30

utorak

siječanj

2007

volim te

ponekad kad te pogledam,
onako slučajno, nehotice,
u trenu mi se vrati misao koja potvrdi pravilo:
"tebe je nemoguće ne voljeti".

volim te zbog onog što jesi,
zbog tvoje iskrenosti i optimizma.
volim te jer si stvaran, realan...
volim te jer si poseban!!!

i znam,
da kad sam s tobom,
tvoj pogled će mi reći sve što osjećaš,
tvoj će mi zagrljaj pokazati koliko je to snažno,
a tvoje "volim te" sve će to potvrditi.

volim te jer si kraj mene, sa mnom i u meni.
još ti samo želi reći:
"hvala ti za sve"!!

29

ponedjeljak

siječanj

2007

Volim te uvijek, i kad se budiš
i kad na licu šminke nemaš
i kad si ljuta, i kad se čudiš
i kad bez mene na ples se spremaš.
Uvijek te volim, hoću da znaš
Volim te, ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim.

Volim te kad si blijeda i sjetna
i kada bore imaš na licu
Volim te kad si divlja i sretna
I kad u ruci držiš pticu
Kad ništa nećeš da mi daš
Volim te, ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim...

Volim te uvijek, i kada sanjaš
Kad ne pišeš mi, kad te nema
Kada od mene stalno se sklanjaš
Volim te kad si posve nijema
Kad šutiš poput ribe baš
Volim te, ne znam kako da odolim
U svakom slučaju te volim.

Volim te uvijek, čak i tada
Kad ne volim te, kad si sama
Kad večer pada iznad grada
Volim te kad se praviš dama
Kad ne voliš me, kao sada
U tome i jest život naš
U svakom slučaju te volim...

/Luko Paljetak/ pjeva:Ibrica Jusić

free image hosting

S. Valentine images



na mom dlanu crte dvi
zivota i ljubavi
prva mi je preduga,a to me nije ni briga
a ona druga malena
puno mi je vaznija
nemoj me rastuziti , probaj je produzti
jer to mozes samo ti











ljube volim te...

nedokuciva

Nedokuciva...
Kako je cudna ljubav zene,kako mala u svom pocetku i kako velika na kraju!
Ona je prvo kao malo vrelo koje izbija u srcu planine.A na kraju,sta je?
Mocna rijeka koja natapa njive radosti i siri polja smijeha.Ili je mozda bujica koja u razornom valu juri preko polja nade,ruseci brane planova i noseci u nistavilo zgradu covjekove cistoce i hramove njegove vijere.Jer kada je Nevidljivi smisljao poredak ovog zivota,on je stavio sijeme zenine ljubavi u svoje dijelo da bi ono svojim neravnomjernim rastom prouzrokovalo ravnomjernost zakona.Ljubav je cas najnizeg penje do neslucenih visina,cas dostojanstvo baca u prasinu.
I zato,dokle god postoji zena-to veliko iznenadjenje prirode-dobro i zlo ne mogu se nikako razdvojiti,ona uvijek stoji i slijepa u ljubavi,odredjuje nasu sudbinu,naliva slatku vodu pehar gorcine i truje zdravi zivotni dah zlom kobi zelje.
Ma kuda okrenuli,ona ce vas susresti.Njena slabost je tvoja snaga,njena moc je tvoje ostvarenje pred njom.Od nje potices i k njoj ides.Ona je tvoj rob a ipak te drzi okovanog,na njen dodir vene cast,otvaraju se brave i padaju brane.Ona je neodredjena kao more,promjenjiva kao nebo i njeno ime je-NEDOKUCIVA.
Covjece,ne trudi se da izbjegnes zenu i njenu ljubav,jer ma kuda pobjegao,ona je ipak tvoja sudbina i ma sta gradio,gradis za nju...

pišem za tebe

JEDNOM KADA PRESTANEM
DA PIŠEM O TEBI
ZNAJ DA SAM ZABORAVILA
BOJU TVOJIH OČIJU
DODIR USANA TIH
I KOSE TVOJE MIRIS...
JEDNOM KADA TE ZABORAVIM
ZNAJ DA VIŠE OVIM
NE DIŠEM SVIJETOM....

