Dosadašnja putovanja

Blog iz tehničkih razloga otišao u hibernaciju, hvala na pitanju! eek
132. Keyseritza Söze
131. Okači Okić
130. Tunel Tuhobić, a mi iznad njega!
129. Kumrovec - Tile, kako se stvaralo Staro Selo Kumrovec i druge partijske priče
128. Kako sam se naljuljala na najdužoj ljuljački u Hrci osvajajući vrh Japica
127. Slatki gradić Klanjec - ne bi vjerovali koliko je hrvatskih sinova dao, a 'ćer ni jednu!
126. Atletski miting u Zagrebu 2008. (tzv. Hanžek) - onaj gdje je Blanku pokrala publika!
125. Fantastičan Renesansni festival - Koprivnica 2008. (plus nastavak, dalje o Stankovom vrhu i vatrenim kuglama)
124. Karlovački dani piva (2008.) - što su jeli i prodavali naši mladi (plus nastavak šetnja po Karlovcu i priča o djevojčici sa štiklicama)
123. Špancirfest 2008. - subotnje španciranje (plus I. nastavak, II. (bizarniji) nastavak + Najsmiješniji lik Špancirfesta)
122. Dječak s bajunetom i janjetina u restoranu Frankopan (Petrakovo Brdo)
121. Zašto ću Medviđak pamtiti do kraja života
120. U potrazi za Julijem Klovićem: Od Bribira do Drivenika + nastavak
119. Vera: Jedno od bizarnijih mjesta gdje sam spavala
118. Kako sam zbog paštete završila na karnevalu u Fužinama (plus nastavak)
117. Vagabund (koliba) + Zagradski vrh
116. Ideja za kupanje: Karlovac & Dobra + tajanstveni dvorac i kameni most
115. Ideja za kupanje: Karlovac & Mrežnica
114. Kotli, kuća za 220.000 eura, Aleja glagoljaša
113. Bizarni restoran Leader u Lupoglavu
112. Orlj, Orlj, Orljak
111. Žbev, Žbev, Žbevnica i ilegalna gradnjica
110. Raspadalica i paragliding
109. Roč me, baby!
108. Motovun, verzija prije Festivala
107. Hum - najmanji na svijetu!
106. Poklon, Učka, Vojak, Dopolovaro
105. Sljemeništarenje: Horvatove stube, štrudla i momci s Puntijarke
104. Ekskluzivno, prvi put online! Kako smo uspjeli pronaći i osvojiti Jadičev plan! (plus nastavak priče)
103. O obitelji Vukušić sa Zavižana i razularenim penzićima-planinarima (Zagreb-Matica?)
102. Mali Rajinac, al' što ima velike muuuhee, plus Zavižanski (Veliki) Pivčevac
101. Veliki Zavižan, Balinovac i Posljednja igra leptira
100. Prvi dan Velebita: dolazak na Zavižan, Edo Popović, Talijan-agresor...
99. Tri dana Velebita - uvod
98. Kako se zapravo kaže Plijes ili Ječmište ili Pliješ ili Ječmenak ili Plječmište - ljubljeni Žumberak post
97. Jezovita Jama Jazovka
96. Ravna gora koja baš i nije ravna
95. Dvorac Trakošćan - šta je to u Hrvatskoj?
94. Zir - novi udar, napad i konačno osvajanje
93. Mammut Big Wall Speed Climbing - Paklenica 2008
92. Bojin kuk (Bojinac): Najjači ever planinarski uspon u mom malom planinarskom životu (plus nastavak priče)
91. Zir - prvi put (i novi prijatelj Nikola)
90. Sljeme: Zadnji ovogodišnji snijeg
89. Grohot-om se nasmijaše
88. O putovanju vlakovima i HŽ-u
87. Lipa moja
86. Medvedgrad s Armandom
85. Joj što mi se svidio taj grad Labin
84. Kad Međimurce naprave planinarski party - Međimurska noć (nastavak)
83. Jedno od najbizarnijih sela koja sam posjetila - Noršić Selo (i Noršićka Plešivica) i to u nastavcima!
82. Uzbudljiva priča o ludom provodu na fantastičnom Japetiću... noooot!
81. Vjetrić s Dinare: Spust sa Sinjala
80. Kako sam preživjela prvo spavanje u planinarskom domu i žig na vrhu Dinare
79. Badanj za ladanj i Dinara u tri posta
78. Što ja nosim od opreme na planinarenje
77. Što vam sve treba od opreme za planinarenje
76. Mračna strana planinarenja! Ehehe...
75. Ako ne znate što bi sami sa sobom predlažem... planinarenje! (u nastavcima!)
74. Kad planinari prostru plahte...
73. Glavaš, Thompson, Cetina i Cetina
72. Moji planinarski dnevnici (III)
71. Vrste planinarskih žigova i žigokradice (II)
70. Žigovi, HPO, HPS, vrhovi planina i drugi planinarski termini (I)
69. Krapinski neandertalci, ujedinimo se!
68. Strahinjšcica: Zatrpani u snijegu u romantičnoj planinarskoj kućici
67. Vjerski turizam u Mariji Bistrici i svirač podno nogu Matije Gubeca
66. Dvorac Tikveš, Baranjci, Tito, Zlatna Greda
65. Orlove stijene i janjetina
64. Okrugljak: E ljudi pa ovo i nije tako loše
63. Špičasti vrh: Sve samo ne špičasto
62. Birtije po Baranji i Kopački rit (u nastavcima)
61. Kapovac: Jedini vrh na kojem sam bila čak tri puta
60. Sovsko jezero: Nema sova, a bome ni jezera
59. Vrh Čardak: Ni na nebu ni ne zemlji, a možda je u šumi
58. Cepeliš: Dolina kraljeva, piramida i pripiti faraoni
57. 'Moja Petrinja' i zašto više nikad neću kupovati Gavrilović proizvode
56. Vis: Fantastični Garić-grad
55. Stvarno prekrasan ovaj dvorac u Ozlju
54. Vodenica - najgora šumska zabit ever!
53. Kako je vrh Vinice poharao pobješnjeli piroman (član PD-a?)
52. Dražesni Martinščak
51. Tuščak: Stoj, draga!
50. Džungle Džumberka i još koješta o hilibilizmu
49. Čevo, čevitis i čevanje
48. Veliki Lubenjak: Kako su nas džinovskim markacijama napali markacisti PD Grebengrad

