žene zmije,a da sam ja najveća od njih.... Ali me voli.. Znam ja to...
BARBARA- kako sam krenula u srednju, udaljile smo se i zbog toga mi je jako žao jer mi je ona jedna od najdražih osoba i nju sigurno ne želim izgubiti. Provele smo cijelo ljeto zajedno i znamo puno toga jedna o drugoj. Pomogla mi je jako puno u životu.. I uvijek me nasmijavala svojim luđačkim spikama.. Volim ju zbog svega što ju čini posebnom osobom..
IVANA(SHASHI, IWE)- nekad davno smo trenirale zajedno košarku, ali to je sada daleka prošlost. S njom sam prošla sve i svašta. Ne viđamo se više kao prije, ali dogodi se vikend kada me pozove na neku tekmu pa je odem pogledati s njom, ali to više nije to.. Fali mi sve što smo nekada prolazile zajedno. I fali mi onaj utješni pogled svaki puta kad bi mi trener izjebo sve po redu pa bi se rasplakala.. Fale mi turniri u Zagrebu.. I onaj njeni klošarski stil zbog kojeg bi pala na pod od smijeha.. Volim ju ubog toga što je klošarka i jedinstvena na svoj način..
PETRA- cura s kojom sam u osnovnoj sjedila u klupi i s kojom mi je osnovnoškolski život lako prošao (bila je štreberica). Jedna od mojih najdražih frendica za duuuuuuuuuuge kave i razgovore...
2.bijela čokolada- sam Bog ju je stvorio, kao da je znao da je to ono što mi treba da me duhovno ispuni.. Volim ju..
3. Ronhil slims- otkad sam ih počela kupovat svi mi govore da ne valjaju, da su bezveze, samo se preseravaju, ali zato kad su u krizi uvijek uzmu.. to su mi omiljene cigare i prije ću prestati pušiti nego prestati njih kupovati iako koštaju malo bogatstvo od 15 kn.. volim ih..
4.Glazba- slušam narodnjake, gothic i metal. Svim mojim frendovima je to nespojivo, ali šta ću kad to volim. Čudesno, jel da?
Često me pitaju kako mogu pasti tako nisko zbog narodnjaka ili obratno,al ne zabrinjavaju me takve spike. To govore oni koji nemaju pametnijeg posla osim drkat ljude i ubijat ih u pojam. A svaka živa osoba zna bar jedan narodnjak. I onda se oni kurče... Mrzim takve ljude.
Ne znam ništ svirat, ali zato znam pjevat iako me se rijetko čuje. sramežljiva sam...
5.Životinje- jedna od mojih najdražih osobina koju sam naslijedila od svoga tate. Ne podnosim kad netko maltretira životinje,a srce mi slabo prima pregaženu mačku na cesti. Dođe mi da plačem..
...Odlazi sada i ne vraćaj se više,
sinoć su opet padale crvene kiše.
Kiše uvreda, boli i udaraca koje nisam zaslužila,
kiše laži vike i krvi za koje ti se nikada nisam odužila.
Idi sada njoj,
pusti mene na miru.
Ne želim više biti posljedica svakome tvome hiru.
Tvoja ljubav me povrijedila,
na silu mi krila odsjekla,
krvave rane otvorila,
ožiljke da nikad ne zarastu ostavila,
u tamu tuge i boli me zakopala,
tvoja ljubav me ubila...
Inače pišem pjesme pod nastavom kad mi je dosadno i kad me pukne. Ne ponosim se baš njima, ali one jasno pokazuju moje osjećaje. Ne znam da li će vam se svidjeti, ali to ni ne očekujem.. samo ne pišite kritike. ako vam se ne sviđa, zadržite to za sebe.... hvala!!!
jadan maleni...
Within Temptation - Overcome
Where are the heroes
I my time of need
Is my cryin not loud enough
Or have they gone all numb
They just tend to stand
Out of the rain
Thinking but not acting
That they're not to blame
Falling and crawling
I fight to stand up
Memories still haunts me
In the dead of night
Over and over
I felt so small
But one day I'll be stronger
And you better watch out
Chorus:
I will overcome
In violence there's silence,
Althought
It can't be undone
I will overcome
Knowing that I'm not the only one
I will overcome
It's the only way to carry on
Where are the saviours
Afraid of the toll
Sorry did my nine inch nails
Slash your soul?
Such heroes
Throwing stones
Straight at the one
Who is standing alone?
Twisting and turning
It's always the same
The truth is never honest
When you're to blame
Pushing and pulling
Never give in
But one day I wish
You see you're not so beautiful within
Chorus
Run and run
Run and run
Chorus
Puna ožiljaka tebi se sada otvaram
i nadam se da će ih vrijeme i tvoja ljubav izbrisati
i da će mi samo tužno sjećanje na bolnu prošlost ostati...
haha. potrgala sam se od smijeha kad sam vidjela ovu sliku. prejaka je...