ljubav

ljubav je ta koja prethodi želji.jer,zapravo,što drugo želimo ako ne ono što ljubimo?ljubav prethodi uživanju.jer,kako bismo mogli uživati u nekoj stvari,ako je ne bismo ljubili?ljubav prethodi i nadi.jer,nadamo se samo onome što ljubimo.ljubav prethodi i mržnji.jer,mi mrzimo zlo samo za volju ljubavi koju gajimo prema dobru.

za zene


BUDI KRALJICA

BUDI KRALJICA, IMAJ HRABROSTI DA BUDEŠ RAZLIČITA. BUDI PRVA. BUDI VODJA. BUDI ŽENA KOJA ĆE, SUOČENA SA NEDAĆAMA, NASTAVITI DA VOLI ŽIVOT I DA BEZ STRAHA PRIHVATI TO! TRAŽI ISTINU I VLADAJ SVOJIM KRALJEVSTVOM, MA GDE ONO BILO-U TVOM DOMU, U KANCELARIJI U TVOJOJ PORODICI-SRCEM PUNIM LJUBAVI.
BUDI KRALJICA. BUDI NJEŽNA. NEKA TE VODE UVIjEK NOVE IDEJE, UŽIVAJ U TOME ŠTO SI ŽENA. JA ĆU SE MOLITI ZA TO DA NE GUBIMO VRIJEME KAO NEZANIMLJIVE I PROSJEČNE... MI SMO KĆERI BOGA-OVDE SMO DA BISMO NAUČILE SVIjET KAKO SE VOLI...
NIJE BITNO KROZ ŠTA SI PROŠLA, ODAKLE SI, KO SU TI RODITELJI. NITI JE BITAN TVOJ DRUŠTVENI ILI EKONOMSKI POLOŽAJ. BITNO JE DA SI ODABRALA DA VOLIŠ, DA ISKAŽEŠ TU LJUBAV KROZ SVOJ RAD, SVOJU PORODICU, KROZ ONO ŠTO IMAŠ DA DAŠ SVIjETU...
BUDI KRALJICA. NE ODRIČI SE SVOJE MOĆI I SVOJE SLAVE!

i za kraj

znam da znas ali moram ti reci volim te....

mudrost


Pazi na svoje misli, jer će postati tvoje riječi,
Pazi na svoje riječi, jer će postati tvoja djela,
Pazi na svoja djela, jer će postati tvoje navike,
Pazi na svoje navike, jer će postati tvoj karakter...

razmišljanje

Čovjekov put je poput besciljne šetnje krajolikom. Ako suviše gleda na cilj, koraci mu postaju ubrzani od nestrpljenja i propušta vidjeti i diviti se ljepoti krajolika. Prestane li tragati za svim onim što misli da mu treba, to što mu doista treba objavljuje mu se u svoj punini.


Život donosi svoje. Premda se nastojimo osigurati za buduće dane ne možemo imati uvid u budućnost do mjere izvjesnosti. Izvjesna je jedino sadašnjost. Budućnost možemo samo naslućivati, a utjecati na nju samo odgovornim pristupanjem u sadašnjosti. Zato je dobro pustiti da život donese svoje, biti osjetljiv i prilagoditi se. Ovo ne isključuje naporan rad već podrazumjeva mudrost prosuđivanja što je bitno.

od života

ne očekujem ništa, a spremna sam na sve.
Neće me iznenaditi, neće razočarati. Prepustit ću mu radost jutra, da probudi me. Kapima, bijelim lopticama, burom, vrelinom, nije važno. Neke se stvari vrte u krug. Ako se i vrte, nikad nisu iste. Hoću da uzmem to što nije isto. Bit svakako već poznajem. A ne volim da mi je dosadno. Ni poznato. Ni površno.
Ne očekujem ništa. Spremna sam na sve.
... ne mogu ni vama slagati, a kamo li sebi.
Uvijek očekujem nešto i nikad nisam spremna na sve. Zašto bi me inače boljelo, radovalo, zašto bi se osjećala izgubljeno, zašto bi se činilo da više ovde ništa ne može stati.
Inatim se samo. Nepopravljiva. Do kraja.

volim te

Na vrata mi pokuca neko, otvorih,pitam se ko je bio???Na lice mi osmjeh stavi i u moj zivot uđe....

