Dosadašnja putovanja

Blog iz tehničkih razloga otišao u hibernaciju, hvala na pitanju! eek
132. Keyseritza Söze
131. Okači Okić
130. Tunel Tuhobić, a mi iznad njega!
129. Kumrovec - Tile, kako se stvaralo Staro Selo Kumrovec i druge partijske priče
128. Kako sam se naljuljala na najdužoj ljuljački u Hrci osvajajući vrh Japica
127. Slatki gradić Klanjec - ne bi vjerovali koliko je hrvatskih sinova dao, a 'ćer ni jednu!
126. Atletski miting u Zagrebu 2008. (tzv. Hanžek) - onaj gdje je Blanku pokrala publika!
125. Fantastičan Renesansni festival - Koprivnica 2008. (plus nastavak, dalje o Stankovom vrhu i vatrenim kuglama)
124. Karlovački dani piva (2008.) - što su jeli i prodavali naši mladi (plus nastavak šetnja po Karlovcu i priča o djevojčici sa štiklicama)
123. Špancirfest 2008. - subotnje španciranje (plus I. nastavak, II. (bizarniji) nastavak + Najsmiješniji lik Špancirfesta)
122. Dječak s bajunetom i janjetina u restoranu Frankopan (Petrakovo Brdo)
121. Zašto ću Medviđak pamtiti do kraja života
120. U potrazi za Julijem Klovićem: Od Bribira do Drivenika + nastavak
119. Vera: Jedno od bizarnijih mjesta gdje sam spavala
118. Kako sam zbog paštete završila na karnevalu u Fužinama (plus nastavak)
117. Vagabund (koliba) + Zagradski vrh
116. Ideja za kupanje: Karlovac & Dobra + tajanstveni dvorac i kameni most
115. Ideja za kupanje: Karlovac & Mrežnica
114. Kotli, kuća za 220.000 eura, Aleja glagoljaša
113. Bizarni restoran Leader u Lupoglavu
112. Orlj, Orlj, Orljak
111. Žbev, Žbev, Žbevnica i ilegalna gradnjica
110. Raspadalica i paragliding
109. Roč me, baby!
108. Motovun, verzija prije Festivala
107. Hum - najmanji na svijetu!
106. Poklon, Učka, Vojak, Dopolovaro
105. Sljemeništarenje: Horvatove stube, štrudla i momci s Puntijarke
104. Ekskluzivno, prvi put online! Kako smo uspjeli pronaći i osvojiti Jadičev plan! (plus nastavak priče)
103. O obitelji Vukušić sa Zavižana i razularenim penzićima-planinarima (Zagreb-Matica?)
102. Mali Rajinac, al' što ima velike muuuhee, plus Zavižanski (Veliki) Pivčevac
101. Veliki Zavižan, Balinovac i Posljednja igra leptira
100. Prvi dan Velebita: dolazak na Zavižan, Edo Popović, Talijan-agresor...
99. Tri dana Velebita - uvod
98. Kako se zapravo kaže Plijes ili Ječmište ili Pliješ ili Ječmenak ili Plječmište - ljubljeni Žumberak post
97. Jezovita Jama Jazovka
96. Ravna gora koja baš i nije ravna
95. Dvorac Trakošćan - šta je to u Hrvatskoj?
94. Zir - novi udar, napad i konačno osvajanje
93. Mammut Big Wall Speed Climbing - Paklenica 2008
92. Bojin kuk (Bojinac): Najjači ever planinarski uspon u mom malom planinarskom životu (plus nastavak priče)
91. Zir - prvi put (i novi prijatelj Nikola)
90. Sljeme: Zadnji ovogodišnji snijeg
89. Grohot-om se nasmijaše
88. O putovanju vlakovima i HŽ-u
87. Lipa moja
86. Medvedgrad s Armandom
85. Joj što mi se svidio taj grad Labin
84. Kad Međimurce naprave planinarski party - Međimurska noć (nastavak)
83. Jedno od najbizarnijih sela koja sam posjetila - Noršić Selo (i Noršićka Plešivica) i to u nastavcima!
82. Uzbudljiva priča o ludom provodu na fantastičnom Japetiću... noooot!
81. Vjetrić s Dinare: Spust sa Sinjala
80. Kako sam preživjela prvo spavanje u planinarskom domu i žig na vrhu Dinare
79. Badanj za ladanj i Dinara u tri posta
78. Što ja nosim od opreme na planinarenje
77. Što vam sve treba od opreme za planinarenje
76. Mračna strana planinarenja! Ehehe...
75. Ako ne znate što bi sami sa sobom predlažem... planinarenje! (u nastavcima!)
74. Kad planinari prostru plahte...
73. Glavaš, Thompson, Cetina i Cetina
72. Moji planinarski dnevnici (III)
71. Vrste planinarskih žigova i žigokradice (II)
70. Žigovi, HPO, HPS, vrhovi planina i drugi planinarski termini (I)
69. Krapinski neandertalci, ujedinimo se!
68. Strahinjšcica: Zatrpani u snijegu u romantičnoj planinarskoj kućici
67. Vjerski turizam u Mariji Bistrici i svirač podno nogu Matije Gubeca
66. Dvorac Tikveš, Baranjci, Tito, Zlatna Greda
65. Orlove stijene i janjetina
64. Okrugljak: E ljudi pa ovo i nije tako loše
63. Špičasti vrh: Sve samo ne špičasto
62. Birtije po Baranji i Kopački rit (u nastavcima)
61. Kapovac: Jedini vrh na kojem sam bila čak tri puta
60. Sovsko jezero: Nema sova, a bome ni jezera
59. Vrh Čardak: Ni na nebu ni ne zemlji, a možda je u šumi
58. Cepeliš: Dolina kraljeva, piramida i pripiti faraoni
57. 'Moja Petrinja' i zašto više nikad neću kupovati Gavrilović proizvode
56. Vis: Fantastični Garić-grad
55. Stvarno prekrasan ovaj dvorac u Ozlju
54. Vodenica - najgora šumska zabit ever!
53. Kako je vrh Vinice poharao pobješnjeli piroman (član PD-a?)
52. Dražesni Martinščak
51. Tuščak: Stoj, draga!
50. Džungle Džumberka i još koješta o hilibilizmu
49. Čevo, čevitis i čevanje
48. Veliki Lubenjak: Kako su nas džinovskim markacijama napali markacisti PD Grebengrad

