Dosadašnja putovanja

Blog iz tehničkih razloga otišao u hibernaciju, hvala na pitanju! eek
132. Keyseritza Söze
131. Okači Okić
130. Tunel Tuhobić, a mi iznad njega!
129. Kumrovec - Tile, kako se stvaralo Staro Selo Kumrovec i druge partijske priče
128. Kako sam se naljuljala na najdužoj ljuljački u Hrci osvajajući vrh Japica
127. Slatki gradić Klanjec - ne bi vjerovali koliko je hrvatskih sinova dao, a 'ćer ni jednu!
126. Atletski miting u Zagrebu 2008. (tzv. Hanžek) - onaj gdje je Blanku pokrala publika!
125. Fantastičan Renesansni festival - Koprivnica 2008. (plus nastavak, dalje o Stankovom vrhu i vatrenim kuglama)
124. Karlovački dani piva (2008.) - što su jeli i prodavali naši mladi (plus nastavak šetnja po Karlovcu i priča o djevojčici sa štiklicama)
123. Špancirfest 2008. - subotnje španciranje (plus I. nastavak, II. (bizarniji) nastavak + Najsmiješniji lik Špancirfesta)
122. Dječak s bajunetom i janjetina u restoranu Frankopan (Petrakovo Brdo)
121. Zašto ću Medviđak pamtiti do kraja života
120. U potrazi za Julijem Klovićem: Od Bribira do Drivenika + nastavak
119. Vera: Jedno od bizarnijih mjesta gdje sam spavala
118. Kako sam zbog paštete završila na karnevalu u Fužinama (plus nastavak)
117. Vagabund (koliba) + Zagradski vrh
116. Ideja za kupanje: Karlovac & Dobra + tajanstveni dvorac i kameni most
115. Ideja za kupanje: Karlovac & Mrežnica
114. Kotli, kuća za 220.000 eura, Aleja glagoljaša
113. Bizarni restoran Leader u Lupoglavu
112. Orlj, Orlj, Orljak
111. Žbev, Žbev, Žbevnica i ilegalna gradnjica
110. Raspadalica i paragliding
109. Roč me, baby!
108. Motovun, verzija prije Festivala
107. Hum - najmanji na svijetu!
106. Poklon, Učka, Vojak, Dopolovaro
105. Sljemeništarenje: Horvatove stube, štrudla i momci s Puntijarke
104. Ekskluzivno, prvi put online! Kako smo uspjeli pronaći i osvojiti Jadičev plan! (plus nastavak priče)
103. O obitelji Vukušić sa Zavižana i razularenim penzićima-planinarima (Zagreb-Matica?)
102. Mali Rajinac, al' što ima velike muuuhee, plus Zavižanski (Veliki) Pivčevac
101. Veliki Zavižan, Balinovac i Posljednja igra leptira
100. Prvi dan Velebita: dolazak na Zavižan, Edo Popović, Talijan-agresor...
99. Tri dana Velebita - uvod
98. Kako se zapravo kaže Plijes ili Ječmište ili Pliješ ili Ječmenak ili Plječmište - ljubljeni Žumberak post
97. Jezovita Jama Jazovka
96. Ravna gora koja baš i nije ravna
95. Dvorac Trakošćan - šta je to u Hrvatskoj?
94. Zir - novi udar, napad i konačno osvajanje
93. Mammut Big Wall Speed Climbing - Paklenica 2008
92. Bojin kuk (Bojinac): Najjači ever planinarski uspon u mom malom planinarskom životu (plus nastavak priče)
91. Zir - prvi put (i novi prijatelj Nikola)
90. Sljeme: Zadnji ovogodišnji snijeg
89. Grohot-om se nasmijaše
88. O putovanju vlakovima i HŽ-u
87. Lipa moja
86. Medvedgrad s Armandom
85. Joj što mi se svidio taj grad Labin
84. Kad Međimurce naprave planinarski party - Međimurska noć (nastavak)
83. Jedno od najbizarnijih sela koja sam posjetila - Noršić Selo (i Noršićka Plešivica) i to u nastavcima!
82. Uzbudljiva priča o ludom provodu na fantastičnom Japetiću... noooot!
81. Vjetrić s Dinare: Spust sa Sinjala
80. Kako sam preživjela prvo spavanje u planinarskom domu i žig na vrhu Dinare
79. Badanj za ladanj i Dinara u tri posta
78. Što ja nosim od opreme na planinarenje
77. Što vam sve treba od opreme za planinarenje
76. Mračna strana planinarenja! Ehehe...
75. Ako ne znate što bi sami sa sobom predlažem... planinarenje! (u nastavcima!)
74. Kad planinari prostru plahte...
73. Glavaš, Thompson, Cetina i Cetina
72. Moji planinarski dnevnici (III)
71. Vrste planinarskih žigova i žigokradice (II)
70. Žigovi, HPO, HPS, vrhovi planina i drugi planinarski termini (I)
69. Krapinski neandertalci, ujedinimo se!
68. Strahinjšcica: Zatrpani u snijegu u romantičnoj planinarskoj kućici
67. Vjerski turizam u Mariji Bistrici i svirač podno nogu Matije Gubeca
66. Dvorac Tikveš, Baranjci, Tito, Zlatna Greda
65. Orlove stijene i janjetina
64. Okrugljak: E ljudi pa ovo i nije tako loše
63. Špičasti vrh: Sve samo ne špičasto
62. Birtije po Baranji i Kopački rit (u nastavcima)
61. Kapovac: Jedini vrh na kojem sam bila čak tri puta
60. Sovsko jezero: Nema sova, a bome ni jezera
59. Vrh Čardak: Ni na nebu ni ne zemlji, a možda je u šumi
58. Cepeliš: Dolina kraljeva, piramida i pripiti faraoni
57. 'Moja Petrinja' i zašto više nikad neću kupovati Gavrilović proizvode
56. Vis: Fantastični Garić-grad
55. Stvarno prekrasan ovaj dvorac u Ozlju
54. Vodenica - najgora šumska zabit ever!
53. Kako je vrh Vinice poharao pobješnjeli piroman (član PD-a?)
52. Dražesni Martinščak
51. Tuščak: Stoj, draga!
50. Džungle Džumberka i još koješta o hilibilizmu
49. Čevo, čevitis i čevanje
48. Veliki Lubenjak: Kako su nas džinovskim markacijama napali markacisti PD Grebengrad

