Jedno je, međutim, sasvim jasno, a to je da bez objektivne povijesne analize Drugoga svjetskoga rata ne može biti nikakve stabilne budućnosti današnjega svijeta. Dok su Židovi i njihova aktivnost potpuna tabu – tema, više nego ikad čak, kako se može odgovorno promišljati bolja budućnost čovječanstva. Kad bi se uzele razne izjave ljudi koje nitko ne samo da ne smatra antisemitima, nego su i danas ugrađeni u temelje naše civilizacije i uljudbe, vjerojatno bi i oni dopali kakvoga suda ili makar medijskoga linča. Ili neka čitatelji sami prosude slijedeće:
Vidjesmo iz iskustva, da je mržnja prema narodima za Židove načelo održanja.
Baruch de Spinoza,
židovski filozof
Neka je proklet danju, i neka je proklet noću. Neka je proklet kada liježe, i neka je proklet kada ustaje. Neka je proklet kada polazi, i neka je proklet kada se vraća. Naređujemo vam da nitko s njime ne progovori ni usmeno ni pismeno, da nitko ne boravi s njim pod istim krovom, ili bliže od četiri lakta uz njega, da nitko ne čita spis koji je on sastavio.
Iz prokletstva amsterdamske
sinagoge protiv Spinoze
Svaki si Židov mora kazati: zarad mene je svijet stvoren.
Židovski Sanhedrin 37a
Samo su Židovi ljudi, a nežidovi nisu ljudi, nego životinje.
Židovski Kerithuth 6b / Jebhammoth 61a
Židovski će narod sam predstavljati svojega mesiju. Židovi će svoju vlast protegnuti nad cijelim svijetom onda, kada im uspije pročistiti sve ljudske rase, kada odstrane granice i monarhije, kada ostvare svjetsku republiku.
Židov Baruch Levi,
prijatelj Karla Marxa
Predstoji pobjeda Židovstva nad svim narodima svijeta.
Arthur Trebisch,
židovski pisac
Židovska je religija bljutava i bijedna.
Gaj Kornelije Tacit,
rimski povijesničar
Židovi su kuga, zaraza i nesreća koju iz njemačkih zemalja valja izgnati isto onako, kako su otišli iz Egipta.
Martin Luther,
njemački reformator
Izraelski narod nikada nije mnogo vrijedio, što su mu njegovi vođe, sudci, poglavari, proroci tisuću puta spočitavali. On ima malo kreposti, a većinu mana ostalih naroda.
J. G. von Goethe,
njemački pjesnik
Židovi rade protiv nas djelotvornije nego neprijateljske vojske. Tisuću su puta pogibeljniji za naše slobode i za veliku stvar koju smo prigrlili. Oni su narodna kuga, najveći neprijatelji narodne sreće.
General George Washington,
prvi predsjednik USA
Prijetnja su, gospodo, Židovi. U svakoj zemlji u koju su se doselili u velikom broju, Židovi su unizili ćudoredne standarde, uništili trgovački integritet, izdvajali su se umjesto da se uklope. Stvorili su državu u državi (...) Gospodo, upozoravam vas: ako Židove ne isključite zauvijek, vaša će djeca proklinjati naše grobove.
Benjamin Franklin, američki prosvjetitelj,
suautor «Deklaracije neovisnosti»
Mi Židove smatramo parazitskim biljem, koje se skoro svim europskim narodima objesilo o vrat, te im manje-više ispija životnu snagu, krv i sok.
Johann Gottfried Herder,
njemački filozof
Židovi su paraziti na drugim narodima i njihovu tlu; nemaju domovine ni strahopoštovanja prema ičemu, a to im, premda nedostatak, pomaže napredovati u svijetu možda bolje, negoli neka pozitivna osebina.
Arthur Schopenhauer,
njemački filozof
Židovi su naša nesreća i Židovstvo može biti dokrajčeno samo ako se učini kraj samim Židovima.
Eugen Dühring,
njemački filozof
Društvovna emancipacija Židova jest emancipacija društva od Židovstva.
