Dosadašnja putovanja

Blog iz tehničkih razloga otišao u hibernaciju, hvala na pitanju! eek
132. Keyseritza Söze
131. Okači Okić
130. Tunel Tuhobić, a mi iznad njega!
129. Kumrovec - Tile, kako se stvaralo Staro Selo Kumrovec i druge partijske priče
128. Kako sam se naljuljala na najdužoj ljuljački u Hrci osvajajući vrh Japica
127. Slatki gradić Klanjec - ne bi vjerovali koliko je hrvatskih sinova dao, a 'ćer ni jednu!
126. Atletski miting u Zagrebu 2008. (tzv. Hanžek) - onaj gdje je Blanku pokrala publika!
125. Fantastičan Renesansni festival - Koprivnica 2008. (plus nastavak, dalje o Stankovom vrhu i vatrenim kuglama)
124. Karlovački dani piva (2008.) - što su jeli i prodavali naši mladi (plus nastavak šetnja po Karlovcu i priča o djevojčici sa štiklicama)
123. Špancirfest 2008. - subotnje španciranje (plus I. nastavak, II. (bizarniji) nastavak + Najsmiješniji lik Špancirfesta)
122. Dječak s bajunetom i janjetina u restoranu Frankopan (Petrakovo Brdo)
121. Zašto ću Medviđak pamtiti do kraja života
120. U potrazi za Julijem Klovićem: Od Bribira do Drivenika + nastavak
119. Vera: Jedno od bizarnijih mjesta gdje sam spavala
118. Kako sam zbog paštete završila na karnevalu u Fužinama (plus nastavak)
117. Vagabund (koliba) + Zagradski vrh
116. Ideja za kupanje: Karlovac & Dobra + tajanstveni dvorac i kameni most
115. Ideja za kupanje: Karlovac & Mrežnica
114. Kotli, kuća za 220.000 eura, Aleja glagoljaša
113. Bizarni restoran Leader u Lupoglavu
112. Orlj, Orlj, Orljak
111. Žbev, Žbev, Žbevnica i ilegalna gradnjica
110. Raspadalica i paragliding
109. Roč me, baby!
108. Motovun, verzija prije Festivala
107. Hum - najmanji na svijetu!
106. Poklon, Učka, Vojak, Dopolovaro
105. Sljemeništarenje: Horvatove stube, štrudla i momci s Puntijarke
104. Ekskluzivno, prvi put online! Kako smo uspjeli pronaći i osvojiti Jadičev plan! (plus nastavak priče)
103. O obitelji Vukušić sa Zavižana i razularenim penzićima-planinarima (Zagreb-Matica?)
102. Mali Rajinac, al' što ima velike muuuhee, plus Zavižanski (Veliki) Pivčevac
101. Veliki Zavižan, Balinovac i Posljednja igra leptira
100. Prvi dan Velebita: dolazak na Zavižan, Edo Popović, Talijan-agresor...
99. Tri dana Velebita - uvod
98. Kako se zapravo kaže Plijes ili Ječmište ili Pliješ ili Ječmenak ili Plječmište - ljubljeni Žumberak post
97. Jezovita Jama Jazovka
96. Ravna gora koja baš i nije ravna
95. Dvorac Trakošćan - šta je to u Hrvatskoj?
94. Zir - novi udar, napad i konačno osvajanje
93. Mammut Big Wall Speed Climbing - Paklenica 2008
92. Bojin kuk (Bojinac): Najjači ever planinarski uspon u mom malom planinarskom životu (plus nastavak priče)
91. Zir - prvi put (i novi prijatelj Nikola)
90. Sljeme: Zadnji ovogodišnji snijeg
89. Grohot-om se nasmijaše
88. O putovanju vlakovima i HŽ-u
87. Lipa moja
86. Medvedgrad s Armandom
85. Joj što mi se svidio taj grad Labin
84. Kad Međimurce naprave planinarski party - Međimurska noć (nastavak)
83. Jedno od najbizarnijih sela koja sam posjetila - Noršić Selo (i Noršićka Plešivica) i to u nastavcima!
82. Uzbudljiva priča o ludom provodu na fantastičnom Japetiću... noooot!
81. Vjetrić s Dinare: Spust sa Sinjala
80. Kako sam preživjela prvo spavanje u planinarskom domu i žig na vrhu Dinare
79. Badanj za ladanj i Dinara u tri posta
78. Što ja nosim od opreme na planinarenje
77. Što vam sve treba od opreme za planinarenje
76. Mračna strana planinarenja! Ehehe...
75. Ako ne znate što bi sami sa sobom predlažem... planinarenje! (u nastavcima!)
74. Kad planinari prostru plahte...
73. Glavaš, Thompson, Cetina i Cetina
72. Moji planinarski dnevnici (III)
71. Vrste planinarskih žigova i žigokradice (II)
70. Žigovi, HPO, HPS, vrhovi planina i drugi planinarski termini (I)
69. Krapinski neandertalci, ujedinimo se!
68. Strahinjšcica: Zatrpani u snijegu u romantičnoj planinarskoj kućici
67. Vjerski turizam u Mariji Bistrici i svirač podno nogu Matije Gubeca
66. Dvorac Tikveš, Baranjci, Tito, Zlatna Greda
65. Orlove stijene i janjetina
64. Okrugljak: E ljudi pa ovo i nije tako loše
63. Špičasti vrh: Sve samo ne špičasto
62. Birtije po Baranji i Kopački rit (u nastavcima)
61. Kapovac: Jedini vrh na kojem sam bila čak tri puta
60. Sovsko jezero: Nema sova, a bome ni jezera
59. Vrh Čardak: Ni na nebu ni ne zemlji, a možda je u šumi
58. Cepeliš: Dolina kraljeva, piramida i pripiti faraoni
57. 'Moja Petrinja' i zašto više nikad neću kupovati Gavrilović proizvode
56. Vis: Fantastični Garić-grad
55. Stvarno prekrasan ovaj dvorac u Ozlju
54. Vodenica - najgora šumska zabit ever!
53. Kako je vrh Vinice poharao pobješnjeli piroman (član PD-a?)
52. Dražesni Martinščak
51. Tuščak: Stoj, draga!
50. Džungle Džumberka i još koješta o hilibilizmu
49. Čevo, čevitis i čevanje
48. Veliki Lubenjak: Kako su nas džinovskim markacijama napali markacisti PD Grebengrad