Ponekad ljubav boli. Nekima to jednostavno nije jasno..
Moje najdraže izreke (neke sam i sama izmislila):
Oni koji misle da sve znaju idu na živce nama koji sve znamo..
Ljudi se rađaju kao original, ali većinom umiru kao loše kopije.
Pijemo da bismo u alkoholu utopili svoje brige, ali one, čini se, znaju plivati..
Pametan čovjek smisli mudrost, a budala ju prenese nekom drugom.
U nastojanju da nas velike prepreke ne unište, male padaju u zaborav..
Ne radi drugome što ne bi htjeo da drugi učini tebi..
I died in my dreams
What's that supposed to mean?
Got lost in the fire
I died in my dreams
Reaching out for your hand
My fatal desire
The Rasmus - Funeral song
Dragi moji, pošto ja nemam internet doma i pošto mi se baš ne ide često u gradsku kako bi mogla napisati post, pravim ljetnu pauzu..... Nemojte biti ljuti i tužni, jednostavno ne mogu... Na jesen dolazim s iscrpnim ljetnim izvještajem.... uživajte mi svi u ljetu i čitamo se na jesen.... VELIKA POOSA SVIMA!!!!
U dubokoj agoniji pišem post kojim odajem poslijednju počast našim predragim maturantima, XII. generaciji... Nije isto bez vas... Škola je prazna, a oni manijaci od XIII. su se uskočoperili ko da je škola samo njihova...
Venemo bez vas... Nedostajete nam....
Kad bi mogli naći bilo kakav način da vas zadržimo u školi bar još godinu dana, vjerujte, izveli bi to milom ili silom.. Nažalost, nemoguće je i ta činjenica nas još više deprimira...
Nadam se da vas faks neće u potpunosti razdvojiti od nas i preinnuti prijateljstva koja smo s nekolicinom sklopili Biti će malo teže, ali barem pokušajte...
Ne mogu vam opisati tišinu i prazninu kolegijskih hodnika otkad ste nas napustili...
Nema više Damjana koji bi poput majmuna skakao, trčao, smijao se i vrištao po hodnicima, zbog čega bi nerijetko i nastradao pa bi se smirio na neko vrijeme dok se ne bi izliječio (ma šta ja to pričam, ne bi se smirio ni tad)....
Nema više Tomislava i Rudija s kojima smo redovito išli na kave čak i do Žminja i gotovo svaki put umrli od smijeha kad bi počeli improvizirati svoje oponašanje dragih nam profesora koje su doveli do takvog savršenstva da se više ni ne primjeti razlika...
Nema više Peteha s kojim sam prvi put u životu iskušala čari dragog nam alkotesta...
Nema više Ricova (glavnog košarkaša) koji je u zadnjih mjesec dana navodio male neiskusne prvaše na smrtne grijehove... Nitko više ne bježi iz doma otkako si otišao...
Nema više Lee i Ivane koje su bile glavne luđakinje u školi.... Vaš uvrnuti i pomalo djetinjasti smisao za humor nasmijao je i najvećeg emača na školi, a vaše uberoriginalne kombinacije odjeće šokirale bi svakoga....
Nema više XII. generacije općenito i svi nam fale, iako nismo sve stigli upoznati...
Sada na prijestolje stupa manijakalna XIII. što znači sveopću propast školi...
No, tko zna?!? Možda se i sprijateljimo i postanemo si dobri i možda slijedeće godine budem pisala njima svoje poslijednje pozdrave...
Al nećemo o njima, ipak je post posvećen XII....
Sve u svemu, želim vam svu sreću u ovoga svijeta u daljnjem životu i da uspijete u svemu što naumite....
Pozdrav od mene i puno pusa....
Jedinstveni ste...
Vaša jedna iz XIV...
PUSA!!!!!!!!!!!!
Ev upavo smo se vratili s Bjelolasice i dok Sandra ispire smrad sa sebe, čekajući na svoj red, odvojila sam koju minuticu za post... Bilo je lijepo iako je bilo kratko.... Jučer smo došli tamo u 12, a ja sam počela u 1 radit... Do naveče sam sjedila u dvorani.... Oko 7 je bila večera pa smo napravili pauzu između utakmica (košarka)... Za to vrijeme pauze stigla sam popit i koju vodkicu pa sam "blago" pijana išla nazad na utakmicu... Sreća pa je ostala samo još jedna jer sam jedva bila svjesna okoline.... Nikad nemojte vodit zapisnik kad ste pijani... Ozbiljno govorim..... Nije lijepo....
nakon utakmice sam bila sa sucima na pivu pa me to još dodatno ubilo.... Pivo i vodka ne ide baš zajedno....