47. Zrće, Novalja: razotkrivanje, sve o Zrću, prava istina o Zrću, Zrće - vodič za roditelje i druge partijanere
46. Kako smo na najvišem vrhu Paga saznali da je Kamnik blizu Osijeka (plus post s fotografijama Paga - Pag kako ga ja vidim)
45. Grad Pag, paška janjetina, čipka, sir, svašta nešto
44. Zašto su mi se Pašmanci zamjerili ili gdje su zaštitari životinja kad ih najviše trebate (a ni markacista baš nema)
43. Šćah, Šćeh, Šćuh
42. "Hiljadu mi Dabrova", ova Kiza je odična!
41. Kako sam završila u pravoslavnom manastiru prateći Zrmanju
40. Kak' se, zapravo, kaže "Obrovac" ili "Obrenovac"?
39. Varaždiranje po Španciru! (u nastavcima)
38. Kako sam se izoduševila po Kalničkom gorju (u nastavcima)
37. Kako sam se izdosađivala po Samoborskom gorju (kako sam "napala cijelo jedno gorje")
36. Poskok: Moj prvi susret s otrovnicom (pola metra/pola minute)
35. Lokve again: U poj! U poj!
34. Drgomalj: Samo za okorjele žigomane ili one što nemaju šta pametnije raditi
33. Bijele stijene: izdala ga ruka kojom je marnuo žig!
32. Moj prvi (malkoc ocvali) runolist.
31. Kako sam iskočila pred četiri medvjeda - istinita priča
30. Drugo najveće novo svjetsko čudo - posjet jordanskoj Petri
29. Opet u Jordanu - serija postova
28. Generalturist: Nekorektnost zaposlenih
27. Anića kuk: Zašto sam odustala pred sam vrh
26. Kako greškom skoro nisam završila na Skradskom vrhu
25. Snježnik bez snijega i napora
24. Nogomet na Bjelolasici na 1500 m!
23. Vedri dani u Lokvama
22. Begovo Razdolje - više Razdolje, manje begovsko..
21. Kanjon Kamačnika i magla Josipe Lisac
20. Raletovo sklonište
19. Kako sam greškom završila na vrhu Samarskih stijena
18. Slatke Fužine
17. Mala igra inteligencije - Bitoraj
16. Kako to rade Mađari
15. Vragovim putevima po Skradu
14. Leska(renje) po pljusku

13. Lokve i lokalno lok(v)anje
12. (Ne)Ugostiteljstvo u Hrvata: Restaurant Eva (Lokve) nikad više
11. Kako svladati Risnjak sa što manje muke
10. Ekskluzivno: velebitska degenerika!
9. (Pre)Krasno
8. Zavižankoviću, here we come!
7. Gacanje po Gackom polju
6. Premužićka i Rossijeva kobila
5. Mede iz Kutereva
4. O Jordankama i Jordancima..
3. Što se sve jede na Bliskom Istoku
2. Ljudi iz Manita peći
1. Klečke vještice..