47. Zrće, Novalja: razotkrivanje, sve o Zrću, prava istina o Zrću, Zrće - vodič za roditelje i druge partijanere
46. Kako smo na najvišem vrhu Paga saznali da je Kamnik blizu Osijeka (plus post s fotografijama Paga - Pag kako ga ja vidim)
45. Grad Pag, paška janjetina, čipka, sir, svašta nešto
44. Zašto su mi se Pašmanci zamjerili ili gdje su zaštitari životinja kad ih najviše trebate (a ni markacista baš nema)
43. Šćah, Šćeh, Šćuh
42. "Hiljadu mi Dabrova", ova Kiza je odična!
41. Kako sam završila u pravoslavnom manastiru prateći Zrmanju
40. Kak' se, zapravo, kaže "Obrovac" ili "Obrenovac"?
39. Varaždiranje po Španciru! (u nastavcima)
38. Kako sam se izoduševila po Kalničkom gorju (u nastavcima)
37. Kako sam se izdosađivala po Samoborskom gorju (kako sam "napala cijelo jedno gorje")
36. Poskok: Moj prvi susret s otrovnicom (pola metra/pola minute)
35. Lokve again: U poj! U poj!
34. Drgomalj: Samo za okorjele žigomane ili one što nemaju šta pametnije raditi
33. Bijele stijene: izdala ga ruka kojom je marnuo žig!
32. Moj prvi (malkoc ocvali) runolist.
31. Kako sam iskočila pred četiri medvjeda - istinita priča
30. Drugo najveće novo svjetsko čudo - posjet jordanskoj Petri
29. Opet u Jordanu - serija postova
28. Generalturist: Nekorektnost zaposlenih
27. Anića kuk: Zašto sam odustala pred sam vrh
26. Kako greškom skoro nisam završila na Skradskom vrhu
25. Snježnik bez snijega i napora
24. Nogomet na Bjelolasici na 1500 m!
23. Vedri dani u Lokvama
22. Begovo Razdolje - više Razdolje, manje begovsko..
21. Kanjon Kamačnika i magla Josipe Lisac
20. Raletovo sklonište
19. Kako sam greškom završila na vrhu Samarskih stijena
18. Slatke Fužine
17. Mala igra inteligencije - Bitoraj
16. Kako to rade Mađari
15. Vragovim putevima po Skradu
14. Leska(renje) po pljusku