Sve u svemu, Tomislav me odnijeo do sobe gdje sam zaspala u roku milisekunde.....
Ujutro su me probudili debili koji su došli u moju sobu i pričali sa Sandrom i još dvije prvašice.... U pola sedam!!!
Nea veze..... I onda sam saznala zastrašujuću vijest, a to je da su Sandra i te dvije prvašice bile sinoć kod Slavonaca!!! Tragedija... Išle su tamo, a nisu me zvale... I onda sam se posvađala sa Sandrom jer me nije zvala (brzo smo se pomirile)....
Bilo im je žao buditi me kad tako slatko spavam..... Nije li to prekrasno???
No dobro... Danas smo završili sa svime time i zadovoljna sam svim rezultatima, osim košarke... Mogli su bolje, ali oni su prebahati i preuzdignuti, pa od svog ega ne vide ni prst pred sobom... I kako onda očekivati pobjedu od takvih igrača??
Čestitam mojim Slavoncima koji su odnijeli prvo mjesto... Zaslužili su ga....
Slijedeće godine nadam se neću ići kao zapisničar nego kao igrač (napokon), a možda i sudac.. Dosta mi je više pisanja tog zapisnika kad ne vidim ni kune od toga... Ja nisam prokleti volonter!
Žao mi je što neću vidjeti Josipa, jer on završava ove godine srednju školu i to me deprimira pomalo..... Al nema veze, obećo mi je kavu kad dođem u Brod.....
Još samo dva tjedna i idem na maturalnu... Pratnja sam Tomislavu i jako sam nervozna zbog toga... Mama mi je pomogla oko haljine (sama ju je sašila) i jako sam joj zahvalna zbog toga....
Volim te, mama!!!
Mislim da je to sve zasad... Pozdrav!!
opet me nema jer nemam vremena baš i ne da mi se više pisati blog... žao mi je zbog toga... nadam se da vam ne falim baš previše...
pa ovako...
03. 04. 2008. u PET ujutro krenuli smo prema Švabiji... Put je trajao 12 sati s time da smo stajali na svakoj trećoj benziskoj zbog želučanih tegoba vjernih alkoholičara iz zadnjih redova autobusa.... mi pušioničari smo to vrijeme kvalitetno iskoristili za uzimanje potrebne doze nikotina.... došli smo u 5 popodne tamo i dobili svoje privremene skrbnike koji su nas odmah odveli kući... Moja Njemica ima 14 godina (možete zamisliti kako mi je bilo).... Četvrtak smo provele kod kuće gledajući top model by Heidi Klum (JEEEEEEEEEE!!!! kao da me to zanima...). u kući nisam smjela pušiti jer mi je bilo neugodno narušiti njihovu blistavu čistoću (stara vjeorjatno ima neki opsesivno - kompulzivni poremećaj jer kuća ne može biti TAKO čista...)... sreća pa oni ne dolaze kod nas preko ljeta......
Petak ujutro, dizanje u 6 sati jer moramo busom u školu... pola sata vožnje u zagušljivom busu punom dječurlije koja skakuće i gura se, još uvijek pospana i na izdahu jedva sam preživjela do škole... tamo smo imali samo dva sata nastave i onda smo zapalili prema gradu bez Švabica.. (one su morale ostati na nastavi)... malčice smo prošvrljali gradom, otišli na pivu i vratili se na ručak u školu... i onda opet kući... pola sata sam prodavala zjake po kući i onda smo morali ići na golf... ma krasno.... riba trenira golf... spasilo me jedino to što je na tom golfu bila i neka njena frendica kod koje je bila Nikolina iz mog razreda pa sam mogla šprehat po našem..... umrle smo od dosade jer smo shvatile da nema ništ zanimljivog u tom jebenom golfu i nakon par minuta sramote smo se odlučile pokupit u šetnju i zapalit cigaru onako usput... onda smo srele starce od naših golfom opsjednutih Njemica i nagovorile ih da nas odvedu u šoping dok ove kuje treniraju... odveli su nas u njaveći mogući šoping centar i dali nam 45 minuta za šoping... pa pička vam materina... al dobro, svejedno smo uspječe potrošit većinu novaca tako da nije bilo uzalud... naravno zakasnile smo jer smo se izgubile u centru što je starcima bilo neopisivo smiješno....
u 7 smo izašle van jer smo išle na neki školski party (jedva ih nagovorile jer one ne izlaze van) i u 10 doma posebnim mama - prijevozom.... jeeeeeeeeeeeej.... krasno.
