Dosadašnja putovanja

Blog iz tehničkih razloga otišao u hibernaciju, hvala na pitanju! eek
132. Keyseritza Söze
131. Okači Okić
130. Tunel Tuhobić, a mi iznad njega!
129. Kumrovec - Tile, kako se stvaralo Staro Selo Kumrovec i druge partijske priče
128. Kako sam se naljuljala na najdužoj ljuljački u Hrci osvajajući vrh Japica
127. Slatki gradić Klanjec - ne bi vjerovali koliko je hrvatskih sinova dao, a 'ćer ni jednu!
126. Atletski miting u Zagrebu 2008. (tzv. Hanžek) - onaj gdje je Blanku pokrala publika!
125. Fantastičan Renesansni festival - Koprivnica 2008. (plus nastavak, dalje o Stankovom vrhu i vatrenim kuglama)
124. Karlovački dani piva (2008.) - što su jeli i prodavali naši mladi (plus nastavak šetnja po Karlovcu i priča o djevojčici sa štiklicama)
123. Špancirfest 2008. - subotnje španciranje (plus I. nastavak, II. (bizarniji) nastavak + Najsmiješniji lik Špancirfesta)
122. Dječak s bajunetom i janjetina u restoranu Frankopan (Petrakovo Brdo)
121. Zašto ću Medviđak pamtiti do kraja života
120. U potrazi za Julijem Klovićem: Od Bribira do Drivenika + nastavak
119. Vera: Jedno od bizarnijih mjesta gdje sam spavala
118. Kako sam zbog paštete završila na karnevalu u Fužinama (plus nastavak)
117. Vagabund (koliba) + Zagradski vrh
116. Ideja za kupanje: Karlovac & Dobra + tajanstveni dvorac i kameni most
115. Ideja za kupanje: Karlovac & Mrežnica
114. Kotli, kuća za 220.000 eura, Aleja glagoljaša
113. Bizarni restoran Leader u Lupoglavu
112. Orlj, Orlj, Orljak
111. Žbev, Žbev, Žbevnica i ilegalna gradnjica
110. Raspadalica i paragliding
109. Roč me, baby!
108. Motovun, verzija prije Festivala
107. Hum - najmanji na svijetu!
106. Poklon, Učka, Vojak, Dopolovaro
105. Sljemeništarenje: Horvatove stube, štrudla i momci s Puntijarke
104. Ekskluzivno, prvi put online! Kako smo uspjeli pronaći i osvojiti Jadičev plan! (plus nastavak priče)
103. O obitelji Vukušić sa Zavižana i razularenim penzićima-planinarima (Zagreb-Matica?)
102. Mali Rajinac, al' što ima velike muuuhee, plus Zavižanski (Veliki) Pivčevac
101. Veliki Zavižan, Balinovac i Posljednja igra leptira
100. Prvi dan Velebita: dolazak na Zavižan, Edo Popović, Talijan-agresor...
99. Tri dana Velebita - uvod
98. Kako se zapravo kaže Plijes ili Ječmište ili Pliješ ili Ječmenak ili Plječmište - ljubljeni Žumberak post
97. Jezovita Jama Jazovka
96. Ravna gora koja baš i nije ravna
95. Dvorac Trakošćan - šta je to u Hrvatskoj?
94. Zir - novi udar, napad i konačno osvajanje
93. Mammut Big Wall Speed Climbing - Paklenica 2008
92. Bojin kuk (Bojinac): Najjači ever planinarski uspon u mom malom planinarskom životu (plus nastavak priče)
91. Zir - prvi put (i novi prijatelj Nikola)
90. Sljeme: Zadnji ovogodišnji snijeg
89. Grohot-om se nasmijaše
88. O putovanju vlakovima i HŽ-u
87. Lipa moja
86. Medvedgrad s Armandom
85. Joj što mi se svidio taj grad Labin
84. Kad Međimurce naprave planinarski party - Međimurska noć (nastavak)
83. Jedno od najbizarnijih sela koja sam posjetila - Noršić Selo (i Noršićka Plešivica) i to u nastavcima!
82. Uzbudljiva priča o ludom provodu na fantastičnom Japetiću... noooot!
81. Vjetrić s Dinare: Spust sa Sinjala
80. Kako sam preživjela prvo spavanje u planinarskom domu i žig na vrhu Dinare
79. Badanj za ladanj i Dinara u tri posta
78. Što ja nosim od opreme na planinarenje
77. Što vam sve treba od opreme za planinarenje
76. Mračna strana planinarenja! Ehehe...
75. Ako ne znate što bi sami sa sobom predlažem... planinarenje! (u nastavcima!)
74. Kad planinari prostru plahte...
73. Glavaš, Thompson, Cetina i Cetina
72. Moji planinarski dnevnici (III)
71. Vrste planinarskih žigova i žigokradice (II)
70. Žigovi, HPO, HPS, vrhovi planina i drugi planinarski termini (I)
69. Krapinski neandertalci, ujedinimo se!
68. Strahinjšcica: Zatrpani u snijegu u romantičnoj planinarskoj kućici
67. Vjerski turizam u Mariji Bistrici i svirač podno nogu Matije Gubeca
66. Dvorac Tikveš, Baranjci, Tito, Zlatna Greda
65. Orlove stijene i janjetina
64. Okrugljak: E ljudi pa ovo i nije tako loše
63. Špičasti vrh: Sve samo ne špičasto
62. Birtije po Baranji i Kopački rit (u nastavcima)
61. Kapovac: Jedini vrh na kojem sam bila čak tri puta
60. Sovsko jezero: Nema sova, a bome ni jezera
59. Vrh Čardak: Ni na nebu ni ne zemlji, a možda je u šumi
58. Cepeliš: Dolina kraljeva, piramida i pripiti faraoni
57. 'Moja Petrinja' i zašto više nikad neću kupovati Gavrilović proizvode
56. Vis: Fantastični Garić-grad
55. Stvarno prekrasan ovaj dvorac u Ozlju
54. Vodenica - najgora šumska zabit ever!
53. Kako je vrh Vinice poharao pobješnjeli piroman (član PD-a?)
52. Dražesni Martinščak
51. Tuščak: Stoj, draga!
50. Džungle Džumberka i još koješta o hilibilizmu
49. Čevo, čevitis i čevanje
48. Veliki Lubenjak: Kako su nas džinovskim markacijama napali markacisti PD Grebengrad