13. Lokve i lokalno lok(v)anje
12. (Ne)Ugostiteljstvo u Hrvata: Restaurant Eva (Lokve) nikad više
11. Kako svladati Risnjak sa što manje muke
10. Ekskluzivno: velebitska degenerika!
9. (Pre)Krasno
8. Zavižankoviću, here we come!
7. Gacanje po Gackom polju
6. Premužićka i Rossijeva kobila
5. Mede iz Kutereva
4. O Jordankama i Jordancima..
3. Što se sve jede na Bliskom Istoku
2. Ljudi iz Manita peći
1. Klečke vještice..

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka

Mjesta na koja bi se sutra rado vratila cerek
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje




Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti rolleyes
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha

Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )zubo


Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Diavola


četvrtak, 11.10.2007.

'Moja Petrinja' i zašto više nikad neću kupovati Gavrilović proizvode

Kako nikad nisam bila u Petrinji, odlučismo se mi na odlazak u ovaj kraj i otkrivanje novog vrha - Cepeliša.

Ulazak u Petrinju sam doživjela prilično dramatično. Tako mi se grlo stegnulo i neke grubo zatomljene emocije fino su isplivale na površinu s prvim kućama. Petrinja mi je oduvijek bila mučna asocijacija na Rat. Sjetila sam se osjećaja koji sam imala za Petrinju i Petrinjce dok smo sjedili po osječkim podrumima. Iako daleko, činio se tako blizu. Identifikacije.

S ulaskom u Petrinju i tim prvim kućama u meni se razvio i osjećaj bijesa i tuge i one proklete nemoći. Sjetila sam se nekakvih slika Petrinje iz rata, sjetila sam se petrinjskih prognanika, užasa kad je pala, a posebno krvavih događanja tijekom Oluje. I još me sad vrag tjerao da surfam Petrinja/Domovinski rat pa se nove emocije samo nižu.

Ne znam zašto, ali Petrinja mi je uvijek budila te neke čudne osjećaje. Nisam tamo nikad prije bila, ali su me potresli, eto baš uz ovaj grad, teški osjećaji u to ratno doba... možda me posjećala na Vukovar, ne znam... Bila sam emotivno vezana uz grad u kojem nikad nisam bila i za koji sam vjerovala da tko zna hoću ikada doći. E evo me sad, došla ja u Petrinji... (pišem zbrda-zdola da bih vam bar malo opisala kako sam se mučno osjećala) Preplavio me osjećaj neke teške simbolike i na rubu patetike, šutke sam promatrala Petrinju... i mislila na sve one koji su poginuli da se ja sad tu vozikam... mučo mučno... Sve mi je djelovalo tako dramatično gledajući poluprazne petrinjske ulice u jedno nedjeljno poslijepodne. Ježila sam se i gutala knedle.


Nakon nekog vremena, sad tu dolazi do takvog obrata da vam ne mogu opisati moj šok, dolazimo mi pred socijalističku mrgu od neke tvornice i odmah skužimo da je to poznata tvornica Gavrilović. Uglavnom, tvornica se (ne, nemam sliku, a reći ću vam zašto, to je i poanta ovog posta) nalazi usred grada. Bitno je naglasiti da je hrrrpa privatnih kuća i ulica okolo. Tvornica je ograđena visokom živicom . Inače, tvornicu možete fotkati iz svih mogućih uglova. Ja, onako bezazleno, kažem da mi se stane tik na ulaz u tvornicu... vidim veliki parking pa ću slikati zgradu iznad koje groteskno-marketinški viri ogromna Gavrilović salama... Sviđa mi se taj arhitektonsko-marketinški socijalistički kič, ne mogu si pomoći. cerek