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka

Mjesta na koja bi se sutra rado vratila cerek
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje




Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti rolleyes
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha

Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )zubo


Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Diavola


četvrtak, 22.05.2008.

Zir - novi udar, napad i konačno osvajanje!

Dakle, nakon što prvi dan produženog vikenda nismo uspjeli osvojiti Zir zbog grmljavine, kiše, munja i sličnih prirodnih nepodopština, nakon što smo drugi dan osvojili Bojin kuk i dobili stravičnu upalu mišića, nije nam preostalo ništa drugo, nego se odlučiti za pitomi Zir - treći dan. Vraćamo se na početak. Nikola oduševljen što nas opet i tako brzo vidi. Pomalo razočarana što nije išlo kako je trebalo ići, čim smo se našli s Nikolom, odmah mi je raspoloženje poraslo. Naime, planirali smo prvi dan Zir, drugi dan Bojinac, a treći dan neki vrh Srednjeg Velebita. Kako prvi dan nismo osvojili Zir, treći dan je on opasno bio i igri od strane mojih suigrača.

Zir je, pak, u meni izazvao najpozitivnije moguće emocije, prekrasno brdašce, lagan uspon, a pogled fantastičan. Super je kad output bude daleko veći od inputa.

Ljudi, Zir je toliko simpatično i dobro mjesto. Zir svakome preporučam. Zir mogu osvojiti i neplaninari bez ikakvih problema. Zir bi trebali ispenjati svi koji idu na jug. Stanite slobodno na putu za Dalmaciju, možete gore bez problema ići i s djecom! Uspon simpatičan i lak, a pogled fantastičan na sve četiri strane svijeta! Nevjerojatno je da za tako malo fizičkog truda možete dobiti toliko puno! Prekrasan je, zaljubila sam se u ovo brdo!


No, krenimo redom. Dakle, napuštamo obalni dio. Mašem Bojincu... i uvijek ono moje standardo "šta smo mi bili gore?! tamo gore?! ja to ne mogu vjerovati... ne, nemoguće".

Photobucket


Prelazimo na drugu stranu Velebita, adio more, i krećemo prema Ziru auto-cestom. Vrhovi Velebita pod snijegom. Gle razlike u pošumljenosti (fotkano iz auta).

Photobucket



Budući da idemo s juga, više nam se isplati sići u Sv. Roku pa preko Lovinca doći do Zira (fotkano iz auta), nego preko Gornje Ploče.


Photobucket



Gle Velebit - da se naježiš, ne?


Photobucket




Truckamo se šljunčanom cestom, put koji sam opisala u jednom od prethodnih postova.. Usput nam društvo prave zgodni kukci.


Photobucket



Nikola sretan što nas vidi. Opet neki ljudi kod njega. Sjećam se da sam ga prošli put pitala jel ga nije strah tu bit Bogu-iza-nogu, a on kaže da nije, jer mu stalno neko dolazi. Što prijatelji, što planinari. Eto, dakle, nakon polusatnog razgovora s Nikolom, odlazimo gore na Zir. Markacije su točno od Nikoline kuće.


Za Zir gotovo da vam ni ne treba mapa. Krećete iz Trkulja. Točnije Nikola kaže da se njegov zaseok zove Kik. Do gore imate sat i pol vrha vrlo laganog hoda. Nazad manje od sat. Prvo krećete ugodnom šetnjom kroz šumu. Vrlo brzo dolazite do one famozne spilje. Već na samom ulazu odustajem od toga da i koraknem unutra. Prvo zato što ne volim spilje, volim prirodu i otvoren prostor, kad sam vani, hoću vidjeti sunce, ne ulaziti u tamu. Drugo, spilja je, očito, alternativa za wc i odlaganje smeća.

Photobucket



U jednom trenutku jasno označeno raskršće. Mi smo došli iz smjera Lovinca i skrećemo gore na Zir, tj. lijevo. Ravno je Medak (hint: akcija Medački džep). Markacije su više nego dobre, a iskreno, orjentacija je više nego laka i bez ikakvih mapa. Najspornije vam je kako doći do početne točke (Trkulja), kad to svladate - sve je lako. A to sam detaljno objasnila u prošlom postu.