26

petak

siječanj

2007

znam da znas da te volim


Neke slike s vremenom izblijede... možda neke uspomene manje vrijede...
ali nije istina da ljubav s vremenom nestaje..
jer kad nekoga zavoliš, u srcu ZAUVIJEK ostaje
Nije teško voljeti.....teško je zavoljeti.....

Nije teško voljeti,
Teško je zavoljeti…..
Jer voljeti nekoga svaki dan jednakim žarom i snagom, bez obzira na njegove mane, pogreške i
grijehe, to je teško…
Voljeti nekoga i ne osuđivati ga, davati mu se dušom bezuvjetno…..to je
teško……
Voljeti nekoga i od njega ne tražiti ništa zauzvrat……… to je
teško…………
Voljeti nekoga i veseliti se njegovoj sreći koja ne uključuje tebe……to je
teško…..
Voljeti nekog, a biti nesebičan………to je teško…….
Voljeti nekog na ovakav način znači VOLJETI u pravom smislu te riječi i to je teško, ali
nije to teško živjeti, to je teško postići……a kada spoznaš i postigneš
takvu, pravu ljubav ona te ispuni i da ti smisao i onda ti je sve ovo što sam već spomenula dar,
a ne teret, to je tvoj dar od srca njemu/njoj……….i takva ljubav UVIJEK urodi
plodom……na nama je da mi taj plod prepoznamo i uberemo, te u njemu uživamo, ali moramo
paziti, jer možda plod ne bude onaj koji smo mi željeli i očekivali, ali prava ljubav ništa
ne očekuje niti ne traži…..ona se daje bezuvjetno i trajno, ne očekuje ništa
zauzvrat….."

LJUBAV
DLANOVI TI SE ZNOJE,SRCE UBRZANO LUPA,A GLAS TI ZASTAJE U GRLU?
To nije ljubav,to je zaljubljivanje.

NE MOŽEŠ SKINUTI POGLED ILI RUKE S NJEGA?
To nije ljubav,to je požuda.

PONOSNA SI NA NJEGA I ŽELIŠ GA SVIMA PREDSTAVITI?
To nije ljubav,to je sreća.

ŽELIŠ GA,JER ZNAŠ DA JE ON TU PORED TEBE?
To nije ljubav,to je usamljenost.

S NJIM SI JER ON TO ŽELI?
To nije ljubav,to je sažaljenje.

S NJIM SI JER TE LJUBI I DRŽI ZA RUKU?
To nije ljubav,to je nesigurnost.

SRCE TI POSKOČI KAD GA VIDIŠ?
To nije ljubav,to je strast.

OPRAŠTAŠ MU GREŠKE JER SE BRINEŠ ZA NJEGA?
To nije ljubav,to je prijateljstvo.

SVAKI DAN MU GOVORIŠ DA JE ON JEDINA STVAR NA KOJU MISLIŠ?
To nije ljubav,to je laž.

ODREKLA BI SE NAJDRAŽIH STVARI RADI NJEGA?
To nije ljubav,to je velikodušnost.



SRCE TE BOLI I SVE SE U TEBI LOMI KADA JE ON TUŽAN?
Da,to je ljubav.

PRIVLAČE TE DRUGI,ALI IPAk OSTAJEŠ S NJIM BEZ TRUNKE KAJANJA?
Da,to je ljubav.

PRIHVAĆAŠ NJEGOVE MANE JER SU I ONE DIO NJEGA?
Da,to je ljubav.

S NJIM SI ZBOG TE NESHVATLJIVE MJEŠAVINE BOLI,SREĆE I UŽIVANJA?
Da,to je ljubav.

DALA BI ŽIVOT ZA NJEGA?
Da,to je ljubav.

23

utorak

siječanj

2007

volim te........