I sad stali mi pošteno pred ulazna vrata, iako sam, naglašavam, mogla fotkati odakle sam htjela... mogla sam i ostati u autu, ne bi me uopće skužili da fotkam (sad već kužite u kojem smjeru ide post)... mogla sam otići deset metara prije ili poslije... ma nitko me ne bi skužio! Mogla sam pitati bilo kojeg susjeda jel mogu iz njegova dvorišta fotkati... ma, hrpa kombinacija! Ali ne...
Ja pošteno ispred vrata, izlazim van s aparatom i da ću slikati, kad odjednom iskaču naoružani čuvari (on i ona) i na mene zaurlaju: "Zabranjeno je slikati, ne smijete fotografirati!!!" Ja zatečeno, ali ljupko: "Nisam novinarka, privatno slikam, htjela sam samo ovu glavnu zgradu...", jer me dosta ljudi znalo pitati jesam novinarka (zbog foto-aparata). Čuvar me bahato prekida "Ne! Ne smijete fotografirati, molim Vas da ne fotografirate", sav ono važan, konačno neka akcija na poslu!

Sad već predosjećam da ovo nešto neće izaći na dobro i logično/ljupko priupitam znatiželjno "Oprostite, a gdje piše da je zabranjeno fotografiranje?" On zatečen pitanjem nešto promrmlja, zapravo više slegne ramenima i opet oštro "Evo, lijepo vas molim da ne fotografirate, jel to okej?". Kao onako pokroviteljsko-prijateljskim tonom, mi-lege, tko će kome nego svoj-svome. Ok, prihvaćam igru. Pa onda i ja krenem još uvijek ljupkim glasom parafrazirati naoružanog čovjeka "Pa, onda tako i ja mogu Vas pitati - evo lijepo vas molim da mi date da privatno fotografiram tvornicu, evo samo jednom, jel to okej?".

Moji u autu sve vrijeme sjede i slušaju što se događa s nevjericom. I on se vrati u drsko-grubi ton i zabrani mi ponovo jasno i glasno fotkanje. I tu sad ja da ubrzam spiku krećem na konkretno: "Dobro, što ćete mi napraviti ako budem fotografirala zgradu"? Mislim si od kad se zabranjuje fotografiranje ovako javnih objekata u mjestima?! I to čega? Pa nije ovo vojni objekt, pobogu?! Čovječe, ja slikala vojno teško utvrđenu Golansku visoravan (nitko mi ništa zabranio nije) i ničiju zemlju u jedinom podijeljenom glavnom gradu na svijetu - Nikoziji, a da ne mogu Gavrilović!? I u Gavrilović tvornici moraju stvarno bit tehnološki POTPUNO neobrazovani kada misle da će e sprječavanjem fotografiranja zgrade običnim foto-aparatom, na koju su nakalemili salamu radi javne REKLAME, osigurati krađu recepata za salame! rolleyes U današnje vrijeme satelita i analognih nazdora iz zraka i svemira ići sprječavati fotkanjem aparatom čini se, oprostit ćete, krajnje suludo.


No, na to dolaze dvije fantastične rečenice portira! Dakle, na moje pitanje što će mi se dogoditi ako se, ipak, odlučim fotografirati on ispali, valjda sav sretan da se nečeg dosjetio, "Prijavit ćemo Vas!!". Ja ne znam jel ovo sad već neka skrivena kamera ili šta i pitam ga oprezno i s osmijehom "Oprostite, ali kome ćete me prijaviti?" On ponovo doveden pred zid, nemoćan pred vrhunaravnom inteligencijom mojih pitanja, ispali nešto što mi se uopće nije svidjelo i zbog čega sam pomislila "o-o, ovo neće završiti na dobro"... Naime, on je na to grubim glasom rekao prijeteći: "Onda ću vam zapisati automobilske tablice!" I ja zatečeno i u nevjerici pitam portira vratara Gavrilović tvornice "I što ćete onda napraviti?" I on tu, opet doveden u kut s tako banalnim pitanjem, nešto promrmlja. Valjda će mi zapisati registraciju pa u slobodno vrijeme doći razbiti auto ili što? Ono vidiš maskiranog sekjuriti-portira po noći ispred moje zgrade kako tuče kobasicom po šoferšajbi i konzervama paštete greca boju s bočnih vrata...