47. Zrće, Novalja: razotkrivanje, sve o Zrću, prava istina o Zrću, Zrće - vodič za roditelje i druge partijanere
46. Kako smo na najvišem vrhu Paga saznali da je Kamnik blizu Osijeka (plus post s fotografijama Paga - Pag kako ga ja vidim)
45. Grad Pag, paška janjetina, čipka, sir, svašta nešto
44. Zašto su mi se Pašmanci zamjerili ili gdje su zaštitari životinja kad ih najviše trebate (a ni markacista baš nema)
43. Šćah, Šćeh, Šćuh
42. "Hiljadu mi Dabrova", ova Kiza je odična!
41. Kako sam završila u pravoslavnom manastiru prateći Zrmanju
40. Kak' se, zapravo, kaže "Obrovac" ili "Obrenovac"?
39. Varaždiranje po Španciru! (u nastavcima)
38. Kako sam se izoduševila po Kalničkom gorju (u nastavcima)
37. Kako sam se izdosađivala po Samoborskom gorju (kako sam "napala cijelo jedno gorje")
36. Poskok: Moj prvi susret s otrovnicom (pola metra/pola minute)
35. Lokve again: U poj! U poj!
34. Drgomalj: Samo za okorjele žigomane ili one što nemaju šta pametnije raditi
33. Bijele stijene: izdala ga ruka kojom je marnuo žig!
32. Moj prvi (malkoc ocvali) runolist.
31. Kako sam iskočila pred četiri medvjeda - istinita priča
30. Drugo najveće novo svjetsko čudo - posjet jordanskoj Petri
29. Opet u Jordanu - serija postova
28. Generalturist: Nekorektnost zaposlenih
27. Anića kuk: Zašto sam odustala pred sam vrh
26. Kako greškom skoro nisam završila na Skradskom vrhu
25. Snježnik bez snijega i napora
24. Nogomet na Bjelolasici na 1500 m!
23. Vedri dani u Lokvama
22. Begovo Razdolje - više Razdolje, manje begovsko..
21. Kanjon Kamačnika i magla Josipe Lisac
20. Raletovo sklonište
19. Kako sam greškom završila na vrhu Samarskih stijena
18. Slatke Fužine
17. Mala igra inteligencije - Bitoraj
16. Kako to rade Mađari
15. Vragovim putevima po Skradu
14. Leska(renje) po pljusku