Poklanjam ti ove postove kao sto ti dajem sebe, uzmi ih i pazljivo citaj, poljubi me kad me vidis i nemoj nista reci, jer rijeci nisu potrebne. poljubi me kao i uvijek ali nocas misli na mene... nebo ima cudnu moc, i mozda se stvorim uz tebe, da te poljubi za laku noc... dok ovaj dan provodim sama, drhtava ruka post ti pise, tihi se uzdah lagano cuje, i ovaj post posvecujem tebi, uzmi ga kao sto si uzeo i mene a kad ga procitas cuvaj ga kao sto i ja cuvam tebe...

raskrsnica

na toj raskrsnici oboje smo dobro skrenuli i zato smo se upoznali, skrenuli smo na raskrscu koje nas je dovelo do srca, ljubavi i eto vec 16 mjeseci moj se zivot zove tvojim imenom i nadam se da si i ti sretan kao i ja da si jako jako zadovoljan sa skretanjem na raskrscu, ljubavi volim te, puno, puno

20

subota

siječanj

2007

zvijezdane staze

Znaš li da te osjećam previše?

Ljubav koju daješ kako da ti uzvratim? Da li da te samo slušam ? Možda samo da čitam tvoje misli? Reci da li da šutim ili da zažmirim? Kaži gdje da gledam, treba li što da činim?

Kraj tebe su sunčana jutra i sve je lako dok čekamo sutra . Ti i ja. Trenutak tišine i ponovo te molim za bolje sutra.

Bože kako volim osmijeh tvoj. Što li stvarno misliš dok me slušaš? Izgledam li smiješno kada riječi progutam?

Reci mi kome da zahvalim što ponovo vidim mjesec i odjednom sav raspored zvijezda znam?
Ma ljube volim te

19

petak

siječanj

2007

Najviše treba tražiti ono što će valjati uvijek zadržati."

Ovih dana često razmišljam o ljudima sa bloga. Ko su, odakle su, kako izgledaju, šta ih je natjeralo da otvore blog.
Ja sam tu relativno mali period, u odnosu na neke druge blogere. Otvorila sam blog jer mi je tada bilo potrebno da sve što se skupljalo u meni podijelim s nekim, da shvatim da ima neko tamo ko me razumije, ko može reći neku riječ utjehe.
I zaista tako se desilo. Upoznala sam osobe koje su mi svojom dobrodošlicom i lijepim riječima prirasli srcu. Na početku nisam znala ni ko su, ni kako izgledaju, ali sam ih upoznavala preko njihovih blogova. Njihove priče, pjesme, ispovjesti, pa i komentari na drugim blogovima formirali su u mojoj glavi sliku svakog posebno.
Neki su uvijek veseli, znaju me nasmijati, neki ostave uvijek poučan komentar, neki me ponekad znaju dirnuti u srce svojim postovima, čak se nekada zapitam koliko ima istine u sve tome. Da li svi izgledaju onako kako se predstavljaju?
Moj blog je ono što se mota u mojoj glavi, razna pitanja, na koja nekada nemam ni odgovor, ali znam da će ono što napišem neko pročitati, da ću ono što osjećam barem podijeliti s nekim.
A da li ćemo se ikada sresti?
....... nečije priče slične su mojim, u mnogim blogovima uživam, i nadam se da ću se bolje upoznati sa ostalima, jer su mi mnogi zaista prirasli srcu. Možda će jednom doći dan kada ćemo se i upoznati...ko zna...

staze

Ni za jednu životnu stazu ne postoji vodič,svaka je neispitana,neponovljiva, zato je u životu avantura pravilo a ne izuzetak, jer je to putovanje kroz neispitane predjele, koje niko poslije nas ne može ponoviti.
Sve se staze potiru, uvijek nanovo se stvara nova konfiguracija, uvijek se ukazuje drugi pejzaž, druga klima, za svakog posebno. Zato moram da budem svoj vlastiti vodič na putu kojim samo ja mogu proći..."

voljeti ili biti hrabar

čula sam priču o caru,
zlom caru koji je opsjedao neki grad.

Jednog dana odlučio je pustiti žene,
sa svim stvarima koje one mogu ponijeti.

Kad je došla noć, žene su izlazile iz
grada, noseći na leđima
svoje muževe i djecu...

...kada je car to vidio, rasplakao se,
i shvatio koliko je teret hrabrost.