Ja ne znam što uprava Gavrilovića, direktori i drugi gavrilovićevi vlastodršci radi s onima koji fotografiraju zgradu? Kakva je politika Gavrilovića? Možda će mi podvaliti pokvarenu paštetu ili crvljivu salamu? Što li... Kad sam vidjela da od čovjeka neću dobiti ne neki inteligentan odgovor nego bar logičan i da mi je takva jedna osoba krenula prijetiti, odlučih otići... nasmiješila sam se i rekla "Dobro onda. Ne, neću fotkati tvornicu, nego ću fotkati Vas da mi ostanete za uspomenu.". Fotkam. A on se na to nemoćno i agresivno izdere "Jako si pametna!!". Ja se okrećem prema autu i dobacim "Jesam, imam za to i potvrdu.". I odlazim.


Moram priznati da me sve ovo, ipak, uznemirilo.


Uznemirilo me to što smo se vratili u neka teška komunističko-socijalistička vremena kad se nije-smjelo-fotografirati. Kad su postojale neke imbecilne tajne i paranoja na sve strane. Petrinja me lupila više nego što sam očekivala. Uznemirio me taj potpuno neobrazovani mladić, kojega uopće nisu inštruirali bar s nekim banalnim objašnjima zašto-se-ne-smije-fotografirati. Uznemirile su me njegove prijetnje (jel vidio registraciju i što bi nam mogao napraviti?). Zašto, zašto, zašto? Očekivala sam od Petrinje nešto... ne znam... potvrdu neke moje posebne veze s tim gradićem, a šta sam dobila... Očekivala sam, ne znam, da ću, kao i puno puta do sada, naći nekog lokalnog simpatičnog čovjeka i s njim porazgovarati... tako nešto... njemu reći koliko sam puta mislila na sve njih dok sam sjedila u svom osječkom podrumu... s patetikom se sjetiti nekih ratnih događanja... Kad ono! Koja je glupa i neugodna situacija nastala ispred petrinjske tvornice Gavrilović koju ću, vjerujem, pamtiti do kraja života i vezati uz Petrinju. Nije fair.

Majkuim, dolazim pred legendardnu "tvornicu mog djetinjstva" da bi me ovakav jedan... koji uopće izraz da uzmem... ovako uznemirio svojim neinteligentnim i drskim spikama...

Ne, neću više nikad kupiti ništa iz Gavrilovića. I rekla sam mojim najbližim da ne kupuju više ništa od njih. Neka oni zabranjuju i prijete nekim svojim drugim kupcima. Mene više neće vidjeti. Znam da je beznačajno i sitnica za ovakvu jednu deoo-tvornicu da jedan pišljivi kupac odustane od njihovih proizvoda, ali eto, meni nešto znači. I lakše mi je kad sam sad to napisala. Jer su me povrijedili.


Moji su, uglavnom, svi bili zgroženi što sam se uopće s takvom jednom osobom upustila u "raspravu". rolleyes "Šta se nisam maknula?" Pa, dobro, bilo je toliko suludo da nisam izdržala ne pitati o čemu se radi i zašto mi zabranjuju fotkanje.

E, da, odbila sam fotkati, ali da vidite o koliko bezazlenoj fotki se radi, odite na stranice Gavrilovića. Doljnja fotografija je ta koju sam ja htjela snimiti. Samo bi moja fotka bila udaljenija, ne bi bio isti kut snimanja. Naime, ja ne bih ušla u krug tvornice i s moje fotke bi se prvo vidio ulaz u tvornicu/portirnica i u pozadini zgrada. Možeš misliti opasne fotke! Dakle, za one kojima se ne da ići na stranice Gavrilovića, evo fotografije s njihovih stranica koju ja privatno, kao dugogodišnji korisnik njihovih proizvoda, nisam smjela snimiti. A koju vi svi možete gledati na njihovim web-stranicama. Strašno.