subotu smo provele na street dance- u koji nije bio street dance nego neko sranje, ali nema veze.... tamo su bile i Jelena i Magdalena pa je bilo podnošljivo..... Umorne i bez para, na silu smo ponovno odvedene u ŠOPING - CENTAR na nevjerojatna ČETIRI sata..... jebote, glupača zna da sam potrošila pare i svejedno me odvede u šoping centar..... 4 sata smo Magdalena, Jelena i ja trčale za kravama ko neki psi.... Umorne, smrdljive, gladne, žedne, bijesne i ogorčene naglas smo psovale za njima dok su se one cerekale i euforično skakutale čim bi vidjele izlog malo poznatije marke.... još sam ja bila na rubu psihičkog sloma jer nisam 7 sati dobila svoju dnevnu dozu nikotina........... a u centru se, naravno, ne smije pušit.... TRAGEDIJA!!!!
jebem ti Njemačku.....
ugl... pustimo Njemačku u kurac i pričajmo o ljepšim stvarima, kao npr. o Slavonskom Brodu!!!
to je bio vikend za pamćenje...
u petak smo spavali u Osijeku u hotelu i napili smo se ko budale.... ja sam bila jedina budna cijelu noć.... u subotu smo krenuli prema Brodu jer smo tamo imali nastup na smotri zborova... U Đakovu smo imali ručak i onda smo došli u Brod na generalnu probu pa smo imali jadnih sat vremena slobodno.... Al nema veze... Vidjela sam tetku i sestričnu (bile smo u iguani na kavi) i nakon nastupa sam vidjela starog i sestre (bili su na krizmi taj vikend)...
I UPOZNALA SAM JOSIPA UŽIVO NAPOKON!!!!!! Bila sam tako sretna kad sam ga vidjela!!
već duuuuugo vremena smo frendovi, a nikako da se dogovorimo za kavu da se upoznamo uživo... i eto, tako slučajno naletili jedno na drugoga i našli se...... joj kako sam bila sretna!!!!
ugl, to je to.....
pusa, ostajte mi dobro!!!
Eto Bože dugoočekivanog posta..... Nadam se da se niste ucrvali od čekanja.... Jednostavno mi se neda pisati i to je to.... Ovak, da počnem od osnovnih stvari... Prekinula sam s Davidom i još uvijek se liječim iako je to bilo prije mjesec dana...
No, život ide dalje i ne pita dal boli ili ne.... Jel tako?? Tako je... Nažalost... Ugl., u školi je sve bajno i sjajno da bolje ne može biti... Vani sam sve manje i manje..... Neda mi se izlazit, a i počela sam se bavit potražnjom nekih zanimljivih filmova tako da mi je vikend ispunjen.... I više čitam u zadnje vrijeme (knjige)....
Moj dragi, predragi Eci je položio vozački i teta ZMIJA je jako ponosna na njega!!!! obožavam ga!!! (za one koji ne znaju,on mi je naj frend, zmija sam ja naravno...)
Prošlu subotu mi je majka zaplijenila kutiju cigara i bacila me u kaznu na MJESEC DANA!!! Možete li to zamisliti?? Ne!! U nedjelju sam otišla van svojom voljom.... I BAŠ ME BRIGA!!!
Primila sam poziv i na maturalnu od jednog prijatelja iz moje škole, tako da si sad moram naći neku fensi obleku za taj ivning, jer želimo potaknuti burne reakcije svih prisutnih ondje.. Šteta je samo u tome što ću ja biti veća od njega u svojim "malim" potpeticama... Valjda mu neće to povrijediti muškost...
I sad najveća vijest od svih:
Vrijeme radnje: 14.01.2008. godine
Mjesto radnje: Zagreb
Događaj: KONCERT WITHIN TEMPTATIONA!!!!!!!
EUFORIJA!!!!! Jedva izmuženo dopuštenje da odem na njega je vrijedilo svake odrečene stvari koje sam se odrekla zbog njega..... Čak sam i pustila par suza dok sam ih slušala i uživala u live izvedbi mnogih mojih omiljenih pjesama...
Išla sam s Tomislavom (frendom koji me pozvo na maturalnu) i njegovim starijim burazerom....
I šta drugo mogu reći osim da mi je bilo nezaboravno... Mislim, ipak, slušam ih neprestano i oni su mi druga naj grupa te vrste glazbe..... Da ih ne volim toliko ne bi se TOLIKO žrtvovala da odem na taj koncert.. I ne bi starom pojela jetru zbog njega..... Ipak me pustio..... I požalio zbog toga..... Ali me pustio....
HAHAHAHAHAHAHA!!!!!!!!!
Volim vas sve!!
Ostanite mi kul!!
a od snijega ni pahuljica... Takva je zima u mašim krajevima..Nažalost, a ja baš volim snijeg...
Jedva čekam da završi škola i da budem bez brige bar mesec dana.... Jedva čekam da škola završi jer mi ju je već pun kurac i neda mi se više.... Svaki dan neki isptiti, provjere, usmeno i te pizadarije i svaki dan dobijem bar jednu kečinu.... NE MOGU JA SVE TO!!! Prošli tjedan sam se razbolila i sad razrednica sere mom starom kao da je to zbog straha od škole!! Baš.... Da me strah škole, ne bi ni išla u nju...