17

srijeda

siječanj

2007

jedan brzinski post

Nek me odnesu misli mojih snova
u grad u kojem sada ti spavaš
Želim biti kraj tebe sada...baš ovog trenutaka
zagliti te i osjetiti tvoje srce kako kuca.
Nedostaješ mi ti,
svaka tvoja riječ
i tvoj glas.
Nedostaje mi tvoj pogled
i tvoje smeđe oči

Nikad nisam bila neki veliki vjernik
Nisam citala bas stampu i nisam gledala obavezno dnevnik
Nisam znala gdje sam i koja je klima
ali znam ti si moje proljece i zima

ljube......volim te.....

13

subota

siječanj

2007

prkosim masti

Kradem ti dah...
Ispijam mirise sa lica.
Grlom klizi
najljepša melodija
koju samo mi
znamo slušati...i pratiti...
Ne osjećam tijelo...
Gubim težinu...
Opuštam svaki mišić
pod tvojim dodirom.
Savršeno ocrtane sijene
i otkinuti najljepši
komadić neba...
Daleko od svijeta...
U našem svijetu.
U sigurnom zagrljaju
beskonačnog prostranstva.
Okružena paučinom strasti.
Zaključat ću svjetlost
u svoju dušu....
Osjetiti miris novog života
trajno upijen
i stvoriti trenutak
koji će zaustaviti vrijeme...
Danas prkosim
veličini mašte.

volim te...

Postoje u životu trenuci kada čovjek treba osjetiti toplu prijateljsku riječ, stisak ruke, poljubac u obraz. Meni je to dalo snage zahvaljujući tebi.... Čuvam te u srcu. Pogledom, riječima, cijelim svojim bićem i svakom svojim riječju....Toliko te volim... da ti to riječima nisam u stanju reći

12

petak

siječanj

2007

jedna sekunda

Ako ti nekada bude teško,sjeti se samo jedne sekunde koju smo dijelili skupa...jer svaka sekunda sa tobom je bila posebna...prelijepa...predivna

kljuc

nekim tamnim labirintima skriva se jedan mali ključ. Da bi do njega došao moraš prevaliti veliki put, moraš savladati puno prepreka, moraš biti iskren i dobronamjeran. Nije dovoljna tvoja riječ jer riječi mogu prevariti...mogu te navesti na krive staze, mogu te razočarati, mogu te natjerati da pobjegneš. Djelima moraš pokazati da zaslužuješ taj ključ....ključ koji otvara slomljena srca.



A ta mala srca su tiha u svojim noćima koje su crne i hladne i koje jutarnja svjetlost ne dodiruje. Žive u svome svijetu u kojem nema boja, dodira ni osmjeha. Nikome ne vjeruju, nikome se ne daju, tek ponekad se zapitaju kako je sa druge strane. Jer jednom kada ugasiš osmijeh, kada doneseš tugu u snene oči, kada ostaviš praznine u duši teško je ponovo poput slobodne ptice vinuti se u visine. Nešto te drži, ne da ti da raširiš krila, da se baciš bez straha sa litice, da grliš sunce i da prkosiš vjetru. Znaš da ćeš po tko zna koji put , na svome putu ostati sam i već si toliko naućio na to da te ništa ne iznenađuje. I više nemaš snage da želiš nešto više, da se boriš jer nisi siguran da li se isplati boriti, da se pustiš da te pronađu, da ti snove probude i jutra ispune dugom.



I zato kada naletiš na jedno takvo srce nemoj ga još više povrijediti....nemoj mu obećavati oazu u pustinji...pruži mu ruku, pruži mu osmijeh, budi iskren...pomozi mu da sam pronađe ključ u sebi...