47. Zrće, Novalja: razotkrivanje, sve o Zrću, prava istina o Zrću, Zrće - vodič za roditelje i druge partijanere
46. Kako smo na najvišem vrhu Paga saznali da je Kamnik blizu Osijeka (plus post s fotografijama Paga - Pag kako ga ja vidim)
45. Grad Pag, paška janjetina, čipka, sir, svašta nešto
44. Zašto su mi se Pašmanci zamjerili ili gdje su zaštitari životinja kad ih najviše trebate (a ni markacista baš nema)
43. Šćah, Šćeh, Šćuh
42. "Hiljadu mi Dabrova", ova Kiza je odična!
41. Kako sam završila u pravoslavnom manastiru prateći Zrmanju
40. Kak' se, zapravo, kaže "Obrovac" ili "Obrenovac"?
39. Varaždiranje po Španciru! (u nastavcima)
38. Kako sam se izoduševila po Kalničkom gorju (u nastavcima)
37. Kako sam se izdosađivala po Samoborskom gorju (kako sam "napala cijelo jedno gorje")
36. Poskok: Moj prvi susret s otrovnicom (pola metra/pola minute)
35. Lokve again: U poj! U poj!
34. Drgomalj: Samo za okorjele žigomane ili one što nemaju šta pametnije raditi
33. Bijele stijene: izdala ga ruka kojom je marnuo žig!
32. Moj prvi (malkoc ocvali) runolist.
31. Kako sam iskočila pred četiri medvjeda - istinita priča
30. Drugo najveće novo svjetsko čudo - posjet jordanskoj Petri
29. Opet u Jordanu - serija postova
28. Generalturist: Nekorektnost zaposlenih
27. Anića kuk: Zašto sam odustala pred sam vrh
26. Kako greškom skoro nisam završila na Skradskom vrhu
25. Snježnik bez snijega i napora
24. Nogomet na Bjelolasici na 1500 m!
23. Vedri dani u Lokvama
22. Begovo Razdolje - više Razdolje, manje begovsko..
21. Kanjon Kamačnika i magla Josipe Lisac
20. Raletovo sklonište
19. Kako sam greškom završila na vrhu Samarskih stijena
18. Slatke Fužine
17. Mala igra inteligencije - Bitoraj
16. Kako to rade Mađari
15. Vragovim putevima po Skradu
14. Leska(renje) po pljusku

13. Lokve i lokalno lok(v)anje
12. (Ne)Ugostiteljstvo u Hrvata: Restaurant Eva (Lokve) nikad više
11. Kako svladati Risnjak sa što manje muke
10. Ekskluzivno: velebitska degenerika!
9. (Pre)Krasno
8. Zavižankoviću, here we come!
7. Gacanje po Gackom polju
6. Premužićka i Rossijeva kobila
5. Mede iz Kutereva
4. O Jordankama i Jordancima..
3. Što se sve jede na Bliskom Istoku
2. Ljudi iz Manita peći
1. Klečke vještice..