Ugl., ispravila sam dosta ocjena... Imam još par komada pa ću vjerojatno sve proć, nadam se...
Sad sam si stavila novi dizajn i baš mi je super, samo, šteta što je božićni, jer bi ga ja pustila za cijelu godinu... Baš mi se sviđa...
Ovaj tjedan smo Sandra i ja okitile sobu.... Otišle smo u Konzum i kupile neke kuglice, ukrasnu traku i lampice, a onda smo ošle u park i osakatile neki brižni bor...Ljudi su nas gledali sa prozora obližnje zgrade, ali smo se mi pravile da ih ne kužimo... To smo povješale iznad prozora i lampice smo stavile na prozor tako da je samo naš prozor od svih iz kolegija jedini crven po noći....
Još nam se i Nina iselila iz sobe prošli tjedan i zbog toga nam je svaki dan praznik... Jedva smo čekale da ode.. Sad je i soba čišća i osjeća se više prostora bez nje... Mislim, dođe u nedjelju i stavi svoj kofer otvoren nasred sobe cijeli tjedan.... Roba ispada iz njega na sve strane, jer ona ne slaže robu, i sve to pospremi tek u četvrtak kada se sprema za petak (povratak kući).. Onda.. Uprlja cijelo brdo suđa, al ga nikad ne pere, nego pusti u kupatilu nek se bakterije množe dok ne popljesnivi sve il dok se ne skori ko jebeni kamen da poslije nemoš istrugat to ni da si Bog.....A o kupanju da ne govorim.... Ne kupa se često, al kad donese tu važnu odluku, onda se kupa ko da godinama nije osjetila vodu.... Ode u 11 sati navečer, kad normalan svijet ide spavat, i izađe u 12, preporođena.... I onda obavezno zapne za nešto u mraku pa se prospe ko kruška i probudi nas, pa joj počnemo sve po redu... Sobu ne čisti nikad jer nema orijentaciju za čistoću, zube rijetko kad opere, al to joj ionako ne koristi kad svaki petminutni odmor u školi puši ko turčin i onda sva smrdljiva ko ćifut uđe u razred, a iz usta joj izlazi zeleni dim od kiselina što se nakupljaju.... Al nema ona samo mane... Ima i vrlinu, vjerojatno jedinu.. Svake nedjelje je donosila kolače na kile pa smo sa uvijek prežderavale ko budale... Sad će nam to falit..... Baš šteta što je otišla...... 
Ugl, meni je nedavno bio imendan pa sam dobila čokoladu od časne....
I nedavno sam proslavila 4 mjeseca uspješne veze sa svojim ljubljenim jaranom... Obožavam ga,,,,
Jedva čekam Božić i Novu godinu.....
Ajd pa čujemo se....
pusa svima....
et me, nađoh još mal vremena da napišem kratak post.....
Danas nisam cijeli dan bila u školi jer je bio turnir učeničkih domova srednjih škola kod nas u muškoj košarci, pa sam trebala biti na zapisniku... bilo je 5 utakmica i naši su odmah ispali jer su ih izvukli sa najjačom ekipom da igraju prvu utakmicu. Odmah su popušili naravno i ispali iz natjecanja... Da ih nisu izvukli sa Kvarnerom, bili bi drugi.. Al nema veze... Kvarner je prvi,Moravice su bili drugi, a Sušak je bio treći.. itd..
Bila sam i bolesna ovaj tjedan tako da sam i ponedjeljak i utorak bila kod kuće...
Sinoć je bila utakmica Klasičar protiv PURISA.. Puris je naravno dobio i to dosta.... sramota, ali navikli smo na to...
U ponedjeljak se dogodila i tragedija u našoj školi... Maturantica Natali se bacila s mosta i na svu našu žalost je preminula nakon što je cijeli dan bila u komi.. Jučer je bio popodne sprovod pa smo išli i cvilili ko budale.. Bila je jako dobra osoba i svi su je voljeli, ali očito joj to nije bilo dovoljno... Cijela škola je cijeli tjedan u kurcu i u kolegiju je takva tišina koju ne pamtim kad je bila zadnji put... Danas i jučer su maturanti odlazili kući jer su u prevelikom šoku da bi bili na nastavi.. Čak i profesorima nije svejedno kad im ulaze u razred tako da za njih nema nastave do kraja tjedna.... Tragedija.. Samo da znate, ono što ste pročitali u novinama za nju (ako ste čitali) je sve laž.... Izmišljaju gluposti samo kako bi napisali što bolju priču i to sam se tek sad stvarno uvjerila.... Govna novinarska.... Mrzim ih....
ugl... to je to, ne znam o čemu više da pišem.. Pusa, čitajte me..
jako mi je žao što sve rijeđe pišem blog, ali stvarno nemam vremena da ga pipšem, a ionako ga nitko i ne čita tako da ne osjećam potrebu za njim......
sad imam točno 15 minuta da napišem ovaj post...... Nadam se da ću uspjet nešto naškrabat u to vrijeme....