Karl Marx,
njemačko-židovski filozof
Na pozornici si ne možemo zamisliti antički ili moderni karakter, bio on junak ili ljubavnik, a glumi ga Židov, da i nehotice ne osjetimo kako je takva izvedba neprikladna i smiješna.
Richard Wagner,
njemački skladatelj
Mali židovski narod usuđuje se očitovati nepomirljivu mržnju prema svim narodima; uvijek je praznovjeran, uvijek prepredeno grabi za tuđim dobrima, u nesreći puzi a u sreći je drzak. Čude se mržnji i prijeziru što ga svi narodi ćute za Židove. No to je neizbježiva posljedica njihova ponašanja.
Voltaire,
francuski filozof
Svakako su i neki Židovi svojim držanjem lišenim ikakve moralne odgovornosti izazivali antisemitizam.
Henri Bergson,
francusko-židovski filozof
Na cijelom svijetu zasigurno nema naroda koji bi se toliko tužio na svoju sudbinu, poniženje, stradanje, mučeništvo, kao što su Židovi. Pomislio bi čovjek da doista nisu Židovi ti koji gospodare u Europi, upravljaju burzama, politikom, moralom jedne države. A što bi bilo da u Rusiji nije tri milijuna Židova nego Rusa, a Židova osamdeset milijuna? Što bi bilo od Rusa? Ne bi li ih odmah pretvorili u robove? I još gore: ne bi li im i kožu ogulili? Ne bi li ih posve iskorijenili, uništili?
Fjodor Mihailovič Dostojevski
Ruski književnik
Ako proanaliziramo ove izjave prilično je jasno da one ne govore ništa novo nama i da se one same ne miejnjaju od Goetheovog i Franklinovog do današnjega doba. Svima onima kojima su tzv «teorije urote» smiješne i fantastične na znanje i ravnanje. Kako je moguće da netko i to ne babe s pijace, nego umni ljudi, vodeći autoriteti svoga vremena kroz posljednjih nekoliko stotina godina imaju o Židovima isto mišljenje i to podkrjepljuju zapravo vrlo sličnim dokazima. Očito je da su cionisti i u osasmnestom stoljeću mislili i radili isto što i u dvadesetom, a kako vidimo i dvadeset i prvom. A ono što se jedino pomalo odvaja ali još više zastrašuje je ona teza koja danas doista sve više izranja kao onaj zlokobni njihov Levijatan da je svrha Drugog svjetskog rata bilo uništenje Židova, a ne obrnuto. Odnosno da deportacije i stradanja Židova nisu bila posljedica nego uzrok ratnih zbivanja te da su Saveznici započeli rat zapravo da bi spasili i oslobdili Židove.
Što je najgore od svega ta je teorija točna. Bolje reći djelomice točna, kao što je i poluistina uvijek puno opasnija od potpune laži. To jest, nije Rat započet radi uništenja Židova, ali su se Saveznici, posebice Englezi ponašali kao da jest i da im je to jedini cilj.
Jer Hitler nipošto nije želio rat s Velikom Britanijom, možda ga je više želio Mussolini, a jedini koji su ga sigurno priželjkivali su bili Japanci. No kad je rat i započeo, pogotovo nakon kapitulacije Francuske u kojoj je dobar dio pučanstva priželjkivao pobjedu nacizma, Hitler je učinio sve da Englezima ponudi za njih veoma povoljan mir ma su oni na sve te ponude kao i na onu koju je osobno prenio Rudolf Hess, ostali gluhi. Očito je da je njima od životne važnosti izgledalo uništiti nacizam i fašizam pod bilo koju cijenu iako stvarni britanski interesi tada, u ljeto 1941. nisu bili ugroženi, makar ne ozbiljno. Britanci su do toga doba već porazili Francuze u Siriji i pobjedonosno ratovali protiv Talijana na svim frontovima u Afriki. Da su tada sklopili mir, svijet bi bio pošteđen svih nadolazećih užasa druge i treće faze II svjetskoga rata, a vjerojatno bi im ostala teritorijalna stečevina u istočnoj Afriki. No Churchill nije htio niti čuti, dok su nacizmu sklonog kralja Edvarda VIII prislili na abdikaciju.
|