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka

Mjesta na koja bi se sutra rado vratila cerek
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje




Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti rolleyes
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha

Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )zubo


Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Diavola


srijeda, 25.06.2008.

Dom na Zavižanu, Edo Popović, Talijan-agresor

(nastavak iz prethodnog broja)

Dakle, krećemo s danom prvim, dolaskom na Zavižan i prvim dojmovima. Opet smo imali jako, jako loše prolazno vrijeme. Došli smo negdje oko 14h gore na Zavižan. Strava. Ne možeš nas organizirati, a ne... a probudili se svi u 7h ujutro. Ja mislila bit ćemo već oko 10 h na Zavižanu, kad ono... Zato smo prvi dan odlučili ići na dva obližnja i laka vrha za osvojiti - Veliki Zavižan i Balinovac. Oba se nadovezuju jedan na drugi. Hopnuli prvo na Veliki Zavižan, spustili se i popeli na drugi Balinovac. Pogledi s oba vrha fantastični!

Nego, evo fotkica... idemo ispočetka. S auto-ceste Zagreb-Split skidate se kod Otočca i vozite za Krasno. Obožavam to seoce, divno je u toj kotlini podno Velebita. Sjeverni je Velebit inače dosta pošumljen, zelen, prekrasan... U Krasnom smo stali i kupili vode i kruha, ostalu smo hranu nosili iz Zagreba. Nakon toga kreće uspon prema Zavižanu. Vijugava šumska cesta gdje polako vozite i fino otvorite širom prozore i duboko, duboko dišete... šutite i uživate u zvukovima, mirisima šume, zelenoj nirvani... Od Zavižana do Krasnog ima nekih 15-20 km i dosta dugo to traje, jer je ova šumska cesta uska i puna zavoja. Tu cestu planiraju zatvoriti za javnost. Navodno bi se samo busom moglo ići gore, što je meni, zapravo, u redu, jer se na taj način štiti NP od zagađenja.

Putem smo na više mjesta morali stati i čekati da radnici NP Sjeverni Velebit omoguće daljnji prostor. Šumarkini ljudi radili svoj posao.

PhotobucketPhotobucket
PhotobucketPhotobucket

Putem ćete proći i naplatne kućice NP Sj. Velebit gdje mora netko od vas izaći van (ili svi zašto ne, hehe) i platiti ulaznicu. Plaća se po broju dana koji planirate tamo biti. Ulaznicu uvijek morate imati uz sebe dok se krećete po Nacionalnom parku. Inače, za 1-3 dana Velebita karta je PREskromnih 30 kuna (cjenik).

I evo nas u podnožju doma... Ovo je česta planinarska fotografija, jer je planinarski dom na Zavižanu zasigurno jedan od najljepših! A tek pogled s doma na planine i more... Ovaj je planinarski dom poznat i po tome što je ujedno i meteo-stanica. I to ne bilo kakva, nego meteorološka stanica na najvećoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj! Tamo živi, za one koji ne znaju, jedan prekrasan čovjek - Ante Vukušić - i to tijekom cijele godine. Čak i kad snijeg zapada do visine prvog kata. Bez obzira na to izlazi i na taj snijeg jer se očitavati vremenske uvjete mora svaki dan! (O Anti više u jednom od narednih postova.)

Photobucket


Oni moji prijatelji-blogeri koji redovno prate moju planinarsku karijeru, znaju da nemam običaj spavati po domovima i da sam do sada samo jednom (1) spavala u domu. Bilo je to na usponu za Dinaru. Rezultat mojih emocija bio je taj da kad hodaš 8 sati dnevno pod ruksakom da ti netko navečer da mrežu za spavanje mislim da bi se u to stropoštali, a kamoli krevete s madracem. Bilo mi je svejedno, taj mi je dom bio dobar, nisam imala traume i evo, 10 mjeseci poslije ja u novom domu, hehe. Ovaj puta odlučili smo se korak naprijed u mom planinarskom napredovanju i spavati dva (2) dana. Pazite, ima vode, ali ne i za tuširanje!

Ja sam dan prije u zadnji tren skužila da nemam vreću za spavanje na Zavižanu i panično počela tražiti istu. Sjećam se tih nekih pravila kojih se morate pridržavati prilikom kupovanja, ali meni se to sve izmiješalo. Moraš paziti šta kupuješ na više razina i ja to jednostavno nisam mogla pokopčati. Na kraju sam otišla na svom omiljeni Forum Hrvatskog planinarskog saveza i tamo dobila odgovore.

