|
Jesi li ti biće iz nekog drugog vremena, prostora, dimenzije....
Netko tko je zalutao u vremenu u kojem živim svojim ustaljenim, monotonim, svakodnevnim životom.
Postojiš li ovdje samo zato da bi iz mene izvukao svaki atom snage, energije, osjećaja....
Tvoja milovanja ne ostavljaju osjećaj dodira već nečeg što žari, pali i razara tkivo tamo gdje ga dodiruješ.
Ljubiš li moje usne ili iz njih izvlačiš poslijednju kap krvi kojom se hranih, napajaš, uzdišeš.....
Dodiruješ moje tijelo kao da tražiš mjesto na kojem ćeš zavući svoje oštre zube i izvući srce koje ne kuca već uzdiše, plače i moli.
Grizeš li moje grudi i želiš li uzeti sve što i tako više ne pripada meni već za tobom vapi, vrišti, boli....
Stisak tvoj izgleda snažno i jako ali to je samo privid, bojiš se da me ne povrijediš jer me voliš, želiš i ljubiš.
Može li ovo vrijeme pokrenuti bujicu prošlosti iz koje si izronio da bi mene imao, uzeo, milovao.....
Ti jesi netko tko je iz prošlosti navratio da bi bio samnom kao u doba u kojem su tvoji srodnici pili krv svojih žrtava da bi bile pokorne, podane i meke.
Možeš li popiti i poslijednju kap ove krvi koja teče mojim venama samo za tebe, za nas, za prošlost....
Vraća li se vrijeme unatrag pa sam ja odjednom tvoja dimenzija u kojoj smo se sreli kao dvoje slučajnih srodnika, istomišljenika i ljubavnika.
Vrijeme koje krademo nekom kome pripada nije iluzija ono je stvarnost iz koje crpimo snagu, volju, energiju....
Voliš li svaki atom moje kože za kojom uzdišeš svakim dodirom koja u tebi budi glad za nečim što je samo tvoje, moje, naše....
Ne želiš prestati jer se bojiš da ćeš ostati gladan, žedan, umoran, da ćeš ispariti ako me ne držiš u svom naručju.
Pogled tvoj dopire iz dubine duše koja nije u ovim prostorima, sa mnom si netko drugi, samnom si ono što jesi, samnom si svoj i moj i naš .....
Vrijeme nije stvarnost, vrijeme ne postoji, postojimo samo mi jer smo bili dio prošlosti, sadašnjosti, budućnosti....
Voliš to što jesi kada si samnom, netko kog ne poznaješ, volim to što sam s tobom, netko za kog nisam znala da je u meni.
Sviđa ti se vrijeme u kojem si zalutao i našao mene, neplanirano, nepredviđeno, slučajno....
Život nas je naveo na neke puteve u kojima smo pronašli svoje duše, zalutale, izgubljene i nesretne.
Grlimo se kao da će nam netko ukrasti dio duše koja luta ovim svijetom svjesna da je neshvaćena, neprihvaćena,neželjena....
Iz očiju nam se niz lice slijeva crvena tekućina nalik krvi, to nije krv, to je naš eliksir kojim se hranimo za vrijeme u kojem se ne vidimo, ne dodirujemo, ne dišemo.
Volimo se iako ne pripadamo jedno drugom......
Uploaded with ImageShack.us
|
