|
1.
Energično lupanje po ulaznim vratima, otrglo ju je iz polusna u koji je na tren utonula. Bilo je to poznato lupanje koje se ponavljalo iz večeri u večer. Mučnina joj se razlila utrobom dok je mahnito pogledom tražila po malenoj tmurnoj i vlažnoj prostoriji, nešto što bi joj u ovom trenutku bilo od pomoći. Ništa je nije moglo spasiti iz situacije u kojoj se našla. Teških udova ustala je iz kreveta i krenula prema ulazu poput robota i bez osjećaja da tijelo koje pokreće uopće pripada njoj.
- Gdje si tako dugo ?- urlao je poznati joj, odvratni glas starog kretena koji je sebi davao za pravo ulaziti u njezin prostor i koristiti se njezinim mladim tijelom.
- Spavala sam - tiho i jedva čujno je progovorila. Glasnice su je izdavale. Temperatura ju je tresla već neko vrijeme i imala je dojam da joj se smrt smiješi pri svakom treptaju.
- Kakvo je to povlačenje po sobi, mrdni malo, gdje ti je mladost ! - urlao je i dalje. Kako je samo mrzila taj hrapavi glas i to ljigavo trulo tijelo prokletog gada. Smrad iz njegovih usta ju je gušio i želudac joj se dizao već pri pomisli na ono što ju čeka.
- Hajde, brže malo, skidaj se, nemam čitavu noć na raspolaganju - pjenio se od bijesa. Nevoljko i bolno je radila rutinske pokrete koje su uključivale skidanje iako je soba bila hladna i vlažna. On je već bio spreman a to je podrazumijevalo da je izvadio iz svojih hlača svoju mlohavu, ljigavu stvar koja je beživotno visjela i izgledala poput karikature.
Čim je bila bez odjeće našao se na njoj i dahtao je kao svinja kraj njezina uha. Gledala je u strop i molila Boga da je uzme k sebi i spasi ove muke koja je gora od smrti. Pogledala je prema prozoru na kojem su bile rešetke namijenjene tome da kroz njih ne može pobjeći. Bila je zaključana u tom sobičku i služila debeloj, staroj svinji da prazni svoja mlohava, ljigava, svinjska jaja. Ni sama nije znala kako se našla u ovoj situaciji. Nije znala da će sudbina imati proklete planove s njezinim mladim životom. Imala je svega devetnaest godina i odlazak od kuće u kojoj joj se više nitko nije radovao i iz koje su svi jedva dočekali da ode, jer tako neće biti na teretu ostalima, bio je jedino riješene. Tako je u potrazi za poslom došla do ruba ponora. Nezaštićena i sama nije znala da na svijetu postoje zli ljudi.
Teško debelo tijelo koje ju je do tada pritiskao, sklizilo je kraj nje. Nije mogla okrenuti glavu i pogledati to odvratno lice. Željela je ustati i čim prije otići u toalet koji je bio bez kade i bez vode. Očajnički je trebala tuš da spere svu tu smrad sa sebe. Hladnoća je postajala sve jača. Tresla se od zime ali i od mučnine i temperature. Smrt je jedino što je može spasiti. Ali ni smrt ne može na silu pa tako je plaćala iz dana u dan grijehe za koje je netko bio kriv a znala ja da nije ona. Raskrečeni starac i dalje je ležao raširenih ruku i mlohavih udova na krevetu: Da je bar mrtav - pomislila je. Ali gad ne umire tako lako. Dovukla je svoje umorno tijelo do toaleta i bocom hladne vode ispirala međunožje koje ju je peklo i već dosta dugo je imala neke čudne iscjetke i svrbež. Gad stari, da bar umre od neke boleštine ne bi joj bilo žao da i svojom glavom plati samo da njega vidi mrtvog. Obukla se a on je već bio na odlasku. Gledao ju je prezrivo i strogo.
- Da ne zaspiš ujutro na posao - rekao je cinično.
Posao konobarenja za koji su se prvobitno dogovorili pretvorio se u posao služavke po kući i na posao seksualnih usluga njemu kao gazdi restorana.
Ništa nije odgovorila jer nije željela bilo što reći nekom kog toliko prezire. Samo se polako i beživotno uvukla u krevet i pokrila preko glave.
- Zaključat ću izvana - rekao je - za svaki slučaj jer ne izgledaš mi baš prisebno, moglo bi ti pasti na pamet neko bježanje.
Da li je imalo svrhe bilo što reći ili se pobuniti, naravno da ne. Bude li pokorna i poslušna manje će problema imati s tim gadom koji je može na kraju još i istući.
Ključ u bravi se okrenuo, jednom a onda još jednom. Svinja pokvarena. Želi biti siguran da ne može pobjeći. Kuda bi bježala i kome bi bježala. Sudbina je svakome dala tračak nade a njezina umire polako s njom u toj vlažnoj, hladnoj sobici s rešetkama na prozoru. San je polako dolazio na njezine umorne oči. Taj trenutak je najviše voljela od čitavog svog života. San u koji nestane iz stvarnosti i utone u neku drugu dimenziju u kojoj nema gnjusnih likova poput smrdljivog starog gazde koji se naslađuje njezinim tijelom.
* * * *
|