Međutim, na kraju sam dobila informaciju da mi za dom na Zavižanu ne treba vreća za spavanje, jer tamo u sobama postoji čista posteljina za svakog planinara. I to, pazite sad, s popustom za planinare noćenje je skromnih 40 kuna! Evo jedne od soba na prizemlju:

Photobucket


Sve je uredno, pometeno, nema prašine. Malo se osjeti vlaga, ali meni zanemarivo, ne bi ni skužila da to neki nisu komentirali. Ima i rezervnih deka. Usput, tjedan dana prije našeg dolaska na Zavižanu je bila SUSNJEŽICA! Stoga, oprez kad idete tamo, vrijeme se u sekundi može promijeniti. Jutarnje temerature znaju biti i do 5-6 stupnjeva. Svejedno, mi smo ostavili prozor otvorenim, a ja sam u zraku uživala kao Heidi kod dide.


U prizemlju doma nalazi se i prostrana blagavaonica gdje papate i družite se...

Photobucket

Od sitnica za higijenu nosila sam, između ostalog, i nekoliko različitih vrsta maramica.

Photobucket

Tu vidite maramice za lice, maramice za intimnu higijenu, savršene asepsolete, ali i novootkrivene (i odlične!) Fresh and Clean ove zelene... konačno, tu moraju biti i naobičnije maramice... Izuzev ovih zadnjih, papirnatih maramica, sve ostale ne bacate u prirodu već nosite sa sobom.


E da, prije nego smo krenuli gore za Zavižan, otišli smo se javiti gospođi Kati u konobu Jure u Krasnom. Divna žena koju sam i prije u postovima spominjala. Htjeli smo pitati hoće li bit mjesta za nas ako slučajno drugu noć ne budemo mogli biti na Zavižanu. Naime, za subotu se planiralo nekoliko događanja, pa smo se bojali da nam netko ne bi uletio dan prije utrke i oduzeo nam krevete hehe... Kata rekla da može pa smo tek onda krenuli gore. I tu sreli dva Talijana na motorima klopaju. Kasnije ćemo ih vidjeti gore u domu, glasni kako već samo oni znaju, hehe... tj. jedan od njih, kojeg ćete vidjeti dolje na slici. Tipovi uopće ne pričaju hrvatski, a ni engleski, ali samouvjereno pričaju talijanski kao da ih mi sad po sili zakona MORAMO razumjeti. Takvi su i Rusi, čim čuju da pričate slavenskim jezicima odmah se s engleskog prebacuju na ruski, jer je duboko uvredljivo da ne znate takav jedan divan jezik, hehe... Da, kako da ne... Uglavnom, nas troje na njemu i pokušavamo mu objasniti ono što traži, a nitko ne zna šta traži.

Photobucket

Onda skužimo da oni idu motorima od Zavižana do Alana pa na Karlobag, ali ta je cesta zatvorena već tu na Zavižanu. Zatvorena, doduše, za aute, ne i za motore. Motori se mogu provući ispod rampe. Uglavnom, stari motorist stane po nama onak' namjesti ruke kao da će pucati i puca po nama i nešto pita. Mi zabezeknuto gledamo jel zna on u kojoj je državi i vremenu, da se ovakvom silom prijeti. I mi se stanemo zezati na hrvatskom da šta mu je, hoće nas sve pomahnitalo poubijati na spavanju. Navrnuše mu, valjda, WW2 strasti, što li, koji klinac puca po nama... Kad ono... on se boji da ga neće hrvatska vojska ili policija SKINUTI mecima s motora na toj cesti. Hej, halo! Mila majko! Je, omiljena igra naše vojske je skidanje stranih turista, pogotovo Talijana, mecima s motora. O ne. Kapelski kresovi su daleko iza nas, momče!


Konačno, zadnji događaj za ovaj post. Muvamo se mi ispred doma/u dom, gledamo sobe, tko će gdje spavati, gdje ćemo ići taj dan spike, blabla... i ja skužim da mi je od nekoliko likova koji su sjedili ispred doma jedan poznat. Gledam, pa jebote, jel to Edo Popović, moj omiljeni pisac... ma, ne, ne, nije... opet stanem buljiti... već mi neugodno, imam osjećaj da je čovjek skužio da buljim. Imao je Lenjin-kapu na glavi koja mu je pola lica zaklanjala pa nisam bila sigurna. Druga stvar, bio mi je PREvisok za jednog hrvatskog pisca. Šta nije većina naših pisaca-mladića nisko, često debeljuškasti, fizički nespretna, zdepasta i, gotovo neizbježno, s velikim glavama?