47. Zrće, Novalja: razotkrivanje, sve o Zrću, prava istina o Zrću, Zrće - vodič za roditelje i druge partijanere
46. Kako smo na najvišem vrhu Paga saznali da je Kamnik blizu Osijeka (plus post s fotografijama Paga - Pag kako ga ja vidim)
45. Grad Pag, paška janjetina, čipka, sir, svašta nešto
44. Zašto su mi se Pašmanci zamjerili ili gdje su zaštitari životinja kad ih najviše trebate (a ni markacista baš nema)
43. Šćah, Šćeh, Šćuh
42. "Hiljadu mi Dabrova", ova Kiza je odična!
41. Kako sam završila u pravoslavnom manastiru prateći Zrmanju
40. Kak' se, zapravo, kaže "Obrovac" ili "Obrenovac"?
39. Varaždiranje po Španciru! (u nastavcima)
38. Kako sam se izoduševila po Kalničkom gorju (u nastavcima)
37. Kako sam se izdosađivala po Samoborskom gorju (kako sam "napala cijelo jedno gorje")
36. Poskok: Moj prvi susret s otrovnicom (pola metra/pola minute)
35. Lokve again: U poj! U poj!
34. Drgomalj: Samo za okorjele žigomane ili one što nemaju šta pametnije raditi
33. Bijele stijene: izdala ga ruka kojom je marnuo žig!
32. Moj prvi (malkoc ocvali) runolist.
31. Kako sam iskočila pred četiri medvjeda - istinita priča
30. Drugo najveće novo svjetsko čudo - posjet jordanskoj Petri
29. Opet u Jordanu - serija postova
28. Generalturist: Nekorektnost zaposlenih
27. Anića kuk: Zašto sam odustala pred sam vrh
26. Kako greškom skoro nisam završila na Skradskom vrhu
25. Snježnik bez snijega i napora
24. Nogomet na Bjelolasici na 1500 m!
23. Vedri dani u Lokvama
22. Begovo Razdolje - više Razdolje, manje begovsko..
21. Kanjon Kamačnika i magla Josipe Lisac
20. Raletovo sklonište
19. Kako sam greškom završila na vrhu Samarskih stijena
18. Slatke Fužine
17. Mala igra inteligencije - Bitoraj
16. Kako to rade Mađari
15. Vragovim putevima po Skradu
14. Leska(renje) po pljusku

