|
2.
* * *
Sa stabla trešnje u svom dvorištu promatrala je prolaznike. Usta su joj bila puna slatkih plodova i gutala ih je uvijek po nekoliko skupa s košticama, rijetko je kada koju košticu ispljunula negdje u daljinu u želji da je dobaci što dalje. Ulica u kojoj je rasla bila je mala i djece skoro da nije ni bilo, uglavnom se igrala sama. Navikla je na to da sama ima svoj mali svijet petogodišnjeg djeteta. Sve što je znala do sada je to da su mama i tata negdje daleko i da će jednom doći po nju, tako su joj svi govorili. Ali ono što su govorili onda kada su mislili da ne sluša, bilo je važnije.
- Riješi se tog djeteta - urlao je stric s vrata male oronule prizemnice.
- Nemoj tako - govorila je starije žena, njegova majka - nije dijete krivo što je moj najmlađi sin razorio obitelj i otišao.
- Tebi kao da nije dovoljno što si sama odgojila svojih četvoro djece pa još i tu malu sada - ljutio se stric i dalje. Sve to je slušala iz svoje sobice i pravila se da spava samo da ne primijete da ih je čula. U sebi je tiho jecala. Tako mala a već osjeća na svojoj koži svu bol koju dragi ljudi nanose. Čula je od bake da je mama imala samo petnaest godina kada se rodila a tata samo tri više. Nije znala koliko je to točno godina ali je razumjela da je to jako malo. Patila je uvijek kada bi vidjela sretne obitelji a ona je samo svoju baku držala za ruku. U njoj je vidjela oba roditelja. Nije imala izbora a ni baka nije imala srca ostaviti je negdje nepoznatim ljudima da je uzmu.
Često je svoje igre svodila na penjanje po stablima jer tako je mogla na svijet gledati s visine. Tu bi pobjegla od svega što se kreće i samo tu je pronalazila svoj mir. Zato sada sjedi na grani stare trešnje na koju se voljela penjati i kada nije imala plodove.
Okus trešanja joj je i dalje bio u ustima. Mljackala je u prazno i osjetila kako se njiše. Sigurno je počelo puhati pa vjetar pomiče grane.
- Hajde lijenčino, digni se i kreni nešto raditi - probudilo ju je drmusanje starog gada koji se nadvio nad njezinom glavom i puhao svojim gadnim smradom iz usta koji je bio od silnog vina kojeg je već dosta potegao iz boce na šanku.
San joj je još uvijek bio kristalno jasan i nikako nije htjela otvoriti oči i izgubiti sve ono što je u snovima vidjela. Teškom mukom je odlučila da bi bilo bolje da ustane, mogao bi se kreten zavući kod nje u krevet, to nikako ne bi htjela da se dogodi. Zato je ustala uz bolnu grimasu jer pri svakom pokretu sve na njezinom tijelu ju je iz dana u dan sve više boljelo.
Vani je bilo jako hladno. Snijeg je napadao preko noći a temperatura se spustila daleko ispod nule. Bila je samo u jednoj tankoj haljinici dugih rukava. Drugo ništa nije imala za obući. Nije osjećala hladnoću. Mislima je uvijek bila na nekom drugom mjestu tako da se nije dala trenutku da je slomi. Sakupila je nešto sitnih drva i krenula ložiti peć da staroj svinji i njegovoj ženi s ptičjim mozgom bude toplije kada se digne iz tople postelje. Promrzlim rukama je ložila peć i vatra je već počela lagano pucketati, još samo jedno drvo da ubaci i iskoristi malo vremena da se ugrije. Ubacivajući drvo u peć, teška vrata peći pala su joj na tanku ruku. Nadlanica joj je izgorjela dok je uspjela maknuti vrata s nje. Bol je bila strašna ali je stisnula zube i prešutjela da je ne čuje gazda jer bi joj vikao. Kako nije imala s čime zamotati ostavila je tako otvorenu ranu i krenula s opečenom rukom u hladnu vodu s kojom je morala oprati pod. Zdravom rukom je pokušavala što više raditi jer je opečena ruka boljela tako jako da nije mogla ni disati od bola. Trebala je biti hrabra jer nitko joj ne može pomoći niti je izvući iz ovoga osinjeg gnijezda u koje je upala. Šutke je odradila dan i pri tom skrivala opečenu ruku jer nitko od njih nije htio znati za njezine boljke. Ruka nije bila jedino što ju je boljelo. Srce se kidalo ali navikla je ona na tu bol. Boljela su je i pluća jer je dugo već kašljala i imala temperaturu. Nije smjela ni pomisliti na pomoć liječnika. Samo bi dobila još više posla od gazde i njegove razmažene mlade ženice koja je kao neka lutka hodala po restoranu i glumila gazdaricu.
Noć se bližila. Umorna i bolnih udova povukla se u svoju sobicu. Sklupčala se u krevetu da joj bude toplije. Očajnički je trebala zagrljaj nekog ko je voli. Zagrljaj koji nikada u svojih devetnaest godina nije istinski osjetila. Nikada joj nitko nije rekao da je voljena i željena. Rodila se neželjena i rasla je kao netko tko svima smeta. Samo je htjela malo ljubavi i pošteni posao koji uključuje i stan jer nije imala gdje živjeti. Završila je tu u toj jadnoj rupi i pati u mukama ni kriva ni dužna. "Samo da ona stara svinja ne dođe večeras" pomislila je dok je tonula u san kojeg je iščekivala od kada se jutros probudila. Poželjela je da joj se vrati onaj okus trešanja od prošle noći. Samo da još jednom osjeti taj slatki okus.
* * *
|