Photobucket



Čim se dignete malo gore, već dobivate Liku i Velebit kao na dlanu, fantastični pogledi gdje god se okrenete!

Photobucket



Pogledajte uspon, milina... lagana uzbrdica... kako smo stalno hodali tim nekim hrbtom, tako je vjetar dobrano puhao. Ali ništa nam nije kvarilo baš dobar osjećaj i doživljaj.

Photobucket



Usput, prvi put sam uživo vidjela famozni Medački džep. O njemu nema tko nije čuo u Domovinskom ratu, a danas često možete čuti o toj akciji s obzirom da se zbog nje kazneno progone Norac i Ademi. Usput sam dobila lekciju iz Domovinskog rata. A ne možeš ići ovim krajem da se ne dotakneš 90-ih, nažalost.

Photobucket


Za vrijeme Domovinskog rata ovaj je dio bio okupiran (Srpska krajina), a naši su pokušali penetrirati duboko duž Velebita u neprijateljski teritorij tako da od Gospića dođu sve do Medaka. Akcija je bilo više nego uspješna, jer su osvojili više nego su planirali. Cilj je bio da se onemogući da srpska (para)vojska pređe Velebit i stane osvajati mjesta s one strane Velebita na moru (od Starigrada gore do Senja), koliko sam shvatila. Dobila sam detaljan vojno-politički izvještaj od kolege-planinara, ali moram priznati da mi je trebalo neko vrijeme da to sve pokopčam. Pričao je i o našim dečkima koji su gore na Velebitu branili položaje da ih srpska (para)vojska ne osvoji i ne dobije taj dio obale kao na dlanu. Ovdje možete vidjeti prikaz vojne akcije s Wikice.


No, da se vratimo mi u današnje vrijeme... Dakle, ne možeš odljepiti pogled s prirode u daljini... Gledamo na tri strane svijeta u svakom trenutku i jedva čekamo doći na vrh da nam se ukažu sve četiri! Prošli smo više od pola puta i samo što nismo došli pred sam finiš.


Photobucket

Usput, zaboravila sam naglasiti da smo imali stravičnu upalu mišića zbog Bojinca i da sam ja, posebno, hodala kao debil. Na sreću, nije nas nitko vidio osim Nikole, ali tko god da nas je vidio hodati mislio bi da imamo ozbiljnih problema s kukovima i koljenima. Hodala sam smiješno. Ili, bolje rečeno, smiješnije nego inače.


Na dva smo mjesta našli sajlu. Ova koju vidite dolje na slici može se bez problema ignorirati i zaobići. Svejedno, simpatično izgleda. I lijepo da nekom nije bilo lijeno postaviti ovdje sajlu. Druga je nešto ozbiljnija i nalazi se pod samim vrhom. E tu je sajla trebala bit i to je jedan jedini trenutak koji neplaninarima može malo zasmetati. No, nije ništa što se ne može savladati. Uostalom, sve i da dođete do te druge sajle PUNO ćete vidjeti i bez da se penjete tih zadnjih par metara na sam vrh. Tik do te druge sajle je i super praktično drvo koje vam umnogome olakšava taj malo nezgodniji uspon od metar-dva.

Zahvaljujem se, usput, svom drveću koje mi je do sad pomoglo da se ne strmopizdim.

Photobucket



Na vrhu žig uzidan, a metar-dva iznad, na malom platou imate i metalnu kutiju u kojoj se nalazi žig na lancu kao i upisna knjiga. Sve uredno i bez greške.

Photobucket



Usput, putem smo sretali svjetloplave markacije. Mislim, ima i "naših", ali paralelno smo skužili neke svjetloplave. Na kraju smo zaključili da to mora da su ostale nečije markacije iz doba UN-ovih snaga. Nerazgovjetan je tekst, ali očito je od UNPROFOR-aca.

Photobucket



Na vrhu fotografiram kao luda. Dajte si odite to pogledati, bez obzira jeste li planinari ili ne! Ovo je totalno ludo i fantastično! Vjetar, pogled, lagani uspon, kakva luda kombinacija pozitivnih stvari!

Photobucket


Usput fotkam i svoje najnovije planinarske hlače, kupljene na sugestiju PustoloFke za nekih 100-injak kuna. Preodlične su! (Za one koji ne prate modu, na slici je planinarski Fashion Guru.)