13. Lokve i lokalno lok(v)anje
12. (Ne)Ugostiteljstvo u Hrvata: Restaurant Eva (Lokve) nikad više
11. Kako svladati Risnjak sa što manje muke
10. Ekskluzivno: velebitska degenerika!
9. (Pre)Krasno
8. Zavižankoviću, here we come!
7. Gacanje po Gackom polju
6. Premužićka i Rossijeva kobila
5. Mede iz Kutereva
4. O Jordankama i Jordancima..
3. Što se sve jede na Bliskom Istoku
2. Ljudi iz Manita peći
1. Klečke vještice..

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka

Mjesta na koja bi se sutra rado vratila cerek
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje




Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti rolleyes
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha

Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )zubo


Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Diavola


nedjelja, 04.05.2008.

Zir (prva verzija) i naš novi prijatelj Nikola

Prvomajski vikend nam je prošao fantastično! Konačno je otvorena ovogodišnja sezona planinarenja i to u velikom stilu. Baš sam ga emotivno proživjela, jer je zadnjih par mjeseci bilo prilično mučno. Dosta njih je komentiralo "pa, šta je s tobom, prošle godine stalno negdje, a ove godine slabo". Ili bolje rečeno - ništa! Od Božemprosti Grohota mi zavučeni po kućama i stanovima, ne mrdamo. Kraj travnja i početak svibnja ujedno je i godina dana od početka moje planinarske obilaznice pa mi je i zato drago da smo u isto to vrijeme počeli s novim planinarskim izazovima.

Moram priznati da smo ovaj puta često spominjali blog-planinare, ako se nekom štucalo, mi smo... Photobucket No, evo, polako ću po postovima prepričati ovih par turbo aktivnih dana. Krećem s četvrtkom i našim pokušajem osvajanja ludog Zira. Hehehe... Taj će nam pokušaj ostati u sjećanju i po nekim drugim stvarima.



Već sam početak puta slutio je na dobru zabavu. Odlično smo se osjećali, a na cesti smo se valjali od smijeha. Neke stvari nisam fotkala, bezveze, nije mi palo na pamet, ali mi je žao da nisam ostavila za uspomenu... Dok mi je, onako opuštenoj, palo na pamet daj-fotkaj spika, za dosta je scena već bilo kasno. No, evo par...


Gle macane!

Photobucket


Photobucket


Ne znam je li ovo 'opće dopušteno na našim cestama? Vidi ti pojasa za vezanje, hehe... (ove s ceste su sve s mobitelom pa mu treba pola sata dok okine, zato su neuspješnice! ali može se skužiti spika.)

Photobucket


Iskusni korisnici Dalmatine znaju da nema smisla ići preko Male Kapele kad javljaju da je tamo gužva 2 km. Čim oni nama na radiju javljaju 2 km gužva, odmah mi to množimo x2 i dolazimo do zaključka da silazimo s auto-ceste u Ogulinu pravimo luk oko Little Chapel i vraćamo se u utrku u Brinju. U jednom smo trenutku jednostavno morali stati i podlo se zahihotati kilometarskoj gužvi pred tunelom. Krik "saaakrssss" prirodno se isčupao iz mog prsnog koša. Evo scene, evo detalja.

