|
Marija Magdalena jednom je ljubila
Lice svoje njemu je poklonila
Sebe je možda tako ubila
Priznala grijehe svoje je tada
Ne misleć' na cijenu plaćanja
Poželjela ljubav jer je bila mlada
Ljubav je grijeh, povika narod prost
Strah u njezinoj duši odjednom zavlada
Pobjeći nije imala kud već od njega tražiti oprost
Oprost grijeha, jedina je želja njena
Nijemo je pogledom tražila milost
Može li ljubav biti priznata i nekažnjena
On je tada za ljubav dao svoj znamen
Ruku je pružio ženi ranjenoj i reče
Tko nikada griješio nije nek' prvi baci kamen
|