13. Lokve i lokalno lok(v)anje
12. (Ne)Ugostiteljstvo u Hrvata: Restaurant Eva (Lokve) nikad više
11. Kako svladati Risnjak sa što manje muke
10. Ekskluzivno: velebitska degenerika!
9. (Pre)Krasno
8. Zavižankoviću, here we come!
7. Gacanje po Gackom polju
6. Premužićka i Rossijeva kobila
5. Mede iz Kutereva
4. O Jordankama i Jordancima..
3. Što se sve jede na Bliskom Istoku
2. Ljudi iz Manita peći
1. Klečke vještice..

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka

Mjesta na koja bi se sutra rado vratila cerek
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje




Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti rolleyes
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha

Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )zubo


Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Diavola


srijeda, 02.07.2008.

O obitelji Vukušić sa Zavižana i razularenim penzićima

(nastavak iz prošlog broja)


Nakon što smo osam sati mlatili po vrelim vrletima muhama zasljepljenih vrhova Pivčevca i Rajinca, vratili se mi u bazu, nadrogirani količinom primljenog sunca, žedni (jer uvijek ponesemo zero manje vode), gladni (jer smo sve požderali još na Pivčevcu) i umorni. Došli pred dom...

Photobucket


... a tamo idila! Pogled fantastičan! Baš u to vrijeme bili su najduži dani u godini tako da smo u svjetlosti uživali i do iza 21h. Mir, tišina, miris prirode, divni ljudi oko tebe, slatki umor, ježiš se od ljepote i trenutka...



Ante i Jakov

Za one koji ne znaju ili nisu čitali moje postove o Zavižanu kroz povijest zubo par novih riječi. Dakle, tu na Zavižanu je, osim planinarskog doma i službena meteorološka stanica. Jeste li znali podatak da je Zavižan meteo-postaja na najvišoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj? U okviru planinarskog doma nalazi se i stan gosp. Ante Vukušića, koji je ujedno i domar doma i zaposlenik DHMZ-a. Svaki dan očitava sve moguće podatke koje dobiva iz žicom ograđenih mjernih instrumenata tik do doma.

Photobucket


Fantastičan je za razgovor, voli se zezati, onak' jedan flegma tip, sve je kul, sve je ful u redu, nema živciranja... Prvi dan kad smo ga sreli, skužimo ga u daljini izranja iz neke šume i nekog vodi za ruku... ni ne vidimo s kim je... kad ono s nekim malim, malim djetetom... odakle su izronili, tko će znati i tko je dite... Približavaju se, kad ono njegov mali unuk (1,5) mlati okolo s didom. Nevjerojatno. Stao Ante nabrajati gdje su sve bili i šta njih dvojica rade. Šta nije idila? Tko ne bi poželio takvog didu. Onda nam je mali Jakov pokazivao šta sve zna, hehe... pita ga Ante "kako se u šumi ponaša?", a mali stavi prstić ispred usta i kaže "šuuu"... kao "pssst, moramo bit tiho"... ma, presmiješan je bio! Mali je legenda! A što je dijete lijepo... super je!

Photobucket


U domu su bili i Vukušićeva supruga, sin i snaha. Prvi put sam vidjela sve troje. Naime, za one koji ne znaju, Vukušić gore živi sam, pogotovo preko zime. A kad dođe ljeto, onda mu se, očito, i obitelj gore preseli. Sin mu baš nije neki razgovorljiv, ni blizu kao ćaća mu, ali je zgodan. Snaha jako vrijedna, ja mislila to neko djevojčurak, preko studentskog radi, child labour ovo-ono, a ona već i mama i snaha! Supruga Vukušićeva je presimpatična i odlično kuha, u njenoj smo se maneštri ugušili! Topla i srdačna žena.