Photobucket


Što se Zira tiče, imali smo isprintan Da Vinčijev tekst i Poljakovu knjigu. Moramo priznati da nam baš nije bilo sve najjasnije, ali smo se snašli. Konačno smo skužili oba prilaza Ziru i gdje sve možemo/moramo sići s auto-ceste. Ako dolazite iz Zagreba silazite na Gornjoj Ploči. Ako dolazite s juga, možete se skinuti već na Svetom Roku pa preko sela Sv. Rok i Lovinca doći do ključnog sela Trkulja, gdje počinje uspon. Sve je jasno obilježeno, ne možete se zagubiti. Mi smo dva puta prošli put i sve je bilo ok, utabali smo stazu! Kako prepoznati Gornju Ploču? Zir ćete vidjeti već u daljini i prije Zira je s desne strane benzinska pumpa.

Tu vidite Zir s desne strane, uz cestu vidite benzinsku. .

Photobucket

(Gle male kapi kiše. Tu još uvijek prognoziram kako je to "samo oblak".)


Od benzinske do Zira navodno ima samo 1,5 km (nama se čini, ipak, malo više). Bilo bi idealno da se može prehodati, no, grubo će vas zaustaviti ograda od auto-ceste. Inače, za vas koji niste registrirali, legendarni Macola je otvorio svoj drugi restoran upravo na benzinskoj pumpi Zir (moto: nakon Korenice Zir).

Za one koji ne znaju, hm, recimo ovako... Macola je u svijetu restorana isto što i Sanja Dabo u svijetu estrade!



Ako se skidate kod Gornje Ploče onda pratite putokaz za Lovinac pa zatim Trkulje. Cesta malo zbunjuje jer vodi na suprotnu stranu od Zira. Vrlo jednostavno morate napraviti slovo U. Odbacit će vas dio, jedno kilometar, od naplatnih kućica i onda naglim skretanjem udesno (ima oznaka Lovinac) vraća vas prema Ziru. U jednom trenu proći ćete ISPOD auto-ceste, ali je taj prijelaz tako diskretan, gotovo partizanski, da ga nismo prije ni registrirali. Photobucket Cijela cesta je šljunčana, izuzev 50-ak metara oko tog dijela gdje prolazimo ispod auto-ceste.

Photobucket

(Obratite pažnju da se tu sve više mrči nebo.)


Table s oznakama za Zir - super! Kvaliteta nije nešto posebno, drvene su, ali na pravom mjestu u pravom trenutku, niti jednom se nismo nećkali gdje treba ići.

Photobucket

Hrpa ovakvih tabli, bravo za one koji su to organizirali...


Konačno, dolazimo u famozne Trkulje... Još ja isprintala Da Vinčijev tekst, čitam tekst ekipi u autu i piše on TUrkulja. I ja naglas, oni meni "nije Turkulja, nego Trkulja". Ma, šta nije, odmah štitim kolegu blogera, digla vatru da "Trkulja je prezime, ali selo je TURkulja, zapamtite, zapamtite". Photobucket Nda... Photobucket

Selo fakat pusto, ali ne i napušteno. Prvo smo naletjeli na kombi i skužili da su neki planinari prije nas, očito, otišli gore. O ne, smrzli smo se, jer se za 15-ak minuta spustio takav pljusak i tako je grmjelo da se nadam da su preživjeli. Niti jedna stijena nije sigurna kad je sklisko, stvarno ne znam kako su se proveli...

Photobucket


Mi se odlučujemo otići do još dublje u selo, možda nađemo živu dušu. Dokle ide - ide. I nismo zažalili. Taman gdje i počinje markacija skužimo obnovljena kuća, čini se netko živi. Dalje cesta prestaje. Parkiramo ispred i ja odmah izlazim javiti se domaćinima, pozdraviti, pitati se dozvolu da tu ostavimo auto.