nesto posudeno ali me zainteresiralo

Dvije strane iste medalje...Ja biram pismo, ti biraš glavu.
Ali čija je strana ona prava?
Tvoja je sjajna poput zlata, ukrašena mnoštvom nepotrebnih riječi i objašnjenja. Moja ima patinu ispod koje se krije neka druga slika, onako kako je ja vidim...sada... sutra...u trenutku koji sama biram....
No priča je posve drugaćija...Svatko vuće na svoju stranu jer je tako lakše opravdati vlastitu nemoć, indiferentnost, tvrdoglavost, odustajanje...
Ni moja ni tvoja strana nisu jedina stvarnost...tek dio odraza u nekom mutnom jezeru zbivanja. Zatvaramo oči nad onim što je bilo i samim time zatvaramo oči onome što bi moglo biti. Da li je strah jači od nas?...Strah od istine koja će nas možda dovesti tamo gdje ne želimo?..Strah od istine koja će nas lupiti po glavi tako da nas zaboli i natjera da se pokrenemo, da nešto promijenimo?
Medalja se nikad neće sama zaustaviti na onom tankom rubu koji dijeli moju i tvoju stranu...
Ali možda, ako se dobro potrudimo...ako je svojim rukama čvrsto uhvatimo i ti i ja...ako je snagom volje natjeramo da ostane na tom rubu onda ni ta priča više neće biti nešto što nas razdvaja. Bit će to naša priča, viđena našim očima...priča u kojoj smo na istoj strani...i ti i ja.

sve sam mu dala

SVE SAM MU DALA
Priznajem:
lagala sam svijetu da mi ništa nije,
da sam ona ista čije lice pamte...
Varala sam prostor i pomakla sate,
presutjela istinu pred porotom pravde...
Isušila sam mora.
Povezala rijeke
ispod samog toka.
Ispravila zemlju - vrh planine sravnih!
Pokosila sam livade i pašnjake...
Ugasila i mjesec i zvijezde,
sunce u ruke skrila -
samo da bih s njime bila!
Obila sam bravu na vratima sreće,
i razbila sve, i pustila ljubav,
i sebe dala za jedan san...
Ukrast ću svemir da mu ga dam!
S nebom u džepu
pred njega ću pasti...
I rijekama sam zatvorila put
da ljubav s njima ne odluta...
Ubila sam prošlost.
Bez stida.
Bez srama.
I sve sam svoje njemu dala

jutro ljube

postoje neke stvari koje nam uvjek uljepsaju dan...kao pletene rukavice u hladnim jutrima, kao prva
jutarnja kava koju popijes s voljenom osobom pa makar bila tanka i preslatka kao onoga jutra, kao
vruci caj u zimskim vrcerima kad snjezi kao veceras.... kao ti, ti mi najvise uljepsa dan, ma
nedostajes mi ljubavi
Toliko puta imala sam priliku da stojim uz samo more da posmatram igru valova..Tu u toj
tisini,dolazile su mi najljepse misli...tu...I tu bas na jednom specificnom mjestu, preko jednog
mola, na rub stijene,nalazi se trag ljubavi.....vjetar je bacao morske kapi svuda oko mene, a valovi
se penjali skoro do mola....I svaki put bih, primjetivsi val sve blize i blize, skoro i pozeljela da
me zapljusne...Pozeljeh da potrcim u susret njima,da kao nekad dopru do mojih nogu...ne nisam vise
dijete koje radosno trckara....O kako pozelim toliko toga sebi dopustiti ali ,ne nemogu...nisam vise
dijete... Cudno...vjetar je nosio ceznju za daljinom....Nosio je moj osmjeh tebi...nekom dalekom a
nekom bliskom,u nadi da ce ga taj neko prepoznati u kapi kise sto mu vjetar donese... Danas kada
stojim uz more i gledam kako miruje,shvatim da i more i valovi znaju sta je bol...cak i vjetar koji
samuje u svojoj tuzi,zna sta je bol... Znam da sam potajno mastala o tebi, o ovom sto sad dajes mi
ti....Znaj da moje srce nema granica,cak ni ovi valovi ni bura, nisu unistili nadu da postojis
ti...I zato sad pozelim da sam vijetar i da se vinem visoko..I onda odletim do tebe...doletim u
tvoje misli kazem ti da te volim....ti cutis, i posmatras me ali me nevidis jer ja sam vijetar...
Ponekad, kao sad, osetim zelju da napisem pismo tebi koji mi krades misli poklonila sam ti dusu.
Pisem, pa obrisem, ne posaljem. A toliko je jaka zelja da ti kazem koliko mi znaci tren, da si
postao moj san, da su svi ostali samo blijede senke ljudi otkada si usao u moj zivot.. Jedino sto
mogu sada da uradim to je da patnju pretvorim u pisanje, a pisanje da pretvorim u nesto sto ce
ostati za sjecanje. To ce mi donjeti olaksanje, a tebi puno srce i radost jer znam da ces biti tu i
da ces citati ove moje rijeci, Za mene ne postoje granice izmedu sna i jave, zemlje I neba. meni ne
treba nista jer ti si sve sto meni u ovom trenutku treba