I što bi radio taj vratar i drugi iz Gavrilovića da znaju da već odavno postoji suvremena tehnologija kojom se mogu snimiti iz zraka! Što bi radio da zna da ga snimaju iz svemira, o ne. Mora da bi se prestravili i podigli ogromne metalne konstrukcije i hangare da se zaštite od neprijatelja! A tko zna, zapravo...Možda znaju da ih se snima iz zraka, ali prema gore nisu tako ranjivi kao sa strane? eek

Htjela sam na kraju staviti fotografiju tog tipa, da ga vidite u svoj svojoj snazi dok se objašnjavao sa mnom. Ali neću. Tko zna šta mi još može napraviti. Već mi i objava ovog posta ulijeva nelagodu.


Najviše mi je sad, zapravo, bed što me na Petrinju više neće vezati neke 'svete uspomene' nego faca tog tipa koji mi je ispred Gavrilovića grubo, drsko i neargumentirano zabranio bezazlenu fotografiju. Zbog tog me sve tako uznemirilo.

- 10:48 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Online Users
- Ukoliko želite koristiti neke moje fotografije, molim vas da me prvo pitate. :)
- Blog je do daljnjeg zatvoren: INVENTURA!

Ekipa

Astrosailor
Bigg
Blogledalo
Blogomoljac
Cranberrie
Dalmatinsko roštiljanje
Dijanin vodič kroz galaksiju
Dopisi sa sjevera
Gjuroo
Helix
Just Choco
Luki&Goldie
Malo drukčiji sportovi
Militza
Monchislava
Namjer42naznačenja
Neven Ciganović
Neverinov blog
One Girl's Cuisine (Violet Love)
Otpisani
Podravec
Pravi se Englez
Priče iz Bečke šume
Put oko svijeta
RibaFish
Simo Mraović
Sinja
Smiling Cricket
Unspeakable
Violet Love
Vision Thing


Tag-a-feed proširena lista:




Posebno izdvojeni planinari:
- Šumarka
- Da Vinci
- Po putu i azimutu
- Pustolofka
- Pješice po Hrvatskoj
- Gojzerice lutalice
- Asterix101
- Priče iz planine i kvarta


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Najvažniji linkovi za sve planinare
- Planinarski savez Hrvatske
- Planinarski forum Hrvatskog planinarskog saveza!
- Prognoza vremena za Hrvatsku za tjedan dana
- Detaljne mape Hrvatske (Avijacija bez granica)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Za početnike u planinarenju:
- Općenito o Hrvatskom planinarskom savezu (HPS), žigovima i Hrvatskoj planinarskoj obilaznici (HPO), itd. (sve je to u više postova koje možete naći u lijevom stupcu točke 70.-72.)
- Kako se početnici mogu uključiti u planinarska društva i započeti s izletima i planinarenjem
- Mračna strana planinarenja ehehe
- Što vam sve treba od opreme za planinarenje i što ja nosim (u nastavcima, točke 77.-78.)
- Kako izabrati prve izlete? (coming soon)
- O planinarskim vodičima (coming soon)

Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju". zubo

Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.

Opće planinarske teme
- Mount Everest: "Zar se ovdje dolazi umrijeti?" Stravična priča o Davidu Sharpu i planinarskoj etici
- Post u počast Novozelanđaninu Sir Edmundu Hillaryju, koji se s Tenzingom prvi uspješno popeo na Mount Everest
- Biografija velike pustolovke i istraživačice Alexandre David-Néel
- Federico Campanini (31) - prestrašna smrt na Aconcagvi

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Kuharica za planinare i izletnike:
- Kroštata
- Pita od špinata

Drugi važni linkovi za skitače:
- Hrvatska turistička zajednica
- Kamo danas?
- Događanja u Hrvatskoj

Ja pa ja

diavolissima NA gmail.com

Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.