Let3, Bombardiranje Čačka i Zavižana

Svaki put ga ispitam o tim instrumentima i stvarno ga volim slušati šta priča. Ne znam kako mu ne dosadi, pretpostavljam, uvijek odgovarati na ista pitanja, hehe... Prošetala sam tim ograđenim dijelom gdje su mu instrumenti i malo fotkala...


Ante u akciji:

Photobucket


Gle taman procvjetalog vrlo neobičnog irisa, koji raste u tom ograđenom dijelu:

Photobucket


Samonikli runolist na dva mjesta u toj stanici:

Photobucket

(iz nepoznatih razloga mi mutna fotka, neizoštrena)


Apsolutno najinteresantniji instrument mi je čarobna meteo-kugla!

Photobucket


Fantastično izgleda i u njoj se zrcali Sjeverni Velebit! Heliograf, mjeri dnevnu količinu svjetlosti. E a sad sam htjela vidjeti kako točno radi. Uglavnom, dobijete ovu trakicu:

Photobucket

Ta kugla sprži papir od zore do navečer dok ima svjetlosti. Točno vidite u koliko sati. Doduše, ovo je bilo najmješteno na ljetno vrijeme pa se trebao dodati sat. Super fora, ne?



Baš sam pitala Antu jer se ikad dogodilo da nije očitao zbog-nekih-razloga. I rekao da je stanica uvijek radila i da je uvijek slao podatke osim za vrijeme rata, kad su par dana srpski piloti JNA bombardirali stanicu. Čovječe, zar je i to bio vojni cilj? Heligraf, par runolista, iris i planinarski dom? eek Zna da je jedan čovjek poginuo za vrijeme tih bombaridranja. Tuga.

Inače, opet sam gledala bunt njegovih fantastičnih fotografija Velebita. Ima tri foto-aparata i laptop, sve on to uredno prebacuje, ali jako slabo da baš i izrađuje fotke za ovakve dosadnjakoviće kao što sam ja. Baš nam je pokazivao da je dan-dva prije nego smo mi došli snimio srnu podno doma. I fakat na 5-6 fotki jasno vidiš zumiranu srnu i srnu-u-trku. Fantazija.

Za one koji ne znaju, njegov je otac radio taj posao pa ga je naslijedio sin Ante. Moguće da će i Antu sutra naslijediti sin ili čak unuk Jakov...



Unutrašnjost doma


Moja omiljena fotka iz njegovog Zavižan-albuma definitivno je fotka gdje vidite koliko snijeg može napadati na Zavižanu. Tamo samo 2 mjeseca NEMA snijega, sve ostalo je snijeg, susnježica, zima, hladno, bijelo. E pa ovaj ga je prizor čekao jedno jutro (ovo sam prošle godine snimila)... kužite da su vrata otvorena, a s druge strane snijeg do drugog kata?

Photobucket


Inače, tad izlazi do svoje male ograđene meteo-stanice s prvog kata s onim krpljama ili-kako-se-zovu na nogama. Ljudi moji, mene odmah znoj probio, šta ako propadne kroz snijeg, ipak je napadao do visine prvog kata. Kaže bude kompaktan. Ajd sad ti vidi. Heh, ali podaci se moraju očitati!

Iako, kaže, znao se on spustiti dolje u selo i po cičoj zimi i velikom snijegu. Zamislite kako je tamo bilo dok nije bilo telefona, a o mobitelima da ne govorimo. A i ima planinara koji tamo idu i po najvećem snijegu, tako da i Ante kaže da ga znaju iznenaditi i razveseliti.


Bio je tamo, u jednom trenutku, neki lik iz Karlovca, koji se bavi numizmatikom i dođe do Ante da se mijenjaju za novčiće.


