Uploaded with ImageShack.us
Kad ponoć otkuca i utihne sve
Primit ćeš ruku moju nježno
Izgubit ću razum posve
Postati robom, bit će neizbježno
Pogled prodorni i osmijeh vampira
Vjekovima uspavana želja i glad
Tiho predajem se, požuda nas dira
Bez imalo straha što će reći grad
Odvodiš me u carstvo tmurno
lagano spuštaš usne hladne
Na moje grudi tiho i promućurno
Uvijek iznova kad noć padne
Pod plaštom tvojim poželim nestati
Robinja ja sam zauvijek tvoja
Iako hladan, ne želim prestati
Bez tebe i tako nisam svoja
Jutrom se budiš iz mašte i snova
Hladnoća oblije lice i tijelo
Pogledom zamišljenim ponavljaš iznova
Ovo se dogoditi nije smjelo
|