Jurtom sunce miluje rosu
na travi mekoj, mirisnoj
po poljima cvjetnim
prolijeva bisere sjajne
Jutrom misli svoje sabireš
poput razasutih perli
budiš strasti usnule
kad sjetiš se usana njenih
Jutrom mirise upijaš
svježom rosom oprane
jedna zraka zastala je
u plavetnilu oka tvoga
Jutrom osmjehom se budiš
sretan i ljubavlju ispunjen
rukom miluješ lice i kosu
usnule vile na tvojoj ruci
|