jutro ljube

postoje neke stvari koje nam uvjek uljepsaju dan...kao pletene rukavice u hladnim jutrima, kao prva
jutarnja kava koju popijes s voljenom osobom pa makar bila tanka i preslatka kao onoga jutra, kao
vruci caj u zimskim vrcerima kad snjezi kao veceras.... kao ti, ti mi najvise uljepsa dan, ma
nedostajes mi ljubavi
Toliko puta imala sam priliku da stojim uz samo more da posmatram igru valova..Tu u toj
tisini,dolazile su mi najljepse misli...tu...I tu bas na jednom specificnom mjestu, preko jednog
mola, na rub stijene,nalazi se trag ljubavi.....vjetar je bacao morske kapi svuda oko mene, a valovi
se penjali skoro do mola....I svaki put bih, primjetivsi val sve blize i blize, skoro i pozeljela da
me zapljusne...Pozeljeh da potrcim u susret njima,da kao nekad dopru do mojih nogu...ne nisam vise
dijete koje radosno trckara....O kako pozelim toliko toga sebi dopustiti ali ,ne nemogu...nisam vise
dijete... Cudno...vjetar je nosio ceznju za daljinom....Nosio je moj osmjeh tebi...nekom dalekom a
nekom bliskom,u nadi da ce ga taj neko prepoznati u kapi kise sto mu vjetar donese... Danas kada
stojim uz more i gledam kako miruje,shvatim da i more i valovi znaju sta je bol...cak i vjetar koji
samuje u svojoj tuzi,zna sta je bol... Znam da sam potajno mastala o tebi, o ovom sto sad dajes mi
ti....Znaj da moje srce nema granica,cak ni ovi valovi ni bura, nisu unistili nadu da postojis
ti...I zato sad pozelim da sam vijetar i da se vinem visoko..I onda odletim do tebe...doletim u
tvoje misli kazem ti da te volim....ti cutis, i posmatras me ali me nevidis jer ja sam vijetar...
Ponekad, kao sad, osetim zelju da napisem pismo tebi koji mi krades misli poklonila sam ti dusu.
Pisem, pa obrisem, ne posaljem. A toliko je jaka zelja da ti kazem koliko mi znaci tren, da si
postao moj san, da su svi ostali samo blijede senke ljudi otkada si usao u moj zivot.. Jedino sto
mogu sada da uradim to je da patnju pretvorim u pisanje, a pisanje da pretvorim u nesto sto ce
ostati za sjecanje. To ce mi donjeti olaksanje, a tebi puno srce i radost jer znam da ces biti tu i
da ces citati ove moje rijeci, Za mene ne postoje granice izmedu sna i jave, zemlje I neba. meni ne
treba nista jer ti si sve sto meni u ovom trenutku treba