Photobucket

Pa smo tako čuli neke zanimljivosti o tom hobiju. Kaže Ante nema ništa bolje nego po zimi, nemaš šta raditi, pa ti fino uzmeš i satima glacnaš neki novčić. Nakon toga nema više otisaka prstiju na jagodicama, a novčić se sjaji... A taj lik iz Klca, ajme kao paun, sav je bio bitan. Priča sav važan kako je organizirao za 600 ljudi neko druženje na Vinici/Vodenici ovo ono, kao super uspješan slet, ovo ono... kad ono se ispostavi da je organizirao besplatan grah za ljude iz okolnih mjesta pa tko dođe tamo dobije besplatnu porciju. Naš narod proždrljiv kakav već jeste, odazvao se u ogromnom broju, šta je par km pješačenja za besplatnu klopu, a ovaj to nama na prvu htio prikazati kao super uspješan planinarski slet i sebe kao vrhunaravnog menadžera-planinara.



Vratimo se na zanimljivije teme. Ante jako voli ljude, iako živi tim, gotovo samotnjačkim, životom. Uvijek rado sa svima popriča, djeluje nježno i gostoprimljivo. Jako je sretan kad vidi da se netko vratio na Zavižan. Baš je pričao sav oduševljen kako mu je neka žena došla i rekla "bila sam tu prvi put prije 30 godina, svega se sjećam i evo konačno sam opet tu, uvijek mi je Zavižan ostao u prekrasnom sjećanju". Kao ako od busa klinaca samo jedno dijete ponovo dođe na Zavižan - to je veliki uspjeh, priča Ante.


E sad, što se unutrašnjosti doma tiče, fotke soba sam već pokazala. Ima ih, mislim tri, zajedničke spavaonice s više ili manje kreveta. Mi smo spavali dolje, u dosta velikoj. Sve je čisto, imate posteljinu. Zaboravila sam fotkati toalet. E, super čist! Na prizemlju je, muški i ženski odvojen, imate papira, sapuna, ma, uredniji nego u nekim dobrostojećim restoranima! To me baš dirnulo.

Evo blagovaonica.


Photobucket


I sad vraćamo se mi navečer s Pivčevac-Rajinac-Jezera rute, popali maneštru tete Vukušić i čekamo 21h da, konačno, padne mrak da nam ne bude neugodno otići leći u krevet. Meni glavu teško držati ravno na ramenu, leluja. I ajde, odemo mi konačno, još se nije ni smrklo, ja prva zalegla... kad odjednom, kreće noćna mora bez Malnara... stižu dva kombija s, očito, seniorskom ekipom nekog planinarskog društva. Po govoru skužimo garant neko zg-planinarsko društvo.

Mila majko! MILA! Gledala sam na netu čini se da su to penzioneri Zagreb-Matice. Ako itko iz Zagreb-Matice, inače mog omiljenog planinarskog društva, čita ove redove, molim Vas da te ljude upozorite kako se treba ponašati u planinarskim domovima.



Napad džinovskih penzionera


Dođe nam Vukušić reći da će jedan spavati kod nas. Dolazi taj jedan, upada i drugi. Prvi je bar pozdravio, ovaj drugi NI pozdravio kad je uletio u sobu. Upadaju i onako panično-histerično biraju krevete kao da je smak svijeta. Glasan razgovor i buka koju su stvarali odavala je dojam ljudi koji uopće ne mare smetaju li ikome niti su razmišljali o planinarskom bontonu. Zamislite lika koji ima ZVONCE, da, da, dobro ste pročitali ZVONCE na ruskaku i koji uđe u vašu sobu u planinarskom domu? Spor i nespretan. Što reći? eek

Nakon toga, kad su izabrali krevete, mi zatvorimo vrata od sobe, odjednom, BEZ KUCANJA ulijeću babe unutra i deru se hormonalno-euforično "jeste se smjetili, di ste se smjestili, jel sve u redu?!". Naravno, mi kao da ne postojimo, ni pozdrav ni ništa, iako je to bio najmanji problem. Pa mi smo se mogli presvlačiti, mogli smo spavati, mogli smo... ono... daj malo pristojnosti, pliz! Kako možeš igdje tako ući bez da pokucaš? Mogla su se i njih dvojica presvlačiti ili je to bio babin cilj da uhvati njihova mlohava stegna? zubo

Paralelno s tim, radnja u hodniku, urlanja, valjda organizatora, da se prebroje, da tko je gdje, da se prebroje, da gdje je... Dakle, kao da su ušli u špici dana na najprometniju metro-stanicu New Yorka i sad se boje da se ne pogube. Strašna dobacivanja i krici iz hodnika. Mi smo u početku bili šokirani, onda smo se već počeli smijati. Počelo nas je to sve zabavljati, a drukčije, očito, nije ni moglo ići jer bi poludjeli.