I tu je započeo jedno diiivno prijateljstvo. Photobucket

Ajme, primio nas je jako srdačan i simpatičan čovjek - Nikola! Zvao nas da uđemo unutra, nudio nas jelom, rakijom, sokom, ma, super prijateljski nastrojen... Živi tu s mamom, tata mu je umro prošle godine, čovjek ima jedno 50-ak godina. Ima i kravicu i malo tele, simpatičnu keru, obrađuje zemlju... Objasnio nam je dosta toga oko Zira, pričao o tome kako 2 mjeseca tijekom godine nema opće sunca u dolini. Pokazivao nam je gdje trebamo ići da vidimo još atraktivnije vidikovce, na suprotnu stranu od auto-ceste i Zira, da su tamo kao pravi vidici, da se vidi Bosna, da postoje fantastične pećine, itd. Full informativan čovjek.

Mi smo s njim pričali sigurno jedno sat vremena, ne možeš krenuti. U međuvremenu se sastavilo nebo i zemlja, kišurina, grmi, puca... Nudi on kišobran ako ćemo gore, ali nam je bilo too much. Ne bih mogla fotkati, a i ne da mi se kisnuti, smrzavati, izlagati bilo kakvim neugodnim okolnostima. Nema potrebe, vratit ćemo se, glavno da smo našli put!


Photobucket


Opraštamo se mi poduže od Nikole, žao mu da nam ne može dati sira za put. E, da, ušli mi u tu prostoriju koja je nadozidana na kuću, to kod nas kažu "ljetna kuhinja", kad tamo... ostali smo zatečeni, čovjek je tako uredan, kako je to sve bilo posloženo, oprano suđe, čisto... Ako nekom baneš u kuću i nađeš takvu čistoću, onda bi od takvog kupovala sir bez da pogledam što kupujem! I dvorište je bilo uredno, sve je baš odisalo čistoćom i nekim redom.


Kraljica Šarulja je, inače, mlada mama. Ima telence-magarance koje smo s gazdom, također, obišli.

Photobucket


Daje 20 litara mlijeka dnevno, a nekako toliko je i u jednom trenutku ispiškila. Ja to u životu nisam vidjela, to je bio slap-šmrk od jedno 20-ak sekundi. Trenutak u kojem je čak i pas zanijemio. Jedino se Nikola čuo kako se ispričava, eto, pa se malo kao nasmiješio, "to vam je tako na selu" spika. A mi svi piljimo u guzicu i ne vjerujemo! Mi (planinari + gazdin pas) u šoku. Onda smo malo trgli glavom, kao da nam se sve to samo učinilo i nastavili konverzaciju dalje, kao da se ništa nije dogodilo. Photobucket



Tele je bilo preslatko, Nikola priča kako ga već pušta malo i van, da je razigrano... ma, stvarno divna scena! Mene, naravno, zanimalo što se tiče porođaja i to, tko dolazi u ovu, da prostite, pripizdinu. Nemam druge riječi, jer se radi o teško i gotovo potpuno pustoj zabiti. Onda se Nikola pohvalio kako on to sam zna, da nikad nije imao problema, da je svjestan šta se može zakomplicirati, ali da njemu to ide ok. Samo ne smije da teletu zapne jedna nogica unutra, jer ga se onda, pazite sad, eek Photobucket, mora vratiti u mamin stomak pa dok ne krene glava/obje noge, ništa od izlaska. O svašta.

Photobucket

U štali taman glumim Hoyku, kad kaže gazda Nikola da nije pametno dugo biti u štali da nas Šarulja ne skuži, posesivna je kao sve majke, a aparat u mojoj ruci ne djeluje miroljubivo. Da ne bi mislila da ćemo joj socijalne službe navući na vrat, odlučila sam trenutno istrčati iz štale i ne izazivati Šaruljino strpljenje i dobrohotnost.

Obećali smo Nikoli da ćemo se vratiti, možda već i za dan-dva, ali da ne možemo obećati. Plan je bio srušiti Zir već u četvrtak, a onda za vikend ići dalje po Velebitu. No, kišurina nam je pokvarila planove. Međutim, kako smo svi složni oko toga da se dogovaramo u hodu, nismo isključili ni varijantu da ćemo se vrlo brzo vratiti. Na kraju smo se fakat za dva dana vratili na Zir, hehe.


