|
Tiho meškoljenje njegova tijela dok se uvlači u topli krevet budi je iz tek usnulog sna.
- Spavaš ? - šapuće joj na uho.
- Više ne - smiješi se iako zna da On taj osmjeh ne vidi u mraku sobe.
- Jesi li umorna ? - pita, premda zna da je dan iza njih bio naporan a kiša ih je močila satima.
- Ne tako jako - odgovara Ona i privija se uz njegovo tijelo. Godi joj njegova toplina.
Grmljavina odzvanja u tišini noći a oni umorni, pripijeni jedno uz drugo nalaze snage za zagrljaj. Hodanje po strminama, kilometri iza njih a oni sretni jer ova noć pripada njima.
Naslanja glavu na njegovo rame i sluša. Jednolični otkucaji srca muškarca kojeg voli djeluju smirujuće. Voli naslanjati glavu na njegove grudi jer se tu osjećala sigurno i spokojno. Njegove snažne ruke vode je putovima za koje nije znala da postoje. Zavoljela je mirise prirode i smiraj visina, jer je on bio tu da je vodi i pruži joj ruku da napravi još jedan korak više.
- Spavaj i odmori, sutra nas čeka još jedna visina - šapuće joj na uho i spušta svoje tople usne na njezino čelo.
- Hvala ti što me vodiš kroz sve ovo - govori ona i uzvraća poljubac.
- Hvala i tebi što postojiš - ljubi je još jednom u čelo i tone u san.
|