Nakon sat vremena lupanja, vikanja, histerizanja, trčanja po drvenim stepenicama gore-dolje što se još samo može usporediti s ratnim dobom u Osijeku i iznenadnim zračnim uzbunama kad smo svi kao kreteni ronili u klompama prema podrumu u smrtnom strahu, nakon što smo preneraženo čuli ženu ispred doma "jao, mogli bi pjevati vani, sami smo u domu!!" - mi smo bili već potpuno emotivno i fizički slomljeni. Činjenica da smo mi bili u domu, obitelj Vukušić i još neki ljudi - potpuno je bila nebitna. Mi smo kao duhovi-planinari, što li. Da ne spominjem da je u domu bilo malo dijete. Ma, kao da te penziće planinare to smeta, halo! Oni su platili 100-200 kunića fantastičnog dvodnevnog provoda na Zavižanu i imaju ga pravo iskoristiti!

I onda se čudimo s onom patetičnom "kakvi nam je mladež". Odlična! Kakvi su starci, ovi mladi su super! Pa mlade ću, čak i pijane, prije iskontrolirati i smiriti nego ove penziće. Hormoni starijih ljudi su puno ozbiljniji nego hormoni dječurlije. Ovo točno vidiš sad su oni konačno dobili slobode i ima da je iskoristimo i više nego što smo je dobili.

Povukli su se u jednom trenutku u blagavonicu. Od tamo se stalno čula buka, pratili su utakmicu Turska-Hrvatska preko radia. Vukušić ne dozvoli TV u dom. Na svu sreću da su naši izgubili, jer da smo pobijedili, mi bi morali tu noć u Krasno na spavanje. Ovako je bar bio mir nakon tekme. Naime, razulareni penzioneri-planinari su počeli ići po sobama tek oko ponoći. Da li da vas davim s detaljima kakav je bio ulazak ove dvojice u spavaonicu? Koliko su se i kako spremali?

Začudo, ja sam tu noć spavala kao zaklana (tako moja kuma kaže). Budili su me, naravno, ali kad su se oni smirili, zaspala sam i ja i nisam se budila do jutra.

I sad, pazite, moj pakleni plan. Dakle, ja sam, ipak, više spavala i kontam, imperija-uzvraća-udarac i još koješta, probudit ću se prije tih penzionera i onda ću ja ujutro njima stati lupati i bučiti i pričati u sobi i NJIH probuditi. Kao da nauče lekciju. Kad, čovječe, ma, ne možeš ti njima doskočiti! Ne, ne! Zaboravim na ključnu stvar: pa penzići trebaju samo par sati sna! Malo iza šest, evo ti njih! Dižu se, bude se, galame se, e... hehe ja sam se tu već naglas smijala! Izlazi se, ulazi iz sobe, lupa se vratima, pregovara se, dobacuje... za nepovjerovati!


Podsjetimo:

Photobucket




Himalajac u našoj sobi

I vrhunac tog preranog jutra, lik iz sobe stane PRESLAGIVATI svoje stvari. Mi okolo spavamo, ma, hebe se njemu (oprostite na izrazu, ali jedini je adekvatan)... da je pričekao pa kasnije posložio, ma, ne! Moj frend ga je odmah provalio i rekao "Odmah sam znao o kojem se profilu planinara radi. Odmah sam ga skužio evo sad će krenuti preslagivanje i neće pustiti dok sve ne preturi". I tako je i bilo. Mi smo ga nazvali Himalajac. Jer intezivne pripreme za Velebitski botanički vrt i Premužićku koje je on to rano jutro izveo... ne znam... Messner se nonšalantnije i opuštenije spremao za osvajanje Mt. Everesta u verziji bez boca s kisikom. Ovaj naš Himalajac kao da je bio u trećem baznom logoru podno Mount Everesta.

Trebala sam im dovesti malog Jakova i pitati "Jakove, kako se ponaša u planinarskim domovima poslije 22h?", a mali bi Jakov (1,5) stavio prstić na usta i rekao "šuuu"... cerek



Evo presloženih stvari. Pokušajte zamisliti sve te zvukove, a vi sneni i bunovni u susjednom krevetu.