Za kraj, moja sugestija - obavezno se javite Nikoli. Tik ispred njegove kuće počinje markacija, čovjek je divan domaćin. Popričajte s njim, ispitajte ga sve što vas zanima, puno ćete toga čuti. Pitajte jel ima sira, prodaje za 30-40 kn kilogram, svježeg domaćeg sira, kupite u povratku. Garant i savršeno pedantnog i čistog! Vidi se daje druželjubiv i gotovo tužno je prokomentirao kako mu se planinari koji su otišli taj dan gore po toj kiši nisu javili.

Photobucket


Sjeli smo u auto, pozdravili se s Nikolom i njegovom malom obitelji i krenuli na more, u Starigrad... tamo nas je dočekalo... ah... divno nešto, toplo vrijeme, sunce, gužve zbog Mammuta... ma, uživancija! Popapali smo moju novu gastro-uspješnicu koju sam nazvala Jajčana Reakcija. Vrlo jednostavno se pravi, efektno izgleda, okus famozan i sve za svaku preporuku.

Photobucket

A onda smo krenuli skitanje po Starigradu...
(nastavlja se)


- 18:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Online Users
- Ukoliko želite koristiti neke moje fotografije, molim vas da me prvo pitate. :)
- Blog je do daljnjeg zatvoren: INVENTURA!

Ekipa

Astrosailor
Bigg
Blogledalo
Blogomoljac
Cranberrie
Dalmatinsko roštiljanje
Dijanin vodič kroz galaksiju
Dopisi sa sjevera
Gjuroo
Helix
Just Choco
Luki&Goldie
Malo drukčiji sportovi
Militza
Monchislava
Namjer42naznačenja
Neven Ciganović
Neverinov blog
One Girl's Cuisine (Violet Love)
Otpisani
Podravec
Pravi se Englez
Priče iz Bečke šume
Put oko svijeta
RibaFish
Simo Mraović
Sinja
Smiling Cricket
Unspeakable
Violet Love
Vision Thing


Tag-a-feed proširena lista:




Posebno izdvojeni planinari:
- Šumarka
- Da Vinci
- Po putu i azimutu
- Pustolofka
- Pješice po Hrvatskoj
- Gojzerice lutalice
- Asterix101
- Priče iz planine i kvarta


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Najvažniji linkovi za sve planinare
- Planinarski savez Hrvatske
- Planinarski forum Hrvatskog planinarskog saveza!
- Prognoza vremena za Hrvatsku za tjedan dana
- Detaljne mape Hrvatske (Avijacija bez granica)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Za početnike u planinarenju:
- Općenito o Hrvatskom planinarskom savezu (HPS), žigovima i Hrvatskoj planinarskoj obilaznici (HPO), itd. (sve je to u više postova koje možete naći u lijevom stupcu točke 70.-72.)
- Kako se početnici mogu uključiti u planinarska društva i započeti s izletima i planinarenjem
- Mračna strana planinarenja ehehe
- Što vam sve treba od opreme za planinarenje i što ja nosim (u nastavcima, točke 77.-78.)
- Kako izabrati prve izlete? (coming soon)
- O planinarskim vodičima (coming soon)

Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju". zubo

Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.

Opće planinarske teme
- Mount Everest: "Zar se ovdje dolazi umrijeti?" Stravična priča o Davidu Sharpu i planinarskoj etici
- Post u počast Novozelanđaninu Sir Edmundu Hillaryju, koji se s Tenzingom prvi uspješno popeo na Mount Everest
- Biografija velike pustolovke i istraživačice Alexandre David-Néel
- Federico Campanini (31) - prestrašna smrt na Aconcagvi

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Kuharica za planinare i izletnike:
- Kroštata
- Pita od špinata

Drugi važni linkovi za skitače:
- Hrvatska turistička zajednica
- Kamo danas?
- Događanja u Hrvatskoj

Ja pa ja

diavolissima NA gmail.com

Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se