10

srijeda

siječanj

2007

svastara

Ljubav je neodoljiva želja da netko neodoljivo žudi za nama"


Vrijeme je... presporo za one koji čekaju, prebrzo za one koji se boje, predugo za one koji se raduju; Ali za one koji se vole, vrijeme je vječnost".





Postojaše jednom jedan otok a na njemu živješe sve vrste osjećanjâ: sreća, tuga, znanje te, među ostalima, i ljubav.

Jednoga dana bî svima objavljeno da će otok potonuti te svi napraviše čamce i napustiše otok. Osim ljubavi. Jedino je ljubav ostala. Željela je ostati sve do posljednjega trena, samoga kraja.

Kada je otok bio gotovo potonuo ljubav odluči zatražiti pomoć.

Bogatstvo prođe pored nje u ogromnome brodu. Ljubav upita:

“Bogatstvo, hoćeš li me povesti sa sobom?”

“Ne, ne mogu”, odgovori bogatstvo, “mnogo je zlata i srebra na mome brodu. Za tebe nema mjesta.”

Ljubav odluči upitati taštinu koja također prolazila pored nje na predivnome brodu.

“Taštino, molim te, primi me na brod!”

“Ne mogu ti pomoći. Sva si mokra, možeš mi ošteti brod”, odgovori taština.

Tu negdje blizu bijaše i tuga te i nju ljubav zamoli:

“Tugo, primi me kod sebe na brod!”

“E ljubavi, tako sam tužna da moram biti sama.”

Sreća prođe pored ljubavi ali bijaše tako vesela da je čak nije ni čula kako zove.

Iznenada, iskrsnu nešto:

“Dođi, ljubavi, ja ću te povesti.” Bijaše to jedan starac. Tako sretna i vesela ljubav čak zaboravi upitati starca gdje idu. Kada su pristali starac ode svojim putem.

Svjesna koliko duguje tome starcu ljubav upita znanje, također jednog starca:

“Ko mi je ovo pomogao?”

“Bilo je to vrijeme.”, reče znanje.

“Vrijeme?”, začudi se ljubav. “Zašto mi je ono pomoglo?”

Znaje se nasmiješi zračeći velikom mudrošću i odgovori:

“Jer je samo vrijeme sposobno shvatiti stvarnu vrijednost ljubavi.”

bez naslova

Bi li vrijedilo reći oprosti
Kad riječi ne liječe slomljena srca?!
Bi li vrijedilo plakati
Kad suze samo sol na ranu dodaju?!
Jedino sto mogu.....
.......je nastaviti voljeti....

ništa na svijetu ne čini tako sretnim kao sanjarenje....

ma što čovjek stekao, skupo je platio, pa makar samo strahom da to ne izgubi...

ljubav

Ljubav je zacin zivota; ona je potrebna covijeku
da bi osjetio ukus svih stvari na svijetu!!!

09

utorak

siječanj

2007

BLOGERSKA STAFETA
VIJESTICA mi je jutros uručila štafetu sa obvezom :ŠALJI DALJE! Pa ja to, evo, činim.
PET STVARI KOJE NISTE ZNALI O MENI:

1.Obožavam plesati, pjevati i svirati
2.Patim od nesanice
3.Fobično se bojim ptica
4.Nestrpljiva sam
5.Sanjam o tome da vodim centar za psihološku pomoć ljudima

A sada predajem štafetu dragim prijateljima:
1.ROBI
2.MALATHEICA
3MALENA LEPTIRICA
4KIRICA
5.LJUTA BABA


godina.....