Et, otkad nisam pisala, bilo je puno toga, zato ću sad sve ukratko....
U školi se provlačim (JEDVA!!), i mislim da mi je već pun kurac nje.. Ne da mi se više ići u tu školu... Razmišljam o tome da se preselim u opću u Puli, al me strah za to..... Ovdje mi je puno frendova i bilo bi mi žao da otiđem.... ne znam šta da radim..
U subotu sam prvi put bila u Juršićima na narodnjacima i bilo mi je super - zato ovu subotu ne idem van...
Ja i David smo još uvijek zajedno i jako sam sretna s njim... Sad je budala kupio mobitel da me može zvati svaki dan... Umjesto da promijeni broj mreže, on kupi novi mobitel... Luđak....
Jučer sam se posvađala sa cimericom jer joj smeta što se družim s jednom curom u zadnje vrijeme... Kasnije smo sve izgladile.... To su bile scene..... Dernjava u vrijeme učenja.. Mal plačemo, mal se smijemo.. Skoro smo ukor zaradile od tolike galame....
S Vesnom se više uopće ni ne čujem ni ne viđam ju nigdje.. Valjd je tako i bolje... Ne znam... Boli me kurac....
LJudi ja ne znam više šta da pišem, tako da ću vas pozdravit jer nemam više vremena da pišem....
pusa..
Da, da, znam da nisam duogo pisala blog, ali iskreno, ne da mi se više baš škrabat o svom životu kad ih je sve manje ljudi zainteresirano za njega.. Al boli me kurac.... Iskreno, ne znam kako se briše blog........
No, to nije ni bitno....
U zadnje vrijeme sam pogubila veliku većinu prijatelja negdje u zaboravu... Ostali su mi frendovi u kolegiju i dečko u Puli.. Frendova u Puli imam sve manje, ali iskreno, ni ne zamara me to baš previše.. Ako oni mogu živjeti bez mene, zašto ja ne bi mogla bez njih??? Šta ja trebam kod kuće plakat zato što sam izgubila prijatelja dok se oni vani zabavljaju jednako kao i kad smo zajedno izlazili????
nikako!!!
Uostalom, sad imam više vremena za posvetit svojoj novoj ljubavi.....
I dobro mi je s njim... Sad je krenuo na faks i u auto-školu.. Ponosim se njime...Tako je pametan.... 
Volim ga....
Prije dva tjedna sam bila na dva rođendana. U petak sam ostala u Pazinu jer je frend iz razreda slavio pa me pozvao da ostanem u petak tu. A meni i mom draganu je bilo dva mjeseca veze, ali ipak sam ostala jer se ovo nije moglo propustit... Sreća, stari me pustio.. Spavala sam kod Dore i opstale smo vani do dva ujutro (jedva smo došle kući).. Napili smo se ko budale..
I slikakli smo se, ali te slike su samo za povjerljiv krug ljudi...Tako da... Sorry, ništa od njih...
U subotu sam bila na fešti u selu blizu Pule. Prijatelj od mog dečka je slavio rođendan, a kako smo cijelo ljeto praktički proveli zajedno, pozvao je i mene. Pustili su me do dva što je čudo božje, ali zato nisam smjela iduću subotu van.. Ali nema veze... Meni je bilo super...
Za svi svete idemo u Brod sigurno. Stari me nije htjeo ni čut kad sam se počela žalit na to... Al dobro..... Bit će super sudeći prema tome da će se janje okretat....
Kad smo već kod svih svetih....
Želim izraziti sućut cijeloj Tošinoj obitelji i svim njegovim obožavateljima..
R.I.P.
Toše, volimo osmijeh tvoj...
Kako me mnogi poznajete, znate da sam ovo ljeto bila marljiva i našla si arbajt da ne visim doma po cele jebene dane. E da, radila sam u jedinici prometne mladeži (pandurija). Uniforme nisu bile bogzna što, ali je zato ekipa bila super. Radila sam cijeli sedmi mjesec i drugu polovicu osmog. Već ste upoznati s time da sam na poslu upoznala i svog sadašnjeg momka s kojim sam sasvim zadovoljna...
Kad smo počeli radit umirala sam po cijele dane od dosade, a i noge su me ubijale jer smo cijelo vrijeme morali stajati na poziciji bez da se maknemo.. (al radili smo 6 sati na dan pa to i nije tako strašno). Tek kad smo se skompali onako svi zajedno, počeli smo otkrivati zabavnu stranu našeg posla. Tako smo jednog dana Tara, Karla i ja si pustile ambrelu na mobitelu i počele plesati nasred grada (tako smo se i nazvali ambrela đenerejšn). Ljudi su nas gledali kao da nas je sunce spržilo, a starci u prolazu su samo mumljali nešto tipa jadna dica, tko se za njih brine....