Photobucket


Evo, konačno da mi gledamo auto-cestu iz ptičje perspektive, već nam je bilo dosta da svaki put prolazimo pokraj Zira i u autu udišemo "Eee kad ćemo mi gore na Zir, eee".

Photobucket



Spust dolje više nego simpatičan. Skakutanja s kamena na kamen. Ma došli smo za 45 min. dolje. Baš je bio užitak.

Photobucket


Evo, kako ide planinarski puteljak do vrha Zira.

Photobucket



Još malo popričali s Nikolom... Pričao nam je kako mu je najveći problem što dva mjeseca u godini nema uopće sunca u njegovom dvorištu kad je sunce prenisko... životinje onda, kaže, postanu agresivne... Kako god, dojmio nas se Nikola, srdačan je i dobar domaćin. Molio nas da nešto prezalogajimo, ali mi smo žurili dalje, imali smo druge planove za klopu... Zahvalili smo mu se i obećali da ćemo slijedeći put kad budemo bili u prolazu doći da probamo taj njegov famozni sir!

Zir je odlično mjesto da dovedete neke goste i impresionirate ih pogledom. Uz malo truda, zasigurno će ostati dirnuti. Famozan je za turiste i toplo ga preporučam svima!


Vrh: 850 m
Markacije: Korektne
Žig: Dva - uzidan i na lancu
Vrijeme do vrha: Sat do sat i pol
Opasnosti: Da stalno hoćete fotkati i zadržavate društvo
Životinje: Ptice, leptiri
Vidikovac: Fantastičan
Sve u svemu: Ponovit ćemo, idealan za impresionirati druge



- 09:41 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Online Users
- Ukoliko želite koristiti neke moje fotografije, molim vas da me prvo pitate. :)
- Blog je do daljnjeg zatvoren: INVENTURA!

Ekipa

Astrosailor
Bigg
Blogledalo
Blogomoljac
Cranberrie
Dalmatinsko roštiljanje
Dijanin vodič kroz galaksiju
Dopisi sa sjevera
Gjuroo
Helix
Just Choco
Luki&Goldie
Malo drukčiji sportovi
Militza
Monchislava
Namjer42naznačenja
Neven Ciganović
Neverinov blog
One Girl's Cuisine (Violet Love)
Otpisani
Podravec
Pravi se Englez
Priče iz Bečke šume
Put oko svijeta
RibaFish
Simo Mraović
Sinja
Smiling Cricket
Unspeakable
Violet Love
Vision Thing


Tag-a-feed proširena lista:




Posebno izdvojeni planinari:
- Šumarka
- Da Vinci
- Po putu i azimutu
- Pustolofka
- Pješice po Hrvatskoj
- Gojzerice lutalice
- Asterix101
- Priče iz planine i kvarta


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Najvažniji linkovi za sve planinare
- Planinarski savez Hrvatske
- Planinarski forum Hrvatskog planinarskog saveza!
- Prognoza vremena za Hrvatsku za tjedan dana
- Detaljne mape Hrvatske (Avijacija bez granica)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Za početnike u planinarenju:
- Općenito o Hrvatskom planinarskom savezu (HPS), žigovima i Hrvatskoj planinarskoj obilaznici (HPO), itd. (sve je to u više postova koje možete naći u lijevom stupcu točke 70.-72.)
- Kako se početnici mogu uključiti u planinarska društva i započeti s izletima i planinarenjem
- Mračna strana planinarenja ehehe
- Što vam sve treba od opreme za planinarenje i što ja nosim (u nastavcima, točke 77.-78.)
- Kako izabrati prve izlete? (coming soon)
- O planinarskim vodičima (coming soon)

Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju". zubo

Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.

Opće planinarske teme
- Mount Everest: "Zar se ovdje dolazi umrijeti?" Stravična priča o Davidu Sharpu i planinarskoj etici
- Post u počast Novozelanđaninu Sir Edmundu Hillaryju, koji se s Tenzingom prvi uspješno popeo na Mount Everest
- Biografija velike pustolovke i istraživačice Alexandre David-Néel
- Federico Campanini (31) - prestrašna smrt na Aconcagvi

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Kuharica za planinare i izletnike:
- Kroštata
- Pita od špinata

Drugi važni linkovi za skitače:
- Hrvatska turistička zajednica
- Kamo danas?
- Događanja u Hrvatskoj

Ja pa ja

diavolissima NA gmail.com

Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se