|
I jutros je nebo crvene boje, zbog tebe ljubavi moja.
Budim se a ostala bih još malo u snu.
U njemu mi dolaziš jer u javi ne smiješ.
Večeri mirišu na nas, na jasmin.
Opijena mirisom tvoje kože, zaspati ne mogu.
Zagrljen jastuk u rukama mojim ne može tebe zamijeniti.
Pitam se zašto je nebo tako crveno i zašto sve izgleda tužno?
Znam da odgovor leži u tome da je zabranjeno najslađe.
Zabranjeno je i ovom nebu da širi boje, to tako ne ide.
Ono bi trebalo biti plavo i nikako više.
Prkosi nebo ali prkosim i ja.
Ti stojiš čvrsto na zemlji, samo prividno.
Nitko ne zna da se očajnički držiš za tlo koje ti izmiče.
Pustio bi sve to i odletio ali razum ti ne dozvoljava.
Moral !
Tko je taj tko o moralu može nešto govoriti ?
Je li moralan onaj što propovijeda o čistoći i nevinosti?
Je li moralan onaj tko vodi ove ljude a povlači ih ponor ?
"Tko nije zgriješio neka prvi baci kamen" !
Povika jednom davno netko i ostade tako do dana današnjeg.
Nitko taj kamen do danas nije bacio.
Zašto misliš da si ti taj tko kamen baciti treba?
Ne volim kamenje ! Ne volim pravila ! Ne volim lažne morale !
Ne volim kada sve treba biti savršeno jer samo Bog ima pravo na to.
A ti nisi Bog.
Ti si moje savršenstvo i moja ljubav.
Moja jedina prava istinska ljubav koja voli bezrezervno.
"Zar je voljeti grijeh" otpjevao je jednom netko.
Nebo je i jutros vidjelo moje suze koje klize niz lice jer te trebam.
Očajnički trebam tebe da me stisneš, da slušam tvoje srce koje zna otkucaje prave ljubavi.
Zbog ovakve ljubavi sudi se ljudima, sude oni koji nikada nisu voljeli.
Zar misliš da oni znaju kako kuca srce koje istinski voli ?
Mi smo bili i ostat ćemo jedno biće.
Ne želim jutra bez tebe.
Ne želim ni sunce iza ovih oblaka ako u njemu nema tvog osmjeha.
Ne želim niti dašak vjetra ako nije s tvojih usana.
Ljubav se ne događa nekom drugom.
Ona je tu i od nje pobjeći ne možeš.
Život se promijeni u trenu i kada jednom nekom daruješ dio sebe, nikada više ne ostaješ isti.
Čekam te i onda kada kažeš da ne stižeš doći.
Čekat ću te i sutra i onaj dan poslije sutra i zauvijek.
Osim tebe ne očekujem više nikog.
Jedino bezglava smrt može pokucat na moja vrata.
Ni nju ne očekujem.
Ne želim da se pojavi jer nisam spremna otići bez tvog stiska u kojem želim utonuti.
Sebična sam, znam.
Mislim samo na sebe u trenutku kada te trebam.
Ne mogu prihvatiti kraj, jer ne volim krajeve.
Čak ni one kada stojiš na kraju reda i kad znaš da iza tebe nema više nikog.
Bojim se one praznine kada nikog ne vidim iza sebe.
Želim sebično biti prva, baš kao što sam tebi prva ljubav koju želiš ponijeti u svoje sjećanje.
Ne želim biti samo sjećanje.
Postajem netko koga ne mogu prepoznati, jer te očajnički trebam.
Zaspati ću i večeras s tvojim likom i zagrliti jastuk kao da grlim tebe.
Probudit ću se i sutra i pogledati nebo i zapitati se zašto je crveno.
Disat ću i danas i sutra a znam da disanjem se to nazvati ne može.
Moje oči su tužne.
Moja duša plače, jer ti ne znaš možeš li ili ne, voljeti nekog kog ne smiješ.
Samo jedan zagrljaj tvoj i sve će nestati.
Ljubavi moja.
|