Kako se ljeto približavalo kraju, tako je završavalo i naše radno vrijeme i rastanak te odlazak u školu. Zato smo se dogovorili napraviti oproštajku. Zadnji tjedan smo se svi skupili i otišli na student, a subotu smo proveli u Dugoj uvali na roštilju. Bili smo cijeli dan tamo. U biti, na studentu sam se napila i stari mi je prokleo sve od reda, ali me u subotu ipak pustio na roštilj...
IMAM I SLIKE!!!!!
Ovo su slike sa studenta
moja ljubav i ja...
Policajke u civilki....
Hana, Karla, David i ja..
Karla i ja..
Malo smo se opili na kaštelu prije studenta, onak, za raspoloženje..
Hana i burazeri...
...Hana i Vedran...
Hana i Vaso..
Doris i Tara
Jovana, Doris, Hana i Karla..
Tara i Karla
Ovo su slike iz duge uvale:
Šuma striborova... Nikad kraja..
4 iste cure, samo se sad sunčaju...
Paris, Kancelar i Ružić...
Slatka Karlita..
Kristina, Barbara, Hana, ja i Karla..
homo svi na roštilj..
Fizikalci... Vidi ti te mišiće...
Ja i moj dragan..
Macan i Vaso paze na roštilj...
Isuse, kak slatko dijete... Sara
Svi zajedno..
Ovo su neke od slika iz postaje.....:
Vaso slatki...
Svakodnevno rješavanje križaljke iz Metro-a na kanti od McDonalds-a...
Vidite li Karlu kako spava???
Jutarnja kavica.. Lari i Marina..
Svi u jednoj ulici.... ccc..
Sandro..
Marenda prije pozicije...
To bi bilo to....
Ovaj tjedan idem na Pag i u Gardaland pa se nadam da ću imati o čemu pisati... I da će biti još slika...
Pusa svima....
Evo me napokon, nakon dugo vremena, ponovno s vama. Kako doma nemam internet, nisam mogla preko ljeta pisati blog. žao mi je zbog toga. Nova školska godina je sad pred nama, a s time i nove muke vezane uz nju.
Ali sad škola nije bitna, bitno je ljeto koje je iza mene...
Čim je škola završila, spakirala sam kofere i otišla u Slavonski Brod do kraja 6. mjeseca.. 02.07. sam počinjala radit. Primili su me iz prve u Jedinicu prometne mladeži.. Bila sam tako sretna zbog toga jer nisam morala doma prodavati zjake po kući. Uostalom, ovo mi je bila isprika da što manje budem doma... 
I tako... Počela sam radit i s poslaom sam stekla nove prijatelje.. U međuvremenu sam prekinula s Perom jer se nismo dugo vidjeli, a i čula sam da mi svašta radi iza leđa tako da ta veza više nije imala smisla... ALI, jednog kišnog dana na poslu, utjehu sam potražila u njemu. Upoznali smo se i pričali cijeli dan.... Dok nam smjena nije završila... I onda mi se počeo sviđati... Zgodan, visok, slobodan i, što je najvažnije, dijelili smo neka mišljenja. Odličan za mene... S vremenom smo sve više pričali i sve više se upoznavali i on mi se sve više sviđao sve dok jednog dana nismo izašli zajedno van i dok se nije dogodilo ono što se dogodilo... Zabrijali smo i nismo se odvajali jedno od drugoga dok ja nisam trebala ići doma.. Slijedeće jutro nismo pričali o tome jer, naime, ON JE BIO PIJAN... I taman kad su mi sve lađe potonule, jer sam bila duboko uvjerena u to da on nije htjeo ništa od toga (BIO JE PIJAN, ZAJEBO SE!!), on me, na moje sveopće iznenađenje POZVAO VAN!! I još mi reko da je njemu bilo dobro i da bi to ponovio... jeeeeeeeeeeeeee!!!!
Nemate pojma koliko sam bila sretna u tom trenutku... Tip mi se sviđao zaboga!!
I dobro.. Izašla sam s njim par puta, išli smo zajedno na more.... I onda smo jedne nedjelje prohodali.. DANAS NAM JE MJESEC DANA DA SMO U VEZI!!! A ja sam u ovom odurnom Pazinu i ubijam se od dosade umjesto da budem s njim u Puli.. Jebem ti školu... Ali nema veze, petak će doći brzo.. Jako sam zaljubljena, a to nisam već dugo osjetila iako sam bila u vezi..