GODINA 2005
Godine 2005 srela sm te u mjesecu rujnu
zaljubila sam se i sagradila od ljubavi kulu
ispred sebe sam imala nepoznat put
odlucila sam da te upoznam i krenem tud

vec na pola puta sam znala da ti si taj
i koliko te volim u trenutku shvatim
pa gledam na sat koliko jos vremena imam....
misli na to poljubit cu te pred svima
gledam u nebo ni oblaka vise nema
u cudu se pitam sta se samnom zbiva
ah ljep si ko princ iz bajke
i pala sam odmah u trans
neznam da li je to od sunca bilo
ma nije to sunce, to je ljubav
i hodam ja tako
ah svatim zaljubila sam se
a sta ja tu mogu...
....pa si ti misli sta mi se to desava
ah i vec te zelim
njezni zagrljaj i poljubac je prvi pao
vratila sam ti i drugi
i vise od toga dala
i znaj da ljubav te moja ,uvijek ceka
kad te napusti cak i posljednja nada
kad te gorak zivot savlada
kad izgubis snagu, nestanu snovi
za tebe sam uvijek tu
moja te ljubav uvijek ceka...
volim te... ljube

08

ponedjeljak

siječanj

2007

jedan od meila

Moj svijet se probudio.Da li je na trenutak zaspao? Moj svijet je ozivio? Da li je nekad zastao? Da li su neki ljudi znali da zivim? Da li su neki ljudi slutili da ponovo mogu voljeti! Moj svijet je sada nesto novo. U taj svijet ugradujem tebe i sebe!!i ucinit cu sve kako bi imala tebe zauvjek... Za tebe Ukrasit cu stih budenjem jutra ukrasit cu tebe mirisom cvijeca tvoje oci postat ce more na cijem dnu ja lezim Za tebe ucinit cu sve kako bih te .... imala ljube uvukao si se u mene poput dima i magle. nosis me. putujem s tobom s tobom sam sretna, volim te i zelim. Donosis mi snove, ljepe dane i noci, donosis mi jutra, volim te i zelim puno vise od svega.. Moje su misli kod tebe, moje ruke dodiruju tvoje, moja nada u tebi, moj korak u tvom koraku, moja jutra na tvom jastuku, moje noci u nasem krevetu, moja sanjarenja o nama, tvoje ruke u mojoj kosi, moje usne dodiruju tvoje, uf kad ce moji snovi biti java. i ne zelim ove dane prozivjeti sama, ne zelim biti tuzna, ne zelim sumorna jutra, ne zelim sama lutati ulicama, jer zelim sve to podijeliti s tobom ljubavi, jer ti si vizija moje stvarnosti, ti si onaj koji me drzi u zivottu, tvoj pogled, poljubci, ti si more mojih zelja, volim te sve vise, i sad kad mi trebas, nema te na poslu si, a ja te volim sve jace i dublje, nasmijesi mi se , poljubi me, uhvati za ruku, to su sve sitnice koje mi zivot znace... ah sjetim se ........budim se uz tebe, sapucem ti dizi se, volim te, sanjivo me gledas, privlacim se uz tebe, stezem te tako bi da ostanemo, iako znam da vrijeme je za odlazak. Ustajem , kuham kavu ti brojis ronhile i jedes kekse, gledamo se i sutimo, odlazimo ti na posao ja kuci, gledam te krisom kroz prozor auta u mom oku suza se stvori, grizem usne i govorim sebi prezivjet cu tih par dana bez tebe... ljube volim te i ne gledaj greske u mailu jer cilj maila je da dode do tebe i da ti kaze da te volim a komp je zlocest i medo ti je sam i ja sam sama a tebe sef tlaci jutros ma sve me to boli, nedaj se sefu da zeza i jos nesto ljube .. ne zatvaraj ovaj mail i ne odlazi ga na prasnjavu policu, medu mrtve rijeci zivih misli. Mail otvori i rijecima njegovim kroz zivot polovi, ovo je kredit jednog maila koji nadilazi vjecnost, ljube volim te to i sam znas

04

četvrtak

siječanj

2007

tebi stari...

Pokloni mi noć, svitanjem ću ti uzvratiti,
Neka svi sati u danu postoje radi nas.
Neka traje sreća i radost koju osjećamo
I neka dodiri tijela budu jedini postojeći glas.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se