Photobucket


Hehe, ali hajde... imaš bar nekih priča kad se vratiš... :)


To jutro smo odlučili otići dalje... Sve je ovo sad već postalo malo too much za nas. Volim tihi i samotnjački Zavižan. Pozdravili smo se s dragim Antom Vukušićem i odlučili krenuti na Jadičevac. Mah-mah i legendardnoj zmiji... (poskok, za one koji ne znaju)

Photobucket




Dobili smo od Ante poklone, pravu velebitsku rakiju. Osam biljaka je unutra, ne sjećam se više kojih. Kažem ja njemu da zašto nije prozirna boca, da se ljepše vide trave, a on meni da je ova boca kao žena u prozirnoj spavaćici, nazire se, ali se ne vidi sve, hehe...

Photobucket

A njegova nalegendarnija izjava... jutro prije izlazim ispred doma, protežem se i sva mu sretna dobacim "joj što je fino sunčano, bit će super dan, jupi, je", a on meni flegmatično "ne hvali dan prije noći, ni ženu prije smrti - lako se pokvare". cerek





Evo par detalja sa Zavižana za kraj:

Photobucket


Photobucket


Photobucket



Jedva čekam opet tamo otići... magija...




- 10:05 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Online Users
- Ukoliko želite koristiti neke moje fotografije, molim vas da me prvo pitate. :)
- Blog je do daljnjeg zatvoren: INVENTURA!

Ekipa

Astrosailor
Bigg
Blogledalo
Blogomoljac
Cranberrie
Dalmatinsko roštiljanje
Dijanin vodič kroz galaksiju
Dopisi sa sjevera
Gjuroo
Helix
Just Choco
Luki&Goldie
Malo drukčiji sportovi
Militza
Monchislava
Namjer42naznačenja
Neven Ciganović
Neverinov blog
One Girl's Cuisine (Violet Love)
Otpisani
Podravec
Pravi se Englez
Priče iz Bečke šume
Put oko svijeta
RibaFish
Simo Mraović
Sinja
Smiling Cricket
Unspeakable
Violet Love
Vision Thing


Tag-a-feed proširena lista:




Posebno izdvojeni planinari:
- Šumarka
- Da Vinci
- Po putu i azimutu
- Pustolofka
- Pješice po Hrvatskoj
- Gojzerice lutalice
- Asterix101
- Priče iz planine i kvarta


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Najvažniji linkovi za sve planinare
- Planinarski savez Hrvatske
- Planinarski forum Hrvatskog planinarskog saveza!
- Prognoza vremena za Hrvatsku za tjedan dana
- Detaljne mape Hrvatske (Avijacija bez granica)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Za početnike u planinarenju:
- Općenito o Hrvatskom planinarskom savezu (HPS), žigovima i Hrvatskoj planinarskoj obilaznici (HPO), itd. (sve je to u više postova koje možete naći u lijevom stupcu točke 70.-72.)
- Kako se početnici mogu uključiti u planinarska društva i započeti s izletima i planinarenjem
- Mračna strana planinarenja ehehe
- Što vam sve treba od opreme za planinarenje i što ja nosim (u nastavcima, točke 77.-78.)
- Kako izabrati prve izlete? (coming soon)
- O planinarskim vodičima (coming soon)

Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju". zubo

Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.

Opće planinarske teme
- Mount Everest: "Zar se ovdje dolazi umrijeti?" Stravična priča o Davidu Sharpu i planinarskoj etici
- Post u počast Novozelanđaninu Sir Edmundu Hillaryju, koji se s Tenzingom prvi uspješno popeo na Mount Everest
- Biografija velike pustolovke i istraživačice Alexandre David-Néel
- Federico Campanini (31) - prestrašna smrt na Aconcagvi

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Kuharica za planinare i izletnike:
- Kroštata
- Pita od špinata

Drugi važni linkovi za skitače:
- Hrvatska turistička zajednica
- Kamo danas?
- Događanja u Hrvatskoj

Ja pa ja

diavolissima NA gmail.com

Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se