Imam jednu fotkicu gdje sam fotkala nešto sasvim drugo, a u pozadini ispao Edo pa evo... "ako mi se ne vjeruješ", što bi rekla moja nećakinja:

Photobucket

Ovaj je čovjek bio visok, mišićavo mršav, više onak' za klajmbanje nego za klasično planinarenje. Očito netipičan hrvatski pisac i mišlju i izgledom. I više, naravno, nisam mogla izdržati i pitam čovjeka da jel on taj. I on se identificira da je. Malo me to onda zateklo, jer sam, ipak, mislila da će reći da to nije on. Tako mu onda nisam stigla reći da koja njegova djela PERSONALNO imam na svojim vitrina-policama. A drugi put ću. Volim ga čitati, drukčiji mi je od drugih naših pisac-mladića. Nisam mu stigla kao grudnjak na koncertima, dobaciti neku planinarsku rukavicu, konzervu paštete ili bar asepsoletu u znak obožavanja.

Da skratim priču, malo smo popričali. On je taman bio na odlasku. Dolazi često na Velebit zadnje dvije godine, kaže. Dobar je, vidim, s Vukušićem. Voli se tu doći relaksirati i odmoriti. Komentirao je neke planinare koji su taj dan došli pa smo se i smijali. Zakačili su se na nekog lika koji je u planine išao s nekom vrećicom pa je Vukušić komentirao da kao da ide u Konzum, ali preko Premužićke. I tako... Vjerujem da ćemo Popovića, opet, tamo negdje sresti i više s njim porazgovarati. Baš me razveselilo da je inteligentan i u smislu da prepoznaje kolika je važnost odlazaka u prirodu za psiho-fizički razvoj nas kao jedinki. Simpatičan, otvoren tip, ma, baš me to razveselilo!

Od prvog je dana sve krenulo predobro... (nastavlja se)


- 10:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Online Users
- Ukoliko želite koristiti neke moje fotografije, molim vas da me prvo pitate. :)
- Blog je do daljnjeg zatvoren: INVENTURA!

Ekipa

Astrosailor
Bigg
Blogledalo
Blogomoljac
Cranberrie
Dalmatinsko roštiljanje
Dijanin vodič kroz galaksiju
Dopisi sa sjevera
Gjuroo
Helix
Just Choco
Luki&Goldie
Malo drukčiji sportovi
Militza
Monchislava
Namjer42naznačenja
Neven Ciganović
Neverinov blog
One Girl's Cuisine (Violet Love)
Otpisani
Podravec
Pravi se Englez
Priče iz Bečke šume
Put oko svijeta
RibaFish
Simo Mraović
Sinja
Smiling Cricket
Unspeakable
Violet Love
Vision Thing


Tag-a-feed proširena lista:




Posebno izdvojeni planinari:
- Šumarka
- Da Vinci
- Po putu i azimutu
- Pustolofka
- Pješice po Hrvatskoj
- Gojzerice lutalice
- Asterix101
- Priče iz planine i kvarta


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Najvažniji linkovi za sve planinare
- Planinarski savez Hrvatske
- Planinarski forum Hrvatskog planinarskog saveza!
- Prognoza vremena za Hrvatsku za tjedan dana
- Detaljne mape Hrvatske (Avijacija bez granica)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Za početnike u planinarenju:
- Općenito o Hrvatskom planinarskom savezu (HPS), žigovima i Hrvatskoj planinarskoj obilaznici (HPO), itd. (sve je to u više postova koje možete naći u lijevom stupcu točke 70.-72.)
- Kako se početnici mogu uključiti u planinarska društva i započeti s izletima i planinarenjem
- Mračna strana planinarenja ehehe
- Što vam sve treba od opreme za planinarenje i što ja nosim (u nastavcima, točke 77.-78.)
- Kako izabrati prve izlete? (coming soon)
- O planinarskim vodičima (coming soon)

Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju". zubo

Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.

Opće planinarske teme
- Mount Everest: "Zar se ovdje dolazi umrijeti?" Stravična priča o Davidu Sharpu i planinarskoj etici
- Post u počast Novozelanđaninu Sir Edmundu Hillaryju, koji se s Tenzingom prvi uspješno popeo na Mount Everest
- Biografija velike pustolovke i istraživačice Alexandre David-Néel
- Federico Campanini (31) - prestrašna smrt na Aconcagvi

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Kuharica za planinare i izletnike:
- Kroštata
- Pita od špinata

Drugi važni linkovi za skitače:
- Hrvatska turistička zajednica
- Kamo danas?
- Događanja u Hrvatskoj

Ja pa ja

diavolissima NA gmail.com

Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se