Prije par dana sam se posvađala sa Vesnom. A tako sam bila sretna što ću je vidjeti (bila je mjesec dana u Srbiji). Cijelo to vrijeme nisam nogom kročila u onu fucking Šijanu (kvart u Puli), a 100% sam sigurna u to da joj je netko od tamo srao gluposti o meni. Kao da sam ja pričala svašta o njoj dok je nije bilo... EJ!!! Najbolje smo prijateljice već 6 godina i znamo kako dišemo, a ona vjeruje nekim kretenčinama koje su ljubomorne na to što smo mi imale. Da samo znate kako sam taj dan plakala... TEŠKI CRNJAK!! Ali dobro, ako je to njen izbor, neka bude po njenom. Shvatit će jednog dana da su ju gadno zajebali. Ali ona nema pojma šta mi je napravila.. Bila mi je poput vlastite sestre i uvijek smo sve proživljavale zajedno. Ne znam što se to dogodilo, ali neću ni pokušavat saznat jer znam da bi bilo uzaludno, zato odustajem... Valjda zna šta radi. Ako misli da joj je bolje bez mene, neka joj bude. Ali iskreno, teško mi je bez nje i nadam se da će brzo shvatiti da je pogriješila... Ili će to biti još jedno od razočarenja što se tiče mojih prijatelja.. Nije prvi put da me frend napušta, ali mi je prvi put da me netko poput nje napušta i zbog toga mi je tako teško... Razmišljala sam o tome da otpočnem sezonu žileta, ali sam odustala kad sam vidjela koliko se on brine za mene.. I koliko me voli.. I to me drži trenutno...
pusa svima.
Sad je 21:45 što znači da imam 15 minuta da napišem post..
Nemam više ni inspiracije ni vremena da pišem blog i zbog toga mi je jako žao..
Jedva čekam idući tjedan da završi škola... Napokon idem u Slavonski Brod... Milina...
Ispravak iz matematike imam u utorak i nadam se da ću ispraviti jer me inače ruši i moram na ljeto dolazit u tu prokletu i ukletu ustanovu Pazinskog kolegija. Ne želim si uništit ljeto.... Nikako...
Zato ću učit..
I ispravit...
Ja to znam...
Na ljeto bi trebala ići raditi, ali ovi tupani mi još nisu poslali odgovor na moju zamolbu.. Ma primit će me..
Tata će to srediti...
Ne znam više o čemu da pišem osim da jedva čekam izlazak iz ovog jebenog Alcatraza...
ljetoooooooooooooooooooooooooooo!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Prije šesnaest godina na današnji dan došlo je jedno veliko derište (najveće u rodilištu) na svijet. Rođena u Slavonskom brodu i živjela je tamo sve do svoje desete godine. Stjecajem okolnosti, malena djevojčica koja je većinu vremena bila izgubljena, bia je prisiljena preseliti se u Pulu. Srećom, našla je prijatelje koji e vole i snašla se tamo. Uspješno je završila osnovnu školu kao štreberica i odletjela na krilima znanja u Pazin u srednju školu. Inače pesimistična i većinu vremena u depresiji uspjela je izvući jedan od ljepših dana kada je zaboravila svaki, pa i najmanji problem (kao npr. nacionalni iz matematike) i napokon se opustila od silnih razmišljanja.
DANAS slavi svoj šesnaesti rođendan i osjeća se prekrasno....
Pusa,
voli vas sve Nikolina..
Da li ste ikad u životu imali osobu kojoj jako vjerujete? Da li vam je ta osoba ikada obećala nešto vama jako važno? Da li vas je ikada ta osoba iznevjerila time što nije ispunila svoje obećanje iako je znala da vi umirete od sreće zbog tog obećanja?
Ako da, onda vjerojatno znate kako je meni...
Ne samo da me jednom u životu iznevjerio, nego svaki put kad mi je nešto obećao. Mene to boli jer on zna koliko je meni stalo do toga da on ispuni obećanje. To nisu materijalne stvari, naprotiv, to su sitnice koje meni jako puno znače.
I onda dođe razočarenje. I novo obećanje za koje se nadam da će ispuniti.. I ponovno razočarenje..
I onda kad pomislim da mu ne mogu više vjerovati, opet mi vrati nadu. Kaže da mu je žao i ispričava se..
I opet mi obeća da nikad više neće prekršiti niti jedno obećanje. I onda mi obeća.. i prekrši obećanje..
Neki bi se već navikli na to, ali ja uporno vjerujem da će se promijeniti i bar jednom u životu me usrećiti sa sitnicom koju mi obeća. Ne kažem ja sad da me je svaki put razočarao. Sretna sam zbog svih obećanja koje mi je ispunio iako ih mogu nabrojati na prste. Ali opet sam sretna jer mislim da me neće svaki put razočarati..
i da ja neću plakati zbog njegovih pustih obećanja...
...nadam se...
